Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da Zaključak o ograničenju i zabrani kretanja na teritoriji Republike Srpske broj: 16-3/20 od 6. aprila 2020. godine koji je donio Republički štab za vanredne situacije, u vrijeme važenja, nije bio u saglasnosti s Ustavom Republike Srpske, Zakonom o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 121/12 i 46/17) i Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 90/17).

Odluka donesena 29. 04. 2021.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-25/20

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

29. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 3, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tačke a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. aprila 2021. godine, donioje

ODLUKU

Utvrđuje se da Zaključak o ograničenju i zabrani kretanja na teritoriji Republike Srpske broj: 16-3/20 od 6. aprila 2020. godine koji je donio Republički štab za vanredne situacije, u vrijeme važenja, nije bio u saglasnosti s Ustavom Republike Srpske, Zakonom o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 121/12 i 46/17) i Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 90/17).

Obrazloženje

Dejan Savanović iz Banjaluke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje, u suštini, ustavnosti i zakonitosti tačke 1. (u inicijativi pogrešno označeno kao član 1. st. 1), 2) i 3) Zaključka o ograničenju i zabrani kretanja na teritoriji Republike Srpske broj: 16-3/20 od 6. aprila 2020. koji je donio Republički štab za vanredne situacije, smatrajući da su navedene odredbe u suprotnosti sa čl. 21, 14, 18. i 19. Ustava Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustav). Davalac inicijative objašnjava da osporeni zaključak ne sadrži obrazloženje kriterijuma na osnovu kojeg je zaključeno da korona virus predstavlja neposrednu opasnost, zbog čega se ne može znati zašto je policijski čas neophodan, kao i da način na koji se sprovodi policijski čas predstavlja mučenje, svirepo, nehumano i ponižavajuće postupanje i kažnjavanje te mjeru kućnog zatvora bez suđenja i prava na odbranu.

U inicijativi se ističe da član 43. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 90/17) nije mogao poslužiti kao pravni osnov za donošenje osporenog zaključka jer nije postojalo utemeljenje za ustanovljavanje neophodnosti policijskog časa. Takođe, navodi se da je zaključak nedorečen, što ostavlja mogućnost za proizvoljna tumačenja u praksi, kao i da isti nije zdravstveni propis jer ne pravi razliku između bolesnih i zdravih adresata, a njegova primjena povjerena je policiji. Davalac inicijative smatra da bi oglašavanje osporenog zaključka neustavnim motivisalo Republički štab za vanredne situacije da donese valjane mjere za sprečavanje epidemije.

U odgovoru koji je Sudu dostavio donosilac osporenog zaključka se ističe da je osporeni zaključak prestao da važi u toku postupka pred Sudom te da su, u smislu člana 57. stav 1. tačka a), ispunjene pretpostavke za obustavu postupka. Donosilac osporenog zaključka navodi da je Vlada Republike Srpske, na prijedlog Republičkog štaba za vanredne situacije, Odlukom objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 25/20, za teritoriju Republike Srpske proglasila vanrednu situaciju zbog epidemiološke situacije izazvane korona virusom, te da je, iz istih razloga, Narodna skupština Republike Srpske, Odlukom objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 31/20 proglasila vanredno stanje za teritoriju Republike Srpske. U odgovoru se parafrazira propisivanje iz Zakona o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 121/12 i 46/17), uz naglasak na odredbe člana 6. stav 1. tačka b) i člana 45. stav 1. tačka z) tog zakona, te ističe da su građani Republike Srpske na odgovarajući način bili upoznati s uvedenim vanrednim mjerama. Navodi se da je propisivanjem prema kojem se osporeni zaključak primjenjuje od dana njegovog donošenja do 13. aprila 2020. godine, ograničeno važenje zabrane kretanja, a kako bi se preispitala neophodnost predmetne zabrane. Pozivajući se na odredbe člana 21. stav 2. Ustava, član 2. stav 3. i 4. Protokola 4. uz Evropsku konvenciju o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda, te član 43. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, donosilac osporenog akta ističe da su neosnovani navodi davaoca inicijative prema kojem je predmetno ograničenje kretanja u suprotnosti sa čl. 21, 14, 18 i 19. Ustava. Osporeni Zaključak o ograničenju i zabrani kretanja na teritoriji Republike Srpske broj: 16-3/20 od 6. aprila 2020. godine donio je Republički štab za vanredne situacije na osnovu člana 45. tač. b), g) i z) Zakona o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 121/12 i 46/17), člana 43. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 90/17), Odluke o proglašenju vanredne situacije u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 25/20), a u vezi sa Zaključkom o obaveznom sprovođenju mjera za reagovanje na pojavu bolesti izazvane novim virusom korona (COVID – 19) u Republici Srpskoj broj 11-2/20 od 30.3.2020. godine.

Osporenom tačkom 1. Zaključka je propisano da se, u cilju sprečavanja širenja bolesti izazvane novim virusom korona (COVID – 19), u Republici Srpskoj, naređuje zabrana kretanja: licima sa navršenih 65 i više godina života od 00.00 do 24.00 časa (podtačka 1), svim licima bez obzira na godine života, u vremenu od 20.00 do 05.00 časova (podtačka 2) i svim licima izvan njihovog mjesta prebivališta/boravišta, od subote u 12:00 časova do nedjelje u 18:00 časova (podtačka 3).

Tačkom 7. Zaključka je propisano da zaključak stupa na snagu danom donošenja i da se primjenjuje do 13. aprila 2020. godine.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenog zaključka Sud je imao u vidu da je Ustavom utvrđeno: da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na vladavini prava te na parlamentarnoj demokratiji i podjeli vlasti (član 5. stav 1. alineje 4. i 7), da se zakonom mogu uvesti ograničenja kretanja samo ako je to neophodno radi vođenja krivičnog postupka ili radi zaštite bezbjednosti i zdravlja ljudi (član 21. stav 2), da se državna vlast u Republici organizuje na načelu podjele vlasti, te da ustavotvornu i zakonodavnu vlast ostvaruje Narodna skupština (član 69. st. 1. i 2). U skladu sa članom 108. Ustava zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti s Ustavom, a propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

Sud je imao u vidu da je Zakonom o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 121/12 i 46/17) propisano: da je sistem zaštite i spasavanja dio sistema bezbjednosti i integrisani oblik upravljanja i organizovanja subjekata i snaga sistema zaštite i spasavanja na sprovođenju preventivnih i operativnih mjera i izvršavanju zadataka zaštite i spasavanja ljudi i materijalnih dobara od elementarne nepogode i druge nesreće, uključujući i mjere oporavka od njihovih posljedica (član 2), da su snage za zaštitu i spasavanje, između ostalog, Republički štab za vanredne situacije i specijalizovane jedinice zaštite i spasavanja koje formira Vlada Republike Srpske (član 4. tačka a), da sistem zaštite i spasavanja u smislu ovog zakona podrazumijeva: planiranje, pripremanje i sprovođenje mjera i aktivnosti na zaštiti i spasavanju, zaštitu kao skup preventivnih mjera usmjerenih na jačanje otpornosti društva, otklanjanje mogućih uzroka ugrožavanja, smanjenje uticaja i sprečavanje elementarne nepogode i druge nesreće i u slučaju da do njih dođe, umanjenje njihovih posljedica, koordinaciju pri uspostavljanju, izradi i realizaciji Programa za smanjenje rizika od elementarne nepogode i druge nesreće u Republici, spasavanje i pružanje pomoći kroz organizovanje civilne zaštite, kao preventivne i operativne aktivnosti koje se preduzimaju u cilju spasavanja ljudi, materijalnih i kulturnih dobara i životne sredine, preduzimanje mjera i aktivnosti na ublažavanju i otklanjanju neposrednih posljedica usljed elementarne nepogode i druge nesreće i stvaranje neophodnih uslova za život ljudi na ugroženom području, organizovanje, opremanje i osposobljavanje snaga zaštite i spasavanja, republičkih organa uprave i drugih organa, privrednih društava, drugih pravnih lica i preduzetnika za zaštitu i spasavanje, organizovanje i osposobljavanje građana za sve vidove zaštite, upravljanje, koordinaciju i rukovođenje subjektima i snagama sistema zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama, pružanje, traženje pomoći i saradnju sa drugim zemljama i međunarodnim organizacijama i druge poslove i zadatke zaštite i spasavanja (član 6), da su snage za zaštitu i spasavanje: Republički štab za vanredne situacije i specijalizovane jedinice zaštite i spasavanja koje formira Vlada Republike Srpske (član 8. tačka a), da su preventivne aktivnosti zaštite i spasavanja: izrada procjene ugroženosti od mogućih rizika od opasnosti, izrada planova zaštite i spasavanja, uređenje prostora i objekata u funkciji zaštite i spasavanja, uspostavljanje sistema zaštite i spasavanja i angažovanje lica i obezbjeđivanje materijalnih i drugih sredstava za izvršenje planiranih zadataka (član 13), da su operativne aktivnosti za zaštitu i spasavanje aktivnosti koje se preduzimaju: u slučaju neposredne prijetnje i rizika od opasnosti, za vrijeme rizika od opasnosti i za otklanjanje posljedica u toku opasnosti i poslije prestanka opasnosti (član 14), da Vlada u oblasti zaštite i spasavanja obezbjeđuje izgradnju i razvoj sistema zaštite i spasavanja Republike i plansko povezivanje dijelova sistema i zadataka u jedinstvenu cjelinu te, između ostalog, osniva Republički štab za vanredne situacije (član 18. tačka l), da se za koordinaciju i rukovođenje prilikom zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama u skladu s ovim zakonom i drugim propisima, kao operativno-stručno tijelo za teritoriju Republike formira Republički štab za vanredne situacije (član 40. tačka a), da Odluku o proglašenju vanredne situacije za teritoriju Republike ili dio teritorije Republike donosi Vlada na prijedlog Republičkog štaba za vanredne situacije (član 41. stav 2), da Štab za vanredne situacije rukovodi i koordinira rad subjekata i snaga sistema zaštite i spasavanja na sprovođenju utvrđenih zadataka, rukovodi i koordinira sprovođenje mjera i zadataka zaštite i spasavanja, razmatra i daje mišljenje na prijedlog Procjene ugroženosti i prijedlog Plana zaštite i spasavanja od elementarne nepogode i druge nesreće, prati stanje i organizaciju zaštite i spasavanja i predlaže mjere za njihovo poboljšanje, naređuje upotrebu snaga za zaštitu i spasavanje, sredstava pomoći i drugih sredstava koja se koriste u vanrednim situacijama, radi na redovnom informisanju i obavještavanju stanovništva o rizicima, opasnostima i preduzetim mjerama, prati organizaciju, opremanja i obučavanja jedinica i timova za zaštitu i spasavanje, ovlašćenih, osposobljenih pravnih lica, sarađuje sa nadležnim organima zaštite i spasavanja susjednih država u vanrednim situacijama i donosi prijedloge, zaključke i preporuke (član 45), da Republički štab za vanredne situacije, pored poslova iz člana 45. ovog zakona, obavlja i sljedeće poslove: naređuje štabovima za vanredne situacije preduzimanje mjera i aktivnosti za zaštitu i spasavanje, razmatra i daje mišljenje na Program za smanjenje rizika od elementarne nepogode i druge nesreće u Republici, naređuje angažovanje i upotrebu snaga i sredstava zaštite i spasavanja sa područja neugroženih opština ili gradova na područje ugroženih opština ili gradova, predlaže Vladi donošenje odluke o traženju, prihvatanju, odnosno pružanju pomoći susjednim i drugim državama i angažuje osposobljena pravna lica i druge organizacije od značaja za Republiku (član 47). Sud je uzeo u obzir da je Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 90/17) propisano: da se vanredne mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti sprovode u situaciji u kojoj dolazi do ugrožavanja bezbjednosti i zdravlja ljudi postojanjem neposredne opasnosti za masovno prenošenje zaraznih bolesti te da vanredne mjere iz stava 1. ovog člana, između ostalog, obuhvataju ograničenje kretanja u zaraženom i ugroženom području i stavljanje pod zdravstveni nadzor lica koje je bilo u kontaktu sa zaraženim licem (član 43. st. 1. i 2. tačka 1), da Dom zdravlja prijavljuje Institutu pojavu epidemije zarazne bolesti za područje jedinice lokalne samouprave za koju je osnovan ili u okviru koje djeluje, da u skladu s epidemiološkim nadzorom i procjenom rizika za pojavu i širenje zarazne bolesti, Institut daje procjenu o ugroženom i zaraženom području, te Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite (u daljem tekstu: Ministarstvo) predlaže proglašenje epidemije od većeg epidemiološkog značaja, da na osnovu procjene i prijedloga Instituta iz stava 2. ovog člana ministar naredbom proglašava pojavu epidemije od većeg epidemiološkog značaja i naređuje mjere koje se u tom slučaju moraju sprovoditi na zaraženom području (član 44. st. 1, 2. i 3). Imajući u vidu izloženo Sud je utvrdio da je donoseći osporeni Zaključak o ograničenju i zabrani kretanja na teritoriji Republike Srpske broj: 16-3/20 od 6. aprila 2020. godine Republički štab za vanredne situacije prekoračio svoja ovlašćenja operativno-stručnog tijela formiranog za koordinaciju i rukovođenje prilikom zaštite i spasavanja na teritoriji Republike (član 40. tačka a) te čl. 45. i 47. Zakona o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama).

Takođe, Sud je utvrdio da Republički štab za vanredne situacije nije bio ovlašćen ni da, u smislu člana 43. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, koji je, između ostalog, poslužio kao pravni osnov za donošenje osporenog zaključka, „ograniči kretanje u zaraženom i ugroženom području“, a imajući u vidu nadležnosti ministra zdravlja i socijalne zaštite u ovom kontekstu (član 44. stav 3. istog zakona).

Uzimajući u obzir da je članom 21. stav 2. Ustava utvrđeno da se samo zakonom mogu uvesti ograničenja kretanja, ukoliko je to, između ostalog, neophodno radi zaštite bezbjednosti i zdravlja ljudi, Sud je utvrdio da Republički štab za vanredne situacije nije bio ovlašćen da osporenim opštim aktom „ograniči i zabrani kretanje na teritoriji Republike Srpske“. Postupajući na opisani način ovo tijelo je, suprotno članu 69. stav 2. Ustava, na sebe preuzelo zakonodavna ovlašćenja Narodne skupštine Republike Srpske, čime je postupilo suprotno i zajamčenim načelima vladavine prava i podjele vlasti iz člana 5. stav 1. al. 4. i 7. i člana 69. stav 1. Ustava. Pored toga, kako osporeni zaključak nije donesen u cilju izvršavanja zakona, već je njime izvršeno neposredno uređivanje odnosa koji prema članu 21. stav 2. Ustava predstavljaju zakonsku materiju, osporeni zaključak nije saglasan ni sa članom 108. stav 2. Ustava.

S obzirom na to da Republički štab za vanredne situacije nije nadležan da svojim aktom uređuje predmetne odnose, osporeni zaključak, po ocjeni Suda, u vrijeme važenja, u cjelini nije bio u saglasnosti s Ustavom, Zakonom o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama i Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.

Uzimajući u obzir ranije utvrđene razloge neustavnosti i nezakonitosti osporenog opšteg akta Sud je ocijenio da ostali navodi davaoca inicijative nisu od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari.

S obzirom na činjenicu da je u toku postupka pred ovim sudom, Republički štab za vanredne situacije 27. aprila 2020. godine donio Zaključak o ograničenju i zabrani kretanja na teritoriji Republike Srpske broj 26-2/20, koji je stupio na snagu danom donošenja, i čijom tačkom 6. je stavljen van snage osporeni zaključak, Sud je ustavnost i zakonitost osporenog akta ocijenio u vrijeme njegovog važenja, saglasno ovlaštenju Suda iz odredbe člana 3. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11 i 92/12).

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-25/20 29. aprila 2021. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Utvrđuje se da Zaključak o ograničenju i zabrani kretanja na teritoriji… | Sudska praksa | Aktio