Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 3. stav 11. i stav 12. Pravilnika o uslovima za ostvarivanje prava za naknadu štetu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 49/20, 48/21 i 89/22) nije u skladu sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o veterinarstvu u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 75/17).
Odluka donesena 07. 12. 2022.
Predmeti (1)
U-91/21
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
07. 12. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tačka a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj dana 7. decembra 2022. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da član 3. stav 11. i stav 12. Pravilnika o uslovima za ostvarivanje prava za naknadu štetu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 49/20, 48/21 i 89/22) nije u skladu sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o veterinarstvu u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 75/17).
Obrazloženje
Nikola Kliska iz Pala dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 3. stav 11. i stav 12. Pravilnika o uslovima za ostvarivanje prava za naknadu štete („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 49/20, 48/21 i 89/22) (u daljem tekstu: Pravilnik). U inicijativi se navodi da je član 3. stav 11. Pravilnika u suprotnosti sa članom 108. stav 2. Ustava Republike Srpske, kao i sa članovima 1, 14. i 206. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku i članom 8. Zakona o republičkoj upravi, jer ova osporena odredba na drugačiji način u odnosu na zakon propisuje rok za donošenje rješenja u upravnom postupku koji se pokreće po zahtjevu vlasnika životinje, proizvoda životinjskog porijekla, hrane za životinje i pratećih predmeta, za naknadu štete. U inicijativi se takođe navodi da je donosilac osporenog akta, propisivanjem kao u članu 3. stav 12. Pravilnika ovlastio sebe da utvrđuje iznos sredstava koja se isplaćuju za naknadu štete, zbog čega je, kako se navodi, ova osporena odredba u suprotnosti sa članom 108. stav 2. Ustava te članom 58. stav 1. i 2. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj, koji propisuje da se visina naknade štete utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti uništenih životinja, predmeta i opreme, kao i da visinu štete utvrđuje Komisija koju imenuje ministar poljoprivrede. Pored navedenog, davalac inicijative ističe da je član 3. stav 12. Pravilnika u suprotnosti sa članom 58. stav 8. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj, jer prema navedenoj zakonskoj odredbi ministar pravilnikom može propisati uslove i dokumentaciju za ostvarivanje prava na naknadu štete, a ne i utvrđivati iznos sredstava koji se isplaćuje za naknadu štete. U odgovoru na inicijativu koji je Sudu dostavio donosilac osporenog akta osporavaju se navodi davaoca inicijative, te ističe da je u članu 3. stav 11. Pravilnika 15. decembar tekuće godine određen kao rok do kojeg se primaju zahtjevi za naknadu štete, odnosno da je ovaj rok određen i propisan kako bi svi zahtjevi korisnika bili riješeni u toku budžetske godine, a najkasnije do 31. decembra. U vezi sa navedenim se pojašnjava da je 15. decembar početak roka za donošenje rješenja koje će biti doneseno i dostavljeno stranci u roku od 30 dana, a najkasnije 60 dana, sve u skladu sa članom 206. Zakona o opštem upravnom postupku. Dalje se navodi da Fond za sprečavanje zaraznih bolesti, iz kojeg se isplaćuju sredstva za navedenu namjenu, predstavlja budžetsku poziciju u okviru Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, koja je utvrđena Budžetom Republike Srpske, a isplata sredstava iz navedenog fonda vrši se u toku budžetske godine. Stoga je, navodi se, postojanje roka za podnošenje zahtjeva nužno kako bi se isplata uskladila sa Budžetom i Zakonom o izvršenju budžeta, odnosno kako bi se isplate naknade štete koje su nastale u jednoj godini mogle vršiti u toku budžetske godine. Vezano za osporavanje člana 3. stav 12. Pravilnika, u odgovoru se navodi da se visina naknade štete utvrđuje na osnovu tržišne vrijednosti uginule ili ubijene životinje koju utvrđuje Komisija i o tome sačinjava zapisnik i foto-dokumentaciju (prije i nakon sprovedene mjere koju je naložio veterinarski inspektor), na osnovu kojih vlasnik podnosi zahtjev, a nakon obrade zahtjeva i provjere dostavljene dokumentacije ministar donosi rješenje o isplati sredstava, kojim se svakom pojedinačnom vlasniku odobravaju sredstva u iznosu procijenjene tj. nastale štete. Takođe se navodi da se visina nadoknade u tekućoj godini utvrđuje nakon svih dostavljenih zahtjeva prema procentualnom učešću iznosa štete odobrenih zahtjeva u ukupno raspoloživim sredstvima utvrđenim Odlukom o davanju saglasnosti na raspored sredstava Fonda za sprečavanje zaraznih bolesti i isplaćuje jednom godišnje, te da se na ovaj način obezbjeđuje da svi korisnici ostvare jednak procenat nadoknade, budući da se iznos naknade štete dijeli srazmjerno broju dostavljenih zahtjeva, sprovedenih mjera i raspoloživih sredstava u odnosu na procijenjenu štetu. Iz navedenih razloga naknada štete se odobrava rješenjima i isplaćuje nakon dostavljanja svih zahtjeva u kalendarskoj godini (do 15. decembra), kako bi se obezbijedila ravnopravna i pravična naknada za sve korisnike. Pravilnik o uslovima za ostvarivanje prava na naknadu štete („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 49/20, 48/21 i 89/22) donio je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede na osnovu člana 58. stav 8. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 75/17) i člana 76. stav 2. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 115/18, 11/21, 15/22 i 56/22). Ovim pravilnikom propisuju se uslovi i neophodna dokumentacija za ostvarivanje prava na naknadu štete vlasnicima životinja, proizvoda životinjskog porijekla, hrane životinjskog porijekla, hrane za životinje i pratećih predmeta nakon sprovođenja mjera iskorjenjivanja zaraznih bolesti čije suzbijanje je od interesa za Republiku Srpsku, naročito zoonoza, odnosno bolesti koje se sa životinja prenose na ljude (član 1).
Osporenim članom 3. stav 11. Pravilnika je propisano da nakon obrade zahtjeva i provjere dostavljene dokumentacije ministar nakon 15. decembra tekuće godine donosi rješenje o ispunjenosti uslova za isplatu sredstava za naknadu štete.
Osporenim članom 3. stav 12. Pravilnika je propisano da se iznos sredstava koji se isplaćuje za naknadu iz stava 1. ovog člana utvrđuje nakon obrade svih dostavljenih zahtjeva prema procentualnom učešću od iznosa odobrenih zahtjeva u ukupnim raspoloživim sredstvima i isplaćuje se jednom godišnje.
U postupku razmatranja date inicijative Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da Republika obezbjeđuje zaštitu potrošača (član 53), da Republika, između ostalog, uređuje i obezbjeđuje osnovne ciljeve i pravce privrednog i tehnološkog razvoja, razvoja poljoprivrede i sela, kao i politiku i mjere za usmjeravanje razvoja (tačka 8. Amandmana XXXII kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108).
Pored toga Sud je imao u vidu da su Zakonom o veterinarstvu u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 75/17) između ostalog uređeni uslovi i način obavljanja veterinarske djelatnosti, zaštita zdravlja životinja, otkrivanje, sprečavanje pojave, suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti životinja, sprečavanje bolesti koje su zajedničke za životinje i ljude i sprovođenje mjera veterinarskog javnog zdravlja (član 1); da se radi zaštite zdravlja ljudi i životinja, kao i radi unapređivanja poslova zdravstvene zaštite životinja donose planski dokumenti, a između ostalih i godišnji program mjera zdravstvene zaštite životinja (član 29. stav 1. tačka 2); da je godišnji program mjera zdravstvene zaštite životinja planski dokument koji se donosi radi sprečavanja pojave, ranog otkrivanja, širenja, praćenja, suzbijanja ili iskorjenjivanja zaraznih bolesti i obezbjeđivanja sistema obilježavanja, registracije, kao i sljedivosti životinja (član 31. stav 1); da program mjera donosi Vlada na prijedlog Ministarstva najkasnije do kraja januara tekuće godine za koju se donosi, a njime se utvrđuju mjere, rokovi, način sprovođenja tih mjera, subjekti koji će ih sprovoditi, izvori i način finansiranja, kao i način kontrole sprovođenja mjera (član 31. stav 2); da se radi zaštite zdravlja životinja i ljudi od bolesti koje se sa životinja mogu prenijeti na ljude sprovode mjere sprečavanja pojave zaraznih bolesti i to obavezne opšte preventivne mjere koje sprovode vlasnici životinja i posebne preventivne mjere koje sprovode veterinarske organizacije (član 39. stav 1); da se pored mjera iz člana 39. ovog zakona sprovode i mjere ranog otkrivanja i dijagnostike zaraznih bolesti koje se obavezno prijavljuju (član 44. stav 1); da kada se na osnovu rezultata dijagnostičkih ispitivanja potvrdi prisustvo zarazne bolesti ili u slučaju sumnje na pojavu zarazne bolesti Ministarstvo nalaže mjere koje su neophodne za sprečavanje širenja, suzbijanje i iskorjenjivanje bolesti (član 48. stav 1. tač. 1-22); da vlasnici životinja, proizvoda životinjskog porijekla, hrane životinjskog porijekla, hrane za životinje i pratećih predmeta mogu ostvariti naknadu štete za: životinje koje su ubijene u dijagnostičke svrhe, životinje koje su uginule neposredno prije prijave i tokom trajanja zarazne bolesti, ako je vlasnik ispunio obaveze iz člana 45. stav 2. ovog zakona, životinje koje su ubijene u cilju suzbijanja zarazne bolesti, proizvode životinjskog porijekla i hranu životinjskog porijekla oduzete i uništene u cilju suzbijanja zarazne bolesti, hranu za životinje oduzetu i uništenu u cilju suzbijanja zarazne bolesti, prateće predmete koji ne mogu da se dekontaminiraju i objekte, opremu i prateće predmete oštećene ili uništene zbog primjene naloženih veterinarsko-zdravstvenih mjera za suzbijanje i iskorjenjivanje zarazne bolesti (član 56); da se visina štete iz člana 56. ovog zakona utvrđuje na osnovu tržišne vrijednosti koju bi ubijena, zaklana ili uginula životinja ili oštećeni ili uništeni proizvodi životinjskog porijekla, hrana životinjskog porijekla, hrana za životinje, prateći predmeti, objekti i oprema, imali u trenutku ubijanja, klanja, uginuća, oštećenja ili uništenja (član 58. stav 1); da utvrđivanje vrijednosti životinja, odnosno proizvoda životinjskog porijekla, hrane životinjskog porijekla, hrane za životinje, pratećih predmeta, objekata i opreme vrši Komisija za procjenu štete koju imenuje ministar (član 58. stav 2); da vlasnik životinje, proizvoda životinjskog porijekla, hrane životinjskog porijekla, hrane za životinje i pratećih predmeta podnosi zahtjev Ministarstvu za naknadu štete, sa propisanom dokumentacijom (član 58. stav 4); da se zahtjev za naknadu štete iz stava 4. ovog člana podnosi u roku od 30 dana od dana uručenja zapisnika o utvrđivanju visine štete (član 58. stav 5); da ministar donosi rješenje o ispunjenosti uslova za isplatu naknade štete (član 58 stav 6); da protiv rješenja iz stava 6. ovog člana nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda u roku od 30 dana od dana dostavljanja rješenja (član 58. stav 7); da ministar donosi pravilnik kojim se propisuju uslovi i dokumentacija za ostvarivanje prava na naknadu štete (član 58. stav 8). Pored navedenog, Sud je imao u vidu da je članom 8. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 115/18, 11/21, 15/22 i 56/22) na koji se ukazuje u inicijativi propisano da se djelatnost organa uprave zasniva na načelima zakonitosti, samostalnosti, odgovornosti, stručnosti, nepristrasnosti, političke neutralnosti, efikasnosti, djelotvornosti, blagovremenosti u odlučivanju, poštovanju stranke i javnosti rada. Takođe, Sud je uzeo u obzir da je navedenim zakonom propisano da organi uprave donose pravilnike, naredbe, uputstva i druge opšte akte, da se pravilnikom razrađuju pojedine odredbe zakona ili propisa Vlade (član 63. stav 1. i 2); da organi uprave mogu donositi propise iz člana 63. ovog zakona samo kada su za to izričito ovlašćeni zakonom ili propisom Vlade (član 64. stav 1); da ministar predstavlja ministarstvo, donosi propise iz člana 63. stav 1. ovog zakona i rješenja u upravnim i drugim pojedinačnim stvarima, odlučuje o pravima i dužnostima zaposlenih u ministarstvu i odlučuje o drugim pitanjima iz djelokruga ministarstva (član 76. stav 2 ).
Odredbama Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18) na koje se ukazuje u inicijativi je propisano: da su po ovom zakonu dužni da postupaju republički organi uprave, kad u upravnim stvarima neposredno primjenjuju propise, rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima pojedinaca, pravnog lica ili druge stranke, kao i kad obavljaju druge poslove utvrđene ovim zakonom (član 1. stav 1), da se postupak vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja (član 14), kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno sprovoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje zbog odlaganja (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen drugi rok. U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok (član 206. stav 1). Polazeći od navedenih zakonskih odredaba Sud je ocijenio da je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede saglasno članu 58. stav 8. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj bio ovlašćen da donese osporeni pravilnik, kojim se propisuju uslovi i neophodna dokumentacija za ostvarivanje prava na naknadu štete vlasnicima životinja, proizvoda životinjskog porijekla, hrane za životinje i pratećih predmeta nakon sprovođenja mjera iskorjenjivanja zaraznih bolesti čije suzbijanje je od interesa za Republiku Srpsku, naročito zoonoza, odnosno bolesti koje se sa životinja prenose na ljude.
Međutim, Sud je ocijenio da osporeni član 3. stav 11. i stav 12. Pravilnika nije u saglasnosti sa Ustavom i Zakonom o veterinarstvu u Republici Srpskoj, jer član 58. stav 8. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj ovlašćuje ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede samo da propiše uslove i dokumentaciju za ostvarivanje prava na naknadu štete iz člana 56. ovog zakona. Nasuprot tome, osporenim odredbama Pravilnika određen je rok za donošenje rješenja u upravnom postupku koji se pokreće po zahtjevu vlasnika životinje, proizvoda životinjskog porijekla, hrane životinjskog porijekla i pratećih predmeta, za naknadu štete, kao i način utvrđivanja iznosa sredstava koja se isplaćuju vlasniku na ime naknade te štete. Imajući u vidu da navedena zakonska odredba, koja je poslužila kao pravni osnov za donošenje osporenog pravilnika, ne sadrži ovlašćenje za osporeno normiranje, Sud je ocijenio da je donosilac osporenog akta prekoračio granice ovlašćenja koja su mu data zakonom, jer je normirajući kao u osporenim odredbama izašao iz propisanog zakonskog okvira.
Kako osporene odredbe člana 3. stav 11. i stav 12. Pravilnika nisu u saglasnosti sa Zakonom o veterinarstvu u Republici Srpskoj, one nisu saglasne ni sa članom 108. stav 2. Ustava Republike Srpske, koji propisuje da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.
S obzirom na ovako utvrđene razloge neustavnosti i nezakonitosti osporenih odredaba Pravilnika, Sud je ocijenio da razmatranje navoda o njihovoj nesaglasnosti sa odredbama Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 50/10 i 66/18) i Zakonom o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 115/18, 11/21, 15/22 i 56/22) na koje ukazuje davalac inicijative, nije od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari.
Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-91/21 7. decembra 2022. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.