Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 14. stav 2. Pravilnika o disciplinskom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 8/17).
Odluka donesena 08. 09. 2021.
Predmeti (1)
U-39/20
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, donio je
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 14. stav 2. Pravilnika o disciplinskom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 8/17).
Obrazloženje
Dario Sandić iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 14. Pravilnika o disciplinskom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 8/17), koji je donio ministar unutrašnjih poslova u Vladi Republike Srpske. Međutim, iz sadržaja inicijative i navoda o povredi Ustava i zakona proizlazi da je, u suštini, osporen samo stav 2. ovog člana. U inicijativi se navodi da osporena odredba ovog pravilnika nije u saglasnosti sa članom 16. Ustava Republike Srpske, čl. 190, 196. i 209. Zakona o opštem upravnom postupku, kao i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Davalac inicijative, naime, ističe da je navedenim odredbama Zakona o opštem upravnom postupku propisana obaveza organa koji postupa po pravilima upravnog postupka da o zahtjevu građana odluči u formi upravnog akta protiv kojeg je moguće izjaviti žalbu ili drugi pravni lijek. S obzirom na to da obavještenje iz osporene norme ovog pravilnika ne predstavlja upravni akt i protiv njega nije moguće izjaviti redovni ili vanredni pravni lijek, osporenim propisivanjem su, po mišljenju davaoca inicijative, narušene garancije o jednakoj zaštiti prava građana i pravu na žalbu u postupku pred sudom ili drugim državnim organom iz člana 16. Ustava i pravo na pristup sudu iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Time je, kako se navodi, ostavljena mogućnost za zloupotrebu ovlašćenja od strane kontrolnih organa Ministarstva unutrašnjih poslova. Pored toga, davalac inicijative ukazuje na povredu čl. 80. i 109. Ustava, ali ne daje obrazloženje u čemu se, u konkretnom slučaju, ogleda povreda ovih ustavnih odredaba. Kako bi potkrijepio svoje navode, davalac inicijative navodi konkretan primjer primjene u praksi člana 14. stav 2. ovog pravilnika. Slijedom navedenog, predlaže da Sud utvrdi da osporena norma Pravilnika nije u saglasnosti sa Ustavom i Zakonom. U odgovoru na inicijativu, koji je dostavilo Ministarstvo unutrašnjih poslova, navodi se da je članom 162. Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima Biro za predstavke građana definisan kao unutrašnja organizaciona jedinica u sjedištu Ministarstva unutrašnjih poslova, koja prati rad disciplinskih organa sa ciljem obezbjeđenja zakonitosti i pravičnosti postupanja prilikom unutrašnjeg postupka iniciranog na osnovu predstavke, te nadgleda izvršenje disciplinskih mjera. U vezi s tim, ukazuje se na odredbu člana 11. osporenog pravilnika kojim je propisano da se sve predstavke i žalbe koje su zaprimljene u ovom ministarstvu dostavljaju Birou za predstavke građana radi obavljanja poslova iz njegove nadležnosti. Donosilac Pravilnika takođe navodi da je članom 51. ovog akta normirano da se na pitanja koja nisu uređena ovim pravilnikom i Zakonom o policiji i unutrašnjim poslovima primjenjuju odredbe propisa kojim je uređen opšti upravni postupak. Shodno tome, ističe da osporena norma člana 14. stav 2. predmetnog pravilnika ne isključuje primjenu propisa kojim se uređuje opšti upravni postupak u predmetima po predstavci, prijavi ili zahtjevu za sprovođenje unutrašnjeg postupka, nego isključivo utvrđuje obavezu načelnika jedinice da o svojoj odluci obavijesti Biro. Slijedom navedenog smatra da su navodi inicijative neosnovani, te predlaže da Sud, nakon sprovedenog postupka, ne prihvati datu inicijativu.
Pravilnik o disciplinskom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 8/17) donesen je na osnovu člana 128. Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 57/16 i 110/16) i člana 82. stav 2. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12, 121/12, 15/16 i 57/16). Članom 14. stav 1. ovog pravilnika propisano je da načelnik Jedinice za profesionalne standarde, nakon razmatranja predstavke, prijave, zahtjeva za sprovođenje unutrašnjeg postupka ili drugog obavještenja, može odlučiti da se ne sprovodi unutrašnji postupak ukoliko utvrdi: da navodi ne predstavljaju nezakonito i neprofesionalno postupanje i ponašanje policijskog službenika (tačka 1), da razlozi svrsishodnosti, a imajući u vidu sadržaj navoda, ne opravdavaju sprovođenje unutrašnjeg postupka (tačka 2), da su navodi ponovljeni i bez novih relevantnih činjenica (tačka 3), da podnosilac prijave i predstavke u ostavljenom roku nije postupio po nalogu Jedinice u pogledu otklanjanja nedostataka dostavljenog pismena (tačka 4), da je nastupila zastara za pokretanje disciplinskog postupka (tačka 5), te da se navodi ne odnose na policijskog službenika (tačka 6). Osporenom normom stava 2. člana 14. ovog pravilnika propisano je da se o odluci iz stava 1. ovog člana obavještava Biro za predstavke građana.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene norme člana 14. stav 2. Pravilnika o disciplinskom postupku Sud je imao u vidu odredbe tač. 10. i 18. Amandmana XXXII, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, kojim je utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom.
Saglasno navedenom ustavnom ovlašćenju, Zakonom o policiji i unutrašnjim poslovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 57/16, 110/16, 58/19 i 82/19) uređeni su nadležnost, djelokrug, osnovi organizacije i rukovođenja u Ministarstvu unutrašnjih poslova, i drugi unutrašnji poslovi iz nadležnosti ovog ministarstva, osnovni principi u primjeni policijskih ovlašćenja, dužnosti i prava iz radnih odnosa, prijem u radni odnos, činovi i unapređenja, disciplinska i materijalna odgovornost policijskih službenika i druga pitanja od značaja za rad Ministarstva unutrašnjih poslova. Odredbama ovog zakona koje su relevantne za ocjenjivanje osporenog pravilnika propisao je: da je policijski službenik disciplinski odgovoran za povrede dužnosti propisane ovim zakonom, kao i podzakonskim aktima kojima se propisuju prava i dužnosti policijskih službenika (član 115. stav 1), da policijski službenik nije disciplinski odgovoran za povredu dužnosti ako ta povreda, ili propust, nije predstavljala povredu dužnosti u vrijeme kada je bila učinjena (član 115. stav 2), da su organi disciplinskog postupka ministar, direktor, rukovodilac osnovne organizacione jedinice, disciplinska komisija, Jedinica za profesionalne standarde i Policijski odbor (člana 118. stav 1), da se pravilnikom, koji donosi ministar unutrašnjih poslova, na prijedlog direktora, uređuje disciplinski postupak, organ za vođenje disciplinskog postupka, način rada, glasanja i donošenja odluka, disciplinske mjere za lakše i teže povrede dužnosti, te pokretanje i trajanje unutrašnjeg i disciplinskog postupka (član 128), da Biro za predstavke građana, kao unutrašnja organizaciona jedinica u sjedištu Ministarstva, prati rad disciplinskih organa u cilju obezbjeđenja zakonitosti i pravičnosti postupanja radi toka unutrašnjeg postupka iniciranog na osnovu predstavke, te nadgleda izvršenja disciplinskih mjera (član 162), da fizička i pravna lica mogu da podnose predstavke Birou u vezi sa radom Ministarstva, a Biro je obavezan o ishodu postupka obavijestiti podnosioca (član 163). Zakonom o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18) propisano je da su po ovom zakonu dužni da postupaju državni organi kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima pojedinca, pravnog lica ili druge stranke, kao i kad obavljaju druge poslove utvrđene ovim zakonom (član 1. stav 1), te da se u upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak postupa po odredbama tog zakona i te odredbe moraju biti u saglasnosti sa osnovnim načelima utvrđenim ovim zakonom, a po odredbama ovog zakona se postupa u svim onim pitanjima koja nisu uređena posebnim zakonom (član 3). Odredbama ovog zakona u odnosu na koje davalac inicijative traži ocjenu zakonitosti osporenog pravilnika propisano je: da organ nadležan za rješavanje u upravnom postupku donosi rješenje u upravnoj stvari koja je predmet postupka i da kolegijalni organ donosi rješenje većinom glasova (član 190), šta sadrži dispozitiv rješenja donesenog u upravnom postupku (član 196), te donošenje zaključka u upravnom postupku (član 209).
Na osnovu citiranih odredaba Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima, ministar unutrašnjih poslova je, po ocjeni Suda bio ovlašćen da donese osporeni pravilnik, kojim je, sa ciljem sprovođenja relevantnih odredaba ovog zakona, bliže uređen disciplinski postupak protiv policijskih službenika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, organi za vođenje disciplinskog postupka, način rada, glasanje i donošenje odluka, disciplinske mjere za lakše i teže povrede dužnosti, te pokretanje i trajanje unutrašnjeg i disciplinskog postupka. Ovim pravilnikom je, pored ostalog, propisano: da je zahtjev za sprovođenje unutrašnjeg postupka obavještenje u pisanoj formi podneseno Jedinici za profesionalne standarde od neposrednog, odnosno nadređenog rukovodioca radnika o sumnji da je učinjena teža povreda radne dužnosti (član 2. tačka 4), da „unutrašnji postupak“ podrazumijeva preduzimanje radnji pripadnika Jedinice za profesionalne standarde, neposrednog rukovodioca ili drugog ovlašćenog lica u cilju prikupljanja dokaza o povredama dužnosti, uključujući i povrede dužnosti sa obilježjem krivičnog djela, od saznanja za povredu dužnosti koja se istražuje do pokretanja disciplinskog postupka (član 2. tačka 5), da se unutrašnji postupak inicira na osnovu predstavke, prijave, zahtjeva za sprovođenje unutrašnjeg postupka ili saznanja da je počinjena povreda dužnosti putem sredstava informisanja, širenja glasina, korespondencije između Ministarstva i drugih organa ili na drugi način putem kojeg proizlaze osnovi sumnje da je počinjena povreda dužnosti (član 10), da se sve predstavke i žalbe koje su zaprimljene u Ministarstvu dostavljaju, u skladu sa Zakonom o policiji i unutrašnjim poslovima, Birou za predstavke građana, radi obavljanja poslova iz nadležnosti Biroa (član 11), da se unutrašnji postupak sprovodi po službenoj dužnosti, bez obzira na to da li je podnosilac odustao od predstavke, prijave ili zahtjeva za sprovođenje unutrašnjeg postupka i da li želi da sarađuje (član 12), da načelnik Jedinice za profesionalne standarde, nakon što da saglasnost na izvještaj o sprovedenom unutrašnjem postupku iz kojeg proizlazi osnovana sumnja da je policijski službenik učinio težu povredu dužnosti, preduzima mjere i radnje u cilju pokretanja i sprovođenja disciplinskog postupka (član 17), te da se na pitanja koja nisu uređena ovim pravilnikom i Zakonom o policiji i unutrašnjim poslovima primjenjuju odredbe propisa kojim se uređuje opšti upravni postupak (član 51). Ocjenjujući osporenu odredbu člana 14. stav 2. ovog pravilnika, Sud je utvrdio da ovakvim propisivanjem nisu narušene ustavne i zakonske odredbe navedene u inicijativi. Prije svega, Sud smatra da je potrebno ukazati na to da se član 14. Pravilnika odnosi na unutrašnji postupak, koji prethodi disciplinskom postupku i vodi se po službenoj dužnosti, bez obzira na to da li je podnosilac odustao od predstavke ili prijave. U unutrašnjem postupku se preduzimaju radnje sa ciljem prikupljanja dokaza o povredama dužnosti policijskog službenika. Stavom 1. ovog člana su propisani uslovi pod kojima se neće sprovoditi unutrašnji postupak, dok je osporenom normom stava 2. predviđeno da se o odluci iz stava 1. obavijesti Biro za predstavke građana. Dakle, osporeni stav 2. člana 14. predmetnog pravilnika se odnosi isključivo na obavezu obavještavanja Biroa za predstavke građana o odluci o nesprovođenju unutrašnjeg postupka. Ova obaveza proizlazi iz činjenice da, prema članu 163. Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima, fizička i pravna lica podnose ovom birou predstavke u vezi sa radom Ministarstva unutrašnjih poslova, a Biro je obavezan da o ishodu obavijesti podnosioca.
Kako iz navedenog proizlazi, osporena norma ne uređuje pitanje mogućnosti ulaganja pravnog lijeka na odluku iz stava 1. člana 14. Pravilnika, niti definiše u kojoj formi se donosi ova odluka, kako to pogrešno smatra davalac inicijative. Sud smatra da predmetna odredba ne isključuje primjenu Zakona o opštem upravnom postupku, tako da ne utiče na mogućnost pravno zainteresovanog lica da, u skladu sa procesnim pravilima ovog zakona, izjavi odgovarajući pravni lijek protiv odluke iz stava 1. člana 14. osporenog akta. Evidentno je da se osporeni član 14. stav 2. Pravilnika ne odnosi na pitanja na koja ukazuje inicijativa, te da se u konkretnom slučaju radi o pogrešnom tumačenju ove norme, iz čega je proizašao i pogrešan zaključak o njenoj neustavnosti i nezakonitosti. Eventualne nepravilnosti prilikom primjene predmetne odredbe u praksi, što se u inicijativi ilustruje konkretnim primjerom, prema članu 115. Ustava, ovaj sud nije nadležan da ocjenjuje.
Nadalje, Sud je ocijenio neosnovanim i navode inicijative o povredi člana 6. stav 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer se, po mišljenju Suda, osporeno propisivanje ne može dovesti u vezu sa garancijama o pravu na pristup sudu ili drugom organu, s obzirom na to da ova norma ni direktno, ni indirektno ne uređuje ovo pitanje.
Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-39/20 8. septembra 2021. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.