Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 243d stav 1. Zakona o investicionim fondovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 92/06, 82/15 i 94/19). Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje saglasnosti člana 243d stav 1. Zakona o investicionim fondovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 92/06, 82/15 i 94/19) sa članom 180b istog zakona. Obustavlja se postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 47. stav 2. tačka i) i člana 47. stav 4. tačka g) Zakona o investicionim fondovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 92/06, 82/15 i 94/19).

Odluka donesena 29. 01. 2020.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-9/19

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

29. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), 40. stav 5, člana 57. tačka a) i člana 61. stav 1. tačke b), g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. januara 2020. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 243d stav 1. Zakona o investicionim fondovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 92/06, 82/15 i 94/19).

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje saglasnosti člana 243d stav 1. Zakona o investicionim fondovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 92/06, 82/15 i 94/19) sa članom 180b istog zakona.

Obustavlja se postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 47. stav 2. tačka i) i člana 47. stav 4. tačka g) Zakona o investicionim fondovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 92/06, 82/15 i 94/19).

Obrazloženje

Slaviša Janjušić iz Doboja dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 47. stav 2. tačka i), člana 47. stav 4. tačka g) i člana 243d stav 1. Zakona o investicionim fondovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 92/06 i 82/15). U inicijativi se navodi da član 47. stav 2. tačka i) osporenog zakona nije u saglasnosti sa članom 101. stav 1. tačka i) istog zakona, kojim je predviđena mogućnost transakcija, odnosno ulaganja u udjele i akcije fondova kojima upravlja isto društvo. Ovakvim ograničenjem, koje je po mišljenju davaoca inicijative neustavno i nepotrebno, došlo je do diskriminacije društava koja upravljaju sa više investicionih fondova u odnosu na ona koja upravljaju samo jednim fondom. U odnosu na osporeni član 42. stav 4. tačka g) ovog zakona u inicijativi se iznosi stav da se ovakvim propisivanjem postavlja ograničenje u mogućnosti vlasništva jednog investicionog fonda u drugom fondu, čime se dovodi do nejednakosti fondova samo na osnovu toga da li se radi o više fondova kojima upravlja jedno društvo, ili je u pitanju jedan fond kojim upravlja jedno društvo. Ovakvo zakonsko rješenje, kako se ističe, dovodi u nepovoljaniji položaj one fondove kojima upravlja jedno društvo za upravljanje investicionim fondovima, te im se neustavno nameću ograničenja prilikom ulaganja. U pogledu osporene odredbe člana 243d stav 1. predmetnog zakona davalac inicijative, prije svega, navodi da je ova norma u koliziji sa članom 180b istog zakona, jer smatra da samo akcionari fonda mogu odlučivati o tome da li će se određeni fond preoblikovati ili ne. Nadalje, ističe da ovakvo propisivanje dovodi do različitog tretiranja zatvorenih investicionih fonova koji su nastali u skladu sa Zakonom o privatizacionim investicionim fondovima i društvima za upravljanje privatizacionim fondovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 24/98, 63/02 i 67/05), te su preoblikovani u zatvorene investiocione fondove u skladu sa Zakonom o investicionim fondovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 92/06) i zatvorenih fondova koji su nastali po Zakonu o investicionim fondovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 92/06), a koji nisu vezani za privatizacione fondove. Razlika između ovih fondova je, kako dalje navodi, samo u načinu nastanka, jer su prvi nastali prikupljanjem vaučera, a drugi ulaganjem novčanih sredstava. Davalac inicijative smatra da se ovom zakonskom odredbom različito tretira isti oblik organizovanja, da je narušena jednakost prava svih ulagača, odnosno da isti oblik svojine nije zaštićen na isti način. Slijedom navedenog, predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, utvrdi da osporene odredbe Zakona o investicionim fondovima nisu u saglasnosti sa članom 5. stav 1. t. 1, 4. i 5, te odredbama članova 48, 49, 50, 54. i 68. stav 1. t. 5. i 6. Ustava Republike Srpske, zatim članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te članom 1. Protokola broj 1. i članom 1. Protokola broj 12. uz ovu konvenciju. U odgovoru na inicijativu koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se da davalac inicijative u pogledu osporenih odredaba člana 47. stav 2. tačka i) i stav 4. tačka g) predmetnog zakona nije obrazložio na koji način je došlo do eventualne povrede Ustava, jer se u inicijativi prevashodno ukazuje na međusobnu nesaglasnost normi osporenog zakona. U vezi sa nevedenim Narodna skupština ističe da, prema članu 115. Ustava, nije u nadležnosti Ustavnog suda Republike Srpske da ocjenjuje međusobnu usklađenost zakonskih odredaba. Takođe ukazuje na to da ni navodi o neusaglašenosti osporenih normi sa članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te člana 1. Protokola broj 1. i člana 1. Protokola broj 12. uz Evropsku konvenciju ne sadrže obrazloženje na koji način je došlo do navodne povrede istih, te da u inicijativi nije navedeno koja su to konkretna prava i slobode zaštićena Konvencijom, a povrijeđena su osporenim zakonskim normama. U odnosu na osporeni član 243d stav 1. ovog zakona, u odgovoru se iznosi stav da su neutemeljeni navodi inicijative da je zakonodavac doveo u neravnopravan položaj investicione fondove koji su nastali ulaganjem vaučera u postupku privatizacije u odnosu na investicione fondove nastale ulaganjem novčanih sredstava. Davalac inicijative, kako se navodi, poredi različite subjekte čija su prava i obaveze propisani različitim zakonskim rješenjima, tako da je netačna ključna argumentacija inicijatora da postoji diskriminacija usljed primjene različitih zakonskih rješenja na iste subjekte. Konačno, u odgovoru se ističe da je usvajajući ovakvo rješenje zakonodavac postupio u najboljem interesu, te je, cijeneći razloge cjelishodnosti i opšteg interesa, usvojio zakon u postojećem tekstu, ne izlazeći pri tome iz Ustavom utvrđenog okvira.

Vlada Republike Srpske je, na osnovu člana 15. stav 1. tačka d) Zakona o Vladi Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 118/08) i člana 78. stav 1. tačka a) Poslovnika o radu Vlade Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 123/18), a u vezi sa članom 267. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 31/11 i 34/17) dala mišljenje o podnesenoj inicijativi, koje je Narodna skupština Republike Srpske dostavila uz odgovor na inicijativu. U ovom mišljenju se, prije svega, iznosi stav da davalac inicijative pogrešno interpretira odredbu člana 243d stav 1. u odnosu na član 180b predmetnog zakona, jer član 180b stav 1. eksplicitno i nedvosmisleno utvrđuje obavezu donošenja odluke skupštine akcionara o statusnoj promjeni fonda, a koju društvo realizuje tek u skladu sa upravljačkim ovlašćenjima. Obaveza društva da u roku od tri godine od dana stupanja na snagu Zakona o investicionim fondovima zatvoreni investicioni fond preoblikuje u otvoreni podrazumijeva, kako se navodi, samo preduzimanje upravljačkih radnji u ime skupštine fonda u skladu sa zakonskim ovlašćenjima i donesenim odlukama skupštine fonda. Nadalje, ističe se da je osporeno rješenje iz člana 243d stav 1. predmetnog zakona usvojeno sa ciljem obezbjeđivanja najvišeg stepena zaštite malih investitora i njihovih ulaganja, kojima se na ovaj način omogućava sticanje udjela u otvorenom investicionom fondu u kojem najlakše mogu da ostvare svoja prava, jer u bilo kojem trenutku mogu od društva za upravljanje zahtijevati otkup udjela po neto vrijednosti imovine po udjelu. Potreba za takvom posebnom zaštitom ne postoji kada se radi o zatvorenom investicionom fondu osnovanom u skladu sa Zakonom o investicionim fondovima, jer su njegovi akcionari iskusni investitori koji su ulaganja novčanih sredstava vršili u skladu sa zakonskim okvirom iz 2006. godine i koji su sami donosili odluke o kupovini akcija tog fonda. Cilj osporenog normiranja iz člana 243d stav 1. predmetnog zakona je, kako se ističe, i reafirmisanje investicionih fondova i stvaranje preduslova za razvoj finansijskog tržišta, kao integralnog dijela cjelovitog finansijskog sistema. U odnosu na osporene norme člana 47. stav 2. tačka i) i stav 4. tačka g) ovog zakona Vlada navodi da je pravo zakonodavca da, poštujući načelo diverzifikacije ulaganja, utvrdi kvalitativna i kvantitativna ograničenja ulaganja sa ciljem uspostavljanja pravila disperzije rizika za ulaganje putem instituta kolektivnog ulaganja, tj. investicionih fondova, a radi smanjenja i adekvatnog upravljanja ukupnim rizicima investiranja, dok su nadležnosti društava za upravljanje investicione strategije i politike. Predmetna ograničenja zakonodavac utvrđuje uzimajući u obzir stepen razvijenosti domaćeg finasijskog tržišta i obaveze koje su za Bosnu i Hercegovinu proistekle iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u pogledu postepenog preuzimanja u domaće zakonodavstvo standarda i ograničenja koja važe za investicione fondove u zemljama članicama Evropske unije. Osporenim odredbama Zakona o investicionim fondovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 92/06 i 82/15) propisano je: da društvo za upravljanje investicionim fondovima sa javnom ponudom ne može da vrši transakcije između fondova kojima upravlja, te da imovinu fonda ulaže u udjele i akcije drugih fondova kojim upravlja (član 47. stav 2. tačka i)); da fondovi sa javnom ponudom kojim upravlja jedno društvo za upravljanje ne mogu biti vlasnici ukupno 5% udjela ili akcija pojedinog investicionog fonda (član 47. stav 4. tačka g)); te da društvo za upravljanje koje na dan stupanja na snagu ovog zakona upravlja zatvorenim investicionim fondom koji je osnovan u skladu sa Zakonom o privatizacionim investicionim fondovima i društvima za upravljanje privatizacionim fondovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 24/98, 63/02 i 67/05) i organizovan u zatvoreni investicioni fond u skladu sa Zakonom o investicionim fondovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 92/06), dužno je da najkasnije u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona taj zatvoreni investicioni fond preoblikuje u otvoreni investicioni fond (član 243d stav 1).

U toku postupka Sud je uzeo u obzir da je nakon podnošenja incijative donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o investicionim fondovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 94/19), koji je stupio na snagu 19. novembra 2019. godine. Članom 3. ovog zakona izmijenjena je odredba osporenog člana 47. stav 2. tačka i), tako što su riječi: "...te da imovinu fonda ulaže u udjele i akcije drugih fondova kojima upravlja" zamijenjene riječima: "pod uslovima različitim od tržišnih uslova ili uslovima koji jedan fond stavljaju u povoljniji položaj u odnosu na drugi". Pored toga, izmijenjena je i osporena tačka g) stava 4. istog člana, koja sada glasi: "više od 25% udjela pojedinog investicionog fonda".

Imajući u vidu da su u toku postupka odredbe člana 47. stav 2. tačka i) i stav 4. tačka g) predmetnog zakona izmijenjene, odnosno da su prestale da važe u tekstu koji je osporen, Sud je, na osnovu člana 57. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), odlučio da obustavi postupak za ocjenjivanje ustavnosti ovih normi, cijeneći istovremeno da nije potebno donijeti odluku zbog toga što nisu otklonjene posljedice neustavnosti.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenog člana 243d stav 1. Zakona o investicionim fodovima Sud je imao u vidu da je tačkama 6. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, tržište, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom. Pored toga, normama Ustava koje su takođe relevantne u konkretnom slučaju utvrđeno je: da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru (član 50), da Republika mjerama ekonomske i socijalne politike podstiče ekonomski razvoj i povećanje socijalnog blagostanja građana (član 51), da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu (član 54), te da se prava i slobode ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom (član 49. stav 2).

Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, Zakonom o investicionim fondovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 92/06, 82/15 i 94/19) propisani su uslovi osnivanja i rada investicionih fondova i društava za upravljanje investicionim fondovima, emisije i prodaje udjela i akcija, otkupa udjela, promovisanje fondova, poslovi koje za fondove obavljaju treća lica i nadzor nad radom fondova, društava za upravljanje, banke depozitara i lica koja obavljaju prodaju udjela i akcija. Ovim zakonom je, između ostalog, propisano: da je fond pravno lice ili posebna imovina, čije je osnivanje i poslovanje određeno ovim zakonom (član 3. stav 1), da se u smislu ovog zakona fondom smatra i svaki pravni subjekat, društvo ili posebna imovina, bez obzira na pravni oblik, u kojoj se učešće ‒ bilo putem akcija, udjela ili kakavog prava ‒ nudi sa ciljem prikupljanja uloga u gotovom novcu, te sa izričitom namjerom ulaganja više od 60% tih uloga u portfelj hartija od vrijednosti, novčanih depozita i svih drugih vrsta imovine, pri čemu investitori nemaju svakodnevni nadzor nad donošenjem odluka o ulaganjima, a osnovni cilj je osigurati investitorima povrat na njihova ulaganja, i to bilo u dobiti ili kakvoj drugoj koristi (član 3. stav 2), da se društvo za upravljanje osniva u pravnom obliku društva sa ograničenom odgovornošću ili akcionarskog društva, a predmet njegovog poslovanja je isključivo osnivanje investicionih fondova i upravljanje investicionim fondovima, odnosno ulaganje novčanih sredstava u vlastito ime i za račun vlasnika udjela otvorenih investicionih fondova i u ime i za račun akcionara zatvorenih investicionih fondova, te obavljanje drugih poslova određenih ovim zakonom (član 19), da je predmet poslovanja društva za upravljanje isključivo osnivanje i upravljanje investicionim fondovima, te samo navedene djelatnosti mogu biti upisane u sudski registar kao predmet poslovanja društva za upravljanje investicionim fondovima (član 23. stav 1), da je zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom akcionarsko društvo sa sjedištem u Republici Srpskoj koje, uz dozvolu Komisije za hartije od vrijednosti, osniva i njime upravlja društvo za upravljanje, a čiji je predmet poslovanja prikupljanje novčanih sredstava javnom ponudom svojih neograničeno prenosivih akcija i ulaganje tih sredstava uz uvažavanje načela disperzije rizika (član 60. stav 1), da je otvoreni investicioni fond sa javnom ponudom posebna imovina, bez svojstva pravnog lica, koji uz dozvolu Komisije za hartije od vrijednosti osniva društvo za upravljanje sa ciljem prikupljanja novčanih sredstava javnom ponudom udjela u fondu, čija se sredstva ulažu u skladu sa odredbama ovog zakona i čiji vlasnici udjela imaju pravo, pored prava na srazmjerni udio u dobiti fonda, da u svako doba zahtijevaju isplatu udjela, i da na taj način istupe iz fonda (član 87). Pored navedenog, osporenom odredbom člana 243d stav 1. ovog zakona propisana je obaveza za društvo za upravljanje koje na dan stupanja na snagu ovog zakona upravlja zatvorenim investicionim fondom koji je osnovan u skladu sa Zakonom o privatizacionim investicionim fondovima i društvima za upravljanje privatizacionim fondovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 24/98, 63/02 i 67/05) i organizovan u zatvoreni investicioni fond u skladu sa Zakonom o investicionim fondovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 92/06) ‒ da najkasnije u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona taj zatvoreni investicioni fond preoblikuje u otvoreni investicioni fond. Imajući u vidu naprijed izloženo, Sud je ocijenio da propisivanjem iz osporenog člana 243d stav 1. Zakona o investicionim fodnovima nije narušeno načelo ustavnosti, odnosno da nije suprotno ustavnim normama na koje se ukazuje u inicijativi. Davalac inicijative, naime, smatra da u konkretnom slučaju postoji nejednak tretman prava svih ulagača, odnosno da se isti oblik organizovanja različito tretira samo na osnovu razlike u nastanku fondova na koje se odnosi osporena norma i zatvorenih investicionih fondova osnovanih prema Zakonu o investicionim fondovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 92/06). Po ocjeni Suda, propisivanjem obaveze preoblikovanja u otvorene investicione fondove zatvoreni investicioni fondovi koji su nastali u procesu transformacije privatizacionih investicionih fondova nisu dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na zatvorene investicione fondove osnovane na osnovu Zakona o investicionim fondovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 92/06). Sud smatra da se radi o fondovima koji se nalaze u različitom pravnom položaju, pa je povredu načela ravopravnosti i jednakosti pred zakonom moguće ocjenjivati samo u okviru svake od ovih kategorija subjekata. Iz tog razloga se ne mogu porediti na način kako to čini davalac inicijative, zbog čega i dolazi do pogrešnog zaključka o neustavnosti osporenog člana 243d stav 1. predmetnog zakona. Naime, privatizacioni investicioni fondovi koji su transformisani u zatvorene investicione fondove, a na koje se odnosi ova zakonska odredba, nastali su ulaganjem vaučera građana u procesu privatizacije državnog kapitala. S druge strane, zatvoreni investicioni fondovi koji su osnovani na osnovu Zakona o investiiconim fondovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 92/06) nastali su ulaganjem novčanih sredstava investitora. Zakonodavac je, dakle, prilikom propisivanja obaveznog preoblikovanja zatvorenih fondova iz člana 243d stav 1. u otvorene investicione fondove imao u vidu poseban status ovih fondova i specifičnost njihovih ulagača, kao i činjenicu da je upravo iz istih razloga članom 56. Zakona o privatizacionim investicionim fondovima i društvima za upravljanje privatizacionim fondovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 24/98, 63/02 i 67/05) trajanje privatizacionih investicionih fondova bilo ograničeno na rok od pet godina od dana upisa u sudski registar i propisana obaveza transformacije ovih fondova u zatvorene investicione fondove, na osnovu posebnog zakona. Pored toga, Sud smatra da je osporeno propisivanje u funkciji obezbjeđivanja pravne zaštite specifičnih malih investitora i njihovih ulaganja (putem vaučera), jer omogućavanjem sticanja udjela u otvorenom investicionom fondu, u kojem vlasnik udjela može zahtijevati od društva za upravljanje otkup svog udjela po realnoj vrijednosti, na najefikasniji način mogu da realizuju svoja imovinska prava. Ovakvo normiranje je, po ocjeni ovog suda, u skladu i sa obavezom zakonodavca da zaštiti javni interes i tržište kapitala uredi u skladu sa principom pravne sigurnosti i drugim relevantnim Ustavom utvrđenim vrijednostima. Zakonodavac je, naime, uvažavajući zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, ovlašćen da svojim mjerama oblikuje privrednu politiku Republike, tako da prilikom regulisanja uslova za poslovanje privrednih subjekata i pojedinačnih pitanja njihovog statusno-pravnog položaja ima široku nadležnost i diskreciju. U konkretnom slučaju, osporeno normiranje, po ocjeni Suda, predstavlja odraz cjelishodne procjene zakonodavca i politike u uređivanju pitanja od opšteg ekonomskog interesa, a ocjena cjelishodnosti propisanog načina transformacije zatvorenih investicionih fondova nije u nadležnosti Ustavnog suda. U odnosu na navode davaoca inicijative o nesaglasnosti odredbe člana 243d stav 1. osporenog zakona sa članom 180b istog zakona, Sud je, imajući u vidu član 115. Ustava Republike Srpske, odlučio da ne prihvati datu inicijativu za pokretanje postupka, jer nije nadležan da ocjenjuje međusobnu saglasnost zakonskih odredaba.

Konačno, Sud se nije upuštao u razmatranje navoda inicijative o povredi odredaba člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te člana 1. Protokola broj 1. i člana 1. Protokola broj 12. uz ovu konvenciju, jer se radi o paušalnim navodima koji ne sadrže obrazloženje na koji način su u konkretnom slučaju narušena zaštićena prava iz ovih međunarodnih dokumenata.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-9/19 29. januara 2020. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 243d stav 1… | Sudska praksa | Aktio