Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 56. stav 1. u dijelu koji glasi „...bez naznačavanja perioda za koji se plaća obaveza“ i člana 56. stav 2. Zakona o poreskom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 78/20 i 37/22).
Odluka donesena 21. 12. 2022.
Predmeti (1)
U-90/21
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
21. 12. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ('“Službeni glasnik Republike Srpske'“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 21. decembra 2022. godine, donio je
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 56. stav 1. u dijelu koji glasi „...bez naznačavanja perioda za koji se plaća obaveza“ i člana 56. stav 2. Zakona o poreskom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 78/20 i 37/22).
Obrazloženje
Igor Marić iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 56. stav 1. u dijelu koji glasi „...bez naznačavanja perioda za koji se plaća obaveza“ i člana 56. stav 2. Zakona o poreskom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 78/20 i 37/22). U inicijativi se navodi da osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa članom 13. Ustava Republike Srpske, kojim je utvrđeno da su ljudsko dostojanstvo, tjelesni i duhovni integritet, čovjekova privatnost i porodični život nepovredivi. Davalac inicijative, naime, smatra da je pravo na imovinu, kao jedna od osnovnih tekovina savremenog demokratskog društva, sadržano u ovoj ustavnoj odredbi, jer je imovinu nekog lica nemoguće posmatrati odvojeno od njegovog ličnog i porodičnog života. Zbog toga se, po njegovom mišljenju, osporenim normiranjem zadire u lični i porodični život adresata ove odredbe, jer im se, kako ističe, onemogućava slobodno raspolaganje posebnom i zajedničkom imovinom s obzirom na to da, prema osporenim normama, poreski obveznik prilikom plaćanja poreza ne može naznačiti period za koji plaća poresku obavezu, već se raspored uplaćenog iznosa vrši redoslijedom prema roku dospijeća za plaćanje pojedinih obaveza. Shodno navedenom, predlaže se da Sud utvrdi da osporene norme ovog zakona nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz inicijative.
Članom 56. stav 1. Zakona o poreskom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 78/20 i 37/22) propisano je da poreski obveznik prilikom uplate određuje koju vrstu poreske obaveze ili sporednog poreskog davanja plaća, bez naznačavanja perioda za koji se plaća obaveza. Ova odredba je osporena u dijelu koji glasi „...bez naznačavanja perioda za koji se plaća obaveza“. Osporenim stavom 2. istog člana propisano je da se raspored uplaćenog iznosa vrši redoslijedom, prvo iznos poreza prema roku dospijeća za plaćanje, počev od najranije dospjele obaveze za plaćanje, a zatim kamata na iznos poreske obaveze.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih zakonskih odredaba Sud je imao u vidu da je tač. 7, 10. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje bankarski i poreski sistem, organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom. Odredbom člana 13. Ustava, u odnosu na koji davalac inicijative traži ocjenjivanje osporenih zakonskih normi, utvrđeno je da su ljudsko dostojanstvo, tjelesni i duhovni integritet, čovjekova privatnost, te lični i porodični život nepovredivi.
Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, Zakonom o poreskom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 78/20 i 37/22) uređeni su organizacija i nadležnost Poreske uprave Republike Srpske, prava i obaveze poreskih obveznika, poreski postupak, plaćanje poreskih obaveza, redovna i prinudna naplata poreskih obaveza i drugi načini prestanka poreskih obaveza, poreska kontrola, postupak po pravnom lijeku i nadzor u oblasti poreza u Republici Srpskoj. Tako je ovim zakonom, pored ostalog, propisano: da je porez svaka obaveza plaćanja koju je poreski obveznik dužan da uplati u korist budžeta Republike Srpske, opština, gradova i fondova, koja predstavlja nepovratno prinudno davanje, a obuhvata poreze, doprinose, takse i naknade (član 2. tačka 1), da poreska obaveza predstavlja obavezu plaćanja poreza dospjelih za plaćanje u rokovima koji su propisani poreskim propisima (član 2. tačka 3), da je poreski dug dospjela, a neizmirena poreska obaveza i sporedno poresko davanje (član 2. tačka 4), da je poreski obveznik fizičko ili pravno lice, dio pravnog lica ili drugi subjekti koji su u skladu sa poreskim propisima u Republici Srpskoj obavezni da plate porez (član 2. tačka 5), da je Poreska uprava republička uprava u sastavu Ministarstva finansija (član 10. stav 1), te da Poreska uprava ostvaruje svoje nadležnosti na način propisan ovim zakonom i drugim propisima (član 5. stav 1). Uređujući postupak plaćanja poreskih obaveza zakonodavac je, pored ostalog, osporenim normama člana 56. st. 1. i 2. propisao redoslijed njihovog plaćanja. Imajući u vidu navedeno, Sud je ocijenio da osporenim propisivanjem nisu dovedene u pitanje garancije iz člana 13. Ustava, kako to smatra davalac inicijative. Naime, po ocjeni Suda, iz sadržaja predmetnih zakonskih odredaba jasno proizlazi da se iste ne mogu dovesti u kontekst ove ustavne norme, kojom su zaštićeni ljudsko dostojanstvo, tjelesni i duhovni integritet, čovjekova privatnost, te lični i porodični život, kao osnovna ljudska prava i slobode, odnosno temeljne vrijednosti na kojima počiva ustavni sistem Republike Srpske. Sud, dakle, smatra da se način na koji je uređeno pitanje redoslijeda plaćanja poreskih obaveza iz osporenih zakonskih normi ne može dovesti u vezu sa ovim ustavnim garancijama. Ovakvo zakonsko rješenje je, prije svega, odraz cjelishodne procjene zakonodavnog organa i politike u uređivanju oblasti poreza i poreskog postupka. U konkretnom slučaju, evidentno je da su navodi davaoca inicijative o povredi člana 13. Ustava, u smislu narušavanja imovinskih prava adresata osporene zakonske odredbe, posljedica pogrešnog tumačenja ove ustavne norme i pogrešnog stava da se ista odnosi i na zaštitu prava na imovinu. U skladu sa Rješenjem ovog suda broj SU-540/22 od 21.12.2022. godine sudija prof. dr Ivanka Marković je izuzeta od vijećanja i glasanja u ovom predmetu.
Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti osporenih odredaba predmetnog zakona odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-90/21 21. decembra 2022. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.