Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 6. Pravilnika o izmjeni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Opštinskoj upravi Ugljevik broj: 02-12-1/18 („Službeni bilten Opštine Ugljevik“ broj 1/18) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Odluka donesena 30. 01. 2019.
Predmeti (1)
U-12/18
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
30. 01. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 30. januara 2019. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da član 6. Pravilnika o izmjeni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Opštinskoj upravi Ugljevik broj: 02-12-1/18 („Službeni bilten Opštine Ugljevik“ broj 1/18) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Obrazloženje
Jovan Marić iz Bijeljine dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti Pravilnika o izmjeni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Opštinskoj upravi Ugljevik broj: 02-12-1/18 od 16. januara 2018. godine („Službeni bilten Opštine Ugljevik“ broj 1/18). Davalac inicijative smatra da je propisivanje iz člana 6. Pravilnika, prema kome ovaj akt stupa na snagu danom donošenja, suprotno članu 109. Ustava Republike Srpske.
U odgovoru koji je Sudu dostavio načelnik Opštine Ugljevik ističe se da je donosilac osporenog pravilnika bio ovlašćen da na način kao u njegovom članu 6. uredi stupanje na snagu ovog opšteg akta. Naime, budući da osporenim aktom nisu izvršene suštinske izmjene Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Opštinskoj upravi Ugljevik, donosilac osporenog pravilnika smatra da su postojali opravdani razlozi za njegovo stupanje na snagu danom donošenja. Ovakvo propisivanje je, kako se navodi, u skladu sa članom 109. Ustava, kojim je, u slučaju postojanja naročito opravdanih razloga, dozvoljeno ranije stupanje na snagu opštih akata.
Osporeni Pravilnik o izmjeni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Opštinskoj upravi Ugljevik broj: 02-12-1/18, donio je, 16. januara 2018, načelnik Opštine Ugljevik, na osnovu člana 59. alineja 8. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16) i člana 68. alineja 8. Statuta Opštine Ugljevik („Službeni bilten Opštine Ugljevik“ broj 7/17). Članom 6. osporenog pravilnika je propisano da on stupa na snagu danom donošenja, te da će biti objavljen u „Službenom biltenu Opštine Ugljevik“.
Sud je imao u vidu da je članom 109. stav 1. Ustava Republike Srpske utvrđeno da zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu.
Imajući u vidu da iz ove ustavne odredbe proizlazi da opšti akt ne može stupiti na pravnu snagu prije objavljivanja, a da je osporenom odredbom člana 6. Pravilnika propisano da on stupa na snagu danom donošenja, dakle i prije njegovog objavljivanja, Sud je ocijenio da ta odredba nije u saglasnosti sa Ustavom.
Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno te da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu donio odluku bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-12/18 30. januara 2019. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.
Aneks Izdvojeno mišljenje sudije akademika prof. dr Snežane Savić na Odluku Ustavnog suda Republike Srpske broj U-12/18 U skladu sa članom 31. st. 5. i 6. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 114/12, 29/13 i 90/14), s obzirom na glasanje suprotno većinskom, a saglasno svom ranije zauzetom stavu u ovakvoj vrsti predmeta, izdvajam mišljenje jer smatram da osporeni Pravilnik o izmjeni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Opštinskoj upravi Ugljevik br. 02-12-1/18 („Službeni bilten Opštine Ugljevik“ br.1/18), u cjelini, sa formalno - pravnog aspekta, nije u skladu sa Ustavom.
Većinskom odlukom Ustavnog suda Republike Srpske utvrđeno je da član 6. osporenog pravilnika nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Za razliku od ranijeg stava Suda, kada se u obrazloženju ovakvih odluka navodilo da su akti doneseni suprotno odredbama člana 109. Ustava, sa formalno - pravnog aspekta, u cjelini neustavni, u obrazloženju navedene odluke konstatuje se da je „...Sud imao u vidu da je članom 109. stav 1. Ustava Republike Srpske utvrđeno da zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu. Imajući u vidu da iz ove ustavne odredbe proizlazi da opšti akt ne može stupiti na snagu prije objavljivanja, a da je osporenom odredbom člana 6. Pravilnika propisano da on stupa na snagu danom donošenja, dakle i prije njegovog objavljivanja, Sud je ocijenio da ta odredba nije u saglasnosti sa Ustavom“. Stav Ustavnog suda u pogledu ovakvih povreda Ustava, do promjene stava Suda do koje je došlo na sjednici održanoj 28.11. 2016. godine, kako je već navedeno, bio je da se radi o aktima koji su, u pogledu svoje forme, u cjelini neustavni, što je, po mom mišljenju, bio ispravan stav Suda. Odluka Ustavnog suda u navedenom predmetu, bazirana na promjeni stava Suda u odnosu na dotadašnju praksu, nema pravne posljedice jer utvrđivanjem neustavnosti samo ovog člana osporenog akta, on, iako neustavan, bez te konkretne norme, koja prestaje važiti objavljivanjem odluke Ustavnog suda, ostaje u pravnom životu, odnosno u pravnom poretku Republike Srpske, dakle uprkos povredi odredaba člana 109. Ustava.Ovakva povreda Ustava ne može se otkloniti samo kasacijom te norme niti se takvom odlukom pravni akt može učiniti ustavnim. Naime, pravni akt je zakonit (ustavan) ako su mu oblik (forma) i sadržina (materija) u skladu sa višim pravnim aktom, u ovom slučaju sa Ustavom. Formalno nezakonitim odnosno neustavnim smatra se pravni akt koji je donesen od strane nenadležnog organa; povredom odredaba o postupku za njegovo donošenje ili, pak, s neodgovarajućim spoljnim izrazom (materijalizacijom). Obrnuto, ako je pravni akt donesen od nadležnog organa, po propisanoj proceduri i materijalizovan je na propisani način, taj pravni akt je formalno zakonit, odnosno ustavan. Materijalizacija pravnog akta sastoji se u preduzimanju materijalnih, tj. tjelesnih radnji ili upotrebi drugih sredstava kojima se akt izražava i čini trajnijim. Najčešće se ispoljava jezikom, ali to mogu biti i drugi materijalni znaci podesni za čulno opažanje i razumijevanje njegove sadržine. Saopštavanje prava, posebno određenih opštih pravnih akata, znači da se ono u pisanom obliku objavljuje u službenim izdanjima u autentičnom tekstu, štampom ili drugim informativnim načinima. Dakle, bitno sredstvo za upoznavanje svih subjekata (adresata) sa pravnim normama koje se na njih odnose jeste praksa civilizovanih pravnih poredaka da svi opšti akti stupaju na snagu tek nakon objavljivanja i nakon proteka određenog broja dana od dana objavljivanja (vacatio legis). Izuzeci od te prakse - a to znači stupanje na snagu pravnih akata (i normi u njima) samog dana objavljivanja ili čak retroaktivno, a dakako i stupanje na snagu akata koji nisu objavljeni, može biti dozvoljeno samo iz posebno opravdanih razloga. I etički i logički zahtjev je da se od nekoga može nešto zahtijevati samo ako se prethodno upozna sa određenim zahtjevom. U pravnoj teoriji se smatra da akt objavljivanja u sebi sadrži više pravno relevantnih momenata. Prije svega, putem objavljivanja, subjekti na koje se opšti pravni akt odnosi saznaju njegovu sdržinu i pravni režim koji on donosi. Sa druge strane, pravni poredak poznaje i primjenjuje opšte pravilo po kome neznanje zakona (prava) nikoga ne opravdava, jer kada bi bilo drugačije pravo ne bi bilo efikasno u svojoj primjeni.
Dakle, neobjavljivanje opštih pravnih akata prije stupanja na snagu kao i stupanje na snagu na drugačiji način, u odnosu na ustavom i zakonom propisan način, povlači njihovu neustavnost, odnosno nezakonitost. S obzirom na činjenicu da je ovaj čin sastavni dio materijalizacije pravnog akta, kao elementa njegove forme, to je i logično. Stoga, Ustavni sud mora biti taj koji će svojom odlukom utvrditi ovakvu povredu načela ustavnosti i zakonitosti te na taj način takve pravne akte eliminisati iz pravnog poretka. Kao što je neustavan onaj pravni akt koji je donio nenadležan državni ili neki drugi organ, onaj pravni akt koji nije donesen prema pravilima postupka, unaprijed propisanim, tako je neustavan i onaj pravni akt koji nije objavljen prije stupanja na snagu, nije objavljen uopšte ili nije stupio na snagu na način propisan ustavom odnosno zakonom. Proglašavanjem neustavnom samo odredbe o stupanju na snagu, kao u ovom slučaju, ostavlja se na snazi defektan pravni akt, a ova odluka Ustavnog suda ima samo utvrđujući karakter iako ona treba da, iz ovih razloga, izričito eliminiše neustavni pravni akt iz pravnog poretka, tako da se ovaj više ne može primjeniti. Kasacija neustavnih pravnih akata zbog formalnih nedostataka obavezno vodi stavljanju van snage akta u cjelini, dok kasacija iz materijalnih razloga obuhvata ili može da obuhvati samo osporene odredbe, što je opšti stav pravne teorije i nauke ustavnog prava.
Banjaluka, 31.1.2019. godine SUDIJA Akademik prof. dr Snežana Savić