Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 29. tačka 2. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti obrazovanja i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 70/19) u dijelu koji glasi „u visini do pune cijene mjesečne prevozne karte u javnom saobraćaju, što će se bliže urediti Uputstvom o načinu obračuna naknade troškova prevoza zaposlenih u ustanovama obrazovanja i kulture Republike Srpske, koje donosi ministar, uz prethodno pribavljeno mišljenje Sindikata obrazovanja, nauke i kulture“ nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18). Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 29. tačka 2. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti obrazovanja i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 70/19) u dijelu koji glasi “naknadu troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka sa posla radniku kojem je mjesto stanovanja udaljeno od radnog mjesta preko četiri kilometra u jednom pravcu, a najviše do 50 kilometara u jednom pravcu.“
Odluka donesena 22. 12. 2021.
Predmeti (1)
U-91/20
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
22. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5, člana 42. stav 1, člana 60. stav 1. tačke a) i b) i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 22. decembra 2021. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da član 29. tačka 2. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti obrazovanja i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 70/19) u dijelu koji glasi „u visini do pune cijene mjesečne prevozne karte u javnom saobraćaju, što će se bliže urediti Uputstvom o načinu obračuna naknade troškova prevoza zaposlenih u ustanovama obrazovanja i kulture Republike Srpske, koje donosi ministar, uz prethodno pribavljeno mišljenje Sindikata obrazovanja, nauke i kulture“ nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18).
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 29. tačka 2. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti obrazovanja i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 70/19) u dijelu koji glasi “naknadu troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka sa posla radniku kojem je mjesto stanovanja udaljeno od radnog mjesta preko četiri kilometra u jednom pravcu, a najviše do 50 kilometara u jednom pravcu.“
Obrazloženje
Dario Sandić iz Banjaluke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 29. tač. 2. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti obrazovanja i kulture Republike Srpske. U inicijativi se navodi da je osporena odredba u suprotnosti sa čl. 10, 27, 54. i 108. Ustava Republike Srpske, kao i sa članom 132. st. 1. Zakona o radu. Po mišljenju davaoca inicijative, osporena odredba, kod propisivanja prava na naknadu troškova prevoza radniku kod dolaska na posao i povratka sa posla, sadrži i ograničenje ovog prava, što je u suprotnosti sa članom 132. Zakona o radu i sa članom 108. Ustava Republike Srpske. Dalje se navodi da se osporenim propisivanjem vrši i povreda prava na imovinu onih radnika koji stanuju na udaljenosti većoj od 50 kilometara od mjesta rada, jer nemaju pravo na naknadu stvarnih troškova prevoza, što istovremeno predstavlja i povredu prava na imovinu građana iz čl. 27. i 54. Ustava Republike Srpske, kao i člana 1. Prvog Protokola 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama. Takođe, navodi se da se osporenim propisivanjem, suprotno članu 10. Ustava Republike Srpske, vrši diskriminacija građana po osnovu mjesta stanovanja, jer pravo na troškove prevoza ne mogu ostvariti radnici koji stanuju na udaljenosti manjoj od četiri kilometra, odnosno ne mogu u potpunosti ostvariti oni radnici koji stanuju na udaljenosti većoj od 50 kilometara, zbog čega su isti, po mišljenju davaoca inicijative, diskriminisani u odnosu na radnike kojima poslodavac priznaje trošak prevoza u potpunosti. U odgovoru na inicijativu koji je Sudu dostavilo Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske osporavaju se navodi davaoca inicijative o povredi Ustava Republike Srpske i navodi da je osporena odredba u saglasnosti sa članom 132. stav 1. tačka 2. Zakona o radu. Ističe se da odlazak na posao u udaljeno mjesto od mjesta stanovanja ne znači da poslodavac ima zakonsku obavezu da radniku isplati naknadu troškova prevoza za svaku udaljenost do mjesta rada, jer upravo navedena zakonska odredba propisuje da će se način i visina ostvarivanja naknade utvrditi posebnim kolektivnim ugovorom. Takođe se navodi da se kod pregovaranja između potpisnika osporenog kolektivnog ugovora vodilo računa o tome koliko radnik može putovati, a da pri tome može dati pun doprinos radu, kao i o tome da radnici koji su udaljeni od mjesta stanovanja do posla do četiri kilometra mogu i bez korišćenja prevoza doći na posao. Pored navedenog, u odgovoru na inicijativu se ukazuje i na sadržaj odredaba čl. 114. st. 1. i čl. 117. st. 1. i 2. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 44/17, 31/18, 84/19 i 63/20), te navodi da je zakonodavac propisao uslove kao u ovim odredbama, upravo iz razloga da se smanje troškovi prevoza radnika. U odgovoru na inicijativu se predlaže da Sud istu ne prihvati. Sindikat obrazovanja nauke i kulture Republike Srpske nije dostavio Sudu odgovor na inicijativu.
Posebni kolektivni ugovor za zaposlene u oblasti obrazovanja i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 70/19) zaključili su ministar prosvjete i kulture u Vladi Republike Srpske, po ovlašćenju Vlade Republike Srpske, i Sindikat obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske, na osnovu člana 240. stav 3. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18), člana 18. stav 2. Zakona o platama zaposlenih u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/19) i člana 15. stav 2. Zakona o platama zaposlenih u oblasti kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/19).
Osporenim članom 29. tačka 2. ovog kolektivnog ugovora je propisano da poslodavac isplaćuje naknadu troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka sa posla radniku kojem je mjesto stanovanja udaljeno od radnog mjesta preko četiri kilometra u jednom pravcu, a najviše do 50 kilometara u jednom pravcu, u visini do pune cijene mjesečne prevozne karte u javnom saobraćaju, što će se bliže urediti Uputstvom o načinu obračuna naknade troškova prevoza zaposlenih u ustanovama obrazovanja i kulture Republike Srpske, koje donosi ministar, uz prethodno pribavljeno mišljenje Sindikata obrazovanja, nauke i kulture.
Odredbama Ustava Republike Srpske na koje se ukazuje u inicijativi, kao i odredbama koje su po ocjeni Suda bitne u konkretnom slučaju je propisano: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10); da je naučno, kulturno i umjetničko stvaranje slobodno, kao i da je zajamčena zaštita moralnih i imovinskih prava po osnovu naučnog, kulturnog, umjetničkog i drugog intelektualnog stvaralaštva (član 27); da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu (član 54): da svako ima pravo na rad i slobodu rada, kao i da svako po osnovu rada ima pravo na zaradu, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom (član 39. st 1. i st. 5); da Republika, između ostalog, uređuje i obezbjeđuje radne odnose i zaštitu na radu (tačka 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava); da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108).
Zakonom o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18) uređuju se radni odnosi, prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa i drugi odnosi po osnovu rada u Republici Srpskoj, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, i propisuje da se prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa uređuju i kolektivnim ugovorom, a pravilnikom o radu i ugovorom o radu samo kada je to ovim zakonom određeno (član 1. st. 1. i 4). Relevantnim odredbama ovog zakona je propisano: da se kolektivnim ugovorom zaključenim između sindikata i poslodavca u skladu sa zakonom uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, način i postupak njihovog ostvarivanja i međusobni odnosi učesnika kolektivnog ugovora (član 3. stav 1); da kolektivni ugovor i pravilnik o radu i ugovor o radu ne mogu da sadrže odredbe kojima se radniku daju manja prava ili utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom, da se opštim aktom i ugovorom o radu mogu da utvrde druga ili propišu povoljnija prava i povoljniji uslovi rada od onih utvrđenih ovim zakonom, osim ako to zakonom nije izričito zabranjeno (član 9); da su odredbe opšteg akta koje utvrđuju nepovoljnija prava ili nepovoljnije uslove rada od prava i uslova utvrđenih ovim zakonom nezakonite i umjesto njih se primjenjuju odredbe ovog zakona (član 10. stav 1); da poslodavac radniku isplaćuje naknadu troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka s posla ukoliko prevoz nije organizovan od strane poslodavca, a visina i način ostvarivanja primanja iz stava 1. ovog člana uređuju kolektivnim ugovorom (član 132. stav 1. tačka 2. i stav 2). Polazeći od navedenih ustavnih i zakonskih odredaba, Sud je ocijenio da član 29. tačka 2. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti obrazovanja i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 70/19) u dijelu koji propisuje da će se način i visina ostvarivanja naknade troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka sa posla, u visini do pune cijene mjesečne prevozne karte u javnom saobraćaju, bliže urediti Uputstvom o načinu obračuna naknade troškova prevoza zaposlenih u ustanovama obrazovanja i kulture Republike Srpske, koje donosi ministar, uz prethodno pribavljeno mišljenje Sindikata obrazovanja, nauke i kulture, nije u skladu sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o radu. Prilikom ovakve ocjene Sud je imao u vidu odredbe člana 1. stav 4. Zakona o radu, kojim je propisano da se ovim zakonom uređuju radni odnosi, prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa i drugi odnosi po osnovu rada u Republici Srpskoj, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, te da se prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa uređuju i kolektivnim ugovorom, a pravilnikom o radu i ugovorom o radu samo kada je to ovim zakonom određeno. Kako je odredbama člana 132. stav 2. Zakona o radu propisano da se visina i način ostvarivanja primanja iz stava 1. ovog člana uređuju kolektivnim ugovorom, Sud je ocijenio da član 29. tačka 2. osporenog opšteg akta u dijelu koji glasi „u visini do pune cijene mjesečne prevozne karte u javnom saobraćaju, što će se bliže urediti Uputstvom o načinu obračuna naknade troškova prevoza zaposlenih u ustanovama obrazovanja i kulture Republike Srpske, koje donosi ministar, uz prethodno pribavljeno mišljenje Sindikata obrazovanja, nauke i kulture“, nije u skladu sa Zakonom o radu, jer na drugačiji način uređuje visinu i način ostvarivanja naknade troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka sa posla, radniku. Naime, kako je navedenim odredbama Zakona o radu jasno propisano da se, u konkretnom slučaju, visina i način ostvarivanja prava na naknadu troškova prevoza, ukoliko prevoz nije organizovan od strane poslodavaca, uređuju kolektivnim ugovorom, propisivanje kao u osporenoj odredbi, koje daje ovlašćenje ministru da dodatno, svojim aktom, uređuje visinu i način obračuna troškova prevoza, u visini do pune cijene mjesečne karte u javnom saobraćaju, po ocjeni Suda nije u skladu sa Zakonom o radu, jer Zakon jasno propisuje da se ova naknada koju poslodavac isplaćuje radniku uređuje isključivo kolektivnim ugovorom. Kako navedena odredba u citiranom dijelu nije u saglasnosti sa zakonom, ista nije u saglasnosti ni sa članom 108. stav 2. Ustava Republike Srpske. Ocjenjujući osporenu odredbu s aspekta razloga osporavanja navedenih u inicijativi, Sud je ocijenio da je član 29. tačka 2. osporenog opšteg akta u dijelu koji propisuje da poslodavac isplaćuje naknadu troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka sa posla radniku kojem je mjesto stanovanja udaljeno od radnog mjesta preko četiri kilometra u jednom pravcu, a najviše do 50 kilometara u jednom pravcu, u saglasnosti sa članom 132. stav 1. tačka 2. i stav 2. Zakona o radu. Stoga je Sud ocijenio da ovakvim propisivanjem nije povrijeđeno ustavno načelo zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske. Takođe, Sud je ocijenio da navedenim propisivanjem nije došlo do povrede garancija iz člana 10. Ustava Republike Srpske, jer se osporena odredba, u ovom dijelu, jednako odnosi na sva lica koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji, odnosno koja ostvaruju pravo na naknadu troškova prevoza prema navedenoj odredbi. Pri tome, Sud ukazuje na to da ustavno načelo ravnopravnosti ne podrazumijeva jednakost u apsolutnom smislu, već garantuje jednak tretman subjekata koji se nalaze u istim ili istovrsnim pravnim situacijama prilikom realizacije određenih prava i obaveza.
S obzirom na ovakvu odluku Suda, Sud je ocijenio da paušalni navodi inicijative o povredi članova 27. i 54. Ustava Republike Srpske i člana 1. Prvog Protokola 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama, nisu od uticaja u ovoj pravnoj stvari.
Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-91/20 22. decembra 2021. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.