Ustavni sud Republike Srpske
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 39. Zakona o igrama na sreću ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 22/19 i 131/20).
Odluka donesena 25. 05. 2022.
Predmeti (1)
U-47/21
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
25. 05. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. maja 2022. godine, donioje
ODLUKU
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 39. Zakona o igrama na sreću ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 22/19 i 131/20).
Obrazloženje
Udruženje priređivača igara na sreću u Republici Srpskoj (u daljem tekstu: UPIS RS) podnijelo je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 39. Zakona o igrama na sreću ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 22/19). Predlagač navedenu odredbu osporava sa stanovišta njene saglasnosti s odredbama člana 50. i 53. Ustava Republike Srpske. U prijedlogu se citira osporeni član 39, te član 6. stav 1. tačka 2 , član 7. stav 4. i član 84. stav 1. Zakona o igrama na sreću, kao i čl. 50. i 54. Ustava Republike Srpske i obrazlaže na koji način su, po mišljenju predlagača, osporenim propisivanjem povrijeđeni načelo ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnog preduzetništva, odnosno na koji način je "Lutrija Republike Srpske" privilegovana u odnosu na privatne priređivače igara na sreću. Imajući u vidu da je osporenim propisivanjem na drugačiji način postupljeno prema privrednom subjektu, koji predstavlja državni kapital, u odnosu na druge privredne subjekte, koji predstavljaju privatni kapital, u prijedlogu se predlaže da Sud utvrdi da osporeni član Zakona nije u saglasnosti s Ustavom.
U odgovoru na prijedlog koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske osporeni su navodi iz prijedloga kao neosnovani te je, između ostalog, navedeno da predlagač na nepotpun način tumači odredbe Ustava, ali i Zakona koji osporava. U odgovoru se, prije svega, ukazuje na odredbu člana 7. Zakona o igrama na sreću iz koje, kako se navodi, proizlazi da je priređivanje igara na sreću djelatnost od opšteg interesa i isključivo pravo Republike Srpske, te da Republika svoje pravo ostvaruje posredstvom Javnog preduzeća "Lutrija Republike Srpske" a.d. Banja Luka (u daljem tekstu: Lutrija). Pored navedenog, u odgovoru se ukazuje da Lutrija od svog osnivanja 1992. godine ima zakonsko pravo priređivanja lutrijskih igara na sreću, a da su elektronske igre, na koje ukazuje predlagač, elektronske lutrijske igre na sreću, tako da Lutrija i dalje ima isključivo pravo priređivanja lutrijskih igara na sreću koje se mogu priređivati klasičnim putem (lutrijske) ili elektronskim putem (elektronske igre), kako je to i propisano članom 6. stav 1. tač. 1. i 2. Zakona, pri čemu je, kako se navodi, vidljivo da u elektronske igre spadaju igre na video-lutrijskim terminalima, video-lutrija, elektronski keno i bingo koji su lutrijske igre na sreću i kao takve pravo na njihovo priređivanje ima isključivo Republika Srpska putem javnog preduzeća ili putem preduzeća koje osnuje Lutrija, uz saglasnost Vlade Republike Srpske, sa udjelom u vlasništvu i pravu odlučivanja od najmanje 51%. Uz to, u odgovoru se ukazuje na član 9. Zakona o igrama na sreću, te naglašava da se ne može, s obzirom na to da je pravo priređivanja lutrijskih igara na sreću i elektronskih igara na sreću isključivo pravo Lutrije i da ne može biti dodijeljeno putem licenci drugim privrednim društvima, u okviru propisivanja naknade za priređivanje igara na sreću, raditi o neravnopravnosti u odnosu na privredna društva koja putem licence priređuju posebne igre na sreću, prije svega jer se radi o različitim igrama na sreću tako da Lutrija ne može ni biti konkurent privrednim društvima, jer ne priređuju istu vrstu igara na sreću, i s druge strane ni za jednog priređivača igara na sreću osim Lutrije nije unaprijed propisano trošenje njihovih sredstava (dijela dobiti), kao što je to u slučaju javnog preduzeća čija dobit se dijelom usmjerava u opšte društvene potrebe. Nadalje, u odgovoru se ukazuje na odredbe članova 35, 57. i 95. Zakona o igrama na sreću, te iznosi mišljenje da osporenim zakonskim rješenjem nije narušeno načelo ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnog preduzetništva, jer predmetnu naknadu plaća Lutrija (ili privredno društvo u njenom većinskom vlasništvu), a ostali priređivači igara na sreću ne mogu ostvariti pravo na priređivanje ove vrste igara jer je to isključivo pravo Lutrije, te da su naknade za priređivanje igara na sreću utvrđene za svaku igru na sreću posebno i u različitim iznosima za većinu igara. U odgovoru je, takođe, naglašeno da nezadovoljstvo određenim zakonskim rješenjem može biti samo predmet zakonodavne procedure, a ne i predmet ocjene ustavnosti, kao i da Ustavni sud nije nadležan za ocjenu cjelishodnosti osporene zakonske odredbe. Osporenim članom 39. Zakona o igrama na sreću ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 22/19 i 131/20) propisano je da je za priređivanje elektronskih igara putem terminala Lutrija dužna prijaviti Upravi i platiti naknadu od 5% na osnovicu koju čine ukupne uplate umanjene za ukupne isplate, ali ne manje od 100 KM po terminalu do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.
Prilikom razmatranja navoda iz prijedloga Sud je imao u vidu da je odredbama Ustava Republike Srpske na koje ukazuje predlagač, ali i odredbama koje su, po ocjeni Suda, od značaja za ocjenu ustavnosti osporene odredbe člana 39. Zakona o igrama na sreću ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 22/19 i 131/20) utvrđeno: da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru (član 50), da Republika obezbjeđuje zaštitu potrošača (član 53), da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu (član 54), da su sredstva budžeta porezi, takse i drugi zakonom utvrđeni prihodi (član 62. stav 2), da je obaveza plaćanja poreza i drugih dažbina opšta i utvrđuje se prema ekonomskoj snazi obveznika (član 63), da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, poreski sistem, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom (tač. 6, 7. i 18 Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava).
Pored toga, Sud je imao u vidu da je odredbama Zakona o igrama na sreću, koje su od značaja za razmatranje osnovanosti navoda iz prijedloga, propisano: da je priređivač JP „Lutrija Republike Srpske", odnosno drugo pravno lice koje na osnovu licence i odobrenja ima pravo priređivanja igara na sreću (član 5. tačka 4); da se igre na sreću razvrstavaju na: 1) lutrijske igre na sreću, u koje spadaju: lutrija, ekspres lutrija, instant lutrija, TV tombola, odnosno TV bingo, klasična tombola, loto, keno, sportska prognoza, odnosno toto, dodatne lutrijske igre na sreću, fonto i druge slične igre na sreću sa izvlačenjem, 2) elektronske igre na sreću, u koje spadaju: video-lutrija, igre na video-lutrijskim terminalima, elektronske virtuelne igre, elektronski bingo i elektronski keno, ostale elektronske igre, 3) posebne igre na sreću, u koje spadaju: igre u kazinima, kladioničke igre, igre na sreću na automatima i internet igre na sreću i 4) nagradne igre koje se razvrstavaju na klasične nagradne igre (član 6. stav 1 tač. 1) do 3)), da je priređivanje igara na sreću djelatnost od javnog interesa i isključivo je pravo Republike Srpske, ako ovim zakonom nije drugačije određeno, koje ostvaruje posredstvom Lutrije, te da pravo priređivanja igara na sreću iz člana 6. stav 1. tač. 3) i 4) ovog zakona i klasične tombole mogu steći i druga privredna društva na osnovu rješenja Vlade ili odobrenja u skladu sa ovim zakonom (član 7. st. 1, 3. i 5), da za priređivanje igara na sreću priređivači plaćaju naknade koje su utvrđene ovim zakonom i koje predstavljaju prihod budžeta Republike Srpske, te da prioritet u finansiranju imaju projekti i programi koji se bave socijalnom zaštitom i humanitarnom djelatnošću, problemima i zadovoljavanjem potreba lica sa invaliditetom, problemima zapošljavanja boračkih kategorija, pronatalitetnom politikom, kulturom, vaninstitucionalnim obrazovanjem i vaspitanjem djece i omladine, doprinose razvoju sporta, doprinose borbi protiv droge i svih oblika zavisnosti, bave se razvojem civilnog društva, kao i da se za finansiranje organizacija koje se bave djelatnostima iz stava 3. ovog člana izdvaja najmanje 20% od ostvarene dobiti Lutrije, a koja pripada Akcijskom fondu Republike Srpske, koji je sredstva dužan uplatiti u budžet Republike Srpske (član 9. st. 1. 3. i 4), da Lutrija ima pravo priređivanja svih igara na sreću, a ima isključivo pravo priređivanja lutrijskih igara na sreću i elektronskih igara na sreću, osim klasične tombole, te da lutrijske igre na sreću Lutrija može priređivati klasičnim putem, elektronskim putem, putem terminala i putem interneta (član 25. st. 1. i 2), da se za priređivanje lutrijskih igara plaća naknada u iznosu od 5% na osnovicu koju čini ukupna vrijednost svih prodatih srećki, tiketa, listića i kartica, odnosno izvršenih uplata za učestvovanje u lutrijskim igrama na sreću, koju naknadu je priređivač dužan da prijavi Upravi i plati do 15. u mjesecu za prethodni mjesec (član 35. st. 1. i 2), da za priređivanje klasične tombole priređivač plaća naknadu u iznosu od 5% na osnovicu koju čini ukupna vrijednost prodatih tombolskih kartica (član 43. stav 1), da nedobitne organizacije sa sjedištem na teritoriji Republike mogu jednom godišnje priređivati klasičnu tombolu radi prikupljanja sredstava za ostvarivanje svojih programskih ciljeva (član 44. stav 1), da je priređivač iz člana 44. stav 1. ovog zakona dužan da u korist budžeta Republike Srpske uplati naknadu u iznosu od 5% od ukupne uplate u toj igri (član 45. stav 1), da za priređivanje igara na sreću na automatima i putem terminala i interneta priređivač plaća naknadu 20% na osnovicu koju čini razlika ukupnih usluga i isplata mjesečno po automatu, a ne manje od 100 KM mjesečno po automatu (član 84. stav 1), te da se za priređivanje nagradnih igara iz stava 1. ovog člana (nagradne igre putem telekomunikacionih sistema) plaća naknada u iznosu od 15% na osnovicu koju čini ukupna vrijednost svih primljenih uplata za učestvovanje u igri, najkasnije 15 dana od dana završetka nagradne igre (član 96. stav 3). Polazeći od navedenih ustavnih i zakonskih odredaba Sud je ocijenio da se osporenom zakonskom odredbom ne ograničava slobodno privređivanje svim oblicima svojine i samostalnost preduzeća i drugih oblika organizovanja iz člana 50. Ustava, već se u okviru ustavnog ovlašćenja zakonodavca sadržanog u tač. 6, 7. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđuje naknada koju za priređivanje elektronskih igara na sreću treba da plati „Lutrija Republike Srpske“. S tim u vezi Sud je, prije svega, imao u vidu da Zakon o igrama na sreću, čija odredba je osporena, tretira djelatnost priređivanja igara na sreću kao djelatnost od javnog interesa za Republiku i isključivo pravo Republike Srpske, koja svoje pravo priređivanja lutrijskih igara na sreću i elektronskih igara na sreću, osim klasične tombole, prenosi na JP „Lutriju Republike Srpske" a.d. Banja Luka, koje je u cijelosti u vlasništvu Republike Srpske i koje navedene igre priređuje samostalno ili u saradnji sa drugim privrednim društvima putem formiranja zajedničkog privrednog društva u kojem Lutrija ima najmanje 51% učešća u kapitalu i odlučivanju društva, uz prethodnu saglasnost Vlade. Pored toga, Sud je imao u vidu da posebne igre na sreću i internet igre na sreću pored "Lutrije Republike Srpske" mogu priređivati i druga pravna lica koja ispune propisane uslove, te da su za svaku vrstu igara na sreću propisani posebni prostorni i tehnički uslovi koji moraju biti ispunjeni za njihovo priređivanje, minimalni iznos osnovnog kapitala, kao i naknade. Imajući u vidu da je pravo priređivanja elektronskih igara na sreću isključivo pravo „LLutrije Republike Srpske“ i ne može biti dodijeljeno putem licenci drugim priređivačima, Sud je ocijenio neosnovanim navode predlagača da je osporenom zakonskom odredbom JP "Lutrija Republike Srpske" favorizovano i stavljeno u povoljniji položaj u odnosu na druge priređivače igara na sreću. Naime, činjenica da je predmetna djelatnost od javnog interesa za Republiku determiniše i opredjeljenje zakonodavca da uspostavi posebna pravila poslovanja ovog javnog preduzeća putem kojeg se taj interes realizuje, koja se, stoga ne nalazi u istoj pravnoj situaciji kao ostali priređivači. U prilog navedenom, dakle da se Lutrija ne nalazi u istoj pravnoj situaciji kao ostali priređivači je, po ocjeni Suda, i obaveza Lutrije da izdvoji najmanje 20% ostvarene dobiti koja se usmjerava u sport, te humanitarne, obrazovne ili kulturne svrhe, a koja obaveza nije propisana drugim priređivačima. Nezadovoljstvo određenim zakonskim rješenjem može biti samo predmet zakonodavne procedure, a ne i predmet ocjene ustavnosti. Pri tome, Ustavni sud, prema članu 115. Ustava, nije nadležan za ocjenu cjelishodnosti osporene zakonske odredbe. Po ocjeni Suda, osporeno zakonsko rješenje nije u nesaglasnosti ni s članom 54. Ustava, jer se njime ne dovode u pitanje utvrđena jemstva prava svojine.
Paušalne navode o povredi člana 53. Ustava Sud nije razmatrao, jer ne sadrže obrazloženje u čemu se, u konkretnom slučaju, sastoji povreda ove ustavne odredbe.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-47/21 25. maja 2022. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.