Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 144. stav 3. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/14, 110/16 i 100/17). Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje saglasnosti člana 144. stav 3. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/14, 110/16 i 100/17) sa članovima 136, 138, 139. stavovi 1. i 4. i članom 144. st. 1. i 2. istog zakona.

Odluka donesena 29. 04. 2021.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-41/20

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

29. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), člana 40. stav 5, člana 61. stav 1. tač. g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. aprila 2021. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 144. stav 3. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/14, 110/16 i 100/17).

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje saglasnosti člana 144. stav 3. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/14, 110/16 i 100/17) sa članovima 136, 138, 139. stavovi 1. i 4. i članom 144. st. 1. i 2. istog zakona.

Obrazloženje

Dario Sandić i Miloš Košpić iz Banje Luke dali su posebne, identične inicijative Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 144. stav 3. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/14, 36/15, 110/16 i 100/17), (u inicijativama pogrešno navedeno: ustavnosti i zakonitosti), smatrajući da isti nije u saglasnosti sa čl. 5, 10, 18. i 108. Ustava, članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, te čl. 136, 138, 139. st. 1. i 4. i članom 144. st. 1. i 2. Zakona o prekršajima. U inicijativama se navodi da osporeno propisivanje ugrožava vladavinu prava i pravnu sigurnost jer ostavlja mogućnost da ovlašćeno lice ne uruči građaninu prekršajni nalog, a da u svojoj zabilješci navede da je građanin odbio da ga primi. U ovakvom slučaju građanin ne bi imao mogućnost da traži sudsku zaštitu, a predmetni nalog bi, protekom roka od osam dana, postao pravosnažan i izvršan, čime bi mu bila uskraćena mogućnost da se njegova odgovornost utvrđuje pred Sudom. Imajući u vidu izloženo, davaoci inicijative predlažu da Sud utvrdi da je osporena odredba Zakona o prekršajima u suprotnosti sa navedenim odredbama Ustava, Konvencije i Zakona o prekršajima. Prvoprispjela inicijativa evidentirana je u upisniku predmeta ovog suda pod poslovnim brojem U-41/20, a naknadno data inicijativa pod poslovnim brojem U-70/20. Saglasno članu 9. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 114/12, 29/13 i 90/14), Sud je rješenjem broj U-41/20 od 28. oktobra 2020. godine, odlučio da spoji postupke po inicijativama br. U-41/20 i U-70/20 te da vodi jedinstven postupak pod brojem U-41/20.

U odgovoru na inicijativu u predmetu broj U-41/20 koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske ističe se neosnovanost navoda u inicijativi te navodi da je zakonodavac, u namjeri da na cjelishodan način reguliše materiju prekršaja i prekršajnog postupka, postupao u granicama svojih Ustavom utvrđenih ovlašćenja.

Osporenim članom 144. stav 3. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/14, 110/16 i 100/17) propisano je: da ako lice odbije da primi prekršajni nalog na licu mjesta, ovlašćeno službeno lice će na prekršajnom nalogu zabilježiti dan, čas i razlog odbijanja i smatra se da je dostavljanje izvršeno.

Razmatrajući predmetne inicijative, Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno: da se ustavno uređenje Republike, između ostalog, temelji na vladavini prava (član 5. stav 1. alineja 4), da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred Sudom i drugim državnim organom, te da je svakome zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu (član 16), da se licu optuženom za krivično delo jamči pravedno suđenje, da optuženo lice mora biti u najkraćem zakonskom roku obaviješteno o razlozima optužbe, da se optuženom licu ne može suditi u njegovoj odsutnosti, da se optuženom koji nije dostupan Sudu može suditi u odsutnosti samo u zakonom određenim slučajevima (član 18), da Republika, pored ostalog, uređuje i obezbjeđuje organizaciju, nadležnost i rad državnih organa (tačka 10. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava). Sud je imao u vidu da je Zakonom o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/14, 110/16 i 100/17) propisano: da se prekršajni postupak pokreće izdavanjem prekršajnog naloga ili podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka (član 147), da prekršajni nalog sadrži upozorenje da okrivljeni ima pravo da podnese zahtjev za sudsko odlučivanje, u roku od osam dana od dana uručenja, sa naznakom kojem sudu okrivljeni treba da podnese zahtjev (član 149. stav 4), da okrivljeni može prihvatiti odgovornost za prekršaj plaćanjem novčane kazne i izvršenjem drugih obaveza utvrđenih prekršajnim nalogom u određenom roku ili obavijestiti ovlašćeni organ da prihvata sankciju koja je određena u prekršajnom nalogu ili odreći se zahtjeva za sudsko odlučivanje, da u slučaju prihvatanja odgovornosti okrivljenog u skladu sa stavom 1. ovog člana prekršajni nalog postaje konačan i izvršan (član 151), da će se, ukoliko je prekršajni nalog dostavljen u skladu s odredbama ovog zakona, a okrivljeni ne podnese zahtjev za sudsko odlučivanje o izdatom prekršajnom nalogu, smatrati da je prihvatio odgovornost propuštanjem, a prekršajni nalog će postati konačan i izvršan (član 152), da okrivljeni može nadležnom sudu podnijeti zahtjev za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu u roku od osam dana od dana uručenja naloga, u skladu sa članom 149. stav 4. ovog zakona, da će kada okrivljeni podnese zahtjev za sudsko odlučivanje Sud sankcije izrečene u prekršajnom nalogu brisati iz Registra (član 154. st. 1. i 3), da će Sud odbaciti zahtjev za sudsko odlučivanje ako zahtjev nije podnesen u roku koji je određen zakonom (član 156. stav 1), da je žalba redovni pravni lijek koji se izjavljuje protiv prvostepenog rješenja o prekršaju, da okrivljeni i podnosilac zahtjeva mogu izjaviti žalbu na rješenje o prekršaju (član 203), da se žalba može izjaviti u roku od osam dana od dana dostave rješenja o prekršaju (član 204), da izjavljena žalba odgađa izvršenje rješenja o prekršaju (član 205), da su vanredni pravni lijekovi zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka i zahtjev za zaštitu zakonitosti (član 219). Sud je uzeo u obzir da je članom 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Konvencija) propisano, između ostalog, da svako tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona.

Imajući u vidu izloženo, Sud je utvrdio da je osporenim članom 144. stav 3. Zakona o prekršajima Republike Srpske, zakonodavac na jasan i nesumnjiv način uredio pravila postupanja ovlašćenog lica u slučaju odbijanja prijema prekršajnog naloga na licu mjesta, kao i posljedicu ovakvog postupanja u vidu pretpostavke o uredno izvršenoj dostavi. Uredna dostava pismena ne znači nužno i faktičko upoznavanje adresata sa njegovom sadržinom, već je neophodno da mu je propisanom dostavom obezbijeđena mogućnost da se sa tom sadržinom upozna. Osporena zakonska odredba, prema mišljenju Suda, na valjan način omogućava licu protiv kojeg se pokreće prekršajni postupak da bude upoznato sa sadržajem prekršajnog naloga te da u tom smislu može prilagoditi svoje ponašanje, odnosno preduzeti potrebne radnje ili ostvariti pravo na raspravljanje pred sudom (član 154. stav 1. Zakona), što je u saglasnosti s ustavnim jemstvom vladavine prava te zahtjevom iz člana 6. stav 1. Konvencije. Takođe, prema stanovištu Suda, član 144. stav 3. Zakona se jednako odnosi na sve adresate koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, tj. na sva lica koja odbiju da prime prekršajni nalog na licu mjesta, zbog čega su neosnovane tvrdnje davalaca inicijative prema kojima su osporenim propisivanjem povrijeđene garancije iz člana 10. Ustava. Imajući u vidu navedeno, Sud je utvrdio da nisu osnovane tvrdnje davalaca inicijative prema kojima osporeno zakonsko propisivanje ugrožava principe vladavine prava i pravnu sigurnost, jer, navodno, ostavlja prostora da njegovim adresatima bude uskraćena mogućnost sudskog utvrđivanja prekršajne odgovornosti.

Sud je utvrdio da je osporenim članom 144. stav 3. Zakona o prekršajima Republike Srpske zakonodavac uredio dostavljanje prekršajnog naloga saglasno svojim ustavnim ovlašćenjima, a na način koji smatra cjelishodnim. Saglasno članu 115. Ustava, ovaj sud nije nadležan da ocjenjuje opravdanost cjelishodne procjene donosioca osporenog zakona.

Prema mišljenju Suda, osporena zakonska odredba se ne može dovesti u kontekst ustavnih garancija iz člana 18. Ustava, zbog čega navodi iz inicijative u ovom smislu nisu od značaja.

Imajući u vidu izloženo Sud je utvrdio da nisu osnovani ni navodi iz inicijative prema kojima osporeno propisivanje nije u saglasnosti sa načelom ustavnosti iz člana 108. Ustava.

Nadalje, kako u skladu sa članom 115. Ustava, nije u nadležnosti Suda da cijeni uzajamni odnos pojedinih odredaba istog zakona, Sud, na osnovu člana 37. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje saglasnosti osporenog člana 144. stav 3. Zakona o prekršajima Republike Srpske sa čl. 136, 138, 139. st. 1. i 4. i članom 144. st. 1. i 2. tog zakona.

Pored toga, saglasno članu 115. Ustava, Sud nije nadležan da cijeni primjenu propisa, zbog čega navodi kojima se ukazuje na moguće zloupotrebe u postupku primjene osporene zakonske odredbe nisu od ustavnopravnog značaja.

S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu donio odluku bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-41/20 29. aprila 2021. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 144. stav 3… | Sudska praksa | Aktio