Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbija se prijedlog za utvrđivanje nezakonitosti članova 9. i 10. Odluke o komunalnim naknadama Opštine Jezero („Službeni glasnik Opštine Jezero“ broj 3/14).

Odluka donesena 22. 12. 2021.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-13/21

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

22. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 22. decembra 2021. godine, donio je

ODLUKU

Odbija se prijedlog za utvrđivanje nezakonitosti članova 9. i 10. Odluke o komunalnim naknadama Opštine Jezero („Službeni glasnik Opštine Jezero“ broj 3/14).

Obrazloženje

Ribnjak Janj d.o.o Banja Luka podnio je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti čl. 9. i 10. Odluke o komunalnim naknadama Opštine Jezero („Službeni glasnik Opštine Jezero“ broj 3/14), koju je donijela Skupština Opštine Jezero. Iako je predlagač naveo da traži ocjenu ustavnosti i zakonitosti osporenih normi, prijedlog ne sadrži obrazloženje u pogledu povrede Ustava Republike Srpske, već samo zakona. Predlagač smatra da osporene odredbe predmetne odluke, kojima su propisani osnovi i mjerila za utvrđivanje visine komunalne naknade, nisu u saglasnosti sa Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/11 i 100/17). U vezi sa ovim navodima, ukazuje na odredbe člana 2. st. 1. i 2, člana 3. tačka r), kao i članova 21, 22, 23, 24. i 25. stav 1. ovog zakona, te ističe da osnovi i mjerila kojima se utvrđuje visina komunalne naknade zavise od stepena opremljenosti naselja komunalnim objektima i uređajima zajedničke komunalne potrošnje, kao i kvaliteta i standarda komunalnih proizvoda i usluga. Pored toga, predlagač navodi da je donosilac osporene odluke u članu 9. ovog akta izvršio bodovanje prostora prema njegovoj namjeni, što je razrada već jednom bodovanog prostora po m² iz člana 6. Odluke, tako da je, po njegovom mišljenju, izvršeno duplo bodovanje po istom kriterijumu. Isto tako, iznosi stav da u vrijeme donošenja osporene odluke Opština Jezero nije imala važeći regulacioni plan, tako da se nisu mogle jasno definisati zone prilikom utvrđivanja visine komunalne naknade. Konačno, mišljenja je da je komunalna naknada koja je, primjenom osporenih odredaba Odluke, utvrđena predlagaču za obavljanje njegove poslovne djelatnosti veoma visoka, iako ova opština nema komunalnu infrastrukturu kojom bi obezbijedila visok stepen zajedničke komunalne potrošnje. U odgovoru na prijedlog koji je dostavila Skupština Opštine Jezero navodi se da je prijedlog neuredan, da su navodi prijedloga neosnovani, te da predlagač pogrešno i proizvoljno tumači odredbe članova 6, 9. i 10. osporenog akta. Ističe se da je u članu 6. Odluke propisano da se komunalna naknada plaća za svaki kvadratni metar neto korisne površine poslovnog, stambenog ili drugog prostora, što je korigovano utvrđenim koeficijentom iz stava 2. ovog člana. Članom 9. ovog akta su, kako se dalje navodi, objekti razvrstani po vrsti prostora, te je na osnovu toga izvršeno bodovanje, dok je članom 10. broj bodova utvrđen zavisno od položaja prostora u naselju, odnosno u skladu sa zonom u kojoj se nalazi. Donosilac osporene odluke dalje navodi da su zone na području ove opštine jasno definisane, te da su se, prema članu 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 84/19) u vrijeme donošenja predmetne odluke, primjenjivali dokumenti prostornog uređenja kojima je istekao planski period, do donošenja novih dokumenata. Pored toga, mišljenja je da prijedlog prevashodno odražava nezadovoljstvo predlagača utvrđenom visinom komunalne naknade za obavljanje njegove poslovne djelatnosti, te ukazuje na to da visina naknade nije posljedica neujednačene primjene zakona, već metoda obračuna kod kojeg se koriste istovrsni ulazni faktori kod svakog pojedinačnog slučaja. Shodno navedenom, predlaže da Sud odbije prijedlog. Odluku o komunalnim naknadama Opštine Jezero („Službeni glasnik Opštine Jezero“ broj 3/14) donijela je Skupština Opštine Jezero na osnovu člana 22. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/11), člana 30. stav 1. alineja 2. i člana 50. Statuta Opštine Jezero („Službeni glasnik Opštine Jezero“ broj 2/12 ). Osporenim članom 9. ove odluke propisan je broj bodova zavisno od vrste prostora: predstavništva, poslovna udruženja, banke, ambulante, PTT usluge i sl. - 12 bodova, trgovine i ugostiteljski objekti - 9 bodova, uslužno zanatstvo – 7 bodova, proizvodna djelatnost – 6 bodova, stambeni i garažni prostor – 4 boda, te ostali prostor uslužne djelatnosti – 3 boda.

Prema članu 10. ove odluke broj bodova iz prethodnog člana se koriguje zavisno od položaja prostora u naselju, kao i stepena opremljenosti naselja primjenom koeficijenta, i to: u prvoj zoni koeficijent za poslovni prostor je 2,50, a za stambeni i drugi prostor 1,70. U drugoj zoni je koeficijent za poslovni prostor 2,20, a za stambeni i drugi prostor 1,50. Prva zona obuhvata prostor utvrđen Regulacionim planom opštine Jezero, a druga zona obuhvata ostali prostor opštine Jezero izvan prostora utvrđenog Regulacionim planom.

U postupku ocjenjivanja zakonitosti osporenih čl. 9. i 10. predmetne odluke Sud je imao u vidu da je članom 102. stav 1. tačke 2. i 6. Ustava Republike Srpske utvrđeno da opština preko svojih organa, u skladu sa zakonom, uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti, izvršava zakone i druge propise i opšte akte republike čije je izvršenje povjereno opštini, i da, prema članu 108. stav 2. Ustava, propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

Pored navedenih ustavnih odredaba, Sud je uzeo u obzir i relevantne norme Zakona o lokalnoj samoupravi (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporene odluke i koji je prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 97/16, 36/19 i 61/21) i to: odredbu člana 12. stav 1. tačka b) alineja 2. ranijeg, odnosno člana 18. tačka 2, podtačka 2. važećeg zakona kojim je propisano da samostalne nadležnosti opštine obuhvataju, pored ostalih, uređenje i obezbjeđenje obavljanja komunalnih djelatnosti; član 30. stav 1. alineja 9. ranijeg, odnosno član 39. stav 2. tačka 10, važećeg zakona prema kojem skupština jedinice lokalne samouprave, kao organ odlučivanja i kreiranja politike jedinice lokalne samouprave, donosi odluke o komunalnim taksama i drugim javnim prihodima, kada je ovlašćena zakonom; te odredbu člana 65. tačka v) alineja 4. ranijeg, odnosno član 74. tačka 3. podtačka 4. važećeg zakona kojim je propisano da su lokalne naknade jedan od izvora prihoda jedinice lokalne samouprave, odnosno da prihodi i primici jedinica lokalne samouprave uključuju i naknade za korišćenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje. Sud je, takođe, imao u vidu i Zakon o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 124/11 i 100/17) kojim se utvrđuju komunalne djelatnosti od posebnog javnog interesa i način obezbjeđivanja posebnog javnog interesa, organizacija obavljanja komunalnih djelatnosti i način njihovog finansiranja. Ovim zakonom propisano je: da se sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje obezbjeđuju iz budžeta jedinice lokalne samouprave po osnovu prihoda ostvarenih iz, pored ostalog, komunalne naknade (član 21. stav 1. tačka 1), da se odlukom skupštine jedinice lokalne samouprave kojom se uvodi obaveza plaćanja komunalne naknade određuju osnovi i mjerila kojima se utvrđuje visina naknade zavisno od stepena opremljenosti naselja komunalnim objektima i uređajima zajedničke komunalne potrošnje i kvaliteta i standarda komunalnih proizvoda i usluga (član 22. stav 2), da se komunalna naknada određuje prema jedinici izgrađene korisne površine (m2) za stambeni, poslovni i pomoćni prostor i objekte društvenog standarda (član 23), da su obveznici naknade iz člana 23. ovog zakona vlasnici stambenog, poslovnog ili drugog prostora, nosioci stanarskog prava, zakupci stambenog, poslovnog ili drugog prostora, odnosno fizička i pravna lica koja su korisnici objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje (član 24), te da se visina komunalne naknade utvrđuje rješenjem organa jedinice lokalne samouprave nadležnog za komunalne poslove (član 25. stav 1). Kako iz navedenih ustavnih i zakonskih odredaba proizlazi, prihodi jedinice lokalne samouprave su uređeni zakonom. Zakonodavac je, dakle, u konkretnom slučaju Zakonom o komunalnim djelatnostima uredio sva temeljna pitanja koja se odnose na komunalne naknade, te je istovremeno dao ovlašćenje skupštini jedinice lokalne samouprave da propiše obavezu plaćanja komunalne naknade za korišćenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje, odnosno da svojom odlukom odredi osnove i mjerila kojima se utvrđuje visina ove naknade zavisno od stepena opremljenosti naselja komunalnim objektima i uređajima zajedničke komunalne potrošnje i kvaliteta i standarda komunalnih proizvoda i usluga.

Imajući u vidu izloženo, Sud je ocijenio da je Skupština Opštine Jezero bila ovlašćena da donese osporenu odluku, kojom je, saglasno svojim zakonskim ovlašćenjima, uredila komunalne naknade na području ove opštine. Način na koji su osporenim normama članova 9. i 10. Odluke propisani osnovi i mjerila za utvrđivanje ove naknade, po ocjeni Suda, nije suprotan relevantnim zakonskim normama (član 22. stav 2. i član 23. Zakona o komunalnim djelatnostima), tako da ne dovodi u pitanje načelo zakonitosti iz člana 108, Ustava, kako to smatra predlagač. Donosilac osporene odluke je, shodno zakonskim granicama ovlašćenja, prilikom utvrđivanja visine komunalne naknade uzeo u obzir kriterijume koji se odnose na vrstu prostora (stambeni, poslovni i dr.), položaj prostora u naselju i stepen opremljenosti naselja objektima i uređajima zajedničke komunalne potrošnje, te zavisno od toga odredio broj bodova za pojedine djelatnosti, a potom utvrdio koeficijent prema zoni u kojoj se prostor nalazi. Kriterijumi koji su propisani osporenim normama Odluke su, po ocjeni Suda, u cijelosti saglasni sa relevantnim normama Zakona o komunalnim djelatnostima. Međutim, broj bodova za pojedine vrste prostora i utvrđeni koeficijenti predstavljaju odraz cjelishodne procjene donosioca predmetnog akta, a cjelishodnost i opravdanost određenih normativnih rješenja, prema članu 115. Ustava, ne mogu biti predmet ocjene ovog suda. U vezi sa navedenim Sud smatra potrebnim ukazati na to da navodi predlagača i izraženo nezadovoljstvo visinom komunalne naknade koja je utvrđena za obavljanje njegove poslovne djelatnosti ulaze u domen primjene osporenih odredaba, tako da Ustavni sud, prema članu 115. Ustava, nije nadležan da iste razmatra i ocjenjuje osporene norme u tom smislu.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-13/21 22. decembra 2021. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Odbija se prijedlog za utvrđivanje nezakonitosti članova 9. i 10. Odluke o… | Sudska praksa | Aktio