Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 32. stav 1. Zakona o socijalnoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12, 90/16, 94/19 i 42/20) u dijelu koji glasi „ne može ostvariti po drugom osnovu“.

Odluka donesena 24. 02. 2021.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-16/20

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

24. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka g) i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 24. februara 2021. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 32. stav 1. Zakona o socijalnoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12, 90/16, 94/19 i 42/20) u dijelu koji glasi „ne može ostvariti po drugom osnovu“.

Obrazloženje

Drago Vučenović iz Banjaluke dao je Ustavnom Sudu Republike Srpske inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti člana 32. stav 1. Zakona o socijalnoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12, 90/16, 94/19 i 42/20) u dijelu koji glasi „ne može ostvariti po drugom osnovu“. U inicijativi, kao i u naknadno dostavljenim dopunama inicijative, navodi se da je osporena formulacija u suprotnosti sa ustavnim principom ravnopravnosti građana iz člana 10. Ustava Republike Srpske, preambulom Ustava Republike Srpske, kao i odredbama članova 2. i 4. Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik BiH“ br. 59/09 i 66/16). Davalac inicijative navodi da su u Republici Srpskoj na snazi dva zakona koji utvrđuju pravo korisnika na dodatak zbog invalidnosti, Zakon o socijalnoj zaštiti i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, te da su osporenom zakonskom odredbom korisnici dodatka za pomoć i njegu drugog lica koji taj dodatak ostvaruju po osnovu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, zbog različitog regulisanja visine ovog dodatka tim zakonom i Zakonom o socijalnoj zaštiti, onemogućeni da primijene povoljnije zakonsko rješenje. Ovakvo propisivanje, po mišljenju davaoca inicijative, predstavlja neposrednu diskriminaciju građana koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, s obzirom na to da, korisnik naknade po Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju ne može ostvariti to pravo po Zakonu o socijalnoj zaštiti, jer je isto pravo već ostvario. Ukazujući na određen pojedinačan slučaj primjene osporene zakonske odredbe, davalac inicijative predlaže da Sud utvrdi njenu neustavnost u dijelu koji glasi „ ne može ostvariti po drugom osnovu“. Prilikom razmatranja predmetne inicijative Sud je konstatovao da rješenjem ovog suda broj U-46/16 od 26. aprila 2017. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 48/17) nije prihvaćena inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 32. stav 1. Zakona o socijalnoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12 i 90/16) u dijelu koji glasi „da ovo pravo ne može ostvariti po drugom osnovu“. U obrazloženju navedenog rješenja Sud je ocijenio da se osporenom odredbom člana 32. stav 1. Zakona o socijalnoj zaštiti, u osporenom dijelu koji glasi: „ da ovo pravo ne može ostvariti po drugom osnovu“, ne dovodi u pitanje princip ravnopravnosti građana utvrđen odredbom člana 10. Ustava, jer se ova odredba jednako odnosi na sve građane koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji propisanoj ovom odredbom. Pritom je Sud imao u vidu da se princip jednakosti odnosi na jednakost uslova i položaja lica iz člana 32. stav 1. Zakona o socijalnoj zaštiti, i u tom smislu, osporena odredba ovog zakona se primjenjuje na sva ta lica pod jednakim uslovima, s tim što je zakonodavac ograničio krug lica koja imaju pravo na navedenu naknadu, odnosno propisao da to pravo ostvaruju ako ga ne mogu ostvariti po drugom osnovu. Takođe, a u vezi sa navedenim, Sud je ocijenio da je ovakvo zakonsko rješenje stvar cjelishodne procjene zakonodavca, odnosno zakonodavne politike, o čemu Ustavni sud saglasno članu 115. Ustava nije nadležan da odlučuje, te da ista nenadležnost postoji u pogledu tražene ocjene saglasnosti osporene odredbe Zakona o socijalnoj zaštiti sa preambulom Ustava Republike Srpske. Prema članu 115. Ustava, nije u nadležnosti ovog suda da ocjenjuje saglasnost osporenog zakonskog propisivanja sa zakonima koje je usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, te tako ni sa Zakonom o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 59/09 i 66/16).

Imajući u vidu navedeno, Sud je, na osnovu člana 37. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), odlučio da inicijativu ne prihvati, jer je već odlučivao o istoj stvari.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-16/20 24. februara 2021. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti… | Sudska praksa | Aktio