Ustavni sud Republike Srpske
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 12. Zakona o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 73/08 i 52/14).
Odluka donesena 28. 10. 2020.
Predmeti (1)
U-100/19
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
28. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a) i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, donioje
ODLUKU
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 12. Zakona o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 73/08 i 52/14).
Obrazloženje
Republička komisija za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske podnijela je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 12. Zakona o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 73/08 i 52/14). Predlagač nije naveo odredbe Ustava u odnosu na koje traži ocjenu ustavnosti osporene zakonske odredbe, već je samo ukazao na Odluku Ustavnog suda Republike Srpske U-70/19 od 25. septembra 2019. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 82/19) kojom je, kako je naveo, utvrđeno da Pravila o postupku pred Republičkom komisijom za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske i način kontrole finansijskih izvještaja („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 31/09, 33/09, 61/09 i 13/15) nisu u saglasnosti sa Ustavom i Zakonom o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske, te predložio da se ovaj član Zakona proglasi neustavnim jer, zbog nastalog pravnog vakuuma, ova komisija nije u mogućnosti da sprovodi navedeni zakon. S obzirom na to da prijedlog nije sadržavao sve podatke neophodne za vođenje postupka, dopisom je od predlagača zatraženo da u roku od 15 dana prijedlog uredi tako što će naznačiti odredbe Ustava Republike Srpske za koje smatra da su povrijeđene osporenom zakonskom odredbom, kao i ustavnopravne razloge osporavanja.
Postupajući po dopisu Suda, predlagač je u dopuni citirao, prije svega, odredbe člana 1. stav 2, člana 23. stav 1. i člana 67. Ustava Republike Srpske, kao i osporenu zakonsku odredbu, te naveo da Komisija traži da se ovaj član Zakona proglasi neustavnim i da zakonodavac uredi ovo pitanje iz razloga što je nakon pomenute odluke Ustavnog suda, sa kojom nije zadovoljan, nastao pravni vakuum koji onemogućava Republičku komisiju za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske da, na način kako je to utvrđeno članom 67. stav 1. Ustava, sprovodi Zakon. Uz to, predlagač traži da se osporena zakonska odredba precizira, te navodi na koji način se to, po njegovom mišljenju, treba učiniti.
Narodna skupština Republike Srpske dostavila je odgovor u kome je osporila navode iz prijedloga ističući da predlagač na nepotpun način tumači odredbe Ustava, te je, između ostalog, navedeno da je zakonodavac u potpunosti ostao u okviru svojih ingerencija kada je, donoseći predmetni Zakon, uredio da su izabrani predstavnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici dužni dostavljati redovne finansijske izvještaje, kako je to predviđeno zakonom i propisima Komisije, te da će Komisija posebnim aktom urediti način kontrole tog finansijskog izvještaja. U odgovoru se, takođe, navodi da su navodi predlagača u pogledu neusklađenosti osporenog člana Zakona sa Ustavom nejasni i neosnovani, i da nemaju ustavnopravni značaj s obzirom da ne dovode u pitanje ustavnost predmetnog člana Zakona, već ukazuju na njegovu navodnu nepotupunost i nerazumljivost, i u vezi s tim ističe da pitanje eventualnih izmjena odnosno dopuna Zakona može da bude predmet samo zakonodavne procedure, a ne postupka pred Ustavnim sudom. Uz to, u odogovoru je naglašeno da u situaciji kada je zakonodavac ostao unutar svojih ovlašćenja, nije na Sudu da cijeni predstavlja li zakonodavstvo najbolje rješenje za uređenje određene oblasti, odnosno da li bi zakonodavno ovlaštenje trebalo iskoristiti na drugačiji način. Članom 12. Zakona o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 73/08 i 52/14) propisano je da su izabrani predstavnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici dužni dostavljati redovne finansijske izvještaje, kako je predviđeno zakonom i propisima Komisije (stav 1), te da će Komisija posebnim aktom urediti način kontrole finansijskog izvještaja iz stava 1. ovog člana (stav 2).
Ustavom Republike Srpske je utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa, te druge odnose od interesa za Republiku u skladu sa zakonom (tač. 10. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je zamijenjen člana 68. Ustava) i da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70).
Imajući u vidu navedene odredbe Ustava, kao i razloge osporavanja sadržane u prijedlogu, Sud je ocijenio da je Republika Srpska ovlašćena da zakonom uredi posebne obaveze izabranih predstavnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika u organima vlasti Republike Srpske i jedinica lokalne samouprave u obavljanju javne funkcije, a u cilju sprečavanja sukoba interesa. Polazeći od navedenog, zakonodavac se, po ocjeni Suda, propisujući osporenim članom Zakona da su nosioci izvršnih funkcija i savjetnici dužni dostavljati redovne finansijske izvještaje, kako je predviđeno zakonom i propisima Komisije, te obavezu Republičkoj komisiji za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske da, kao nezavisan organ, posebnim aktom uredi način kontrole navedenih finansijskih izvještaja, kretao u okviru ustavnih ovlašćenja iz tač. 10. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je zamijenjen člana 68. Ustava. Saglasnost osporene odredbe Zakona sa odredbama člana 67. Ustava kojim je, između ostalog, utvrđeno da republički organi, u okviru Ustavom utvrđenih prava i dužnosti Republike, utvrđuju politiku, donose i izvršavaju zakone, druge propise i opšte akte, vrše zaštitu ustavnosti i zakonitosti (stav 1), te da se zakonom uređuje odgovornost za izvršavanje zakona, drugih propisa i opštih akata (stav 3), a na koje ukazuje predlagač, Sud nije cijenio, jer predlagač nije naveo ustavnopravne razloge osporavanja, a niti su navedene ustavne odredbe od značaja za tu ocjenu.
Navodi predlagača kojima se izražava nezadovoljstvo zbog Odluke Ustavnog suda U-70/19 od 25. septembra 2019. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 82/19) zbog koje je, kako navodi, nastao pravni vakuum koji onemogućava Republičku komisiju za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske da, saglasno članu 67. Ustava, sprovodi zakon ‒ nisu od značaja za rješavanje ove ustavnopravne stvari, jer nije riječ o tvrdnjama koje se tiču ustavnosti osporenog zakonskog rješenja, pa samim tim ni nadležnosti Ustavnog suda iz člana 115. Ustava. Takođe, ni pitanje izmjene odnosno preciziranja osporene odredbe Zakona, koje se u prijedlogu pokreće, nije u nadležnosti Ustavnog suda već u nadležnosti donosioca akta, u konkretnom slučaju Narodne skupštine Republike Srpske.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić Broj: U-100/19 28. oktobra 2020. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.