Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 57. stav 5. Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 64/17 i 15/21).

Odluka donesena 12. 10. 2022.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-60/21

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

12. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 12. oktobra 2022. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 57. stav 5. Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 64/17 i 15/21).

Obrazloženje

Stefan Radić iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 57. stav 5. Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 64/17 i 15/21). U inicijativi se navodi da osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa članom 20. Ustava Republike Srpske i članom 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer predviđa mogućnost pooštrenog kažnjavanja za produženo krivično djelo izricanjem kazne koja nije predviđena za krivično djelo po kojem se produženo djelo pravno kvalifikuje. Ovakvo normativno rješenje je, po mišljenju davaoca inicijative, suprotno Ustavu, jer ostavlja mogućnost izricanja kazne koja je za polovinu viša od najviše kazne predviđene za određeno krivično djelo. Smatra da primjenom osporene norme postupajući sud može prekoračiti posebni maksimum kazne koja je ovim zakonom predviđena za konkretno krivično djelo i faktički izreći kaznu koja Zakonom jeste propisana, ali nije predviđena za to krivično djelo. Davalac inicijative ističe da je ovakvim propisivanjem zakonodavac izjednačio propisanu i predviđenu kaznu, što ostavlja prostor za arbitrarnost i zloupotrebu u primjeni osporene norme. Zbog toga je, po mišljenju davaoca inicijative, osporena zakonska norma suprotna osnovnim načelima pravnog poretka i garancijama iz člana 20. Ustava Republike Srpske. U odgovoru na inicijativu, koji je dostavio Odbor za ustavna pitanja Narodne skupštine Republike Srpske, navodi se da je inicijativa neosnovana i da je zakonodavac prilikom osporenog propisivanja u potpunosti ostao u okviru svojih ustavnih ingerencija. Ističe se da se u konkretnom slučaju, prije svega, radi o pogrešnom tumačenju osporene odredbe od strane davaoca inicijative, jer se konsumpcija kao vid prividnog sticaja ne odnosi na realni, već na idealni sticaj, odnosno situacije kada su jednom radnjom istovremeno ostvarena dva ili više krivičnih djela, odnosno kada se u jednoj radnji stiče više krivičnih djela. Osporena norma stava 5. člana 57. predmetnog zakona se, kako se dalje navodi, odnosi na realni sticaj, odnosno tzv. produženo krivično djelo koje predstavlja poseban oblik jedinstva radnje izvršenja, pri čemu učinilac umišljajno vrši više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja, s obzirom na način izvršenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju, čine jednu jedinstvenu krivičnopravnu cjelinu, tj. jedno jedinstveno krivično djelo. Takođe se navodi da je usvajajući osporeno normativno rješenje, zakonodavac imao u vidu načelo pravednosti i srazmjernosti, kao jedno od osnovnih načela krivičnog zakonodavstva. Osporenom odredbom je, kako se ističe, predviđena mogućnost povećanja kazne koja bi, bar u nekoj mjeri, predstavljala odgovarajuću kaznenu reakciju na učinjena krivična djela, te je predviđena samo za izuzetne slučajeve najtežih krivičnih djela kada nije moguće odmjeriti odgovarajuću mjeru kazne u okvirima kazne predviđene za jedno krivično djelo. Konačno, u odgovoru se ukazuje na to da je ovakvo propisivanje istovremeno u funkciji ostvarivanja garantivne funkcije krivičnog prava, koja podrazumijeva djelotvornu zaštitu svih prava i sloboda čovjeka i drugih individualnih i opštih vrijednosti koje su ustanovljene Ustavom. Osporenim članom 57. stav 5. Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 64/17 i 15/21) propisano je da se za produženo krivično djelo može izreći kazna za polovinu veća od najviše kazne propisane za utvrđeno djelo, ali ne smije preći najveću mjeru te vrste kazne.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene zakonske odredbe Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno: da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom (tač. 5, 10. i 18. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima (član 5. alineja 1), te da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1).

Članom 20. Ustava, u odnosu na koji davalac inicijative traži ocjenu ustavnosti osporene zakonske norme, utvrđeno je da niko ne može biti kažnjen za djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije bilo zakonom predviđeno kao kažnjivo djelo, niti mu se može izreći kazna koja za to djelo nije zakonom bila predviđena (stav 1), te da niko ne može biti smatran krivim za krivično djelo dok to ne bude utvrđeno pravosnažnom sudskom odlukom (stav 2). Prema odredbi člana 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, na koju se takođe ukazuje u inicijativi, niko neće biti smatran krivim za krivično djelo zbog činjenja ili propuštanja, koje nije predstavljalo krivično djelo po unutrašnjem ili međunarodnom pravu u trenutku kada je izvršeno, te se ne može izreći stroža kazna od one koja je bila propisana u vrijeme izvršenja krivičnog djela (stav 1), a ovaj član neće uticati na suđenje i kažnjavanje bilo koga zbog činjenja ili propuštanja, koje je u vrijeme izvršenja bilo kažnjivo na osnovu opštih pravnih načela koje priznaju civilizovani narodi (stav 2).

Saglasno relevantnim ustavnim ovlašćenjima, Krivičnim zakonikom Republike Srpske su, prije svega, utvrđeni osnov i funkcija krivičnog zakonodavstva Republike Srpske koji su sadržani u zaštiti osnovnih prava i sloboda čovjeka i drugih osnovnih individualnih i opštih vrijednosti koje su ustanovljene Ustavom i međunarodnim pravom, određeno je koja djela predstavljaju krivična djela, te su propisane kazne i druge krivične sankcije učiniocima. Tako je, između ostalog, članom 57. stav 1. ovog zakona propisano da produženo krivično djelo čini više istih ili istovrsnih umišljajnih krivičnih djela učinjenih u vremenskoj povezanosti, koja zbog načina njihovog izvršenja, istovjetnosti oštećenog, prostorne povezanosti, korištenja iste prilike ili trajnijeg odnosa ili drugih sličnih okolnosti koje ih povezuju, predstavljaju jedinstvenu krivičnopravnu cjelinu. Prema st. 3. i 4. istog člana, ako produženo krivično djelo obuhvata različite oblike istog djela, produženo krivično djelo će se pravno kvalifikovati kao najteže od tih krivičnih djela, a ako posljedice ostvarene djelima iz stava 1. ovog člana u svojoj ukupnosti predstavljaju posljedicu nekog težeg krivičnog djela, produženo krivično djelo će se kvalifikovati kao to krivično djelo. Osporenom normom stava 5. ovog člana je predviđena mogućnost da se za produženo krivično djelo izrekne kazna za polovinu veća od najviše kazne propisane za utvrđeno djelo, ali da ne smije preći najveću mjeru te vrste kazne. Prilikom razmatranja navoda inicijative, Sud je konstatovao da davalac inicijative, prije svega, osporenu zakonsku normu dovodi u kontekst odredaba ovog zakona koje uređuju pitanje visine kazne za pojedina krivična djela, te nalazi neustavnost u činjenici da predmetno zakonsko rješenje daje mogućnost izricanja kazne koja je za polovinu veća od najviše kazne predviđene istim zakonom za krivično djelo prema kojem se kvalifikuje produženo krivično djelo. Pored toga, u inicijativi se postavlja pitanje mogućnosti zloupotrebe i arbitrarnosti prilikom primjene osporene odredbe u praksi, odnosno odmjeravanja kazne u krivičnim postupcima pred sudovima, čime se, po mišljenju davaoca inicijative, u zakonodavstvo Republike Srpske uvode neodređene kazne koje naš pravni poredak ne poznaje. U vezi sa ovim navodima, Sud smatra da treba ukazati na odredbu člana 115. Ustava, kojom je utvrđena nadležnost Ustavnog suda Republike Srpske, a prema kojoj ovaj sud nije nadležan da ocjenjuje međusobnu usaglašenost odredaba istog zakona, kao ni primjenu opštih pravnih akata.

Ocjenjujući osporenu normu u odnosu na član 20. Ustava, na koji se poziva davalac inicijative u dijelu koji se odnosi na legalitet krivične sankcije, Sud je utvrdio da ovakvim propisivanjem nisu narušene garancije iz ove ustavne odredbe. Naime, zakonodavac je, po ocjeni Suda, ovlašćen da, u okviru Ustavom utvrđenih principa, uredi oblast krivičnih sankcija, odnosno prinudnih mjera koje sudovi izriču učiniocima krivičnih djela sa ciljem zaštite osnovnih individualnih i opštih društvenih vrijednosti. Istovremeno, Ustav ne ograničava zakonodavca da u određenim, specifičnim slučajevima propiše posebna pravila kažnjavanja. S obzirom na to da je produženo krivično djelo, odnosno postojanje više umišljajno počinjenih krivičnih djela u kontinuitetu od strane istog učinioca, pokazatelj povećanog stepena društvene opasnosti, zakonodavac je, shodno svojoj cjelishodnoj procjeni, osporenom zakonskom normom propisao mogućnost fakultativnog pooštravanja kazne u ograničenom obimu, kada nije moguće odmjeriti adekvatnu mjeru kazne u okvirima kazne predviđene za jedno krivično djelo. Sud smatra da je ovakvo normativno rješenje odraz zakonodavne politike u uređenju oblasti krivičnih sankcija i u funkciji je preventivnog djelovanja i zaštite društva od kriminaliteta, te nije suprotno načelu iz člana 20. Ustava. Navodi inicijative o povredi člana 20. Ustava su, po mišljenju Suda, posljedica pogrešnog tumačenja ove ustavne odredbe od strane davaoca inicijative, jer osporena zakonska norma propisuje način odmjeravanja kazne za produženo krivično djelo, tako da, bez dileme, ne dovodi u pitanje ustavno načelo legaliteta krivične sankcije, niti se može dovesti u vezu sa ovim načelom.

Iz istih, naprijed navedenih razloga, Sud je ocijenio da osporenim propisivanjem nije došlo do povrede člana 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer se, u suštini, radi o istim garancijama koje su predviđene i članom 20. Ustava.

S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti osporene zakonske odredbe odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-60/21 12. oktobra 2022. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 57. stav 5… | Sudska praksa | Aktio