Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 33. st. 1. i 2. Odluke o opštim i tehničkim uslovima za proizvodnju i snabdijevanje grada toplotnom energijom i člana 5. alineja 3, člana 7, člana 8. al. 2. i 3. i člana 9. al. 2. i 3. Tarifnog sistema sa metodologijom obračuna isporučene toplotne energije ("Službene novine Grada Istočno Sarajevo" broj 1/20).

Odluka donesena 24. 02. 2021.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-23/20

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

24. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 24. februara 2021. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 33. st. 1. i 2. Odluke o opštim i tehničkim uslovima za proizvodnju i snabdijevanje grada toplotnom energijom i člana 5. alineja 3, člana 7, člana 8. al. 2. i 3. i člana 9. al. 2. i 3. Tarifnog sistema sa metodologijom obračuna isporučene toplotne energije ("Službene novine Grada Istočno Sarajevo" broj 1/20).

Obrazloženje

Brankica Ćuković iz Sokoca dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 33. st. 1. i 2. Odluke o opštim i tehničkim uslovima za proizvodnju i snabdijevanje grada toplotnom energijom i člana 5. alineja 3, člana 7, člana 8. al. 2. i 3. i člana 9. al. 2. i 3. Tarifnog sistema sa metodologijom obračuna isporučene toplotne energije ("Službene novine Grada Istočno Sarajevo broj 1/20), koje je donijela Skupština Opštine Sokolac. Davalac inicijative smatra da osporene odredbe predmetne odluke i tarifnog sistema nisu u saglasnosti sa članom 5. stav 2. tačka v), članom 6. stav 1. tač. v) i d), članom 16. stav 1. i članovima 22, 23, 24. i 25. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske br. 124/11 i 100/17), te sa članovima 49. stav 1. i 67. stav 1. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske br. 6/12, 63/14 i 18/17). Pored toga, mišljenja je da su osporene norme u suprotnosti sa članovima 45, 53, 108. i 109. Ustava, ali ne daje obrazloženje u čemu se, u konkretnom slučaju, sastoji povreda ovih ustavnih normi. U inicijativi se, nadalje, navodi da Zakon o komunalnim djelatnostima ne poznaje pojmove i elementne na osnovu kojih je osporenim odredbama utvrđena cijena isporučene toplotne energije, kao što su korisna površina stambenog prostora, te paušalno određivanje visine utrošene toplotne energije od 1KM/m². Davalac inicijative je mišljenja da se količinska potrošnja toplotne energije za zagrijavanje stambenog prostora mjeri isključivo mjernim uređajima i to u m³, te da je paušalno propisivanje i određivanje cijene isporučene toplotne energije na osnovu korisne površine suprotno zakonu. U vezi sa navedenim ističe da je Javno komunalno preduzeće „Sokolac“, u skladu sa Zakonom o komunalnim djelatnostima, kao dugoročnu mjeru imalo obavezu da ugradi mjerne uređaje za mjerenje utroška toplotne energije, ali nije postupilo u skladu sa ovom zakonskom obavezom. Konačno, kako bi potkrijepila svoje navode, davalac inicijative ukazuje na Odluku ovog suda broj U-55/10 („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 19/12), koja se, po njenom mišljenju, odnosi na istu pravnu situaciju. U odgovoru na inicijativu koji je dostavila Skupština Opštine Sokolac navodi se da su osporene norme predmetne odluke i tarifnog sistema u cijelosti saglasne članu 9a Zakona o komunalnim djelatnostima kojim je uređeno pitanje obaveze korišćenja komunalnih usluga, te je propisano da se samo izuzetno korisniku komunalne usluge može na njegov zahtjev odobriti da ne koristi neku komunalnu uslugu ako davalac usluge ne može obezbijediti propisani kvalitet ili tehničke karakteristike sistema onemogućavaju njeno korišćenje. Isto tako, donosilac osporenog akta ukazuje na odredbu člana 16. istog zakona kojom je definisano pravo svakog korisnika na raskid ugovora, zbog čega su neosnovani navodi davaoca inicijative o povredi slobode ugovaranja i nepostojanju pravnog osnova za naplatu predmetne komunalne usluge. U vezi s tim, u odgovoru se ističe da je članom 16. stav 1. Zakona o komunalnim djelatnostima propisano da skupština jedinice lokalne samouprave detaljnije propisuje uslove za korišćenje i prestanak korišćenja komunalne usluge. Pored toga, kako se dalje navodi, članom 6. stav 1. tačka g) ovog zakona dodatno je naglašen ugovorni karakter pružanja komunalnih usluga, te je dato ovlašćenje jedinici lokalne samouprave da svojom odlukom detaljnije propisuje opšte uslove koje sadrži ugovor između davaoca i korisnika komunalne usluge. Slijedom navedenog, Skupština Opštine Sokolac smatra da su navodi izneseni u inicijativi neosnovani, te predlaže da Sud datu inicijativu ne prihvati.

Odluku o opštim i tehničkim uslovima za proizvodnju i snabdijevanje grada toplotnom energijom ("Službene novine Grada Istočno Sarajevo broj 1/20) donijela je Skupština Opštine Sokolac na osnovu člana 6. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/11 i 100/17), člana 82. stav 2. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik 97/16 i 36/19) i člana 36. Statuta Opštine Sokolac („Službene novine Grada Istočno Sarajevo“ br. 17/17 i 33/17). Osporenim odredbama člana 33. ovog akta propisano je: da je za korisnike usluge u objektima u kojima u periodu do implementacije ove odluke nije ugrađeno zajedničko mjerilo davalac usluge dužan da na osnovu Tarifnog sistema vrši obračun utrošene toplotne energije, kako slijedi: a) za stambene prostorije – cijena 1,00 KM/m², b) za vaspitno-obrazovni i zdravstveni prostor – cijena 1,60 KM/m², c) za poslovni prostor – cijena 3,00 KM/m². U cijenu iz prethodnog stava PDV nije uračunat (stav 1). Prema stavu 2. člana 33. ove odluke osnov za obračun za korisnike iz prethodnog stava je korisna površina stambenog prostora, odnosno poslovnog prostora.

Osporenim normama Tarifnog sistema sa metodologijom obračuna isporučene toplotne energije, koji je sastavni dio osporene odluke, propisano je: da su tarifni elementi, za koje se utvrđuju tarifni stavovi, između ostalog, korisna površina stambenog ili poslovnog prostora (član 5. alineja 3), da se korisna površina stambenog ili poslovnog prostora određuje na osnovu definicije iz ove odluke, a definiše se u m², a vrijednost se zaokružuje na dva decimalna mjesta (član 7), da se količina isporučene toplotne energije utvrđuje na jedan od sljedećih načina: paušalno na osnovu korisne površine stambenog, odnosno poslovnog prostora (za objekte koji nemaju ugrađena zajednička/individualna mjerila) ili paušalno na osnovu instalisane snage objekta (za objekte koji nemaju ugrađena zajednička/individualna mjerila) (član 8. al. 2. i 3.), da su tarifni stavovi za pojedinačne tarifne elemente: cijene za jedinicu instalisane snage u KM/m² i cijene za jedinicu isporučene količine toplotne energije – za toplotnu energiju KM/m² (član 9. al. 2. i 3. tačka 2).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenih odredaba predmetne odluke i tarifnog sistema Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da opština preko svojih organa, u skladu sa zakonom, uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti (član 102. stav 1. tačka 2), te da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, a propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108).

Zakonom o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16 i 36/19) propisano je da samostalne nadležnosti jedinice lokalne samouprave obuhvataju, pored ostalih, uređenje i obezbjeđenje obavljanja komunalnih djelatnosti, u okviru kojih je propisana proizvodnja i isporuka toplotne energije, u skladu sa zakonom, te osnivanje privrednih društava, ustanova i drugih organizacija radi pružanja usluga iz njihove nadležnosti, uređenje njihove organizacije i upravljanje (član 18. tačka 2) podt. 2. i 3), kao i da skupština jedinice lokalne samouprave donosi odluke i druge opšte akte i daje njihovo autentično tumačenje (član 39. stav 2. tačka 2).

Pored toga, Zakonom o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/11 i 100/17) utvrđene su komunalne djelatnosti od posebnog javnog interesa i način obezbjeđivanja posebnog javnog interesa, organizacija obavljanja komunalnih djelatnosti i način njihovog finansiranja (član 1), te je propisano da je komunalna djelatnost proizvodnje i isporuke toplotne energije djelatnost od posebnog javnog interesa (član 2. stav 1. tačka v), koja obuhvata proizvodnju i isporuku pare i tople vode iz daljinskog centralizovanog izvora ili pojedinih izvora za grijanje i druge svrhe distributivnom mrežom do podstanice potrošača, uključujući i podstanicu, da je davalac komunalna usluge javno komunalno preduzeće ili drugi privredni subjekt kojem su povjereni poslovi obavljanja komunalne djelatnosti i da je korisnik komunalne usluge fizičko lice, preduzetnik, udruženje građana, privredno društvo i druga pravna lica, organi, organizacije i institucije javnih službi koji na zakonit način koriste komunalne proizvode i usluge (član 3. tač. g), h) i c). Uređujući obavljanje komunalnih djelatnosti, ovim zakonom propisano je: da jedinica lokalne samouprave obezbjeđuje organizovano obavljanje komunalnih djelatnosti i da skupština jedinice lokalne samouprave svojom odlukom detaljnije propisuje: uslove i način obavljanja komunalnih djelatnosti, materijalne, tehničke i druge uslove za finansiranje, razvoj, izgradnju i održavanje komunalnih objekata, uslove za funkcionisanje i tehničko-tehnološko jedinstvo sistema i uređaja, opšte uslove koje sadrži ugovor između davaoca i korisnika komunalne usluge, uslove za korišćenje i prestanak korišćenja komunalne usluge, jedinicu obračuna za svaku vrstu komunalne usluge i način naplate komunalnih usluga (član 6. tač. a), b), v), g), d) i e)); da korisnik komunalne usluge koristi tu uslugu u skladu sa odredbama ovog zakona (član 9a stav 1), da je davalac komunalne usluge dužan da obezbijedi trajno i nesmetano pružanje korisnicima komunalne usluge pod uslovima, na način i prema normativima koji su propisani zakonom i drugim propisima, ispravnost i funkcionalnost komunalnih objekata i uređaja, određeni kvalitet komunalnih usluga i da je davalac komunalne usluge odgovoran za štetu koju prouzrokuje korisnicima ako ne obezbijedi da se komunalna usluga vrši pod navedenim uslovima (član 13); da se pružanje i korišćenje komunalnih usluga vrši na osnovu ugovora zaključenog između davaoca komunalne usluge i korisnika, da se ugovori zaključeni sa korisnicima komunalnih usluga koji te usluge koriste za lične potrebe ili potrebe svog domaćinstva, zaključuju u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje zaštita prava potrošača u Republici Srpskoj, da korisnik plaća utvrđenu cijenu za pruženu komunalnu uslugu na osnovu računa koji ispostavlja davalac komunalne usluge i koji ima snagu vjerodostojne isprave, i da je u slučaju spora između ugovornih strana nadležan sud (član 16. st 1, 2. i 3). Zakonom o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 63/14 i 18/17), na koji se poziva davalac inicijative, utvrđena su osnovna prava potrošača pri kupovini robe i usluga, prodaja proizvoda i pružanje usluga, odgovornost i garancija za proizvod ili uslugu, usluge od opšteg ekonomskog interesa (član 1), definisana je usluga prodaje toplotne energije kao usluga od opšteg ekonomskog interesa koja se pruža posredstvom distributivne mreže, čiji kvalitet, uslove pružanja, odnosno cijenu uređuju ili kontrolišu republički organ uprave, ili organ uprave na nivou BiH ili drugi nosilac javnog ovlašćenja, a radi zadovoljenja opšteg društvenog interesa, i da se pružanje ekonomske usluge potrošaču zasniva na ugovornom odnosu između potrošača i trgovca (član 46. st. 1. i 2), te je propisano da potrošnja električne energije, toplotne energije, gasa, vode i slično treba da bude obračunata potrošaču na osnovu stavrnih isporuka, očitanih na mjernom uređaju potrošača (član 49. stav 1), a ako se potrošnja iz stava 1. ovog člana ne obračunava na osnovu mjerenja na mjernom uređaju, na zahtjev potrošača isporučilac usluge je dužan da potrošaču omogući ugradnju odgovarajućeg mjernog uređaja, na osnovu projekta o tehničkoj izvodljivosti i u skladu sa opštim uslovima za isporuku i snabdijevanje (član 49. stav 2).

Iz citiranih ustavnih i zakonskih odredbi, po ocjeni Suda, proizlazi da je proizvodnja i isporuka toplotne energije djelatnost od posebnog javnog interesa, da je jedinica lokalne samouprave ovlašćena da uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti, te da svojim opštim aktom detaljno propiše uslove i način na koji se građanima pruža ova usluga, materijalne, tehničke i druge uslove za finansiranje, razvoj, izgradnju i održavanje objekata, kao i uslove za funkcionisanje i tehničko-tehnološko jedinstvo sistema i uređaja.

Slijedom navedenog, Sud je ocijenio da je Skupština Opštine Sokolac bila ovlašćena da donese osporenu odluku sa tarifnim sistemom, kojom je je uređena proizvodnja, isporuka i korišćenje toplotne energije za potrebe grijanja, klimatizacije i ventilacije u objektima, uslovi i priključenje objekata, proizvodnja, isporuka i prodaja toplotne energije, obaveze i odgovornosti davaoca i korisnika usluge, uslovi obračuna i plaćanja toplotne energije, ugovorni odnosi i druga pitanja od značaja za funkcionisanje sistema isporuke toplotne energije.

Ocjenjujući osporene odredbe predmetne odluke i tarifnog sistema, Sud je, prije svega, uzeo u obzir norme iz člana 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, koja predviđa obračun utrošene toplotne energije na osnovu stvarne isporuke, očitane na mjernom uređaju. Nadalje, prema stavu 2. ovog člana istog zakona, ako ne postoji ugrađen mjerni uređaj, davalac usluge je dužan, da na zahtjev korisnika usluge, omogući ugradnju mjernog uređaja, na osnovu projekta o tehničkoj izvodljivosti i u skladu sa opštim uslovima za isporuku i snabdijevanje.

Kada se uzmu u obzir ove odredbe Zakona o zaštiti potrošača, Sud smatra da se u konkretnom slučaju osporeno propisivanje odnosi na obračun visine isporučene toplotne energije u stambenom ili poslovnom prostoru u kojem nije ugrađen mjerni uređaj, bilo iz razloga da korisnik to nije tražio ili ako tehničke karakteristike objekta, odnosno projekat o tehničkoj izvodljivosti to ne dozvoljavaju, koja mogućnost nesumnjivo proizlazi iz odredbe člana 49. stav 2 ovog zakona.

Dakle, imajući u vidu navedeno, Sud je utvrdio da osporenim normama predmetne odluke i tarifnog sistema nisu narušene zakonske odredbe na koje se ukazuje u inicijativi. Naime, članom 33. st. 1. i 2. ove odluke propisani su kriterijumi za utvrđivanje visine cijene za utrošenu toplotnu energiju za korisnike u objektima u kojima nisu ugrađeni mjerni uređaji za očitavanje utroška. Po ocjeni Suda, način na koji je ovo pitanje uređeno – propisivanjem kriterijuma korisne površine stambenog ili poslovnog prostora izražene u m², nije suprotno Zakonu o komunalnim djelatnostima. Prilikom ove ocjene Sud je, prije svega, uzeo u obzir činjenicu da ovaj zakon ne uređuje predmetno pitanje, već je zakonodavac dao ovlašćenje jedinicama lokalne samouprave da svojim aktom detaljno propišu uslove i način obavljanja komunalne djelatnosti, uslove za korišćenje i prestanak korišćenja komunalne usluge i jedinicu obračuna za svaku vrstu komunalne usluge i način naplate komunalnih usluga. Kada se ima u vidu ovakvo zakonsko ovlašćenje, Sud je ocijenio da donosilac predmetne odluke i tarifnog sistema osporenim propisivanjem nije izašao iz zakonskih okvira, već je, sa ciljem provođenja u praksi relevantnih zakonskih normi, detaljnije uredio kriterijume i način obračuna i naplate isporučene toplotne energije za korisnike u objektima u kojima nisu ugrađeni mjerni uređaji za očitavanje utroška. Istovremeno, Sud smatra da je visina utvrđene cijene po m² za korišćenje toplotne energije stvar cjelishodne procjene donosioca osporenog akta, te nije u okviru nadležnosti Ustavnog suda da ocjenjuje osporenu normu u pogledu tog pitanja. Iz istih razloga Sud je ocijenio da ni osporene odredbe Tarifnog sistema, koji je sastavni dio predmetne odluke, ne dovode do povrede načela zakonitosti. Naime, ovim normama su definisani i razrađeni osnovni tarifni elementi za obračunavanje utrošene toplotne energije koju davalac usluge proizvodi i isporučuje korisnicima, kao i osnove za formiranje cijene toplotne energije, odnosno visine tarifnih stavova za obračun proizvedene i isporučene toplotne energije. Dakle, osporenim odredbama ovog tarifnog sistema su, sa ciljem primjene u praksi, razrađene i konkretizovane norme člana 33. st. 1. i 2. predmetne odluke, odnosno elementi neophodni za utvrđivanje ukupne cijene utrošene toplotne energije za centralno grijanje. Iz navednih razloga, propisivanje iz osporenih odredaba Tarifnog sistema, po ocjeni ovog suda, nije suprotno zakonskim normama na koje se ukazuje u inicijativi, čime istovremeno nije narušeno ni načelo zakonitosti iz člana 108. Ustava. Pored navedenog, Sud je ocijenio neosnovanim pozivanje davaoca inicijative u konkretnom slučaju na Odluku ovog suda broj U-55/10 („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 19/12), jer se osporeno propisivanje ne može dovesti u vezu sa obligacionim načelom slobode ugovaranja, odnosno ugovornih obaveza koje proističu povodom isporuke i korišćenja toplotne energije i, u vezi s tim, mogućnošću raskida ovog ugovora.

Paušalne navode inicijative o povredi članova 45, 53. i 109. Ustava Sud nije razmatrao, s obzirom na to da ne sadrže obrazloženje u čemu se, u konkretnom slučaju, sastoji povreda ovih ustavnih normi. Pri tome, Sud je utvrdio da je članom 45. osporene odluke, u skladu sa članom 109. Ustava, propisano njeno stupanje na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenim novinama Grada Istočno Sarajevo“.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti osporenih odredaba predmetne odluke i tarifnog sistema odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-23/20 24. februara 2021. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 33… | Sudska praksa | Aktio