Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 3, člana 9. stav 4, člana 13, člana 42, člana 43, člana 93, člana 94. stav 4, člana 95. i člana 96. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Javnoj ustanovi Zavod za zapošljavanje Republike Srpske broj 01.1/0354-3163/17 od 6. juna 2017. godine i Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske broj 01.1/0106-3263-5/17 od 20. jula 2017. godine.

Odluka donesena 30. 01. 2019.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-4/18

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

30. 01. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 30. januara 2019. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 3, člana 9. stav 4, člana 13, člana 42, člana 43, člana 93, člana 94. stav 4, člana 95. i člana 96. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Javnoj ustanovi Zavod za zapošljavanje Republike Srpske broj 01.1/0354-3163/17 od 6. juna 2017. godine i Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske broj 01.1/0106-3263-5/17 od 20. jula 2017. godine.

Obrazloženje

Slavica Lukić iz Bijeljine je inicijativom od 19. januara 2018. godine i dopunom inicijative od 19. februara 2018. godine tražila da Ustavni sud Republike Srpske ocijeni ustavnost i zakonitost člana 3, člana 9. stav 4, člana 13, člana 42, člana 43, člana 93, člana 94. stav 4, člana 95. i člana 96. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Javnoj ustanovi Zavod za zapošljavanje Republike Srpske broj 01.1/0354-3163/17 od 6. juna 2017. godine, koji su zaključili Sindikalna organizacija ove javne ustanove i direktor Ustanove i Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske broj 01.1/0106-3263-5/17 od 20. jula 2017. godine, koji je donio direktor ove ustanove. U inicijativi i dopuni inicijative se navodi da osporeni akti nisu u saglasnosti sa članovima 6, 15, 17. i 18. Zakona o sistemu javnih službi ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 68/07, 109/12 i 44/16), zatim sa članom 10. i članom 11. stav 1. Zakona o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 30/10 i 102/12) i članovima 3, 7, 9, 10, 39. i 238. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 1/16). Davalac inicijative, naime, smatra da odredbe čl. 42. i 43. osporenog kolektivnog ugovora nisu u saglasnosti sa članom 7. Zakona o radu, koji definiše sadržaj kolektivnog ugovora i akta o sistematizaciji radnih mjesta, kao i način na koji se, na osnovu posebnog kolektivnog ugovora za određenu djelatnost, zaključuje kolektivni ugovor kod poslodavca. Ističe da odredbe o sistematizaciji radnih mjesta ne mogu biti sadržaj kolektivnog ugovora kod poslodavca, već je to materija koja se reguliše posebnim aktom. Nadalje, ukazuje da se članom 93. ovog akta uređuje primjena Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta koji u vrijeme zaključivanja predmetnog kolektivnog ugovora još nije bio donesen. U pogledu člana 94. stav 4, kojim je propisana obaveza Zavoda za zapošljavanje da u roku od 60 dana donese pravilnik o radu, u inicijativi se iznosi stav da je ova norma suprotna članu 3. Zakona o radu. U odnosu na ostale osporene odredbe predmetnog kolektivnog ugovora davalac inicijative nije navela u čemu se konkretno ogleda povreda zakona na koje se ukazuje u inicijativi, odnosno paušalno se iznosi stav da su ove norme suprotne navedenim zakonima. Osporavajući Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske davalac inicijative navodi da je ovaj akt donesen u nezakonito provedenom postupku, jer prilikom njegovog donošenje nije pribavljena saglasnost Upravnog odbora Zavoda za zapošljavanje, što je suprotno članu 11. stav 1. Zakona o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti. Pored toga, u pretežnom dijelu inicijative i dopune inicijative osporava se primjena predmetnog kolektivnog ugovora i pravilnika, te se navode primjeri raspoređivanja radnika na pojedina radna mjesta u Zavodu na osnovu ovih akata. U odgovoru na incijativu koji je u pogledu osporenog Kolektivnog ugovora za zaposlene u JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske dostavila Sindikalna organizacija ove ustanove navodi se da je ovaj akt donesen i potpisan u zakonskoj proceduri koja je propisana Zakonom o radu, da je u cijelosti usaglašen sa Ustavom i zakonom, te da je objavljen na oglasnoj tabli Zavoda 20. jula 2017. godine. Pored toga, u odgovoru je detaljno iznesena procedura zaključivanja ovog kolektivnog ugovora, bez očitovanja o pojedinim osporenim odredbama.

JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske u odgovoru na inicijativu navodi da davalac inicijative neosnovano, proizvoljno i paušalno osporava predmetni kolektivni ugovor, te da se inicijativa zasniva na neutemeljenim tvrdnjama. Iznosi stav da nijedan segment člana 3. ovog ugovora nije u suprotnosti sa odredbama Zakona o sistemu javnih službi i Zakona o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti na koje se poziva inicijator. Takođe navodi da propisivanjem iz ove norme nije došlo do povrede člana 9. Zakona o radu, kako to smatra davalac inicijative, jer ne dovodi do umanjenja prava radnika, već štiti njihov radnopravni status i daje veći obim prava od onog propisanog Zakonom o radu. U pogledu člana 9. stav 4. osporenog ugovora u odgovoru se ističe da je ova odredba u cijelosti saglasna relevantnoj normi Zakona o radu, dok se u odnosu na član 13. navodi da je ovakvim propisivanjem obezbijeđena zaštita radnicima Zavoda koji su zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme, a budu imenovani na neku od rukovodećih radnih mjesta u Zavodu, odnosno da omogućava da se po isteku perioda na koji su imenovani vrate na prethodno radno mjesto. Nadalje, u odgovoru se iznosi stav da su navodi inicijatora u vezi sa članovima 42. i 43. predmetnog kolektivnog ugovora konfuzni, te ne ukazuju sa kojim Ustavnim i zakonskim odredbama nisu u saglasnosti. U pogledu člana 93. navodi se da ova norma nije u suprotnosti sa članom 7. Zakona o radu koji definiše sadržinu kolektivnog ugovora, kako to smatra davalac inicijative, jer osporeni ugovor određuje osnovna prava radnika, način njihovog ostvarivanja, međusobne odnose učesnika u donošenju ovog akta, kao i druga pitanja od značaja za utvrđivanje odnosa između poslodavca i radnika, što je saglasno navedenoj zakonskoj normi. U odgovoru se takođe iznosi mišljenje da su navodi inicijative u odnosu na član 94. stav 4. i član 96. osporenog kolektivnog ugovora neosnovani i proizvoljni, te da su ove norme u cijelosti saglasne relevantnim normama Zakona o radu.

Osporeni Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske je, po mišljenju njegovog donosioca, donesen u proceduri propisanoj Zakonom o sistemu javnih službi, na osnovu člana 27. tačka 20. Statuta ove ustanove, uz prethodnu saglasnost nadležnog ministarstva. U vezi sa navedenim, u odgovoru se ukazuje na to da nijedna zakonska odredba ne predviđa saglasnost Upravnog odbora na ovaj pravilnik, već je Zakonom o sistemu javnih službi propisano da u konkretnom slučaju osnivač daje saglasnost na akt o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.

Shodno navedenom, predlaže se da Sud ne prihvati datu inicijativu kao neosnovanu.

Kolektivni ugovor za zaposlene u JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske broj 01.1/0354-3163/17 od 6. juna 2017. godine zaključili su, na osnovu člana 3. stav 1. i člana 240. tačka 4. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 1/16) i člana 27. Statuta JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 49/16), Sindikalna organizacija ovog zavoda zastupana po predsjedniku i poslodavac JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske, koji zastupa direktor. Osporenim odredbama ovog akta propisano je: da se zaključivanjem ugovora o radu između Zavoda i radnika zasniva radni odnos u Zavodu; da kada se u Zavodu ukaže potreba za popunjavanjem upražnjenog radnog mjesta i zasnivanjem radnog odnosa sa novim radnikom, a popunjavanje se ne može izvršiti unutrašnjom preraspodjelom i pod uslovima iz Kolektivnog ugovora, direktor će raspisati javni konkurs, u skladu sa posebnim aktom; da će način popunjavanja reizbornih radnih mjesta (zamjenik direktora, pomoćnici direktora i rukovodioci filijala) direktor Zavoda vršiti na način i u skladu sa posebnim aktom; da će izbor konkursne procedure (interni ili javni konkurs) direktor Zavoda utvrditi donošenjem posebne odluke (član 3. st. 1, 2, 3. i 4), da se izuzetno od stava 2. člana 9, ugovor o radu na određeno vrijeme može zaključiti na period duži od 24 mjeseca ako je potrebno zamijeniti privremeno odsutnog radnika, do njegovog povratka, zatim ako se radi na projektu čije je trajanje unaprijed određeno, do njegovog završetka, a najduže do 60 mjeseci, kao i nezaposlenom kome do ispunjavanja jednog od uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju nedostaje 5 godina, najduže do ispunjenja uslova, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju (član 9. stav 4), da se radnik Zavoda koji je zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, a koji bude imenovan na neko od rukovodećih radnih mjesta u Zavodu, vraća na radno mjesto za koje je imao zaključen ugovor o radu prije imenovanja ili neko drugo radno mjesto u mjestu rada u skladu sa stručnom spremom i ostalim uslovima (član 13), da pripravnik ima pravo na platu najmanje u visini 80% osnovne plate za poslove za koje je zaključio ugovor o radu, kao i na naknadu troškova i druga primanja u skladu sa ugovorom o radu (član 42). Članom 43. propisano je da su koeficijenti za obračun plate utvrđeni na osnovu platne grupe i podgrupe Zakona o platama zaposlenih u javnim službama Republike Srpske, te je sačinjen tabelarni prikaz koji sadrži radna mjesta u Zavodu, potrebnu stručnu spremu za pojedina radna mjesta, te koeficijente za obračun plate. Prema članu 93. ovog ugovora, radniku će se obračunati plata u skladu sa stručnom spremom koja je Ugovorom određena ukoliko je Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta predviđena alternativna stručna sprema za neko radno mjesto. Osporenim članom 94. stav 4. i članom 95. propisano je da je Zavod dužan donijeti Pravilnik o radu u roku od 60 dana od dana otkazivanja istog od strane Sindikalne organizacije Zavoda, da je Zavod dužan da u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog kolektivnog ugovora donese poseban akt u skladu sa članom 64. ovog ugovora, te da će se do donošenja akta iz prethodnog stava primjenjivati odredbe Zakona o radu, Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u javnim službama Republike Srpske i Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika Zavoda, koje nisu u suprotnosti sa zakonom. Prema članu 96. ovog akta, stupanjem na snagu ovog kolektivnog ugovora prestaje da važi Pravilnik o radu JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske broj 06-144/1 od 24. januara 2013. godine, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu broj 06-701/13 od 22. februara 2013. godine, broj 06-4105/13 od 16. jula 2013. godine, broj 06-7067/13 od 25. oktobra 2013. godine, broj 06-4491/14 od 3. septembra 2014. godine i broj 201/15 od 10. februara 2015. godine. Osporeni Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske broj 01.1/0106-3263-5/17 od 20. jula 2017. godine donio je direktor ove ustanove na osnovu člana 27. tačka 20. Statuta JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske. Ovim pravilnikom utvrđena je unutrašnja organizacija ove ustanove, naziv i sastav organizacionih jedinica, djelokrug rada i rukovođenje organizacionim jedinicama, ovlašćenja i odgovornosti radnika, sistematizacija radnih mjesta i opis poslova, uslovi i broj izvršilaca za obavljanje poslova, kao i ostala pitanja od značaja za organizaciju, sistematizaciju i poslovanje Zavoda.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenih akata Sud je imao u vidu da prema članu 39. st. 1, 4. i 5. Ustava Republike Srpske svako ima pravo na rad i slobodu rada, zaposlenima može prestati radni odnos protivno njihovoj volji na način i pod uslovima koji su utvrđeni zakonom i kolektivnim ugovorom, te da svako po osnovu rada ima pravo na zaradu, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. Nadalje, članom 41. Ustava garantovana je sloboda sindikalnog organizovanja i djelovanja, a tačkom 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno je da Republika, između ostalog, uređuje i obezbjeđuje radne odnose, zaštitu na radu i zapošljavanje. Prema članu 108. stav 2. Ustava, propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

Prema Zakonu o radu (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 1/16), ovim zakonom uređuju se radni odnosi, prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa i drugi odnosi po osnovu rada u Republici Srpskoj, ako posebnim zakonima nije drugačije određeno; radni odnos je odnos između poslodavca i radnika i zasniva se zaključivanjem ugovora o radu, odlukom o prijemu, odlukom o izboru i imenovanju, i drugim pravnim osnovom uređenim posebnim zakonom; prava iz radnog odnosa nastaju danom kada radnik stupi na rad po jednom od pravnih osnova iz stava 2. ovog člana; prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa uređuju se i kolektivnim ugovorom, a pravilnikom o radu i ugovorom o radu samo kada je to ovim zakonom određeno (član 1). Prema članu 2. stav 2. ovog zakona, odredbe ovog zakona primjenjuju se i na zaposlene u republičkim organima, organima lokalne samouprave i javnim službama, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Nadalje, propisano je da se kolektivnim ugovorom zaključenim između sindikata i poslodavca u skladu sa zakonom uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, način i postupak njihovog ostvarivanja i međusobni odnosi učesnika kolektivnog ugovora (član 3. stav 1), te da odredbe pravilnika o radu prestaju da važe stupanjem na snagu kolektivnog ugovora zaključenog između poslodavca i sindikata kojim su ista pitanja uređena (član 3. stav 7) da kolektivni ugovor, pravilnik o radu i ugovor o radu ne mogu da sadrže odredbe kojima se radniku daju manja prava ili utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom, te da se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu mogu da utvrde druga ili propišu povoljnija prava i povoljniji uslovi rada od onih utvrđenih ovim zakonom, osim ako to zakonom nije izričito zabranjeno (član 9). Pored navedenog, odredbom člana 39. stav 1. propisano je da u cilju zasnivanja radnog odnosa čije je trajanje unaprijed određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem tačno određenog posla ili nastupanjem unaprijed određenog događaja, poslodavac i radnik mogu zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme. Stavom 4. ovog člana određeno je da se izuzetno ugovor o radu na određeno vrijeme može zaključiti na period duži od 24 mjeseca ako je to potrebno zbog zamjene privremeno odsutnog radnika, zatim za rad na projektu čije je trajanje unaprijed određeno, do završetka projekta – najduže 60 mjeseci, te sa nezaposlenim kome do ispunjenja jednog od uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju nedostaje do pet godina, najduže do ispunjenja uslova, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju. Prema članu 238. st. 1. kolektivnim ugovorom, u skladu sa zakonom i drugim propisima, uređuju se prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, postupak izmjena i dopuna kolektivnog ugovora, međusobni odnosi učesnika kolektivnih ugovora i druga pitanja od značaja za uređivanje odnosa između radnika i poslodavca. U konkretnom slučaju Sud je uzeo u obzir i relevantne odredbe Zakona o sistemu javnih službi ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 68/07, 109/12 i 44/16) kojim je propisano: da se javnom službom, u smislu ovog zakona, smatraju ustanove, preduzeća i drugi oblici organizovanja utvrđeni zakonom, koji obavljaju djelatnosti od opšteg interesa kojim se obezbjeđuje ostvarivanje prava i dužnosti fizičkih i pravnih lica, kao i ostvarivanje drugog zakonom utvrđenog interesa (član 2. stav 1), da je ustanova koju osniva Republika i/ili jedinica lokalne samouprave kao jedini osnivač javna ustanova (član 13), da su organi ustanove upravni odbor i direktor, ako zakonom nije drugačije određeno (član 15), da upravni odbor donosi statut ustanove, odlučuje o poslovanju ustanove, razmatra i usvaja izvještaj o poslovanju i godišnji obračaun, donosi program rada i finansijski plan ustanove, odlučuje o korišćenju sredstava, u skladu sa zakonom i statutom ustanove (član 17), da direktor rukovodi ustanovom, predstavlja i zastupa ustanovu i odgovoran je za zakonitost njenog rada (član 18. stav 1), da osnivač daje saglasnost na statut ustanove i na akt o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (član 19. stav 1. tač. 2. i 4), te da ako je osnivač ustanove Republika, saglasnosti iz tač. 1. i 2. stav 1. ovog člana daje Vlada, a iz tač. 3. i 4. nadležno ministarstvo (član 19. stav 2).

Nadalje, Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 30/10 i 102/12) propisano je da javna ovlašćenja, kao i organizacione, stručne i druge poslove u oblasti zapošljavanja u Republici propisane ovim zakonom obavlja Zavod za zapošljavanje Republike Srpske (član 6), da je Zavod javna ustanova osnovana u skladu sa zakonom, da je osnivač Zavoda Vlada, te da se statutom i pravilnikom o unutrašnjonjj organizaciji Zavoda bliže uređuju poslovi Zavoda, organizacija rada i druga pitanja od značaja za rad Zavoda (član 7).

Pored navedenog, Sud je takođe uzeo u obzir da je članom 2. tačka v) Zakona o platama zaposlenih u javnim službama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 31/14 i 116/16), koji je bio na snazi u vrijeme zaključivanja predmetnog kolektivnog ugovora, kao i članom 2. tačka 3) Zakona o platama zaposlenih u javnim službama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 66/18), koji je sada na snazi, propisano je da se ovaj zakon primjenjuje na zaposlene u JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske.

Ocjenjujući odredbe člana 3, člana 9. stav 4. i člana 13. osporenog kolektivnog ugovora, Sud je ocijenio da ovakvo propisivanje nije suprotno zakonskim odredbama na koje se paušalno poziva davalalac inicijative. Posebno, ove norme, po ocjeni Suda, nisu nesaglasne članu 9. Zakona o radu, na koji se ukazuje u inicijativi, jer ne određuju manji obim prava, niti nepovoljnije uslove rada od onih koji su propisani zakonom, dakle ne dovode u pitanje garancije iz Zakona o radu o obimu prava zaposlenih koji se može odrediti kolektivnim ugovorom. Pored toga, osporeni član 9. stav 4. je po svom sadržaju identičan normi člana 39. stav 4. Zakona o radu, odnosno na potpuno isti način reguliše pitanje rada na određeno vrijeme na period duži od 24 mjeseca.

Sud je ocijenio da ni propisivanjem iz osporenih članova 42. i 43. ovog akta nije narušeno načelo zakonitosti. Naime, prilikom ocjenjivanja člana 42. Kolektivnog ugovora, Sud je imao u vidu da je članom 48. stav 3. Zakona o radu propisano da za vrijeme pripravničkog staža pripravnik ima pravo na platu i sva druga prava iz radnog odnosa, u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu. Istovremeno, odredbama člana 12. Zakona o platama zaposlenih u javnim službama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 31/14 i 116/16), koji je bio na snazi u vrijeme zaključivanja predmetnog kolektivnog ugovora, kao i članom 12. važećeg Zakona o platama zaposlenih u javnim službama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 66/18), propisano je da se pripravniku sa visokim, višim i srednjim obrazovanjem određuje osnovna plata u iznosu od 80% osnovne plate određene za radno mjesto iz člana 11. ovog zakona. Imajući u vidu nevedeno, te način na koji je pitanje osnovne plate pripravnika uređeno članom 42. osporenog ugovora, Sud je utvrdio da ove norma nije suprotna relevantnim zakonskim odredbama.

U vezi sa članom 43. predmetnog kolektivnog ugovora davalac inicijative osporava činjenicu da je u sastavu ove norme tabelarni pregled radnih mjesta u JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske sa potrebnom stručnom spremom i koeficijentima za obračun plate za pojedina radna mjesta u ovoj ustanovi, navodeći da sistematizacija radnih mjesta mora biti propisana posebnim aktom, te da ne može biti sadržana u ovom kolektivnom ugovoru, jer je to suprotno članu 7. Zakona o radu. Istovremeno, u inicijativi se ne osporava sadržaj ove norme, odnosno način na koji su regulisana ova pitanja. Razmatrajući ove navode Sud je imao u vidu da su Zakonom o platama zaposlenih u javnim službama Republike Srpske, koji se primjenjuje na JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske, uređeni način utvrđivanja i visina plata zaposlenih u javnim službama koje vrše javna ovlašćenja iz, između ostalog, i oblasti rada, te da su ovim zakonom propisani platni koeficijenti za platne grupe i podgrupe za rukovodioce javnih službi, zaposlene koji rukovode unutrašnjim organizacionim jedinicama, savjetnike direktora, te za ostale zaposlene. U vezi s tim Sud je takođe imao u vidu da je članom 43. Kolektivnog ugovora propisano da su koeficijenti za obračun plate utvrđeni na osnovu platne grupe i podgrupe Zakona o platama zaposlenih u javnim službama Republike Srpske, tako da se ova norma u suštini odnosi na platne koeficijente koji su već uređeni ovim zakonom. Pored toga, sud je uzeo u obzir i to da su sistematizacija radnih mesta, opis poslova, uslovi za njihovo obavljanje, broj izvršilaca i ostala pitanja od značaja za organizaciju, sistematizaciju i poslovanje JU Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske detaljno uređeni posebnim aktom, odnosno Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji ove javne ustanove. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, Sud je ocijenio da propisivanje iz člana 43. osporenog kolektivnog ugovora nije suprotno članu 7. Zakona o radu, kako to smatra davalac inicijative, odnosno da činjenica što ova norma sadrži pregled radnih mjesta, potrebne stručne spreme i platne koeficijente ne čini je neustavnom i nezakonitom.

Prilikom ocjene člana 93. osporenog ugovora Sud je takođe utvrdio da ovakvim normiranjem nije dovedeno u pitanje načelo zakonitosti. Po ocjeni ovog Suda, odredba stava 1. ovog člana je u funkciji zaštite prava radnika, te ne određuje manji obim prava i nepovoljnije uslove rada od onih utvrđenih zakonom. Pitanje da li je u vrijeme zaključivanja ovog kolektivnog ugovora bio donesen Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Zavodu, koje se potencira u inicijativi, nije od značaja za ocjenu ustavnosti i zakonitosti ove odredbe. Isto tako, Sud je ocijenio da odredba stava 2. člana 93, kojom se propisuje neposredna primjena Zakona o radu, Zakona o platama zaposlenih u javnim službama Republike Srpske i Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u javnim službama Republike Srpske za pitanja koja nisu regulisana osporenim kolektivnim ugovorom ne predstavlja povredu nijedne zakonske, niti ustavne odredbe.

Ocjenjujući član 94. stav 4. i člana 96. predmetnog kolektivnog ugovora, Sud je imao u vidu odredbe člana 3. stav 2. Zakona o radu, kojim je propisano pod kojim uslovima se pravilnikom o radu, u skladu sa zakonom, uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa. Kako iz ovih odredaba proizlazi, pravilnik o radu se donosi ukoliko kod poslodavca nije zaključen kolektivni ugovor sa sindikatom, ako sindikat nije osnovan, ili ne ispunjava uslove reprezentativnosti. Pored toga, Sud je u konkretnom slučaju uzeo u obzir i normu stava 7. istog člana Zakona o radu, prema kojem odredbe pravilnika o radu prestaju da važe stupanjem na snagu kolektivnog ugovora zaključenog između poslodavca i sindikata kojim su uređena ista pitanja. Polazeći od navedenih zakonskih odredaba Sud je ocijenio da propisivanje iz osporenog člana 94. stav 4, kojim je određen rok za donošenje Pravilnika o radu u slučaju otkazivanja Kolektivnog ugovora od strane Sindikalne organizacije Zavoda, nije nesaglasno članu 3. Zakonu o radu, kako to smatra davalac inicijative. Osporena norma je, osim toga, u funkciji jačanja uloge sindikata i kolektivnog pregovaranja, sa ciljem unapređenja i zaštite prava radnika. U vezi sa navedenom ocjenom Sud je utvrdio da je i član 96. ovog kolektivnog ugovora, kojim je propisano da njegovim stupanjem na snagu prestaje da važi Pravilnk o radu JU Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske (sa izmjenama i dopunama), u saglasnosti sa Zakonom o radu, jer jer članom 3. stav 7. ovog zakona decidirano propisano da odredbe pravilnika o radu prestaju da važe stupanjem na snagu kolektivnog ugovora zaključenog između poslodavca i sindikata kojim su uređena ista pitanja.

U odnosu na član 95. osporenog kolektivnog ugovora davalac inicijative nije navela u čemu se ogleda njegova nesaglasnost sa zakonom. U pogledu normi ovog člana, koji je svrstan u prelazne i završne odredaba, a propisuje rok u kojem je Zavod obavezan donijeti poseban akt iz člana 64. ovog ugovora, te određuje neposrednu primjenu Zakona o radu, Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u javnim službama Republike Srpske i Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika Zavoda do donošenja tog akta ‒ Sud je ocijnio da nema povrede nijedne zakonske, niti ustavne odredbe.

Osporavajući Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske davalac inicijative navodi da je ovaj akt donesen u nezakonito provedenom postupku, jer prilikom njegovog donošenje nije pribavljena saglasnost Upravnog odbora Zavoda za zapošljavanje, što je, po njenom mišljenju, suprotno članu 11. stav 1. Zakona o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti.

Razmatrajući ove navode Sud je imao u vidu da prema članu 17. Zakona o sistemu javnih službi ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 68/07, 109/12 i 44/16) upravni odbor donosi statut ustanove, odlučuje o poslovanju ustanove, razmatra i usvaja izvještaj o poslovanju i godišnji obračun, donosi program rada i finansijski plan ustanove i odlučuje o korišćenju sredstava, u skladu sa zakonom i statutom ustanove. Nadalje, članom 19. stav 1. tačka 4. ovog zakona propisano je da osnivač daje saglasnost na akt o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, a stavom 2. ovog člana da ako je osnivač ustanove Republika, saglasnost iz tačke 4. daje nadležno ministarstvo. Pored toga, u konkretnom slučaju Sud je imao u vidu i relevantne odredbe Zakona o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 30/10 i 102/12) kojim je propisano da je osnivač Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske Vlada, te da se statutom i pravilnikom o unutrašnjonjj organizaciji Zavoda bliže uređuju poslovi Zavoda, organizacija rada i druga pitanja od značaja za rad Zavoda (član 7. st. 2. i 3).

Kako iz navedenih zakonskih odredaba jasno proizlazi, s obzirom na to da je osnivač JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske Vlada Republike Srpske, saglasnost na Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji ovog zavoda daje nadležno ministarstvo, a ne Upravni odbor ove ustanove, kako to pogrešno smatra davalac inicijative. U vezi s tim, uvidom u dokumentaciju priloženu uz odgovor na inicijativu, Sud je utvrdio da je Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite dana 19. jula 2017. godine pod brojem 16-04/2-020-136-1/17 dalo Saglasnost na predmenti Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske. Shodno navedenom, Sud je ocijenio da su neosnovani navodi inicijative o nesaglasnosti osporenog pravilnika sa zakonom iz razloga što nije pribavljena saglasnost Upravnog odbora Zavoda na ovaj akt.

Ostale navode inicijative koji se odnose na osporavanje primjene Kolektivnog ugovora za zaposlene u JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske i Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske Sud nije razmatrao, imajući u vidu da prema članu 115. Ustava ovaj sud nije nadležan da ocjenjuje primjenu opštih akata.

S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti i zakonitosti osporenih odredaba predmetnih opštih akata odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-4/18 30. januara 2019. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 3… | Sudska praksa | Aktio