Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 30. stav 4. Porodičnog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 54/02, 41/08 i 63/14), u dijelu koji glasi „...trudnoće žene s drugim muškarcem...“.
Odluka donesena 22. 12. 2021.
Predmeti (1)
U-102/20
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
22. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 22. decembra 2021. godine, donio je
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 30. stav 4. Porodičnog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 54/02, 41/08 i 63/14), u dijelu koji glasi „...trudnoće žene s drugim muškarcem...“.
Obrazloženje
Danijel Jovanović iz Prijedora dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti odredbe člana 30. stav 4. Porodičnog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 54/02, 41/08 i 63/14), u dijelu kojim je uređeno da zabluda o bitnoj osobini supružnika postoji, između ostalog, u slučaju trudnoće žene sa drugim muškarcem, smatrajući da ovakvo propisivanje nije u saglasnosti sa čl. 10. i 16. stav 1. Ustava Republike Srpske, a u vezi sa odredbama člana 49. stav 1, člana 36. stav 2. i člana 108. stav 1. Ustava. Davalac inicijative ističe da su osporenim propisivanjem povrijeđene garancije iz člana 10. Ustava, jer je zakonodavac priznao muškarcu/suprugu pravo da traži poništenje braka u slučaju kad je njegova supruga, u vrijeme zaključenja braka, bila trudna sa drugim muškarcem, o čemu njen suprug nije imao saznanja, dok je propustio da ženi/supruzi prizna pravo da traži poništenje braka u slučaju kada je druga žena, u vrijeme zaključenja braka, bila trudna sa njenim suprugom, a o čemu supruga nije imala saznanja. Ovim je povrijeđeno pravo supružnika na jednakost pred zakonom, te pravo na jednaku pravnu zaštitu iz člana 16. stav 1. Ustava. U inicijativi se pojašnjava da bi žena/supruga, u slučaju da traži poništenje braka po navedenom osnovu, morala pred Sudom dokazati da bi je saznanje o trudnoći druge žene sa njenim suprugom, u vrijeme zaključenja braka, odvratilo od zaključenja tog braka, dok muškarac/suprug ne mora izvoditi ovakve dokaze pred sudom, već je dovoljno da se pozove na propisivanje iz osporenog dijela člana 30. stav 4. Porodičnog zakona. U odgovoru na inicijativu Narodna skupština Republike Srpske navodi da je ustavni osnov za donošenje Porodičnog zakona sadržan u članu 36. Ustava, tač. 12. i 18. Amandmana XXXII kojim je zamijenjen član 68. i član 70. stav 1. tačka 2. Ustava, te da se inicijativom proizvoljno i nepotpuno tumače ustavne odredbe, kao i da se, propisujući na osporeni način, zakonodavac kretao u granicama svojih nadležnosti. Ističe se da su Porodičnim zakonom (član 30) kao smetnje za zaključenje punovažnog braka navedene mane volje koje mogu biti od uticaja na zaključenje punovažnog braka, te da ovaj zakon poznaje i nesvjesnu nesaglasnost između stvarne i izjavljene volje supružnika, a koja postoji kada je lice bilo u zabludi o ličnosti ili bitnoj osobini bračnog supružnika. S obzirom na to da zabluda o bitnoj osobini bračnog supružnika postoji kada se radi o osobini, odnosno okolnosti koja bi bračnog supružnika odvratila od zaključenja braka da je za nju znao, zakonodavac je u članu 30. stav 4. naveo neke od slučajeva koje smatra naročitim, a ova lista mogućih osobina bračnog supružnika ili okolnosti na njegovoj strani nije konačna. Nadalje se ističe da trudnoća žene sa drugim muškarcem može biti kvalifikovana kao "bitna osobina" samo kada kod lica sa kojim stupa u brak postoji zabluda o tome, te brak može biti poništen zbog zablude o ovoj osobini, a nikako zbog trudnoće žene. Navodi se da samo nezadovoljstvo određenim zakonskim rješenjem nije ustavnopravno relevantno, kao i da nije u nadležnosti Ustavnog suda da cijeni opravdanost zakonodavne politike, te se predlaže da Sud ne prihvati inicijativu. Članom 30. stav 4. Porodičnog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 54/02, 41/08 i 63/14) je propisano da zabluda o bitnoj osobini bračnog supružnika postoji kad se radi o osobini, odnosno o okolnosti koja bi drugog bračnog supružnika odvratila od zaključenja braka da je za nju znao, a naročito u slučaju krajnje opasne ili teške bolesti, protivprirodne navike, polne nemoći, trudnoće žene s drugim muškarcem, nečasnog zanimanja i ranije osude zbog krivičnog djela učinjenog iz nečasnih pobuda.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene zakonske odredbe, Sud je imao u vidu da je Ustavom utvrđeno: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom (član 16. stav 1), da se brak i odnosi u braku i porodici uređuju zakonom (član 36. stav 2), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom (član 49. stav 1), da Republika uređuje i obezbjeđuje druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom (tačka 18. Amandmana XXXII na Ustav kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tačka 2), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1).
Saglasno Ustavom utvrđenim ovlašćenjima, Porodičnim zakonom („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 54/02, 41/08 i 63/14) (u daljem tekstu: Zakon) uređeni su porodičnopravni odnosi između bračnih supružnika, roditelja i djece, usvojioca i usvojenika, staraoca i štićenika i odnosi između srodnika u bračnoj, vanbračnoj ili usvojeničkoj porodici, te postupci nadležnih organa u vezi sa porodičnim odnosima i starateljstvom. Tako je ovim zakonom, između ostalog, propisano: da je brak zakonom uređena zajednica života muškarca i žene, a zasniva se na slobodnoj odluci muškarca i žene da zaključe brak, na ravnopravnosti bračnih supružnika, međusobnom poštovanju i uzajamnom pomaganju (član 4), da brak nije valjan ako je na njegovo zaključenje bračni supružnik pristao u zabludi o ličnosti drugog bračnog supružnika ili o njegovoj bitnoj osobini (član 30. stav 1), da će se brak poništiti ako se utvrdi da je prilikom njegovog zaključenja postojala neka od bračnih smetnji navedenih u čl. 29. do 36. ovog zakona (član 45), da pravo na tužbu za poništenje braka iz razloga navedenih u čl. 29, 30, 31. i 34. ovog zakona pripada bračnim supružnicima, svakom licu koje ima pravni interes da brak bude poništen i organu starateljstva (član 47. stav 1).
U skladu sa izloženim Sud je ocijenio da propisivanje iz člana 30. stav 4. Zakona, u osporenom dijelu, nije u suprotnosti sa jemstvom jednakosti iz člana 10. Ustava, a istim nije povrijeđeno ni pravo građana na jednaku pravnu zaštitu u postupku pred sudom ili drugim državnim organom utvrđeno članom 16. stav 1. Ustava, zbog čega navodi iz inicijative u ovom smislu nisu osnovani.
Definišući u članu 30. stav 4. Zakona pojam zablude o bitnoj osobini bračnog supružnika kao osobinu, odnosno okolnost koja bi drugog bračnog supružnika odvratila od zaključenja braka da je za nju znao, zakonodavac je posebno apostrofirao neke od pomenutih osobina i okolnosti. Pri tome, zakonodavac nije utvrdio sve osobine, odnosno okolnosti u kojima se ima smatrati da je postojala predmetna zabluda, tj. one nisu taksativno propisane, već je njihovo utvrđivanje u svakoj konkretnoj situaciji ostavljeno redovnim sudovima.
Predviđajući, između ostalog, trudnoću žene sa drugim muškarcem kao jednu od ovih osobina, odnosno okolnosti, zakonodavac nije isključio mogućnost da i supruga, u slučaju da je neka druga žena u momentu zaključenja braka bila trudna sa njenim mužem, a o čemu supruga nije imala saznanja, traži poništenje takvog braka po osnovu postojanja zablude o bitnim osobinama bračnog supružnika. Osporena odredba Porodičnog zakona, po ocjeni Suda, ne dovodi do različitog tretmana bračnih supružnika u pogledu mogućnosti podnošenja tužbe. Naprotiv, ovakva mogućnost jasno proizlazi iz propisivanja člana 47. stav 1. Zakona prema kome pravo na tužbu za poništenje braka iz razloga navedenih, između ostalog i u članu 30. ovog zakona, pripada ne samo bračnim supružnicima, već i svakom licu koje ima pravni interes da brak bude poništen, kao i organu starateljstva, čimesu, prema mišljenju Suda, svima, pod istim uslovima, omogućeni učešće i pravna zaštita u relevantnim postupcima. Navodi prema kojima bi ovakav sudski postupak bio komplikovaniji od postupka u kome bi suprug na osnovu osporenog propisivanja tražio poništenje braka nisu od ustavnopravnog značaja, jer u skladu sa članom 115. Ustava ovaj sud nije nadležan da cijeni primjenu prava od strane redovnih sudova.
Opredjeljenje zakonodavca da posebno naglasi određene slučajeve u kojima postoji zabluda o bitnoj osobini bračnog supružnika jeste stvar zakonodavne politike čiju opravdanost, saglasno članu 115. Ustava, Sud nije nadležan da cijeni.
Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-102/20 22. decembra 2021. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.