Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 11. stav 5. i člana 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/19).
Odluka donesena 26. 01. 2022.
Predmeti (1)
U-5/21
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
26. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj dana 26. januara 2022. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 11. stav 5. i člana 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/19).
Obrazloženje
Tatjana S. Savić iz Bijeljine dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti čl. 11. stav 5. i čl. 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/19). U inicijativi se navodi da osporena odredba člana 11. stav 5. navedenog zakona ima povratno dejstvo, jer se istom nalaže plaćanje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, iako je promjena namjene, po mišljenju davaoca inicijative, izvršena samim donošenjem sprovedbenog dokumenta prostornog uređenja, čime je zemljište, kako se navodi, po sili zakona prestalo da egzistira kao poljoprivredno i izgubilo svojstvo opšteg dobra, a izdavanje poljoprivredne saglasnosti predstavlja samo deklaratornu odluku. Po mišljenju davaoca inicijative, osporeno propisivanje obavezuje vlasnika zemljišta na plaćanje naknade za promjenu namjene zemljišta koja je već izvršena, što je u suprotnosti sa članom 110. stav 1. Ustava Republike Srpske. Takođe se navodi da u slučaju kada nadležni državni organ ili organ jedinice lokalne samouprave donese odluku o promjeni namjene zemljišta, bez učešća vlasnika zemljišta u donošenju navedene odluke, troškove takve odluke snosi vlasnik zemljišta, čime se ograničava pravo svojine vlasnika zemljišta, suprotno članu 54. i 56. Ustava. Dalje se navodi da je član 12. osporenog zakona u suprotnosti sa čl. 54, 56. i čl. 110. stav 1. Ustava. Po mišljenju davaoca inicijative, propisivanjem kao u osporenoj odredbi osporavaju se stečena prava vlasnicima koji su poslije 1980. godine kupili zemljište, a naknade za pretvaranje poljoprivrednog u nepoljoprivredno zemljište, koje su, kako se navodi, retroaktivno dužni da plate vlasnici zemljišta, nerijetko dostižu vrijednost samog zemljišta ili vrijednost izgradnje planiranog objekta, što predstavlja neustavno miješanje u pravo svojine i suprotno je odredbama 1. Protokola Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takođe, promjena namjene zemljišta koja je izvršena odlukom nadležnog organa donošenjem sprovedbenog plana, po mišljenju davaoca inicijative, obavezuje vlasnika zemljišta da plaća naknade za sve izmjene učinjene nakon 1980. godine, što ima nedozvoljeno povratno dejstvo i predstavlja neustavno i nezakonito miješanje u pravo svojine. U odgovoru na inicijativu, koji je Sudu dostavila Narodna skupština Republike Srpske, osporavaju se navodi inicijative te ukazuje na sadržaj člana 3. stav 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu i činjenicu da donošenjem sprovedbenih dokumenata prostornog uređenja poljoprivredno zemljište nije promijenilo svoju namjenu, kako to pogrešno navodi davalac inicijative, jer se ovo zemljište i dalje smatra poljoprivrednim zemljištem, sve dok se u skladu sa osporenom odredbom čl. 11. stav 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu ne plati naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta.
Takođe se ukazuje i na odredbe člana 73. stav 3. Zakona o uređenju prostora i građenju, prema kome se investitoru izgradnje koji je platio naknadu za pretvaranje poljoprivrednog u građevinsko zemljište u skladu sa posebnim propisom, troškovi rente umanjuju za iznos plaćene naknade, zbog čega se ne može govoriti o povredi odredaba 54, 56. i 110. stav 1. Ustava Republike Srpske, kako to davalac inicijative navodi. U odgovoru se navodi da su neosnovani navodi inicijative koji se odnose na osporeni član 12. zakona, kojim je izmijenjen član 29. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Ističe se da se promjenom katastarske kulture i klase ne može promijeniti namjena poljoprivrednog zemljišta, jer je u skladu sa članom 3. stav 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u postupku privođenja namjeni zemljišta potrebno platiti naknadu u skladu sa ovim zakonom. Shodno navedenom, obaveza plaćanja naknade prije privođenja zemljišta planiranoj namjeni postoji i u slučajevima kada je katastarska kultura ili klasa promijenjena bez postupka promjene namjene propisane ovim zakonom, a prethodno stanje katastarske kulture i klase se koristi samo za utvrđivanje osnovice za obračun naknade u postupku izdavanja poljoprivredne saglasnosti, a ne za retroaktivno plaćanje naknade, kako to inicijativa pogrešno navodi. Ističe se da drugačije uređenje predmetne materije nije ustavnopravno relevantno, te da nezadovoljstvo određenim zakonskim rješenjem može biti samo predmet zakonodavne procedure, a ne predmet ocjene ustavnosti.
Osporenim članom 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/19), kojim je izmijenjen član 27. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 93/06, 86/07, 14/10 i 512), u stavu 5. je propisano: Zbog umanjenja vrijednosti i gubitka poljoprivrednog zemljišta kao dobra od opšteg interesa plaća se naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u skladu sa ovim zakonom.
Osporenim članom 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/19), kojim je izmijenjen član 29. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 93/06, 86/07, 14/10 i 5/12) je propisano: Kada nadležni organ jedinice lokalne samouprave u postupku izdavanja poljoprivredne saglasnosti utvrdi da su izmijenjene kultura i klasa poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe, a da prethodno nije sproveden postupak promjene namjene u skladu sa ovim zakonom, dužan je da uzme prethodno stanje katastarske kulture i klase poljoprivrednog zemljišta kao osnov za obračun naknade (stav 1). Ako nadležni organ jedinice lokalne samouprave nema raspoložive podatke potrebne za utvrđivanje prethodnog stanja katastarske kulture i klase, zatražiće od stranke da podnese zahtjev za utvrđivanje prethodnog stanja katastarske kulture i klase na predmetnom zemljištu nadležnom organu za imovinsko-pravne poslove, da bi se moglo izvršiti obračunavanje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe u skladu sa ovim zakonom (stav 2). Prethodno stanje iz st. 1. i 2. ovog člana utvrđuje se ukoliko je izvršena promjena kulture i klase poljoprivrednog zemljišta nakon 1980. godine (stav 3).
U postupku razmatranja predmetne inicijative Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno: da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu (član 54); da se zakonom može ograničiti ili oduzeti pravo svojine, uz pravičnu naknadu (član 56. stav 1); da se zakonom uređuju zaštita, korišćenje, unapređivanje i upravljanje dobrima od opšteg interesa, kao i plaćanje naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa i gradskog građevinskog zemljišta (član 59. stav 1); da Republika štiti i podstiče, između ostalog, racionalno korišćenje prirodnih bogatstava u cilju zaštite i poboljšanja kvaliteta života i zaštite i obnove sredine u opštem interesu (član 64. al. 1); da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, osnovne ciljeve i pravce privrednog i tehnološkog razvoja, razvoja poljoprivrede i sela, korišćenje prostora, politiku i mjere za usmjeravanje razvoja (tačka 8. Amandmana XXXII na Ustav kojim je zamijenjen član 68); da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1); da zakoni, drugi propisi i opšti akti ne mogu imati povratno dejstvo (član 110. stav 1).
Takođe, Sud je imao u vidu da su Zakonom o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 93/06, 86/07, 14/10, 5/12 i 58/19) uređeni planiranje, zaštita, korišćenje i raspolaganje poljoprivrednim zemljištem, kao i druga pitanja od značaja za poljoprivredno zemljište kao dobro od opšteg interesa (član 1. stav 1). Ovim zakonom je propisano: da je poljoprivredno zemljište zemljište koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju i zemljište koje je odgovarajućim planskim aktima namijenjeno za poljoprivrednu proizvodnju (član 2. tač. 2); da se poljoprivrednim zemljištem u smislu ovog zakona smatraju i zemljišta kojima je planskim aktima Republike Srpske, opština i gradova određena druga namjena, sve dok se za ta zemljišta u postupku privođenja planiranoj namjeni ne plati naknada u skladu sa ovim zakonom (član 3. stav 2); da se poljoprivredno zemljište koje je prostornim ili urbanističkim planom određeno da bude građevinsko zemljište do privođenja krajnjoj namjeni koristi za poljoprivrednu proizvodnju (član 5); da se promjena namjene poljoprivrednog zemljišta I, II, III i IV katastarske, odnosno bonitetne klase u nepoljoprivredne svrhe vrši u skladu sa sprovedbenim dokumentima prostornog uređenja (član 27. stav 1); da se promjena namjene poljoprivrednog zemljišta V, VI, VII i VIII katastarske, odnosno bonitetne klase, vrši u skladu sa strateškim i sprovedbenim dokumentima prostornog uređenja, odnosno lokacijskim uslovima (član 27. stav 4); da je zabranjeno administrativno mijenjanje katastarskih kultura i klasa poljoprivrednog zemljišta u postupku uplanjenja i građenja objekta, a da prethodno nije sproveden postupak promjene namjene poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe u skladu sa ovim zakonom (član 28. stav 3); da za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta investitor plaća jednokratnu naknadu, osim u slučajevima oslobađanja od plaćanja naknade propisanih ovim zakonom (član 32. stav 1); da se poljoprivredno zemljište ne može koristiti u nepoljoprivredne svrhe dok se ne izvrši uplata naknade iz stava 1. ovog člana (član 32. stav 2); da se naknada za promjenu namjene plaća za cijelu građevinsku parcelu koja je definisana lokacijskim i urbanističko-tehničkim uslovima ovjerenim od strane organa nadležnog za poslove uređenja prostora (član 32. stav 4). Članom 34. st. 1. i 3. ovog zakona je propisano da obavezu plaćanja i visinu naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta iz člana 30. ovog zakona rješenjem utvrđuje nadležni organ jedinice lokalne samouprave, kao i da je naknadu za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta investitor dužan platiti prije izdavanja poljoprivredne saglasnosti, a članom 34. st. 4. i 5. dokumentacija koju investitor podnosi uz zahtjev za izdavanje poljoprivredne saglasnosti, te da nadležni organ jedinice lokalne samouprave, na osnovu dokumentacije iz stava 4. ovog člana i dokaza o izvršenoj uplati naknade za promjenu namjene, donosi rješenje o poljoprivrednoj saglasnosti za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta. Takođe, odredbama člana 36. stav 1. tač. k) propisano je da se naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta ne plaća u slučaju legalizacije objekata izgrađenih do kraja 1980. godine. Zakonom o uređenju prostora i građenja („Službeni glasnik Republike Srpske“ br.40/13, 106/15, 3/16 i 84/19) je propisano: da je gradsko građevinsko zemljište izgrađeno i neizgrađeno zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera, koje je odgovarajućim dokumentima prostornog uređenja namijenjeno za izgradnju objekata u skladu sa odredbama ovog zakona, a ranije je određeno zakonom i drugim propisima, odnosno koje je kao takvo određeno odlukom skupštine jedinice lokalne samouprave (član 2. tač. v)), a dokument prostornog uređenja je planski dokument kojim se određuju organizacija, namjena i način korišćenja i upravljanja prostorom, te kriterijumi i smjernice za uređenje i zaštitu prostora (član 2. tač. đ)); da je investitor izgradnje objekata na gradskom građevinskom zemljištu dužan da prije dobijanja građevinske dozvole plati rentu i naknadu za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta (član 73. stav 1); za poljoprivredno zemljište koje je dokumentom prostornog uređenja određeno kao građevinsko zemljište za koje investitor plaća naknadu za pretvaranje poljoprivrednog u građevinsko zemljište u skladu sa posebnim propisom, troškovi rente umanjuju se za iznos plaćene naknade za pretvaranje (član 73. stav 3).
Zakonom o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 62/18) uređeni uslovi i način legalizacije bespravno izgrađenih objekata ili dijelova objekata, započetih ili izgrađenih do stupanja na snagu ovog zakona (član 1). Odredbom člana 8. stav 1. navedenog zakona je propisano da se objekti izgrađeni do kraja 1980. godine smatraju legalnim, o čemu nadležni organ donosi rješenje kojim utvrđuje legalnost objekta, a na osnovu nekog od sljedećih dokaza: aerofotogrametrijskog snimka, ako je izvršeno na području jedinice lokalne samouprave do kraja 1980. godine, evidencija nadležnih organa, ukoliko je objekat evidentiran, kupoprodajnog ugovora zaključenog do tog perioda, ugovora o građenju zaključenog do tog perioda i drugih dokaza na osnovu kojih se može utvrditi da je objekat izgrađen do kraja 1980. godine.
Polazeći od navedenih ustavnih i zakonskih odredaba, Sud je ocijenio da osporeni član 11. stav 5. i član 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/19) nisu nesaglasni sa Ustavom Republike Srpske. Imajući u vidu da je Zakonom o poljoprivrednom zemljištu u članu 3. stav 2. propisano da se poljoprivrednim zemljištem u smislu ovog zakona smatraju i zemljišta kojima je planskim aktima Republike Srpske, opština i gradova određena druga namjena, sve dok se za ta zemljišta u postupku privođenja planiranoj namjeni ne plati naknada u skladu sa ovim zakonom, te u članu 5. da se poljoprivredno zemljište koje je prostornim ili urbanističkim planom određeno da bude građevinsko zemljište, do privođenja krajnjoj namjeni koristi za poljoprivrednu proizvodnju, Sud je ocijenio da nisu osnovani navodi davaoca inicijative, da se samim donošenjem sprovedbenog dokumenta prostornog uređenja koji predviđa drugačiju namjenu zemljišta, mijenja namjena poljoprivrednog zemljišta. Iz navedenih zakonskih odredaba jasno proizlazi da je vlasnicima ili korisnicima omogućeno da gradsko građevinsko zemljište kome je namjena određena dokumentima prostornog uređenja i dalje koriste u dotadašnje svrhe do njegovog privođenja namjeni, odnosno dok u postupku za dobijanje poljoprivredne saglasnosti za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, koji se pokreće po zahtjevu investitora, nadležni organ, na osnovu potrebne dokumentacije i dokaza o izvršenoj uplati naknade za promjenu namjene, ne donese rješenje o poljoprivrednoj saglasnosti (član 34). Pored navedenog, članom 32. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano je da investitor za promjenu namjene plaća jednokratnu naknadu, osim u slučajevima oslobađanja od plaćanja naknada propisanih ovim zakonom, a članom 73. stav 3. Zakona o uređenju prostora i građenju da se za poljoprivredno zemljište koje je dokumentom prostornog uređenja određeno kao građevinsko zemljište za koje investitor plaća naknadu za pretvaranje poljoprivrednog u građevinsko zemljište u skladu sa posebnim propisom troškovi rente umanjuju za iznos plaćene naknade. Na osnovu navedenog, Sud je ocijenio da se propisivanjem kao u osporenom članu 11. stav 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu ne ograničava pravo svojine vlasnika zemljišta suprotno članu 54. i 56. Ustava Republike Srpske, kao i da osporena odredba nema povratno dejstvo i nije u suprotnosti sa članom 110. stav 1. Ustava Republike Srpske. Takođe, Sud je ocijenio da su neosnovani navodi inicijative o nesaglasnosti osporenog člana 12. zakona sa odredbama čl. 54, 56. i 110. stav 1. Ustava Republike Srpske. Navedenom odredbom uređuje se način obračuna naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe, u situacijama kadsu katastarska kultura i klasa promijenjene, bez sprovođenja postupka promjene namjene poljoprivrednog zemljišta. Kako iz navedenih odredaba Zakona o poljoprivrednom zemljištu proizlazi da se promjenom katastarske kulture i klase zemljišta ne može promijeniti namjena poljoprivrednog zemljišta, s obzirom na to da je za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta neophodno u postupku privođenja namjeni platiti naknadu u skladu sa ovim zakonom, Sud je ocijenio da nisu osnovani navodi inicijative o povratnom dejstvu osporene odredbe, jer se prethodno stanje katastarske kulture i klase koristi samo za utvrđivanje osnovice za obračun naknade u postupku izdavanja poljoprivredne saglasnosti. Takođe, odredbama člana 8. Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata je propisano da se objekti izgrađeni do kraja 1980. godine smatraju legalnim, a odredbama čl. 36. stav 1. tač. k) Zakona o poljoprivrednom zemljištu da se naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta ne plaća u slučaju legalizacije objekata izgrađenih do kraja 1980. godine, zbog čega se prethodno stanje kulture i klase poljoprivrednog zemljišta utvrđuje samo ukoliko je promjena izvršena nakon 1980. godine.
Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, Irena Mojović i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-5/21 26. januara 2022. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.