Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 6. stav 1. tačka 1. Zakona o advokaturi ("Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 80/15).

Odluka donesena 29. 04. 2021.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-35/20

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

29. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. aprila 2021. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 6. stav 1. tačka 1. Zakona o advokaturi ("Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 80/15).

Obrazloženje

Milovan Runić iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 6. stav 1. tačka 1. Zakona o advokaturi ("Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 80/15). U inicijativi se navodi da osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa članom 39. st. 1. i 3. Ustava Republike Srpske, prema kojem svako ima pravo rada i slobodu rada i svakom je pod jednakim uslovima dostupno radno mjesto i funkcija. Naime, kako ističe davalac inicijative, državljani Republike Srpske su istovremeno i državljani Bosne i Hercegovine i osporenim propisivanjem, kojim se isključivo državljanima Republike Srpske daje mogućnost obavljanja advokatske djelatnosti, došlo je do povrede navedenih ustavnih garancija u odnosu na lica koja nemaju državljanstvo ovog entiteta. Slijedom navedenog, predlaže da Sud utvrdi da osporena zakonska norma nije u saglasnosti s Ustavom.

Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na inicijativu.

Osporenom odredbom člana 6. stav 1. tačka 1) Zakona o advokaturi ("Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 80/15) propisano je da pravo upisa u imenik advokata ima lice koje, pored ostalog, ispunjava uslov da je državljanin Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene odredbe Zakona o advokaturi Sud je imao u vidu da je tač. 5, 6. i 18. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, njihovih udruženja i komora, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu s Ustavom. Nadalje, prema članu 39. st. 1. i 3. Ustava, svako ima pravo na rad i slobodu rada i svako je slobodan u izboru zanimanja i zaposlenja i pod jednakim uslovima mu je dostupno radno mjesto i funkcija. Ustavom je, takođe, utvrđeno da se prava i slobode zajamčeni ovim ustavom ne mogu oduzeti ni ograničiti (član 48. stav 1) te da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, a zakonom se može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2). Prema članu 131. Ustava advokatura je samostalna i nezavisna djelatnost i služba koja pruža pravnu pomoć, a organizacija i rad advokature se uređuju zakonom.

Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, Zakonom o advokaturi su uređeni advokatska služba, uslovi za bavljenje advokaturom, oblici rada advokata, prava, obaveze i odgovornosti advokata, advokatskih stručnih saradnika za pravne poslove i advokatskih pripravnika, kao i organizacija i rad Advokatske komore Republike Srpske. Tako je članom 2. ovog zakona propisano da je advokatura nezavisna, samostalna služba pružanja pravne pomoći fizičkim i pravnim licima, a da se samostalnost i nezavisnost advokature ostvaruje samostalnim i nezavisnim obavljanjem advokature, pravom stranke na slobodan izbor advokata, organizovanjem advokata u Advokatsku komoru kao samostalnu i nezavisnu organizaciju advokata u Republici Srpskoj, donošenjem opštih akata Advokatske komore, odlučivanjem o prijemu u advokaturu, odgovornosti advokata i prestanku prava na bavljenje advokaturom i donošenjem statuta i drugih opštih akata Advokatske komore. Članom 4. stav 1. istog zakona propisano je da je advokat lice koje je upisano u imenik advokata Advokatske komore, koje je položilo zakletvu i bavi se advokaturom (tačka 1), da je domaći advokat lice koje ima državljanstvo Republike Srpske i Bosne i Hercegovine i koji je upisan u imenik Advokatske komore, kao i advokat koji je upisan u imenik advokata Advokatske komore Federacije BiH, a ima državljanstvo Federacije BiH i Bosne i Hercegovine (tačka 8), da je imenik advokata imenik Advokatske komore u kojem su upisani advokati koji imaju sjedište kancelarije u Republici Srpskoj i koji su državljani Republike Srpske i Bosne i Hercegovine (tačka 9) te da je strani advokat lice koje je upisano u imenik advokata strane države (tačka 10). Prema članu 5. ovog zakona, pravo na bavljenje advokaturom stiče se upisom u imenik advokata i polaganjem advokatske zakletve, a postupak za ostvarivanje prava na bavljenje advokaturom pokreće se zahtjevom kandidata za upis u imenik advokata, koji se podnosi Advokatskoj komori. Uređujući pitanje uslova za upis u imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske, osporenim članom 6. stav 1. tačka 1. ovog zakona kao uslov je propisano da je lice koje podnosi zahtjev za upis državljanin Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Pored toga, članom 2. stav 1. Zakona o državljanstvu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 59/14) propisano je da su svi državljani Republike Srpske samim tim državljani Bosne i Hercegovine. Prema članu 2. stav 1. Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 4/97, 13/97, 41/02, 6/03, 14/03, 82/05, 43/09, 76/09 i 87/13) svi državljani Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske su samim tim i državljani Bosne i Hercegovine.

Imajući u vidu izloženo, Sud je ocijenio da osporenom normom člana 6. stav 1. tačka 1 Zakona o advokaturi nisu narušene garancije iz člana 39. st. 1. i 3, na koje se ukazuje u inicijativi. Naime, po ocjeni Suda, iz navedenih ustavnih odredaba proizlazi ovlašćenje zakonodavca da, uređujući organizaciju i rad advokature, propiše prava, obaveze i odgovornost advokata, kao i uslove za obavljanje advokatske djelatnosti, što istovremeno obuhvata i utvrđivanje uslova koje mora ispunjavati svako lice koje podnosi zahtjev za upis u imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske. Prilikom osporenog propisivanja, zakonodavac, po ocjeni Suda, nije izašao iz Ustavom utvrđenih okvira te nije doveo u pitanje ustavne garancije o pravu na rad i slobodu rada, slobodu u izboru zanimanja i zaposlenja te dostupnost radnog mjesta pod jednakim uslovima, na koje se poziva davalac inicijative. Sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju radi o pogrešnom tumačenju osporene zakonske odredbe od strane davaoca inicijative, iz čega je proizašao i pogrešan zaključak u pogledu entitetskog državljanstva koje, prema ovoj normi, moraju imati kandidati za upis u imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske. Po ocjeni ovog suda, osporena norma Zakona o advokaturi obuhvata kako državljane Republike Srpske, koji su ujedno i državljani Bosne i Hercegovine, tako i državljane drugog entiteta Bosne i Hercegovine, koji istovremeno imaju i entitetsko državljanstvo i državljanstvo Bosne i Hercegovine. Naime, tumačenjem na ekstenzivan način norme čija je ustavnost u pitanju, bilo da se primijeni ciljno, logičko ili sistematsko tumačenje, nesporno je da su propisani uslovi u pogledu državljanstva postavljeni alternativno, a ne kumulativno. Dakle, kako iz navedenog proizlazi, pravo upisa u imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske imaju državljani oba entiteta Bosne i Hercegovine, zbog čega nisu osnovani navodi inicijative o povredi prava zajamčenih članom 39. st. 1. i 3. Ustava. Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti osporene odredbe Zakona o advokaturi odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-35/20 29. aprila 2021. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.