Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 17. Zakona o igrama na sreću ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 22/19 i 131/20 ).

Odluka donesena 25. 05. 2022.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-48/21

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

25. 05. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj dana 25. maja 2022. godine, d o n io je

ODLUKU

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 17. Zakona o igrama na sreću ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 22/19 i 131/20 ).

Obrazloženje

Udruženje priređivača igara na sreću u Republici Srpskoj iz Banjaluke podnijelo je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 17. Zakona o igrama na sreću ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 22/19), zbog, kako se navodi, nesaglasnosti sa članovima 50. i 54. Ustava Republike Srpske. U prijedlogu se navodi da se propisivanjem kao u osporenoj zakonskoj odredbi stvara neravnopravan položaj između „Lutrije Republike Srpske, i zajedničkog privrednog društva „Elektronske video lutrije“ d.o.o. Banjaluka, koje je osnovala sa svojim partnerom "CASINOS AUSTRIA VLT AG" iz Švajcarske, s jedne strane, jer isti za dobijanje i održavanje licence za priređivanje elektronskih igara ne plaćaju bilo kakvu jednokratnu naknadu i priređivača igara na sreću klasične tombole, kladioničkih igara na sreću, igara na automatima i internet igara na sreću, s druge strane, koji su u obavezi za sticanje i održavanje licence platiti naknadu definisanu osporenom zakonskom odredbom. Takođe se navodi da ne postoji objektivan razlog stvaranja različitog tretmana priređivača igara na sreću, na način da jedni moraju platiti jednokratnu naknadu za dobijanje licence, a drugi ne, te ističe da je osporenim propisivanjem drugačije postupljeno prema jednom privrednom subjektu (državni kapital) u odnosu na drugi privredni subjekat (privatni kapital), čime je povrijeđeno ustavno načelo iz člana 50. Ustava, prema kojem se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine.

Narodna skupština Republike Srpske, kao donosilac osporenog zakona, nije Sudu dostavila odgovor na prijedlog.

Osporenim članom 17. Zakona o igrama na sreću ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 22/19 i 131/20) je propisano da se za dobijanje i održavanje licence plaća jednokratna naknada za priređivanje u sljedećim iznosima: za klasičnu tombolu naknada je 50.000 KM, za kladioničke igre na sreću naknada je 3.000 KM, za igre na sreću na automatima naknada je 10.000 KM po automat klubu, za internet igre na sreću naknada je 300.000 KM (stav 1. tač. 1, 2, 3, 4). Naknade iz stava 1. ovog člana plaćaju se prilikom dobijanja licence i ne vraćaju se priređivaču u slučaju da priređivač ne koristi licencu (stav 2).

U postupku ocjenjivanja osporene zakonske odredbe Sud je imao u vidu da je odredbama Ustava Republike Srpske utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, poreski sistem, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom (tačka 6, 7. i 18. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da Narodna skupština Republike Srpske donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tačka 2), kao i da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108). Pored toga, Sud je imao u vidu da je odredbama Ustava na koje se ukazuje u prijedlogu propisano da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru (član 50), kao i da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu (član 54).

Takođe, Sud je imao u vidu da je Zakonom o igrama na sreću ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 22/19 i 131/20) uređen sistem i uslovi priređivanja igara na sreću, nagradnih i zabavnih igara, vrste igara na sreću, naknade za priređivanje tih igara, porez na dobitke od igara na sreću i zabavnih igara, nagradne i zabavne igre, kao i nadzor nad izvršavanjem obaveza iz ovog zakona, prekršaji i sankcije iz oblasti igara na sreću (član 1). Relevantnim odredbama ovog zakona je propisano: da je priređivač JP "Lutrija Republike Srpske" a.d. Banjaluka (u daljem tekstu: Lutrija), odnosno drugo pravno lice koje na osnovu licence i odobrenja ima pravo priređivanja igara na sreću (član 5. tač. 4); da je privređivanje igara na sreću djelatnost od javnog interesa i isključivo je pravo Republike Srpske, ako ovim zakonom nije drugačije određeno (član 7. stav 1); da se igre na sreću mogu priređivati na osnovu ovog zakona, rješenja Vlade o dodjeli koncesije i na osnovu odobrenja Ministarstva (licence) (član 7. stav 2); da Republika pravo priređivanja svih igara na sreću iz ovog zakona ostvaruje posredstvom Lutrije (član 7. stav 3), da igre na sreću iz člana 6. stav 1. tačke 1. i 2. ovog zakona, osim klasične tombole, priređuje Lutrija samostalno ili u saradnji sa drugim privrednim društvima putem formiranja zajedničkog privrednog društva u kojem Lutrija ima najmanje 51% učešća u kapitalu i odlučivanju društva, uz prethodnu saglasnost Vlade (član 7. stav 4); da pravo priređivanja igara na sreću iz člana 6. stav 1. tačke 3. i 4. ovog zakona i klasične tombole mogu steći i druga privredna društva na osnovu rješenja Vlade ili odobrenja u skladu sa ovim zakonom (član 7. stav 5); da za priređivanje igara na sreću priređivači plaćaju naknade koje su utvrđene ovim zakonom i koje predstavljaju prihod budžeta Republike Srpske (član 9. stav 1); da se raspodjela prihoda iz stava 1. ovog člana vrši na osnovu uredbe Vlade, kojom se uređuju kriterijumi za utvrđivanje korisnika i način raspodjele sredstava, a prioritet u finansiranju imaju projekti i programi koji se bave socijalnom zaštitom i humanitarnom djelatnošću, problemima i zadovoljavanjem potreba lica sa invaliditetom, problemima zapošljavanja boračkih kategorija, pronatalitetnom politikom, kulturom, vaninstitucionalnim obrazovanjem i vaspitanjem djece i omladine, programi koji doprinose razvoju sporta, borbi protiv droge i svih oblika zavisnosti, kao i programi koji se bave razvojem civilnog društva (član 9. stav 1, 2. i 3); da priređivanje igara na sreću iz člana 6. stav 1. tač. 3. i 4. ovog zakona, pored „Lutrije Republike Srpske“, mogu obavljati pravna lica sa sjedištem na teritoriji Republike, čiji osnivači, odnosno odgovorno lice nisu osuđivani za krivična djela, osim za krivična djela iz oblasti saobraćaja i ako ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom (član 15. stav 1). Članom 16. navedenog zakona propisani su iznosi minimalnog osnovnog kapitala koje je obavezno da posjeduje pravno lice za dodjelu koncesije, odnosno davanje licence za privređivanje igara na sreću iz člana 6. stav 1. tač. 3. i 4. i klasične tombole, a citiranim članom 17. propisani su iznosi jednokratnih naknada za priređivanje koji se plaćaju za dobijanje i održavanje licence. Članom 19. stav 1. i 2. navedenog zakona je propisano da licencu iz člana 7. ovog zakona, na zahtjev priređivača, rješenjem donosi ministar na pet godina, a istekom roka iz stava 1. ovog člana licenca se može na zahtjev priređivača više puta produžavati na period od pet godina ako su ispunjeni uslovi propisani ovim zakonom. Polazeći od navedenih ustavnih i zakonskih odredaba, Sud je ocijenio da propisivanje kao u osporenoj zakonskoj odredbi ne dovodi u pitanje ustavne garancije na koje se ukazuje u prijedlogu. Prilikom ovakve ocjene Sud je, prije svega, uzeo u obzir da je djelatnost priređivanja igara na sreću djelatnost od javnog interesa, i kao takva je isključivo pravo Republike Srpske, koja to svoje pravo ostvaruje posredstvom Lutrije, koja igre na sreću iz člana 6. stav 1. tač. 1. i 2. osim klasične tombole, priređuje samostalno ili u saradnji sa drugim privrednim društvom putem formiranja zajedničkog privrednog društva u kojem Lutrija ima najmanje 51% učešća u kapitalu i odlučivanju društva, uz prethodnu saglasnost Vlade. Takođe, Republika svoje pravo priređivanja igara na sreću iz člana 6. stav 1. tač. 3. i 4. i klasične tombole može prenijeti, odnosno dodijeliti i drugim pravnim licima tj. priređivačima, ako ispunjavaju uslove propisane zakonom i uz obavezu plaćanja utvrđenog iznosa jednokratne naknade za dobijanje i održavanje licence za priređivanje igara na sreću. Imajući u vidu karakter dobara koje Republika prenosi na priređivače igara na sreću iz člana 6. stav. 1. tač. 3. i 4. ovog zakona i klasične tombole, propisivanje kao u osporenoj zakonskoj odredbi, obaveze plaćanja jednokratne naknade za dobijanje i održavanje licence za korišćenje prava koje je od javnog interesa za Republiku, po ocjeni Suda, nije nesaglasno ustavnim odredbama na koje se ukazuje u prijedlogu. Ovakvo normiranje je odraz zakonodavne politike u uređivanju predmetne materije, a ocjena opravdanosti i razloga cjelishodnosti kojima se rukovodio zakonodavac prilikom usvajanja osporenog zakonskog rješenja, prema članu 115. Ustava, nije u nadležnosti Ustavnog suda. Pored toga, Sud je ocijenio da je predmetno zakonsko rješenje u funkciji zaštite javnog interesa, koji se, pored ostalog, direktno ogleda i u načinu raspodjele prihoda prikupljenih putem naknada koje plaćaju priređivači igara na sreću, a kojim se prema članu 9. stav 3. prioritetno finansiraju programi koji se bave socijalnom zaštitom i humanitarnom djelatnošću, problemima lica sa invaliditetom, zapošljavanjem boračkih kategorija, pronatalitetnom politikom, kulturom, vaninstitucionalnim obrazovanjem djece i omladine i sl. Ovakvim propisivanjem je, po ocjeni Suda, uspostavljen adekvatan balans između zaštite javnog interesa u ovoj djelatnosti i prava priređivača igara na sreću. Imajući u vidu navedeno, Sud je ocijenio da su neosnovani navodi predlagača o povredi ustavnih garancija iz člana 50. i 54. Ustava Republike Srpske, jer predlagači pogrešno porede privredne subjekte koji se ne nalaze u istoj pravnoj situaciji. Naime, činjenica da je predmetna djelatnost od javnog interesa za Republiku determiniše opredjeljenje zakonodavca da uspostavi posebna pravila poslovanja Javnog preduzeća „Lutrija Republike Srpske“, putem kojeg se taj interes realizuje, a koje se, stoga, ne nalazi u istoj pravnoj situaciji kao ostali priređivači.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-48/21 25. maja 2022. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 17. Zakona o igrama na… | Sudska praksa | Aktio