Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 74. stav 2. Zakona o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12, 44/15 i 100/17).

Odluka donesena 23. 12. 2020.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-99/19

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

23. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka g) i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 23. decembra 2020. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 74. stav 2. Zakona o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12, 44/15 i 100/17).

Obrazloženje

Cvjetko Savić iz Bijeljine dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 74. stav 2. Zakona o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12, 44/15 i 100/17), smatrajući da ova odredba nije u sglasnosti sa članom 10. Ustava Republike Srpske i članom 14. Evropske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. U inicijativi se navodi da je osporena odredba Zakona o sudovima, koja predviđa da pripravnicima-volonterima za vrijeme obavljanja prakse ne pripada naknada za rad, niti druga prava, osim prava na zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nesreće na poslu, očigledno diskriminirajuća, jer isključuje mogućnost da se ovim licima odredi određena novčana naknada, koja se ne smatra platom (najčešće u vidu naknade za ishranu – topli obrok i naknade za prevoz – putni troškovi). U tom smislu davalac inicijative ukazuje na odrebu člana 206. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18), ističući da Zakon o radu ostavlja mogućnost poslodavcu da licima sa kojima ima zaključen ugovor o stručnom osposobljvanju odredi određenu novčanu naknadu, koja se ne smatra platom, dok Zakon o sudovima tu mogućnost isključuje. Nadalje, u inicijativi se navodi da su pripravnici-volonteri stavljeni u nepovoljan materijalni položaj u odnosu na lica koja se osposobljavaju za rad u drugim institucijama, ali i u odnosu na pripravnike-volontere čije je prebivalište na teritoriji suda. Primjenom osporene odredbe Zakona o sudovima, koja isključuje pravo na naknadu troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka sa posla, pripravnici-volonteri čije prebivalište je van sjedišta suda i koji iz sopstvenih sredstava plaćaju troškove prevoza, stavljeni su u neravnopravan položaj u odnosu na pripravnike-volontere koji imaju prebivalište u sjedištu suda, čime se vrši diskriminacija po osnovu prebivališta u okviru tačno određene kategorije lica, pripravnika-volontera. U inicijativi se navodi da je položaj volontera različit zavisno od ustanove u kojoj se volonterski staž obavlja, odnosno da različit tretman volontera proizilazi iz posebnih zakona kojima su regulisani radnopravni odnosi u različitim organima vlasti. Kao primjer, davalac inicijative navodi da se dva diplomirana pravnika koja stiču radno iskustvo u dva državna organa, sudu i opštini, nalaze u bitno drugačijem položaju, jer Zakon o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave ostavlja mogućnost načelniku/gradonačelniku da prema raspoloživim budžetskim sredstvima planira i izdvaja naknade za volontere, za razliku od predsjednika suda kome je takva mogućnost isključena. Po mišljenju davaoca inicijative, zakonodavac je pogrešno ocijenio potrebe i objektivne zahtjeve društvene zajednice, zbog čega je osporenom odredbom Zakona o sudovima, neopravdano omogućio različito zakonsko tretiranje pripravnika-volontera u odnosu na druge volontere koji se nalaze u sličnoj situaciji. Predlaže da Sud utvrdi neustavnost osporene zakonske odredbe. U odgovoru na inicijativu koji je Sudu dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se da su neosnovani navodi inicijative o povredi člana 10. Ustava, jer da bi se govorilo o diskriminatorskim elementima određenih odredaba ili postupanja, oni moraju podrazumijevati različit tretman lica koja se nalaze u istim ili sličnim okolnostima. Ističe se da se u inicijativi vrši komparacija adresata koji su u očigledno različitoj situaciji, te da se osporena zakonska odredba jednako odnosi, pod istim uslovima, na sve subjekte u istim ili sličnim situacijama. Navodi se da su sva lica koja ispunjavaju uslove, ravnopravna prilikom izbora pripravnika-volontera, da su svi pripravnici-volonteri ravnopravni i jednaki u svojim pravima i obavezama propisanim zakonom, te da nema diskriminacije u pogledu tretmana prema navedenim licima, odnosno da se u konkretnom slučaju radi o licima koja su u identičnim situacijima, koja su zaključila ugovor o obavljanju prakse u sudovima i kojima pripadaju ista prava po osnovu Zakona, zbog čega nisu osnovani navodi inicijative o povredi člana 10. Ustava. Takođe, u odgovoru na inicijativu se navodi da pitanje eventualne usaglašenosti odredbe člana 74. stav 2. Zakona sa članom 206. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18), na koje ukazuje davalac inicijative, nije u nadležnosti Ustavnog suda, niti je u nadležnosti Ustavnog suda da cijeni cjelishodnost osporenog zakonskog rješenja. U pogledu ostalih navoda inicijative, u odgovoru se ističe da nezadovoljstvo određenim zakonskim rješenjem ne može biti osnov ocjene ustavnosti.

Rješenjem Ustavnog suda Republike Srpske broj U- 94/19 od 25. novembra 2020. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 120/20) nije prihvaćena inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 74. Zakona o sudovima Republike Srpske („ Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12, 44/15 i 100/17), jer je Sud utvrdio da osporenim propisivanjem nije povrijeđeno ustavno načelo ravnopravnosti iz člana 10. Ustava Republike Srpske, te da, stoga, ne postoji osnov za razmatranje eventualne zabranjene diskriminacije u uživanju ovih prava iz člana 14. Konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Konvenciju. U obrazloženju navedene odluke Sud je, između ostalog, utvrdio da je zakonodavac bio ovlašćen da posebnim zakonom, Zakonom o sudovima Republike Srpske, s obzirom na opšti princip iz člana 206. Zakona o radu, uredi prava i obaveze pripravnika-volontera. Sudovi mogu sa volonterima zaključiti ugovore o stručnom osposobljavanju radi obavljanja pripravničkog staža, odnosno polaganja stručnog ispita, kad je to zakonom, odnosno drugim propisom predviđeno kao poseban uslov za samostalan rad u struci. Isto tako, određujući da pripravnicima- volonterima ne pripada naknada za rad, niti druga prava, osim prava na zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nesreće na poslu, zakonodavac je postupao saglasno opštem principu da poslodavac može, ali ne mora, licu koje se nalazi na stručnom osposobljavanju obezbijediti novčanu naknadu i druga prava. Zakonodavac je, prema ocjeni Suda, propisujući kao u članu 74. Zakona o sudovima Republike Srpske, osigurao da pripravnici-volonteri ostvaruju prava i obaveze iz ugovora o stručnom osposobljavanju na način koji je predviđen zakonom, i to tako da sva lica u toj kategoriji, koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji, pomenuta prava i obaveze ostvaruju na jednak način. Dodatno, u okviru nadležnosti da reguliše obligacionopravne odnose, zakonodavac je ovlašćen da, cijeneći razloge cjelishodnosti, utvrdi okvire u kojima se moraju kretati ugovorne strane prilikom zaključivanja, u konkretnom slučaju, ugovora o stručnom osposobljavanju. Imajući u vidu navedeno, Sud, na osnovu člana 37. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („ Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 74. stav 2. Zakona o sudovima („ Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12, 44/15 i 100/17), jer je već odlučivao o istoj stvari.

Ustavni sud, shodno članu 115. Ustava Republike Srpske, nije nadležan da ocjenjuje međusobnu saglasnost osporene odredbe člana 74. stav 2. Zakona o sudovima Republike Srpske sa odredbom člana 206. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18).

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović i prof. dr Marko Rajčević.

Broj: U-99/19 23. decembra 2020. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti… | Sudska praksa | Aktio