Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 21. stav 3. tačka 3. Uredbe o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 24/21) u dijelu koji glasi: „tri zaposlena radnika sa visokom stručnom spremom“, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o upravljanju otpadom („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 111/13, 106/15, 16/18, 70/20 i 63/21). Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 21. stav 1, stav 2, stav 3. tačke 1, 2, 4, 5, 6, 7, 8, 9. i 10, stav 4, stav 5. i stav 6. i člana 22. Uredbe o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 24/21). Odbacuje se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti postupka donošenja Uredbe o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 24/21).

Odluka donesena 25. 05. 2022.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-50/21

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

25. 05. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 37. stav 1. tačka a) i člana 60. stav 1. tačke a), b) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj dana 25. maja 2022. godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da član 21. stav 3. tačka 3. Uredbe o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 24/21) u dijelu koji glasi: „tri zaposlena radnika sa visokom stručnom spremom“, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o upravljanju otpadom („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 111/13, 106/15, 16/18, 70/20 i 63/21).

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 21. stav 1, stav 2, stav 3. tačke 1, 2, 4, 5, 6, 7, 8, 9. i 10, stav 4, stav 5. i stav 6. i člana 22. Uredbe o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 24/21).

Odbacuje se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti postupka donošenja Uredbe o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 24/21).

Obrazloženje

„Eko RS“ d.o.o. Banjaluka, koje zastupa Vladimir Markuš, advokat iz Banjaluke, podnijelo je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Uredbe o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 24/21), koju je donijela Vlada Republike Srpske. U prijedlogu se navodi da su osporenom uredbom suštinski i značajno izmijenjeni uslovi za izdavanje dozvole za operatera, jer se članovima 21. i 22. ove uredbe propisuju znatno restriktivniji i praktično nesprovodivi posebni uslovi za izdavanje dozvole za operatera, čime se protivno Ustavu i zakonu štiti postojeći monopol jedinog operatera na tržištu upravljanja ambalažnim otpadom. Takođe se navodi da osporena uredba nije usklađena sa pravnom tekovinom Evropske unije i da je u direktnoj suprotnosti sa načelima garantovanim Ustavom Republike Srpske i pravno obavezujućim međunarodnim ugovorima. Ističe se da osporena uredba nije u saglasnosti sa zakonom, jer su tokom pripremanja, predlaganja i usvajanja ove uredbe povrijeđene odredbe člana 25. stav 2. Zakona o konkurenciji („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 48/25, 76/07 i 80/09), člana 44. Pravila za izradu zakona i drugih propisa Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 24/14), člana 12. i 14. Smjernica za postupanje republičkih organa uprave o učešću javnosti i konsultacijama u izradi zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 123/08 i 73/12) i člana 36. Poslovnika o radu Vlade Republike Srpske, zbog čega je osporena uredba u suprotnosti sa navedenim zakonom i propisima koji regulišu postupak usvajanja novih zakonskih i podzakonskih akata. Nadalje, predlagač ističe da se propisivanjem posebnih uslova za izdavanje dozvole za operatera, kao u članu 21. i 22 osporene uredbe, ograničava tržište i štiti monopol jedinog operatera na tržištu upravljanja otpadom, zbog čega su ove odredbe u suprotnosti sa članovima 50, 52. i 39. Ustava Republike Srpske koji garantuju pravo na slobodno preduzetništvo, pravo na konkurenciju i pravo na rad, kao i sa Zakonom o upravljanju otpadom i Zakonom o konkurenciji. Takođe se navodi da se propisivanjem kao u članu 21. stav 3. tačka 5. osporene uredbe onemogućava svaki potencijalni operater da dobije dozvolu za operatera, jer je propisani uslov praktično nemoguće ispuniti na tržištu, zbog čega je ova osporena odredba u suprotnosti sa članovima 50. i 52. Ustava Republike Srpske, koji garantuju ravnopravnosti svih privrednih subjekata i jednakost uslova privređivanja i zabranu monopola, kao i sa članom 39. Ustava koji garantuje pravo na rad i slobodu rada. U prijedlogu se ističe da je propisivanjem kao u članu 21. stav 3. tačka 10. Vlada Republike Srpske dala Ministarstvu ovlašćenje koje ono ne može imati, te da se propisivanjem nejasnih i unaprijed nepoznatih uslova u pravni sistem Republike Srpske uvodi pravna nesigurnost i dodatno narušavanje zagarantovane jednakosti svih privrednih subjekata na tržištu. U odgovoru na prijedlog koji je Sudu dostavio donosilac osporenog akta u formi mišljenja osporavaju se navodi predlagača o neusklađenosti osporene uredbe sa propisima Evropske unije i ističe da je donošenjem Uredbe izvršeno dodatno usklađivanje propisa Republike Srpske sa propisima Evropske unije u oblasti upravljanja ambalažnim otpadom, što dokazuje upravo normativni sadržaj Uredbe. Takođe se osporavaju navodi predlagača da su osporenom uredbom izvršene suštinske i značajne izmjene u sistemu upravljanja ambalažnim otpadom u odnosu na Uredbu o upravljanju ambalažnim otpadom („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/18), jer je sistem upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom uspostavljen Zakonom o upravljanju otpadom, dok se uredbom preciznije uređuju pitanja upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom, uključujući i posebne uslove za izdavanje dozvole za operatera, U odgovoru na prijedlog se navodi da su neosnovani navodi predlagača da je odredbama članova 21. i 22. Uredbe postignuto formalno ograničenje tržišta upravljanja ambalažnim otpadom i da su privredni subjekti prinuđeni da sarađuju sa jedinim postojećim operaterom i pri tome plaćaju nerealno visoke naknade, jer je članom 63a stav 3. i 4. Zakona o upravljanju otpadom data mogućnost obveznicima sistema upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom u Republici Srpskoj da odaberu jedan od dva moguća načina zbrinjavanja ambalažnog otpada tj. da plate naknadu za opterećivanje životne sredine ambalažnim otpadom Fondu za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost Republike Srpske ili da obezbijede upravljanje ovom kategorijom otpada po principu produžene odgovornosti proizvođača putem operatera koji ima odgovarajuću dozvolu. Osporavaju se navodi prijedloga o nezakonitosti postupka pripreme, predlaganja i usvajanja Uredbe i ukazuje da je ispoštovana procedura donošenja Uredbe kao akta Vlade Republike Srpske kojom se bliže uređuju odnosi od značaja za izvršavanje zakona, shodno članu 43. stav 2. Zakona o Vladi Republike Srpske. U vezi s normiranjem iz člana 21. stav 3. tačka 5. osporene uredbe, u odgovoru na prijedlog se navodi da se ne radi o novom uslovu, jer ovaj uslov za pribavljanje dozvole egzistira u pravnom sistemu Republike Srpske još od donošenja Uredbe o upravljanju ambalažnim otpadom („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 6/15), kao i da je pomenuto normativno rješenje opravdano, što dodatno proističe iz obaveze usklađivanja sa Pravilnikom o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Bosne i Hercegovine“ br. 88/11, 28/13, 8/16, 54/16, 103/16 i 84/17), kojim su u Federaciji Bosne i Hercegovine propisani mnogo stroži uslovi za ishodovanje predmetne dozvole, polazeći od uslova prema kojima privredni subjekat može ishodovati dozvolu za operatera pod uslovom da ima potpisane ugovore sa najmanje 30 privrednih subjekata koji stavljaju na tržište najmanje 30.000 tona ambalaže na godišnjem nivou. Takođe se navodi da su neutemeljeni navodi predlagača u pogledu normiranja kao u članu 21. stav 3. tačka 10. Uredbe, jer je predmetna odredba normirana iz praktične potrebe da se u toku upravnog postupka činjenično stanje upotpuni dodatnim podacima koji su od značaja za postupak i pravilno odlučivanje. Zaključno, u odgovoru se navodi da osporena uredba nije u suprotnosti sa Ustavom Republike Srpske i imperativnim propisima Republike Srpske, kao i da podnosilac prijedloga nije razumio suštinu sistema upravljanja ambalažnim otpadom kojeg operater organizuje, jer cilj postojanja operatera sistema upravljanja ambalažnim otpadom nije sticanje profita i privilegovanog položaja osnivača operatera, već postupanje otpadom na finansijski najpovoljniji način, tako da se obezbijede njegovo ponovno iskorišćavanje i reciklaža, a ugrožavanje ljudi svede na najmanju moguću mjeru. Uredbu o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom donijela je Vlada Republike Srpske na osnovu člana 63z. Zakona o upravljanju otpadom („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 111/13, 106/15, 16/18 i 70/20) i člana 43. stav 1. Zakona o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08). Ovom uredbom propisuju se uslovi za dizajniranje, proizvodnju i upotrebu ambalaže, upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom, posebni uslovi za izdavanje dozvole za operatera i obrasci izvještaja o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom (član 1).

Osporenim članom 21. Uredbe o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom je propisano da je operater pravno lice koje je ovlašćeno od Ministarstva za obavljanje djelatnosti upravljanja ambalažnim otpadom na način definisan zakonom (stav 1); da svi podizvođači putem kojih operater obavlja, odnosno organizuje djelatnost upravljanja ambalažnim otpadom treba da posjeduju dozvole Ministarstva za obavljanje djelatnosti upravljanja otpadom (stav 2); da se uz zahtjev za izdavanje dozvole iz stava 1. ovog člana prilažu: 1) rješenje o registraciji operatera, 2) dokaz da su osnivači operatera lica koja obavljaju svoju poslovnu djelatnost stavljanjem u promet ambalaže ili upakovanog proizvoda na tržište Republike Srpske i koja su obveznici plaćanja naknade iz člana 63a. Zakona, 3) dokaz da operater ima u stalnom radnom odnosu najmanje tri zaposlena radnika sa visokom stručnom spremom i sa punim radnim vremenom koji su uredno prijavljeni kod organa nadležnog za penzijsko i invalidsko osiguranje, 4) dokaz da operater ima najmanje 50 m2 poslovnog prostora za obavljanje djelatnosti u vlasništvu ili zakupu, 5) ovjerene fotokopije predugovora/ugovora sa najmanje 12 subjekata koji su na tržište Republike Srpske stavili ukupno najmanje 12.000 tona ambalaže u kalendarskoj godini koja prethodi godini u kojoj se zahtjev podnosi, a koji još nisu svoje obaveze upravljanja ambalažnim otpadom prenijeli na operatera, 6) ovjerene fotokopije predugovora/ugovora sa podizvođačima koji raspolažu opremom, postrojenjima i uređajima, odnosno obezbjeđuju uslove za sakupljanje, transport, skladištenje, tretman i/ili odlaganje ambalažnog otpada za sve vrste ambalažnih materijala, 7) ovjerene fotokopije predugovora/ugovora sa najmanje dva komunalna preduzeća i/ili najmanje dvije jedinice lokalne samouprave u svim regijama na teritoriji Republike Srpske u skladu sa Strategijom upravljanja otpadom, kojom se definišu odgovornosti i obaveze u organizovanju sistema upravljanja ambalažnim otpadom, 8) plan upravljanja ambalažnim otpadom, 9) potvrda o uplati odgovarajuće administrativne takse, 10) druga dokumentacija na zahtjev Ministarstva. Predugovori/ugovori iz stava 3. tačka 5. ovog člana treba da sadrže opšte podatke o vrsti i količini ambalaže za koju subjekt prenosi svoju obavezu upravljanja ambalažnim otpadom na operatera (stav 4); predugovori/ugovori iz stava 3. tačka 6. ovog člana treba da sadrže podatke o vrsti ambalažnog otpada, načinu obavljanja djelatnosti upravljanja ambalažnim otpadom, lokaciji i kapacitetu postrojenja za upravljanje ambalažnim otpadom (stav 5); da ministar donosi rješenje kojim se izdaje dozvola operateru na osnovu dokumentacije iz stava 3. ovog člana (stav 6). Osporenim članom 22. navedene uredbe je propisano šta treba da sadrži plan upravljanja ambalažnim otpadom iz člana 21. stav 3. tačka 8) ove uredbe.

U postupku ocjenjivanja osporene uredbe Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno: da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na vladavini prava, te na parlamentarnoj demokratiji i podjeli vlasti (član 5. alineje 4. i 7); da svako ima pravo na rad i slobodu rada (član 39. stav 1); da se ekonomsko i socijalno uređenje zasnivaju na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru (član 50); da se slobodno preduzetništvo može zakonom ograničiti radi zaštite interesa Republike, čovjekove okoline, zdravlja i bezbjednosti ljudi i da su zabranjeni monopoli (član 52); da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, zaštitu životne sredine i druge odnose od interesa za Republiku u skladu sa Ustavom (tačke 13. i 18. Amandmana XXXII na Ustav kojim je zamijenjen član 68); da se državna vlast u Republici organizuje na načelu podjele vlasti (član 69. stav 1); da Vlada obezbjeđuje sprovođenje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte, donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona (član 90. tačka 3. i 4); da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108).

Pored navedenog, Sud je imao u vidu da je Zakonom o upravljanju otpadom („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 111/13, 106/15, 16/18, 70/20 i 63/21) propisano da se ovim zakonom uređuju, između ostalog, vrste i klasifikacija otpada, planiranje upravljanja otpadom, subjekti upravljanja otpadom, odgovornosti i obaveze u upravljanju otpadom, organizovanje upravljanja otpadom, upravljanje posebnim tokovima otpada, postupak izdavanja dozvola, kao i druga pitanja od značaja za upravljanje otpadom (član 1); da je upravljanje otpadom djelatnost od opšteg interesa, što podrazumijeva sprovođenje propisanih mjera za postupanje sa otpadom u okviru sakupljanja, transporta, skladištenja, tretmana i odlaganja otpada, uključujući i nadzor nad tim aktivnostima i brigu o postrojenjima za upravljanje otpadom poslije zatvaranja (član 2); da pravno lice i preduzetnik koji obavlja poslove upravljanja otpadom mora imati najmanje jedno stalno zaposleno kvalifikovano lice odgovorno za stručni rad za upravljanje neopasnim i/ili opasnim otpadom (član 36. stav 3); da se pod ambalažnim otpadom, u smislu ovog zakona, podrazumijeva proizvedena i uvezena ambalaža ili ambalaža u koju je upakovan proizvod, koja poslije upotrebe postaje ambalažni otpad (član 63. stav 2); da proizvođač, uvoznik, paker, punilac ili trgovac na veliko treba da obezbijedi propisano upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom putem operatera u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona (član 63. stav 3); da se za proizvedenu ili uvezenu ambalažu koja poslije upotrebe postaje ambalažni otpad, a koja nije zbrinuta u skladu sa stavom 2. ovog člana, plaća naknada za opterećivanje životne sredine ambalažnim otpadom (član 63. stav 4); da je obveznik plaćanja naknade isporučilac koji ambalažu u koju se pakuje proizvod na prodajnom mjestu i ambalažu u koju je upakovan proizvod prvi stavlja u promet na teritoriji Republike Srpske (član 63a. stav 1); da obaveza plaćanja naknade za ambalažu, osim povratne, u koju se pakuje proizvod, nastaje ako je proizvod upakovan i prvi put stavljen u promet u Republici Srpskoj i upakovan proizvod uvezen i prvi put stavljen u promet u Republici Srpskoj (član 63a. stav 3); da je obveznik plaćanja naknade i operater u skladu sa članom 63ž. (član 63a. stav 4); da je operater pravno lice koje je ovlašćeno od Ministarstva za obavljanje djelatnosti upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom, da operatera osnivaju najmanje dva ili više pravnih lica i/ili preduzetnika koji obavljaju svoju poslovnu djelatnost stavljanjem u promet ambalaže ili upakovanog proizvoda na tržište Republike, da operater sav svoj profit ulaže u izgradnju infrastrukture za upravljanje ambalažnim otpadom i njegov primarni cilj poslovanja je ispunjavanje ciljeva u upravljanju ambalažnim otpadom utvrđenih za kalendarsku godinu, da operater može djelatnost upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom da obavlja sam ili putem ovlašćenih podizvođača, ako posjeduju dozvolu izdatu u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona (član 63đ. stav 1, 2, 3 i 4); da obveznik iz člana 63a. ovog zakona može sklopiti sa operaterom ugovor o prenosu obaveze upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom radi ispunjavanja ciljeva u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona (član 63đ. stav5); da naknade koje utvrđuje operater za ugovorene obveznike sistema upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom moraju biti jednake za osnivače i ugovorne obveznike sistema (član 63đ. stav 7); da operater ne može upravljati otpadom bez dozvole Ministarstva (član 63e. stav 1); da Ministarstvo izdaje dozvolu operateru na osnovu podnesenog zahtjeva ukoliko raspolaže tehničkim, ljudskim i finansijskim resursima za upravljanje ambalažom i amblažnim otpadom i ispunjava uslove propisane ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona (član 63e. stav 2); da Ministarstvo izdaje dozvolu iz stava 1. ovog člana na period važenja od pet godina (član 63e. stav 3); da se sadržaj zahtjeva i posebni uslovi za izdavanje dozvole za operatera utvrđuju posebnim propisom iz člana 63z. ovog zakona, kojim se uređuju način i postupak upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom (član 63e. stav 4); da se uslovi za dizajniranje, proizvodnju i upotrebu ambalaže, upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom, posebni uslovi za izdavanje dozvole za operatera, kao i obrasci izvještaja o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom uređuju posebnim propisom Vlade (član 63z); da se uz zahtjev za izdavanje dozvole za upravljanje otpadom podnosi elaborat u jednom štampanom primjerku i u jednom elektronskom primjerku, te dokaz o uplati administrativne takse, kao i da elaborat iz stava 1. ovog člana treba da sadrži, pored ostalog, podatke o broju zaposlenih i njihovim kvalifikacijama i kvalifikovanom licu odgovornom za stručni rad (član 66. stav 1. i stav 2. tačke e) i ž); da Ministarstvo može da zahtijeva i dodatne podatke, informacije ili dokumentaciju za izdavanje dozvole (član 66. stav 8); da će Vlada na prijedlog Ministarstva u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti propis iz člana 63z. ovog zakona (član 96. stav 2). Takođe, Sud je imao u vidu i Zakon o Vladi Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 118/08), kojim je, između ostalog, propisano da izvršnu vlast u Republici Srpskoj, u skladu sa Ustavom, vrši Vlada Republike Srpske (član 1. stav 1), da u vršenju vlasti iz člana 1. ovog zakona Vlada sprovodi politiku, izvršava zakone i druge propise Narodne skupštine i odgovorna je za stanje u Republici u svim oblastima iz svoje nadležnosti (član 2), da o pitanjima iz svoje nadležnosti Vlada donosi: uredbe, odluke, smjernice, instrukcije, rješenja, zaključke i druga akta, u skladu sa zakonom, te da se uredbom bliže uređuju odnosi od značaja za izvršavanje zakona, utvrđuju načela unutrašnje organizacije ministarstava i drugih republičkih organa uprave i formiraju stručne službe Vlade (član 43. st. 1. i 2).

Pored navedenog, Zakonom o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02,87/07, 50/10 i 66/18) je propisano da su po ovom zakonu dužni da postupaju republički organi uprave, kad u upravnim stvarima neposredno primjenjujući propise rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima pojedinaca, pravnog lica ili druge stranke, kao i kad obavljaju druge poslove utvrđene ovim zakonom (član 1. stav 1); da se prije donošenja rješenja utvrđuju sve odlučne činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje rješenja i strankama omogućuje da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese (član 123. stav 1); da službeno lice može u toku postupka upotpunjavati činjenično stanje i izvoditi dokaze radi utvrđivanja i onih činjenica koje u postupku nisu bile iznijete ili nisu bile utvrđene (član 124. stav1); da će službeno lice odrediti po službenoj dužnosti izvođenje svakog dokaza ako ocijeni da je to potrebno radi razrješenja stvari (član 124. stav 2).

Na osnovu navedenih zakonskih odredaba, Sud je ocijenio da je Vlada Republike Srpske bila ovlašćena da donese predmetnu uredbu, kao podzakonski akt, kojim su bliže uređeni odnosi od značaja za izvršavanje Zakona o upravljanju otpadom, odnosno uslovi za dizajniranje, proizvodnju i upotrebu ambalaže, upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom, te posebni uslovi za izdavanje dozvole za operatera i obrasci izvještaja o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom.

Međutim, normiranje iz člana 21. stav 3. tačka 3. osporene uredbe, u dijelu zahtijevanog minimalnog broja zaposlenih i stepena obrazovanja, po ocjeni Suda nije u saglasnosti sa Zakonom o upravljanju otpadom. Imajući u vidu da je odredbom člana 36. stav 3. Zakona o upravljanju otpadom propisano da pravno lice i preduzetnik koji obavlja poslove upravljanja otpadom mora imati najmanje jedno stalno zaposleno kvalifikovano lice odgovorno za stručni rad za upravljanje neopasnim i/ili opasnim otpadom, Sud je ocijenio da je donosilac osporenog akta, normirajući kao u članu 21. stav 3. tačka 3. osporene uredbe, da operater mora imati u stalnom radnom odnosu najmanje tri zaposlena radnika sa visokom stručnom spremom, prekoračio granice ovlašćenja koja su mu data zakonom, jer je propisao još strože, a time i drugačije uslove u pogledu obaveze zapošljavanja minimalnog broja zaposlenih i njihovog stepena obrazovanja. S obzirom na navedeno Sud je ocijenio da ovakvo normiranje iz člana 21. stav 3. tačka 3. osporene uredbe ne razrađuje odredbe Zakona o upravljanju otpadom, zbog čega suprotno principu ustavnosti i zakonitosti iz člana 108. Ustava, ono nema osnov u relevantnom zakonu, i suprotno članu 90. tač. 3. i 4. Ustava i članu 2. Zakona o Vladi, nije u funkciji sprovođenja zakona. Zbog navedenog, Sud je ocijenio da je Vlada, normirajući na navedeni način, postupila suprotno zajamčenim načelima vladavine prava i podjele vlasti iz člana 5. alineje 4. i 7. i člana 69. stav 1. Ustava Republike Srpske.

Ocjenjujući član 21. u preostalom dijelu i član 22. osporene Uredbe sa aspekta razloga osporavanja datih u prijedlogu, Sud je ocijenio da osporenim normiranjem nije došlo do povrede ustavnih garancija na koje se ukazuje u prijedlogu. Naime, Zakonom o upravljanju otpadom je propisano da je djelatnost upravljanja otpadom djelatnost od opšteg interesa, što podrazumijeva sprovođenje propisanih mjera za postupanje sa otpadom u okviru sakupljanja, transporta, skladištenja, tretmana i odlaganja otpada. Ovim zakonom takođe je propisano da proizvođač, uvoznik, paker, punilac ili trgovac treba da obezbijedi propisano upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom putem operatera u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega, te da se za ambalažu koja nije zbrinuta na navedeni način plaća naknada za opterećenje životne sredine, a obveznik plaćanja naknade za opterećenje životne sredine ambalažnim otpadom je isporučilac koji ambalažu u koju se pakuje proizvod na prodajnom mjestu i ambalažu u koju je upakovan proizvod prvi put stavlja u promet na teritoriji Republike Srpske, kao i operater u skladu sa članom 63ž ovog zakona. Obveznik plaćanja navedene naknade može sklopiti sa operaterom ugovor o prenosu obaveze upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom, radi ispunjenja ciljeva u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona. Zakonom je takođe propisano da operater ne može upravljati otpadom bez dozvole Ministarstva, koja se izdaje na period važenja od pet godina, kao i da se sadržaj zahtjeva i posebni uslovi za izdavanje dozvole za operatera uređuju posebnim propisom Vlade, kojim se uređuju način i postupak upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom. Osporenim članovima 21. i 22. Uredbe o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom, njen donosilac je, po ocjeni Suda, u skladu sa zakonskim ovlašćenjima, propisao sadržaj isprava koje se prilažu uz zahtjev za izdavanje dozvole za operatera i posebne uslove koje operater treba da ispunjava, a ocjena opravdanosti i razloga cjelishodnosti kojima se rukovodio donosilac osporene uredbe prilikom usvajanja osporenih normativnih rješenja, prema članu 115. Ustava Republike Srpske, nije u nadležnosti Ustavnog suda. Pri tome, Sud je ocijenio da se osporenim propisivanjem ne dovode u pitanje ustavna načela iz člana 39, 50. i 52. Ustava Republike Srpske, jer osporene norme ne ograničavaju broj operatera koji mogu obavljati djelatnost upravljanja ambalažnim otpadom, već propisuju sadržaj isprava koje se prilažu uz zahtjev za izdavanje dozvole za operatera, a koji zahtjev svaki privredni subjekt koji se bavi predmetnom djelatnošću, ukoliko ispunjava propisane uslove, može da podnese radi dobijanja dozvole za obavljanje djelatnosti upravljanja ambalažnim otpadom na način definisan Zakonom. Ista ocjena Suda postoji i u pogledu osporenog normiranja iz člana 21. stav 3. tačka 5. osporene uredbe. U pogledu normiranja kao u članu 21. stav 3. tačka 10. osporene uredbe, Sud je imao u vidu odredbe Zakona o opštem upravnom postupku, prema kojima organ u postupku do donošenja rješenja može u svrhu upotpunjavanja činjeničnog stanja i pravilnog utvrđivanja onih činjenica koje su od značaja za donošenje rješenja u upravnim stvarima da od stranke zatraži dostavljanje relevantnih dokaza, kao i odredbu člana 66. stav 8. Zakona o upravljanju otpadom, kojom je propisano da Ministarstvo može da zahtijeva i dodatne podatke, informaciju ili dokumentaciju za izdavanje dozvole, zbog čega je Sud ocijenio da propisivanje kao u članu 21. stav 3. tačka 10. nije nesaglasno Ustavu i zakonu, niti se može dovesti u vezu sa navodima prijedloga o povredi načela pravne sigurnosti i zagarantovane jednakosti svih privrednih subjekata na tržištu.

Takođe, imajući u vidu da prema članu 115. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud odlučuje o saglasnosti zakona, drugih propisa i opštih akata sa Ustavom i o saglasnosti propisa i opštih akata sa zakonom, Sud je ocijenio, da nije nadležan da ocjenjuje saglasnost osporenog akta sa zakonima koje je donijela Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine.

Imajući u vidu da se navodi prijedloga o nesaglasnosti osporene uredbe sa zakonom temelje na tvrdnji o nepravilnoj primjeni Pravila za izradu zakona i drugih propisa Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 24/14), Smjernica za postupanje republičkih organa uprave o učešću javnosti i konsultacijama u izradi zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 123/08 i 73/12) i Poslovnika o radu Vlade Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 123/18), Sud je takođe ocijenio da pitanje primjene ovih podzakonskih akata nije u njegovoj nadležnosti u smislu člana 115. Ustava Republike Srpske.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-50/21 25. maja 2022. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Utvrđuje se da član 21. stav 3. tačka 3. Uredbe o upravljanju ambalažom i… | Sudska praksa | Aktio