Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da tačka I Odluke o visini troškova upisa u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske broj: IO-07-4/2020 od 11. jula 2020. godine nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o advokaturi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 80/15).

Odluka donesena 27. 10. 2021.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-95/20

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

27. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tačke a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 27. oktobra 2021. godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da tačka I Odluke o visini troškova upisa u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske broj: IO-07-4/2020 od 11. jula 2020. godine nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o advokaturi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 80/15).

Obrazloženje

Miloš Đurić iz Modriče dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odluke o visini troškova upisa u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske broj: IO-07-4/2020, koju je 11. jula 2020. godine donio Izvršni odbor Advokatske komore Republike Srpske smatrajući da je ista diskriminatornog karaktera, kao i da nije u skladu sa članom 39. stav 1. i 3, članom 108. stav 2. i članom 109. Ustava, čl. 19. i 22. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18) i članom 9. stav 1. Zakona o advokaturi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 80/15). Davalac inicijative navodi da ova odluka nije stupila na snagu saglasno članu 109. Ustava Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustav), jer nije objavljena u „Službenom glasniku Republike Srpske“. Isto tako, ističe da se propisivanjem iznosa troškova za upis u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske u iznosu od 5.500 KM (tačka I Odluke daje prilika samo užem krugu lica da budu upisana u Imenik advokata, što predstavlja neposrednu diskriminaciju po osnovu imovnog stanja, te sprečava konkurenciju, jer se licama koja žele da se bave advokaturom i ispunjavaju sve zakonske uslove za upis u Imenik advokata radna mjesta advokata čine nedostupnim zbog neprimjereno visokog iznosa troškova na ime upisnine. S obzirom na to da se, saglasno Zakonu o advokaturi Republike Srpske, pravo na bavljenje advokaturom stiče donošenjem odluke o upisu u Imenik advokata i polaganjem advokatske zakletve, koje je uslovljeno uplatom troškova upisa u ovaj imenik, davalac inicijative smatra da je Advokatska komora Republike Srpske prekoračila povjerena javna ovlašćenja, jer je polaganje zakletve, a time i bavljenje advokaturom, uslovila dodatnim uslovom tj. uplatom novčanog iznosa od 5.500 KM, a ne uplatom stvarnih troškova upisa kako je to propisano navedenim zakonom.

Ističe se da sredstva prikupljena na ime troškova upisa ne mogu služiti za finansiranje drugih djelatnosti Advokatske komore, a kako je donosilac osporene odluke propustio da konkretizuje koji su stvarni troškovi upisa, isti su određeni arbitrerno, te predstavljaju ograničavajući uslov za jednaku dostupnost obavljanja advokatske profesije. U ovom smislu ukazuje na odluke ovog suda broj U-101/17 („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/18) i U-12/19 („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 64/20), kojim su utvrđene neustavnost i nezakonitost tačke I Odluke o visini troškova upisa u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske broj: IO AK RS 0401/2017 od 27. maja 2017. godine, odnosno tačke I Odluke o visini troškova upisa u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske broj: IO-09-12-01/2018 od 19. januara 2019. godine, te na Osnovne principe o ulozi advokata koji su usvojeni na VIII Kongresu Ujedinjenih nacija o prevenciji kriminala i postupku prema učiniocima krivičnih djela, kao i na Preporuku Komiteta ministara Savjeta Evrope (2000) 21, od 25. oktobra 2000. godine.

U odgovoru na inicijativu, koji je Ustavnom sudu dostavila Advokatska komora Republike Srpske, ističe se da je osporena odluka objavljena na oglasnoj ploči i internet stranici Advokatske komore Republike Srpske, kao i da su navodi davaoca inicijative da je osporeno propisivanje diskriminatornog karaktera, te da je Odluka donesena bez postojanja objektiviziranih kriterijuma, neosnovani. Ističe se da zakonodavac nije želio da Advokatsku komoru ograniči u pogledu određivanja visine upisnine jer Zakon o advokaturi ne sadrži odredbu u ovom smislu, zbog čega Odluka Izvršnog odbora o njenoj visini ne predstavlja opšti akt kojim se uvodi diskriminacija građana po osnovu materijalnog položaja ili uskraćivanja prava na slobodan izbor rada. Navodi se da je donoseći osporeni akt Advokatska komora propisala u skladu sa stanovištem Suda iz odluke u predmetu U-12/19, te da je isti donesen na osnovu objektiviziranih kriterijuma, kao i stvarnih troškova upisa, čija je visina određena u jednakom iznosu za sve kandidate, a Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje opravdanost i cjelishodnost osporenog propisivanja.

Isto tako, u odgovoru se ističe da formulacija člana 96. Zakona o advokaturi Republike Srpske ne znači da upisnina može i mora da obuhvati samo stvarne troškove upisa, te da ne ograničava Komoru da troškove odredi i iznad stvarnih troškova u vezi sa postupkom upisa, te se objašnjava da ni Ustav, ni pomenuti zakon, ni Statut Advokatske komore ne ograničavaju istu u pogledu propisivanja njihove visine, niti uređuju da se prihodi od upisa mogu koristiti samo za pokrivanje stvarnih troškova upisa, kao i da su sredstva prikupljena od upisnina jedan od važnih izvora finansiranja Komore.

Osporena odluka je, kako se navodi, utemeljena na stručnoj i preciznoj finansijskoj analizi troškova upisa u Imenik advokata, izvršenoj na osnovu obračuna stvarnih troškova pojedinih elemenata postupka upisa u periodu 2014-2019. godina. Stvarni troškovi upisa analizirani su kroz broj upisanih kandidata u navedenom razdoblju, prosječan broj upisanih advokata za jednu godinu, podatke o troškovima održavanja sjednica Izvršnog odbora (naknada troškova puta za dolazak na sjednicu pojedinih članova Izvršnog odbora, izrada odluke, rješenja i izdavanje advokatske legitimacije, polaganje svečane zakletve, rad jednog zaposlenog za obradu zahtjeva, rad dva zaposlena za pripremu i održavanje sjednice, rad jednog zaposlenog za izradu odluke Izvršnog odbora, rješenja i izdavanje advokatske legitimacije), te prosječan bruto trošak održavanja sjednica u jednoj godini i prosječan bruto trošak jedne sjednice. Naglašava se da finansijska sredstva skupljena na ime upisa u Imenik advokata nisu namijenjena samo usko formalnom postupku provjeravanja ispunjenosti zakonskih uslova za upis pojedinca u Imenik advokata koji vodi Advokatska komora, već se njima finansira cjelokupna paleta radnji povezanih sa izvođenjem javnog ovlašćenja vođenja Imenika advokata (odlučivanje o ispunjenosti uslova za obavljanje advokatskog zanimanja, ali i odlučivanje o ispunjenosti ovih uslova cijelo vrijeme trajanja nakon upisa, a često i više od 30 godina, ažuriranje izmjena nakon upisa u Imenik, vođenje disciplinskih postupaka koji mogu uticati na ispunjenost predmetnih uslova, te poslovi u vezi sa brisanjem iz Imenika). Na osnovu navedenog predlaže se da Sud datu inicijativu ne prihvati. Osporenu odluku je 11. jula 2020. godine donio Izvršni odbor Advokatske komore Republike Srpske na osnovu člana 27. stav 2. tačka 15. Statuta Advokatske komore Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/16).

Odlukom je propisano: da se utvrđuje visina troškova upisa za upis u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske u iznosu od 5.500 KM (tačka I), da stupanjem na snagu ove odluke prestaje da važi Odluka o visini troškova upisa broj: IO 09-12-01/2018, od 19. januara 2019. godine (tačka II), da ova odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja na oglasnoj tabli Advokatske komore Republike Srpske (tačka III).

Ustavom Republike Srpske je utvrđeno: da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na vladavini prava, parlamentarnoj demokratiji i podjeli vlasti (član 5. stav 1. alineje 4. i 7); da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i da uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10); da svako ima pravo na rad i slobodu rada, svako je slobodan u izboru zanimanja i zaposlenja i pod jednakim uslovima su mu dostupni radno mjesto i funkcija (član 39. stav 1. i 3); da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, njihovih udruženja i komora (član 68. Ustava koji je zamijenjen Amandmanom XXXII tačka 6); da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108); zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu. Prije stupanja na snagu, zakoni, drugi propisi i opšti akti državnih organa objavljuju se u odgovarajućem službenom glasilu (član 109); da je advokatura samostalna i nezavisna djelatnost i služba koja pruža pravnu pomoć, a organizacija i rad advokature uređuju se zakonom (član 131). Zakonom o advokaturi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 80/15) uređena je advokatska služba, uslovi za bavljenje advokaturom, oblici rada advokata, prava, obaveze i odgovornosti advokata, advokatskih stručnih saradnika za pravne poslove i advokatskih pripravnika i organizacija i rad Advokatske komore Republike Srpske (član 1), te je propisano: da je advokatura nezavisna i samostalna služba pružanja pravne pomoći fizičkim i pravnim licima, da se samostalnost i nezavisnost advokature ostvaruju, pored ostalog, organizovanjem advokata u Advokatsku komoru kao samostalnu i nezavisnu organizaciju advokata u Republici Srpskoj, donošenjem opštih akata Advokatske komore, odlučivanjem o prijemu u advokaturu, odgovornosti advokata i prestanku prava na bavljenje advokaturom (član 2. stav 1. i stav 2. tačka 3, 4. i 5); da je advokat lice koje je upisano u Imenik advokata Advokatske komore, koje je položilo advokatsku zakletvu i bavi se advokaturom, a kandidat je lice koje je podnijelo zahtjev Advokatskoj komori za upis u Imenik advokata, sve dok nije upisano u Imenik advokata i položilo advokatsku zakletvu (član 4. tač. 1) i 2); da se pravo na bavljenje advokaturom stiče upisom u Imenik advokata i polaganjem advokatske zakletve, a postupak za ostvarivanje prava na bavljenje advokaturom pokreće se zahtjevom kandidata za upis u Imenik advokata, koji se podnosi Advokatskoj komori (član 5); da Advokatska komora donosi odluku o upisu u Imenik advokata u roku od 30 dana, ako kandidat ispunjava uslove iz člana 6. stav 1. ovog zakona (član 8. stav 2); da je Advokatska komora dužna da u roku od 30 dana od dana donošenja odluke o upisu u Imenik advokata omogući kandidatu polaganje advokatske zakletve, pod uslovom da je uplatio troškove upisa, a ako je riječ o stranom državljaninu, i pod uslovom da je podnio dokaz o zaključenom ugovoru o osiguranju od profesionalne odgovornosti u Republici Srpskoj (član 9. stav 1); da advokat nema pravo da zasniva radni odnos, osim u advokatskom društvu (član 23. stav 3); da je Advokatska komora samostalna i nezavisna profesionalna organizacija advokata, osnovana u skladu sa zakonom i Statutom Advokatske komore, koja je nadležna za vršenje javnih ovlašćenja i obavljanje poslova od opšteg interesa u skladu sa ovim zakonom i Statutom Advokatske komore i ima svojstvo pravnog lica (član 83); da pored ostalih javnih ovlašćenja Advokatske komore, Advokatska komora odlučuje o zahtjevima za upis u Imenik advokata, Imenik zajedničkih advokatskih kancelarija, Imenik advokatskih ortačkih društava, Upisnik A i B imenika stranih advokata, Imenik advokatskih stručnih saradnika za pravne poslove i Imenik advokatskih pripravnika, te određuje visinu troškova upisa i promjene upisa u Imenik Advokatske komore (član 85. stav 1. tač. 1) i 15); da Advokatska komora donosi Statut i druga opšta akta Komore (član 86. tačka 1); da je Izvršni odbor Advokatske komore izvršni organ Advokatske komore, čiji se nadležnost i sastav uređuju Statutom Advokatske komore (član 90); da su opšti akti Advokatske komore Statut i drugi opšti akti utvrđeni Statutom Advokatske komore (član 93. tač. 1) i 5)); da Statut i drugi opšti akti Advokatske komore moraju biti u saglasnosti sa ovim zakonom (član 94. stav 1); da se Advokatska komora finansira iz vlastitih sredstava, da su izvori finansiranja Advokatske komore prihodi od upisa, članarine i druga sredstva koja se ostvaruju u skladu sa zakonom, da visinu članarine, troškova upisa i druge finansijske obaveze utvrđuje organ Advokatske komore određen Statutom Advokatske komore, da odluke i knjigovodstveni izvodi Advokatske komore o visini duga po osnovu članarine, visini troškova upisa i drugih redovnih materijalnih obaveza advokata prema Advokatskoj komori imaju svojstvo vjerodostojne isprave u izvršnom postupku (član 96). Sud je imao u vidu da je Zakonom o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/05 i 110/08) propisano da se u „Službenom glasniku Republike Srpske” objavljuju propisi i drugi akti koje u okviru svoje nadležnosti donose predsjednik Republike Srpske, Narodna skupština Republike Srpske, Vijeće naroda Republike Srpske, Vlada Republike Srpske, Ustavni sud Republike Srpske i visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, te da se u „Službenom glasniku Republike Srpske” objavljuju i propisi i drugi akti koje donose ministarstva, republičke uprave i republičke upravne organizacije, Republička izborna komisija, Ustavni sud Bosne i Hercegovine i drugi organi i institucije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, ako je zakonom propisano objavljivanje njihovih propisa (član 3).

Imajući u vidu da je Advokatska komora samostalna i nezavisna organizacija advokata, nadležna za vršenje javnih ovlašćenja i obavljanje poslova od opšteg interesa u skladu sa zakonom i Statutom Advokatske komore (član 83. stav 1. Zakona o advokaturi), Sud je utvrdio da donosilac osporene odluke, u smislu člana 109. stav 2. Ustava i člana 3. Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske, nije imao obavezu da istu objavi u „Službenom glasniku Republike Srpske“. S obzirom na to da iz odgovora njenog donosioca proizlazi da je ista objavljena na način kako je to predviđeno u tački III Odluke, te na internet stranici Advokatske komore Republike Srpske, Sud je ocijenio da navodi prema kojima ista nije stupila na snagu saglasno članu 109. Ustava Republike Srpske nisu osnovani.

Međutim, uzimajući u obzir navedene odredbe Ustava, Zakona o advokaturi Republike Srpske, kao i navode iz odgovora koji je Sudu dostavila Advokatska komora, Sud je utvrdio da je donosilac osporenog akta uređujući na način kao u tački I Odluke postupao van granica svojih nadležnosti.

Odlučujući u predmetima U-101/17 („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/18) i U-12/19 („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 64/20), ovaj sud je utvrdio: da je Advokatska komora Republike Srpske, kao samostalna i nezavisna organizacija advokata, nadležna za vršenje javnih ovlašćenja i obavljanje poslova od opšteg interesa u skladu sa zakonom i Statutom Advokatske komore, te je ovlašćena da određuje visinu troškova upisa i promjene upisa u Imenik advokata, da se, imajući u vidu da upis u Imenik advokata predstavlja vršenje Zakonom utvrđenog ovlašćenja Advokatske komore, troškovi upisa mogu odnositi na stvarne troškove ovog postupka, da ovi troškovi moraju odražavati stvarni utrošak pojedinih elemenata postupka upisa u Imenik advokata posmatranih u proteklom vremenu, te da isti ne mogu predstavljati prihod za finansiranje ostalih djelatnosti Advokatske komore, kao i da se moraju zasnivati na objektiviziranim kriterijumima koji odgovaraju prirodi i svrsi ovih troškova.

Imajući u vidu navedeno, a da iz odgovora Advokatske komore proizlazi da finansijska sredstva prikupljena na ime upisa u Imenik advokata ne odražavaju stvarne troškove ovog postupka, već da Advokatska komora, prilikom utvrđivanja visine troškova upisa u Imenik, uzima u obzir i potrebe finansiranja drugih, pa i budućih, neizvjesnih, aktivnosti njenih organa, Sud je ocijenio da je donosilac osporenog akta, normirajući na način kao u tački I osporene odluke, propisao suprotno stanovištu Suda u navedenim predmetima.

Kako, dakle, predmetni troškovi nisu zasnovani na objektiviziranim pokazateljima, odnosno da ne odražavaju stvarni utrošak elemenata postupka upisa posmatrano u proteklom vremenu, kao i da predstavljaju prihod za finansiranje drugih aktivnosti Komore (npr. budućih, eventualnih, disciplinskih postupaka koji mogu uticati na ispunjenost uslova za bavljenje advokaturom), Sud je utvrdio da je u tački I osporene odluke donosilac ovog akta, ponovo, utvrdio dodatni uslov za bavljenje advokatskom profesijom, jer je upis u Imenik advokata uslovio uplatom novčanog iznosa koji po svojoj svrsi i pravnoj prirodi ne odgovara stvarnim troškovima tog upisa.

Na ovaj način Izvršni odbor Advokatske komore Republike Srpske je podzakonskim aktom uredio sporno pitanje nesaglasno odredbama člana 5. stav 1. i člana 94. stav 1. Zakona o advokaturi Republike Srpske, što je u suprotnosti sa načelom zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava.

Takođe, propuštanjem da na osnovu objektiviziranih pokazatelja utvrdi troškove upisa u Imenik advokata, donosilac osporenog akta, suprotno garanciji vladavine prava iz člana 5. stav 1. alineja Ustava Republike Srpske, dovodi adresate osporene odluke u stanje pravne nesigurnosti.

Prema mišljenju Suda, s obzirom na naprijed utvrđene razloge neustavnosti i nezakonitosti tačke I osporene odluke, razmatranje navoda o njenoj nesaglasnosti sa garancijama iz čl. 10. i 39. st. 1. i 3. Ustava, kao i odredbama Zakona o radu, nije od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-95/20 27. oktobra 2021. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Utvrđuje se da tačka I Odluke o visini troškova upisa u Imenik advokata… | Sudska praksa | Aktio