Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 5. tačka 7) podtačka b) u dijelu koji glasi „...interni revizor....“ Kolektivnog ugovora za zaposlene u Gradskoj upravi Grada Bijeljina („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 6/21) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16). Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 5. tačka 7) podtačka v) Kolektivnog ugovora za zaposlene u Gradskoj upravi Grada Bijeljina („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 6/21).
Odluka donesena 29. 06. 2022.
Predmeti (1)
U-61/21
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
29. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5, člana 60. stav 1. tač. a) i b) i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. juna 2022. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da član 5. tačka 7) podtačka b) u dijelu koji glasi „...interni revizor....“ Kolektivnog ugovora za zaposlene u Gradskoj upravi Grada Bijeljina („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 6/21) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16).
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 5. tačka 7) podtačka v) Kolektivnog ugovora za zaposlene u Gradskoj upravi Grada Bijeljina („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 6/21).
Obrazloženje
Slađana Lekić iz Bijeljine dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 5. tačka 7) podtačka b) u dijelu koji glasi „...interni revizor....“ i podtačka v) Kolektivnog ugovora za zaposlene u Gradskoj upravi Grada Bijeljina („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 6/21). U inicijativi se navodi da osporene norme ovog ugovora nisu u saglasnosti sa članom 49. st. 2. i 4. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16), te članom 39. stav 5. i članom 108. Ustava Republike Srpske. Davalac inicijative, naime, ističe da ovim zakonom u organima jedinica lokalne samouprave, kao rukovodeća radna mjesta nisu predviđena radna mjesta interni revizor i rukovodilac jedinice za internu reviziju, kako je to predviđeno osporenim odredbama predmetnog ugovora. Takođe smatra da se ne radi o radnim mjestima koja su predviđena posebnim propisima za poslove koji su u nadležnosti organa jedinice lokalne samouprave i za koja su propisani drugačiji posebni uslovi za zapošljavanje i postupak imenovanja, odnosno postavljenja u odnosu na rukovodeća radna mjesta uređena navedenim zakonom. U vezi sa navedenim, u inicijativi se ukazuje na odredbu člana 59. stav 2. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave kojim je propisano da je izvršilačko radno mjesto, između ostalog, i interni revizor, zbog čega je, po mišljenju davaoca inicijative, osporenim aktom ovo radno mjesto trebalo da budesvrstano u šestu platnu grupu – poslovi na izvršilačkim radnim mjestima, jer se ne radi o rukovodećem radnom mjestu. Isto tako, u inicijativi se ističe da Zakon o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave ne prepoznaje radno mjesto „rukovodilac interne revizije“ ni kao rukovodeće, ni kao izvršilačko radno mjesto. Učesnici u zaključivanju osporenog kolektivnog ugovora su, po mišljenju davaoca inicijative, osporenim propisivanjem narušili i odredbu člana 39. stav 5. Ustava, koji svakom po osnovu rada garantuje pravo na zaradu u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. Shodno navedenom, u inicijativi se predlaže da Sud, nakon sprovedenog postupka, utvrdi da osporene odredbe predmetnog kolektivnog ugovora nisu u saglasnosti sa Ustavom i Zakonom o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave. Gradonačelnik Grada Bijeljina i predsjednik Sindikalne organizacije Grada Bijeljina, kao potpisnici predmetnog ugovora, dostavili su odgovore na inicijativu. U ovim odgovorima, koji su po svom sadržaju identični, navodi se da je inicijativa neosnovana i da davalac inicijative nepotpuno i pogrešno tumači relevantne norme Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave, te ne uzima u obzir Zakon o sistemu internih finansijskih kontrola u javnom sektoru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 91/16), koji je lex specialis u konkretnom slučaju. Ovim zakonom su, kako se ističe, detaljno uređeni uloga i zadaci, uspostavljanje i nezavisnost interne revizije, standardi i metodologija rada, prava i odgovornosti rukovodioca jedinice za internu reviziju i internog revizora, uslovi za obavljanje poslova rukovodioca i dr. Prema ovom zakonu, za subjekte koji ispunjavaju zakonske kriterijume za uspostavljanje jedinice za internu reviziju iz člana 19. ovog zakona, interna revizija se uspostavlja organizovanjem posebne organizacione jedinice, koja neposredno odgovara rukovodiocu subjekta. Takođe se navodi da je planiranje i sprovođenje aktivnosti jedinice interne revizije detaljnije uređeno Uputstvom za rad internih revizora u javnom sektoru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 84/17) i Priručnikom za interne revizore u javnom sektoru, koji je objavljen na internet stranici Ministarstva finansija. Potpisnici osporenog ugovora, nadalje, ističu da je visina koeficijenta za rukovodioca jedinice interne revizije utvrđena s obzirom na visok stepen samostalnosti i odgovornosti, te složenost poslova koji se obavljaju u okviru ovog radnog mjesta, zatim da je ovakvo propisivanje u saglasnosti sa članom 6. stav 2. tačka 7) Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti lokalne samouprave Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 20/17, 86/18 i 21/20), te da je ovo radno mjesto utvrđeno na osnovu posebnog propisa – Zakona o sistemu internih finansijskih kontrola u javnom sektoru Republike Srpske. Isto tako, smatraju da je inicijativa neosnovana i u pogledu radnog mjesta internog revizora, jer se radi o radnom mjestu za koje je takođe propisan visok stepen samostalnosti u radu i veoma visoka složenost poslova, zbog čega je svrstano u rukovodeće radno mjesto i vrednovano odgovarajućim koeficijentom. Kolektivni ugovor za zaposlene u Gradskoj upravi Grada Bijeljina („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 6/21) zaključili su Sindikalna organizacija radnika u Gradskoj upravi Grada Bijeljina, s jedne strane, i gradonačelnik Grada Bijeljina, kao zastupnik poslodavca – Grada Bijeljina, s druge strane, na osnovu člana 238. i člana 240. stav 4. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18), člana 59. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 97/16 i 36/19), tačke V Odluke o utvrđivanju plate, visine primanja po osnovu rada i visine pomoći radniku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 53/16), člana 71. Statuta Grada Bijeljina („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 9/17) i člana 36. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 20/17, 86/18 i 21/20). Osporenim odredbama člana 5. tačka 7) podtačke b) i v) ovog ugovora propisano je da sedma platna grupa obuhvata poslove na rukovodećim radnim mjestima na kojima se zahtijeva stručnost koja se stiče visokim obrazovanjem u trajanju od četiri godine ili visokim obrazovanjem sa ostvarenih 240 ECTS bodova ili ekvivalent, u koje se, između ostalog, svrstava radno mjesto – interni revizor sa koeficijentom 20,42 i rukovodilac jedinice za internu reviziju sa koeficijentom 20,95.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenih normi predmetnog kolektivnog ugovora Sud je imao u vidu odredbe članova 238. i 240. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18), koje su označene kao pravni osnov za zaključivanje osporenog akta, a kojim je propisano da se kolektivnim ugovorom, u skladu sa zakonom i drugim propisima, uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, postupak izmjena i dopuna kolektivnog ugovora, međusobni odnosi učesnika kolektivnog ugovora i druga pitanja od značaja za uređivanje odnosa između radnika i poslodavca, te da kolektivni ugovor kod poslodavca zaključuju poslodavac i reprezentativni sindikati kod poslodavca. Pored toga, članom 59. stav 1. tačka 16) Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 97/16, 36/19 i 61/21) propisano je da je nadležnost gradonačelnika, između ostalog, da zaključuje ugovore u ime jedinice lokalne samouprave, u skladu sa aktima skupštine.
Nadalje, prilikom ocjenjivanja osporenih odredaba predmetnog kolektivnog ugovora Sud je uzeo u obzir i relevantne norme Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16) kojima je propisano: da se ovim zakonom, između ostalog, uređuju prava i dužnosti iz radnog odnosa službenika i namještenika u organima jedinice lokalne samouprave (član 1), da poslove iz nadležnosti organa jedinice lokalne samouprave obavljaju gradski, odnosno opštinski službenici i namještenici (član 4), da je službenik zaposleno lice koje profesionalno obavlja poslove u gradskoj, odnosno opštinskoj upravi jedinice lokalne samouprave i stručnoj službi skupštine jedinice lokalne samouprave, te između ostalog obavlja poslove interne revizije (član 5. stav 1), da se radna mjesta službenika dijele na rukovodeća radna mjesta i izvršilačka radna mjesta, u zavisnosti od složenosti poslova, ovlašćenja i odgovornosti (član 48. stav 1), da je rukovodeće radno mjesto ono radno mjesto na kome službenik ima ovlašćenja i odgovornosti koje se tiču vođenja i usklađivanja rada skupštine i usklađivanja rada gradske, odnosno opštinske uprave (član 49. stav 1), da su rukovodeća radna mjesta, u smislu ovog zakona, radna mjesta sekretara skupštine i načelnika odjeljenja ili službe gradske, odnosno opštinske uprave (član 49. stav 2), da je izuzetno od stava 2. ovog člana, rukovodeće radno mjesto i radno mjesto koje je predviđeno posebnim propisima za poslove koji su u nadležnosti organa jedinice lokalne samouprave i za koje su propisani drugačiji posebni uslovi za zapošljavanje i postupak imenovanja, odnosno postavljenja u odnosu na rukovodeća radna mjesta uređena ovim zakonom (član 49. stav 4), da su izvršilačka radna mjesta sva radna mjesta koja nisu rukovodeća (član 58), da se izvršilačka radna mjesta razvrstavaju u kategorije i zvanja, u zavisnosti od složenosti poslova i odgovornosti za izvršavanje poslova, potrebnih znanja i sposobnosti i uslova za rad (član 59. stav 1), te da je izvršilačko radno mjesto, između ostalog, interni revizor (član 59. stav 2. tačka 5). Zakonom o sistemu internih finansijskih kontrola u javnom sektoru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 91/16) uređen je sistem internih finansijskih kontrola u javnom sektoru Republike Srpske, finansijsko upravljanje i kontrola, interna revizija, metodologija, standardi i druga pitanja od značaja za uspostavljanje, razvoj i sprovođenje sistema internih finansijskih kontrola u javnom sektoru. Odredbama ovog zakona, koje su po ocjeni Suda od značaja za ocjenjivanje osporenih normi predmetnog kolektivnog ugovora, propisano je: da se pod javnim sektorom Republike Srpske, u smislu ovog zakona, između ostalog, smatraju i jedinice lokalne samouprave (član 2), da sistem internih finansijskih kontrola u javnom sektoru Republike Srpske čini, pored ostalog, interna revizija (član 3. stav 2. tačka 2)), da je rukovodilac interne revizije lice imenovano od rukovodioca subjekta, u skladu sa propisima i ima nadležnost internog revizora koji organizuje, kontroliše i nadzire rad jedinice za internu reviziju (član 4. stav 1. tačka 8)), da je interna revizija nezavisno, objektivno davanje mišljenja i savjetodavna aktivnost koja ima za cilj da unaprijedi poslovanje subjekta i pomaže subjektu da ostvari svoje ciljeve obezbjeđujući sistematičan i disciplinovan pristup ocjeni i poboljšanju efikasnosti upravljanja rizikom, kontrolama i procesima upravljanja (član 16. stav 1), da se interna revizija uspostavlja, pored ostalog, organizovanjem posebne organizacione jedinice za internu reviziju u okviru subjekta, koja je neposredno odgovorna rukovodiocu subjekta (član 18. tačka 1)), da interni revizor obavlja poslove interne revizije u određenom zvanju, a plata internog revizora utvrđuje se u skladu sa propisom kojim se uređuju plate državnih službenika, službenika jedinica lokalne samouprave i drugim internim aktima koji uređuju ovu oblast (član 22. stav 3), da se jedinica za internu reviziju obavezno funkcionalno i organizaciono odvaja od drugih organizacionih jedinica subjekta (član 27. stav 1), da rukovodilac jedinice za internu reviziju i interni revizor mogu obavljati samo poslove interne revizije (član 27. stav 3), da za rukovodioca interne revizije može biti imenovano lice koje, pored uslova iz člana 43. ovog zakona, ima najmanje pet godina radnog iskustva, od čega najmanje tri godine na poslovima interne ili eksterne revizije (član 44. stav 1). Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, Sud je ocijenio da propisivanje iz člana 5. tačka 7) podtačka b) u dijelu koji glasi „...interni revizor....“ Kolektivnog ugovora za zaposlene u Gradskoj upravi Grada Bijeljina („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 6/21) nije u saglasnosti sa Zakonom o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave. Naime, odredbom člana 59. stav 2. tačka 5) ovog zakona decidno je propisano da radno mjesto „interni revizor“ u jedinici lokalne samouprave ulazi u grupu izvršilačkih radnih mjesta. Slijedom navedenog, osporenim propisivanjem, prema kojem je u Gradskoj upravi Grada Bijeljina radno mjesto „interni revizor“ svrstano u sedmu platnu grupu – poslovi na rukovodećim radnim mjestima, narušeno je, po ocjeni Suda, načelo zakonitosti iz člana 108. Ustava.
Ocjenjujući ustavnost i zakonitost osporenog člana 5. tačka 7) podtačka v) predmetnog kolektivnog ugovora, kojim je rukovodilac jedinice za internu reviziju svrstan u rukovodeća radna mjesta, Sud je utvrdio da ovakvo normiranje nije suprotno Zakonu o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave i članu 39. stav 5. Ustava, kako to smatra davalac inicijative. Prilikom ove ocjene, Sud je, prije svega, imao u vidu relevantne odredbe Zakona o sistemu internih finansijskih kontrola u javnom sektoru Republike Srpske, a koji predstavlja lex specialis u oblasti interne revizije u jedinicama lokalne samouprave. Naime, prema ovom zakonu, jedinica za internu reviziju je posebna organizaciona jedinica u okviru gradske uprave jedinice lokalne samouprave, koja je funkcionalno nezavisna, zbog čega je i rukovodilac jedinice za internu reviziju nezavisan u svom radu i davanju preporuka u izvještaju o obavljenoj reviziji. Nadalje, opis poslova koje obavlja rukovodilac interne revizije, a koji su definisani ovim zakonom, upućuje na zaključak da se ovo radno mjesto svrstava u grupu rukovodećih radnih mjesta. Naime, prema članu 4. stav 1. tačka 8) ovog zakona rukovodilac interne revizije je lice imenovano od strane rukovodioca subjekta, u skladu sa propisima, a ima nadležnost internog revizora koji organizuje, koordiniše i nadzire rad jedinice za internu reviziju, dok su članom 37. taksativno pobrojani svi poslovi koje obavlja lice na ovom radnom mjestu (priprema operativna uputstva, uputstvo o internoj reviziji, strateški plan i godišnji plan revizije, osigurava visok kvalitet aktivnosti interne revizije i primjenu propisa koje donosi ministar, vrši godišnju procjenu kapaciteta i resursa jedinice interne revizije i dostavlja preporuke rukovodiocu subjekta i dr.). Ovim zakonom su utvrđeni i posebni uslovi koje, pored opštih uslova za zasnivanje radnog odnosa, obavezno ispunjava rukovodilac jedinice za internu reviziju, kao i obaveza pribavljanja prethodne saglasnosti Centralne jedinice za harmonizaciju finansijskog upravljanja i kontrole interne revizije prilikom imenovanja, razrješenja ili raspoređivanja rukovodioca jedinice za internu reviziju (član 44). U vezi sa navedenim odredbama Zakona o sistemu internih finansijskih kontrola u javnom sektoru Republike Srpske, a posebno članom 44. ovog zakona, Sud je uzeo u obzir i član 49. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave, odnosno stav 4. ovog zakona kojim je propisano da je, izuzetno, rukovodeće radno mjesto i radno mjesto koje je predviđeno posebnim propisima za poslove koji su u nadležnosti organa jedinice lokalne samouprave i za koje su propisani drugačiji posebni uslovi za zapošljavanje i postupak imenovanja, odnosno postavljenja u odnosu na rukovodeća radna mjesta uređena ovim zakonom. Kako su, u konkretnom slučaju, posebnim propisom - Zakonom o sistemu internih finansijskih kontrola u javnom sektoru Republike Srpske propisani posebni uslovi za zapošljavanje i postupak imenovanja rukovodioca jedinice za internu reviziju, Sud je mišljenja da se, u smislu odredbe člana 49. stav 4) Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave, ovo radno mjesto u jedinici lokalne samouprave svrstava u rukovodeća radna mjesta. Imajući u vidu izloženo, Sud je ocijenio da propisivanjem iz člana 5. tačka 7) podtačka v) osporenog kolektivnog ugovora nije došlo do povrede načela zakonitosti iz člana 108. Ustava, odnosno da predmetno normiranje nije suprotno relevantnim zakonskim odredbama.
Istovremeno, po ocjeni ovog suda, ovakvim propisivanjem nisu narušene ni garancije iz člana 39. stav 5. Ustava, kako to smatra davalac inicijative, jer, iz istih, naprijed iznesenih razloga, nije dovedeno u pitanje pravo na zaradu zaposlenih u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.
Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-61/21 29. juna 2022. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.