Ustavni sud Republike Srpske
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 4. stav 2. tačka b), te čl. 5, 7, 8. i 10. stav 2. Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Banja Luka" br. 5/13 i 39/16).
Odluka donesena 26. 01. 2022.
Predmeti (1)
U-4/21
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
26. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 26. januara 2022. godine, donioje
ODLUKU
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 4. stav 2. tačka b), te čl. 5, 7, 8. i 10. stav 2. Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Banja Luka" br. 5/13 i 39/16).
Obrazloženje
„Sloboprom“ d.o.o. Lončari, koji zastupa Zoran I. Perić, advokat iz Bijeljine, podnijelo je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog kojim se, u suštini, traži ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 4. stav 2. tačka b), te čl. 5, 7, 8. i 10. stav 2. Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Banja Luka" br. 5/13 i 39/16), smatrajući da osporene odredbe te odluke nisu u skladu sa čl. 22. stav 2. i 23. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske" br. 124/11 i 100/17), te članom 102. stav 1. tačka 2. i članom 108. stav 2. Ustava Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustav). Predlagač ističe da, saglasno navedenoj zakonskoj odredbi, mjerilo za utvrđivanje visine komunalne naknade može biti samo stvarni, a ne planirani (član 4. stav 2. tačka b) Odluke) obim i kvalitet usluga i stepen opremljenosti komunalnim objektima. Takođe, predlagač smatra da određivanje visine komunalne naknade u zavisnosti od pripadnosti objekta određenoj zoni (čl. 5, 7. i 8. Odluke) nije u skladu sa Zakonom o komunalnim djelatnostima, jer navedeni kriterijum nije predviđen članom 22. stav 2. Zakona o komunalnim djelatnostima, niti postoji pokazatelj koji govori u prilog tome da pripadnost objekta određenoj zoni podrazumijeva određeni stepen opremljenosti komunalnom infrastrukturom. Isto tako, propisivanje prema kome se naplaćuje različit iznos naknade za stambeni i poslovni prostor iz čl. 7. i 10. stav 2. Odluke, nije u skladu sa čl. 22. i 23. Zakona o komunalnim djelatnostima, jer ove zakonske odredbe ne predviđaju mjerilo koje bi uzimalo u obzir vrstu objekta prilikom određivanja visine komunalne naknade. U odgovoru na navode iz prijedloga koji je dostavilo Odjeljenje za komunalne poslove Gradske uprave Grada Banja Luka se navodi da je propisujući na osporeni način Skupština Grada Banja Luka postupala u granicama svojih ovlašćenja. U ovom smislu se ističe da je prilikom usvajanja osporene odluke donosilac imao u vidu odredbe Zakona o uređenju prostora i građenju kojima je utvrđen pojam zone i naselja, te odredbe Zakona o komunalnim djelatnostima, posebno se pozivajući na čl. 22. i 23. ovog zakona. U odgovoru se navodi da je obračun komunalne naknade u zavisnosti od pripadnosti zonama određen s obzirom na uređenost i opremljenost područja komunalnom opremom i infrastrukturom, kao i da visina komunalne naknade za objekat iste kvadrature ne može biti jednaka u prvoj i šestoj zoni. Pozivajući se na stav Suda u predmetu U-37/17 od 28. marta 2018. godine davalac odgovora smatra da Skupština Grada nije izašla izvan svojih zakonskih ovlašćenja koja dozvoljavaju određivanje visine komunalne naknade u različitoj visini u zavisnosti od namjene objekta. Imajući u vidu izloženo predlaže se da Sud odbije prijedlog.
Odluku o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 5/13) donijela je, na sjednici održanoj 14. i 28. marta 2013. godine, Skupština Grada Banja Luka na osnovu člana 22. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11), člana 30. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05 i 118/05) i člana 32. Statuta Grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ br. 25/05, 30/07 i 17/12).
Odluku o izmjeni Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 39/16) donijela je, na sjednici održanoj 26. i 27. decembra 2016. godine, Skupština Grada Banja Luka na osnovu člana 22. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11), člana 39. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16) i člana 32. Statuta Grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ br. 25/05, 30/07, 17/12 i 20/14).
Osporenim članom 4. stav 2. tačka b) Odluke je propisano da su mjerila za plaćanje komunalne naknade planirani obim i kvalitet usluga i održavanja komunalnih objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje.
Osporenim članom 5. Odluke je propisano da se visina komunalne naknade utvrđuje prema jedinici izgrađene korisne površine stambenog, poslovnog i drugog prostora - u zavisnosti od zone u kojoj se objekat nalazi i stepena opremljenosti ulice u naselju komunalnim objektima, i to na sljedeći način: KN = KP x B x VB, gdje je KN - komunalna naknada, KP - izgrađena korisna površina u m2, B - broj bodova iz člana 6. i 7, VB - vrijednost boda u konvertibilnim markama.
Osporenim članom 7. Odluke je propisano da se broj bodova u zavisnosti od zone u kojoj se objekat nalazi i njegove namjene utvrđuje na sljedeći način:
Zona Broj bodova za stambeni za poslovni prostor prostor posebna zona u dijelu prve 124 155 zone prva zona izvan posebne zone 107 136 druga zona 84 109 treća zona 68 82 četvrta zona 49 64 peta zona 34 36 šesta zona 23 27 Osporenim članom 8. Odluke je propisano da su zone iz člana 7. ove odluke identične sa zonama utvrđenim Odlukom o uređenju prostora i građevinskom zemljištu („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ br. 15/14 i 8/15) prema kojim se utvrđuje visina jednokratne rente koja se plaća kod građenja objekata, kao i da se izvan područja šeste zone, komunalna naknada plaća ako ima izgrađen asfaltni put i javnu rasvjetu, a utvrđuje se primjenom načina bodovanja za šestu zonu, uz umanjenje za 50%.
Osporenim članom 10. stav 2. Odluke je propisano da se vrijednost boda utvrđuje - posebno za stambeni prostor, a posebno za poslovni prostor.
Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno: da opština, preko svojih organa, u skladu sa zakonom uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti, te da preko svojih organa u skladu sa zakonom izvršava zakone, druge propise i opšte akte Republike čije izvršavanje je povjereno opštini, obezbjeđuje izvršavanje propisa i drugih akata opštine, kao i da se sistem lokalne uprave uređuje zakonom (član 102. stav 1. tač. 2. i 6. i stav 2), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, dok propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108).
Takođe, Sud je uzeo u obzir i Zakon o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 124/11 i 100/17) kojim se utvrđuju komunalne djelatnosti od posebnog javnog interesa i način obezbjeđivanja posebnog javnog interesa, organizacija obavljanja komunalnih djelatnosti i način njihovog finansiranja (član 1). Predmetnim zakonom je utvrđeno: da se djelatnostima zajedničke komunalne potrošnje, u smislu ovog zakona, smatraju: čišćenje javnih površina u naseljenim mjestima, održavanje, uređivanje i opremanje javnih zelenih i rekreacionih površina, održavanje javnih saobraćajnih površina u naseljenim mjestima, odvođenje atmosferskih padavina i drugih voda sa javnih površina, javna rasvjeta u naseljenim mjestima i djelatnost zoohigijene (član 2. stav 1. tač. k), l), lj), m), n) i nj), da su djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje komunalne usluge i proizvodi koji se mogu definisati i izmjeriti, ali koje nije moguće posebno naplatiti od svakog korisnika komunalne usluge prema količini stvarno izvršene komunalne usluge ili korišćenju (član 3. tačka r), da je davalac komunalne usluge dužan da obezbijedi trajno i nesmetano pružanje komunalnih usluga korisnicima komunalnih usluga (u daljem tekstu: korisnici) pod uslovima, na način i prema normativima koji su propisani zakonom i drugim propisima, ispravnost i funkcionalnost komunalnih objekata i uređaja i određeni kvalitet komunalnih usluga koji podrazumijeva naročito: zdravstvenu i higijensku ispravnost prema propisanim standardima i normativima, zaštitu okoline i tačnost u pogledu rokova isporuke (član 13. stav 1), da se cijenom komunalnih usluga obezbjeđuju sredstva za pokriće ukupnih rashoda davaoca komunalne usluge i unapređivanje postojećih komunalnih objekata i uređaja, prema normativima i standardima u komunalnim djelatnostima i tržišnim cijenama ulaznih troškova. (član 20. stav 2), da skupština jedinice lokalne samouprave, u skladu sa ovim zakonom, propisuje obavezu plaćanja komunalne naknade za korišćenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje, kao i da se odlukom skupštine jedinice lokalne samouprave kojom se uvodi obaveza plaćanja komunalne naknade određuju osnovi i mjerila kojima se utvrđuje visina naknade zavisno od stepena opremljenosti naselja komunalnim objektima i uređajima zajedničke komunalne potrošnje i kvaliteta i standarda komunalnih proizvoda i usluga (član 22. st. 1. i 2); da se komunalna naknada određuje prema jedinici izgrađene korisne površine (m2) za stambeni, poslovni i pomoćni prostor i objekte društvenog standarda (član 23); da su obveznici naknade iz člana 23. ovog zakona vlasnici stambenog, poslovnog ili drugog prostora, nosioci stanarskog prava, zakupci stambenog, poslovnog ili drugog prostora, odnosno fizička i pravna lica koja su korisnici objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje (član 24). Sud je imao u vidu da je Zakonom o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 40/13, 106/15, 3/16 i 84/19), kojim su uređeni sistem prostornog planiranja i uređenja prostora, građevinsko zemljište i građenje objekata (član 1), propisano da je zona prostorna cjelina ili dio prostorne cjeline, grafički i numerički određena dokumentom prostornog uređenja i u skladu sa posebnim propisima (član 2. stav 1. tačka z). Prema odredbama člana 69. stav 1. i člana 81. stav 2. ovog zakona, odlukom skupštine jedinice lokalne samouprave o uređenju prostora i građevinskom zemljištu određuju se građevinsko zemljište i zone, dok je članom 71. stav 2. propisano da je uređeno gradsko građevinsko zemljište koje je komunalno opremljeno za građenje u skladu sa sprovedbenim dokumentom prostornog uređenja, odnosno koje ima izrađen pristupni put, obezbijeđeno snabdijevanje vodom i obezbijeđene druge posebne uslove.
Takođe, Sud je imao u vidu i Zakon o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 101/04, 42/05 i 118/05), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 5/13), kao i sada važeći Zakon o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 97/16, 36/19 i 61/21). Ovim zakonom je, između ostalog, propisano da se utvrđuju komunalne djelatnosti od posebnog javnog interesa i način obezbjeđivanja posebnog javnog interesa, organizacija obavljanja komunalnih djelatnosti i način njihovog finansiranja (član 1), da samostalne nadležnosti opštine obuhvataju, pored ostalih, uređenje i obezbjeđenje obavljanja komunalnih djelatnosti (član 12. tačka b) alineja 2. ranijeg, odnosno član 18. tačka 2) podtačka 2. važećeg zakona), da jedinica lokalne samouprave u oblasti stambeno-komunalne djelatnosti, između ostalih, obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti, organizacionih, materijalnih i drugih uslova za izgradnju i održavanje komunalnih objekata i komunalne infrastrukture (član 14. alineja 7. ranijeg, odnosno član 20. tačka 7. važećeg zakona), da skupština opštine/grada donosi odluke i druga opšta akta i daje njihovo autentično tumačenje (član 30. stav 1. alineja 2. ranijeg, odnosno član 39. stav 2. tačka 2) važećeg zakona), da skupština jedinice lokalne samouprave, kao organ odlučivanja i kreiranja politike jedinice lokalne samouprave, donosi odluke o komunalnim taksama i drugim javnim prihodima, kada je ovlašćena zakonom (član 30. stav 1. alineja 9. ranijeg, odnosno član 39. stav 2. tačka 10) važećeg zakona), da su lokalne naknade jedan od izvora prihoda jedinice lokalne samouprave, odnosno da prihodi i primici jedinica lokalne samouprave uključuju i naknade za korišćenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje (član 65. tačka v) alineja 4. ranijeg, odnosno odredbama člana 74. tačka 3. podtačka 4. važećeg zakona). Zakonom o komunalnim djelatnostima okvirno su definisani, između ostalog, izvori finansiranja i metodologija obračuna naknade za usluge zajedničke komunalne potrošnje, dok je podzakonsko regulisanje, te faktičko vršenje djelatnosti iz ovog domena povjereno u nadležnost jedinicama lokalne samouprave. Na osnovu navedenih odredaba ovog zakona Sud je utvrdio da je jedinica lokalne samouprave ovlašćena da uređuje obavljanje komunalnih djelatnosti, i da svojom odlukom detaljno propiše uslove i način na koji se građanima pruža ova usluga, materijalne, tehničke i druge uslove za finansiranje, razvoj, izgradnju i održavanje komunalnih objekata, kao i uslove za funkcionisanje i tehničko-tehnološko jedinstvo sistema i uređaja.
S tim u vezi, prema ocjeni Suda, donosilac osporenog akta je bio ovlašćen da osporenom odlukom, kojom se uvodi obaveza plaćanja komunalne naknade, odredi osnove i mjerila za utvrđivanje visine ove naknade, zavisno od stepena opremljenosti naselja komunalnim objektima i uređajima zajedničke komunalne potrošnje i kvaliteta i standarda komunalnih proizvoda i usluga, pritom imajući u vidu da je iz cijene komunalnih usluga neophodno obezbijediti pokriće ukupnih rashoda davaoca komunalne usluge, kao i unapređivanje postojećih komunalnih objekata i uređaja (član 20. stav 2. Zakona o komunalnim djelatnostima), a u kontekstu obaveze davaoca komunalne usluge da korisnicima ovih usluga obezbijedi trajno i nesmetano pružanje istih (član 13. navedenog zakona).
Sud je utvrdio da nisu osnovani navodi predlagača prema kojima je odredba člana 4. stav 2. tačka b) Odluke u suprotnosti sa članom 22. stav 2. Zakona o komunalnim djelatnostima. Prilikom ove ocjene Sud je uzeo u obzir činjenicu da navedena zakonska odredba ne propisuje mjerila za plaćanje komunalne naknade, a kako pogrešno smatra predlagač, već utvrđuje obavezu skupštine jedinice lokalne samouprave da, u odluci kojom se uvodi obaveza plaćanja komunalne naknade, odredi, između ostalog, i mjerila kojima se utvrđuje visina komunalne naknade. Upravo je propisujući kao u osporenom članu 4. stav 2. tačka b) Odluke da planirani obim i kvalitet usluga i održavanja komunalnih objekata i uređaja komunalne potrošnje predstavlja jedno od mjerila za plaćanje komunalne naknade, Skupština Grada Banja Luka postupila saglasno svojoj obavezi iz člana 22. stav 2. navedenog Zakona, jer je odredila predmetna mjerila, čime je razradila ovu zakonsku odredbu.
Nadalje, imajući u vidu da je Zakonom o uređenju prostora i građenju propisano da je zona prostorna cjelina ili dio prostorne cjeline određen dokumentom prostornog uređenja, Sud je ocijenio da je naselje dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave, sa planiranim i izgrađenim komunalnim objektima i uređajima i da se komunalna naknada plaća za stambeni, poslovni i drugi prostor unutar građevinskog područja - naselja na kojem se, između ostalih, obavljaju djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje: čišćenje javnih površina u naseljenim mjestima, održavanje, uređivanje i opremanje javnih zelenih i rekreacionih površina, održavanje javnih saobraćajnih površina u naseljenim mjestima, odvođenje atmosferskih padavina i drugih voda sa javnih površina, javna rasvjeta u naseljenim mjestima i djelatnost zoohigijene.
Imajući u vidu da se komunalna naknada prema članu 22. stav 2. Zakona o komunalnim djelatnostima utvrđuje u zavisnosti od stepena opremljenosti komunalnim objektima i uređajima zajedničke komunalne potrošnje, koji stepen opremljenosti je upravo osnov za određivanje zona gradskog građevinskog zemljišta (član 69. stav 1, član 71. stav 2. i član 81. stav 2. Zakona o uređenju prostora i građenju), ovaj sud je Odlukom u predmetu U-37/17 („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 30/18) utvrdio: da je kriterijum za određivanje visine komunalne naknade koji se tiče pripadnosti građevinske, odnosno korisne površine određenoj zoni građevinskog zemljišta saglasan članu 22. stav 2. Zakona o komunalnim djelatnostima i Ustavu, da je propisivanje prema kojem se iznos komunalne naknade izračunava množenjem broja bodova sa vrijednošću boda i izgrađenom korisnom površinom objekta, u saglasnosti sa ustavnim i zakonskim ovlašćenjima skupštine jedinice lokalne samouprave, da je propisivanje prema kojem se komunalna naknada po jedinici mjere utvrđuje na osnovu broja bodova u zavisnosti od zone građevinskog zemljišta u kojoj se objekat nalazi saglasno Zakonu i Ustavu. Takođe, u navedenoj odluci Sud je utvrdio da je i propisivanje koje dozvoljava određivanje visine komunalne naknade u različitoj visini zavisno i od namjene objekta, saglasno čl. 22. i 23. Zakona o komunalnim djelatnostima, u okviru zakonskih ovlašćenja skupštine jedinice lokalne samouprave, kao i da je uređivanje prema kojem se vrijednost boda za poslovni prostor utvrđuje u iznosu većem od iznosa vrijednosti boda za stambeni prostor stvar cjelishodne procjene donosioca akta. Uzimajući u obzir navedeno, Sud je utvrdio da ni navodi predlagača prema kojima odredbe čl. 5, 7, 8. i 10. stav 2. osporene odluke nisu u skladu sa Zakonom o komunalnim djelatnostima zbog toga što propisuju određivanje komunalne naknade u zavisnosti od pripadnosti objekta određenoj zoni, odnosno što utvrđuju naplatu različitog iznosa komunalne naknade za stambeni i poslovni prostor, nisu osnovani.
Imajući u vidu izloženo Sud je utvrdio da je propisujući na osporeni način Skupština Grada Banja Luka postupila saglasno odredbama člana 102. stav 1. tač. 2. i 6, te člana 108. Ustava.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, Irena Mojović i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-4/21 26. januara 2022. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.