Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 1. Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/09) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 2. Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/09“). Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 357. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/08), u dijelu koji glasi „... a počeće se primjenjivati dana 1. jula 2009. godine“.

Odluka donesena 22. 12. 2021.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-105/20

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

22. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka b), člana 40. stav 5, člana 60. stav 1. tačka a) i člana 61. stav 1. tačke g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 22. decembra 2021. godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da član 1. Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/09) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 2. Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/09“).

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 357. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/08), u dijelu koji glasi „... a počeće se primjenjivati dana 1. jula 2009. godine“.

Obrazloženje

Zajednička advokatska kancelarija Topić iz Banje Luke dala je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 357. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/08), u dijelu koji glasi „... a počeće se primjenjivati dana 1. jula 2009. godine“, te čl. 1. i 2. Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/09).

Ističe se da odredba člana 357. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/08), u osporenom dijelu, te odredba člana 1. Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima nisu u skladu sa članom 109. Ustava, jer prave razliku između dana stupanja na snagu i dana početka primjene zakona, čime je stvorena pravna nesigurnost i pravni vakuum u primjeni Zakona o stvarnim pravima. S obzirom na to da Ustav u članu 109. propisuje da zakoni stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, to podrazumijeva da se isti počinju i primjenjivati od tog datuma, zbog čega normiranje prema kome se početak primjene zakona ne podudara sa njegovim stupanjem na snagu nije u skladu sa Ustavom. Davalac inicijative takođe smatra da je i član 2. Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima neustavan, jer uređuje stupanje na snagu neustavne odredbe člana 1. istog zakona. Narodna skupština Republike Srpske Sudu nije dostavila odgovor na navode iz inicijative.

Članom 357. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/08) je propisano da ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske”, a da će se početi primjenjivati dana 1. jula 2009. godine.

Osporenim članom 1. Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/09) je propisano da se u Zakonu o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 124/08) u članu 357. riječi: “1. jula 2009. godine” zamjenjuju riječima: “1. januara 2010. godine”.

Osporenim članom 2. Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/09) je propisano da ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske”.

Ustavom Republike Srpske je utvrđeno: da se ustavno uređenje Republike temelji na vladavini prava (član 5. stav 1. alineja 4), da Republika uređuje i obezbjeđuje ustavnost i zakonitost (tač. 4. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava) da zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu, a da se prije stupanja na snagu zakoni, drugi propisi i opšti akti državnih organa objavljuju u odgovarajućem službenom glasilu (član 109), da Ustavni sud može ocjenjivati ustavnost zakona i ustavnost i zakonitost propisa i opštih akata koji su prestali da važe, ako od prestanka važenja do pokretanja postupka nije proteklo više od jedne godine (tačka 2. Amandmana XLII kojim je dopunjen stav 1. člana 115. Ustava). Imajući u vidu navedene odredbe Ustava, te da je, saglasno članu 357. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09, 58/09, 95/11, 60/15 i 107/19), ovaj zakon stupio na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 124/08 od 27. decembra 2008. godine, Sud je utvrdio da je uređujući kao u članu 1. Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/09), zakonodavac propisao suprotno članu 109. Ustava, te načelu vladavine prava.

Uzimajući u obzir da u skladu sa članom 109. Ustava zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja u odgovarajućem službenom glasilu, Sud je utvrdio da pojam „početka primjene“ propisa nije kategorija utvrđena Ustavom. Ustav Republike Srpske poznaje samo institut stupanja na snagu zakona, ali ne i institut odgođene primjene zakona koji je stupio na snagu. Prema ocjeni Suda, iz navedene ustavne odredbe proizlazi da ukoliko zakoni drugi propis ili opšti akt stupa na snagu određenog dana, on se od tog dana i primjenjuje, zbog čega propisivanje kojim se nakon stupanja na snagu odgađa primjena, u konkretnom slučaju Zakona o stvarnim pravima, nije u saglasnosti sa garancijama iz člana 109. Ustava. Ovom ustavnom odredbom je za zakone, druge propise i opšte akte, ukoliko ne postoje naročito opravdani razlozi da ranije stupe na snagu, utvrđen samo minimalan vakacijski period, zbog čega njihov donosilac može odrediti i duži period koji treba da protekne između objavljivanja i stupanja na snagu istih. Stupanje na snagu zakona je vremenski određen momenat od kojeg zakon počinje pravno djelovati, obavezujući svojim odredbama. Dakle, zakon stupa na snagu tačno određenog dana, što znači da se od tog dana mora početi i primjenjivati. To je opšti ustavni zahtjev kojem mora udovoljiti svaki zakon. Zakonske odredbe koje propisuju odgođeni početak primjene zakona koji je stupio na snagu ne udovoljavaju zahtjevima načela vladavine prava, a pogotovo načelu pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka kao njegovom sastavnom dijelu. Odsustvo istovremenosti u stupanju na snagu i početku primjene zakona, drugih propisa i opštih akata, prema stanovištu Suda, dovodi do pravne nesigurnosti, jer uzrokuje stanje uporednog postojanja više propisa koji regulišu istu materiju, zbog čega može biti nejasno koji će se propis primjenjivati u razdoblju od dana stupanja na snagu zakona, drugog propisa i opšteg akta, do dana početka njegove primjene.

S obzirom na izloženo, Sud je utvrdio da je propisujući na način kao u članu 1. Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima, zakonodavac postupio i suprotno članu 5. stav 1. alineja 4. Ustava, jer je prouzrokovao nesigurnost u primjeni prava, te narušio homogenost pravnog sistema.

U pogledu navoda davaoca inicijative o neustavnosti člana 2. Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima, Sud je utvrdio da isti nisu osnovani, budući da je navedenom zakonskom odredbom zakonodavac, saglasno članu 109. Ustava, uredio stupanje na snagu ovog zakona osmog dana od dana njegove objave.

Nadalje, Sud je utvrdio da je član 357. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/08), u osporenom dijelu, prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima koji je objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 58/09 od 30. juna 2009. godine, a koji je stupio na snagu osmog dana od dana objavljivanja, tako što je članom 1. ovog zakona, u osporenom dijelu, izmijenjena odredba člana 357. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/08).

S obzirom na to da je inicijativa data Sudu 24. decembra 2020. godine, tj. po isteku roka iz tačke 2. Amandmana XLII kojom je dopunjen stav 1. člana 115. Ustava, Sud je, na osnovu člana 37. stav 1. tačka b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), odlučio da inicijativu za pokretanje postupka ne prihvati u dijelu kojim je osporena odredba člana 357. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/08), u dijelu koji glasi „... a počeće se primjenjivati dana 1. jula 2009. godine“.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-105/20 22. decembra 2021. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.