Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 7. Pravilnika o trećim izmjenama i dopunama Pravilnika o radu „Željeznica Republike Srpske“ a.d. Doboj broj: I-4-13635 od 30. jula 2021. godine i Pravilnik o službenom putovanju i prevozu zaposlenih „Željeznica Republike Srpske“ a.d. Doboj broj: I-4-13636 od 30. jula 2021. godine nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16, 66/18 i 119/21).
Odluka donesena 07. 12. 2022.
Predmeti (1)
U-89/21
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
07. 12. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tač. a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 7. decembra 2022. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da član 7. Pravilnika o trećim izmjenama i dopunama Pravilnika o radu „Željeznica Republike Srpske“ a.d. Doboj broj: I-4-13635 od 30. jula 2021. godine i Pravilnik o službenom putovanju i prevozu zaposlenih „Željeznica Republike Srpske“ a.d. Doboj broj: I-4-13636 od 30. jula 2021. godine nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16, 66/18 i 119/21).
Obrazloženje
Sindikat mašinovođa Republike Srpske, koga zastupa Milana Vukojević, advokat iz Banje Luke, podnio je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 7. Pravilnika o trećim izmjenama i dopunama Pravilnika o radu "Željeznica Republike Srpske" a.d. Doboj broj: I-4-13635 od 30. jula 2021. godine i člana 3. Pravilnika o službenom putovanju i prevozu zaposlenih "Željeznica Republike Srpske" a.d. Doboj broj: I-4-13636 od 30. jula 2021. godine. Predlagač smatra da su osporene odredbe navedenih akata u nesaglasnosti s odredbama čl. 9. i 132. stav 1. tačka 4. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 1/16 i 66/18) i tačke 3. podtačka 2. Odluke o visini naknade troškova za službena putovanja u zemlji i inostranstvu za zaposlene u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 57/21). Po mišljenju predlagača, osporenim propisivanjem radnicima - mašinovođama su data manja prava od prava koja su propisana navedenim odredbama Zakona o radu i Odluke koju je donijela Vlada Republike Srpske. Obrazlažući navedeno predlagač tvrdi da je u dnevnicu koja se isplaćuje mašinovođama, u skladu sa izdatim putnim nalogom, uračunat i trošak za ishranu u toku obavljanja službenog putovanja, čime im je, po njegovom mišljenju, oduzeto pravo na naknadu toplog obroka u punom iznosu. Imajući u vidu navedeno od Suda traži da utvrdi da osporene odredbe navedenih akata nisu u saglasnosti sa Zakonom o radu i navedenom odlukom. Donosilac osporenih akata je dostavio Sudu odgovor u kome ističe da navodi predlagača kojima se osporavaju odredbe navedenih pravilnika nisu osnovani. U odgovoru se, prije svega, ističe da predlagač uopšte nije naveo na koji način i po kojem osnovu su osporenim propisivanjem ugrožena prava radnika i u vezi s tim ukazuje na pojedine odredbe Odluke o utvrđivanju uvećanja plate, visine primanja po osnovu rada i visine pomoći radniku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 53/16), te Uredbe o naknadama za službena putovanja u zemlji i inostranstvu za zaposlene u javnom sektoru Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 73/10) i zaključuje da "Željeznice Republike Srpske" a.d. Doboj radnicima kada rade u organizacionoj jedinici obračunavaju i isplaćuju naknadu za topli obrok u skladu sa članom 132. stav 4. Zakona o radu, a u dane kada su upućeni na službeni put obračunava i isplaćuje dnevnicu za službeni put, u skladu sa navedenom odlukom Vlade Republike Srpske. Imajući u vidu da radnicima - mašinovođama nije dat manji obim prava u odnosu na prava koja su propisana Zakonom o radu i Odlukom o utvrđivanju uvećanja plate, visine primanja po osnovu rada i visine pomoći radniku, u odgovoru se predlaže da se predmetni prijedlog odbije. Pravilnik o trećim izmjenama i dopunama Pravilnika o radu „Željeznica Republike Srpske“ a.d. Doboj broj: I-4-13635 od 30. jula 2021. godine donijela je Uprava „Željeznica Republike Srpske“, na osnovu člana 3. stav 2. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 1/16 i 66/18), člana 10. stav 2. tačka i) Zakona o javnim preduzećima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 75/04 i 78/11) i člana 54. stav 1. tačka 14. Statuta „Željeznica Republike Srpske“ a.d. Doboj i ovlašćenja Nadzornog odbora datih Zaključkom broj: I-2.20268 od 13. septembra 2019. godine. Ovim pravilnikom izmijenjen je i dopunjen Pravilnik o radu "Željeznica Republike Srpske" a.d. Doboj, br: I-2.3145- I/17 od 3. marta 2017. godine, I-2.3145-2/17 od 13. septembra 2019. godine i I-4.345-3/17 od 27. decembra 2019. godine.
Osporenom odredbom člana 7. Pravilnika o trećim izmjenama i dopunama Pravilnika o radu "Željeznica Republike Srpske" a.d. Doboj propisano je da se u članu 86. Pravilnika o radu "Željeznica Republike Srpske" a.d. Doboj mijenja stav 2. i glasi: "Naknada za putne troškove i dnevnice voznog osoblja, vozopratnog osoblja i drugih radnika koji obavljaju poslove van mjesta rada isplaćuje u skladu sa Odlukom Vlade Republike Srpske kojom se propisuje visina naknade za službena putovanja u zemlji i inostranstvu za zaposlene u Republici Srpskoj" (stav 1), te stav 3. na način da se umjesto tačke na kraju rečenice stavlja interpunkcijski znak zapeta i dodaje tekst "a izdavanje naloga sa prilogom vrši se u skladu sa Pravilnikom o službenom putovanju i prevozu radnika (zaposlenih) ŽRS" (stav 2).
Pravilnik o službenom putovanju i prevozu zaposlenih, broj: I–4 - 3636 od 30. jula 2021. godine donijela je Uprava „Željeznica Republike Srpske“, na osnovu Odluke o visini naknade troškova za službena putovanja u zemlji i inostranstvu za zaposlene u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 57/21) i člana 54. Statuta „Željeznica Republike Srpske“ a.d. Doboj, broj: I–I–4260-3/16. Ovim pravilnikom propisuje se procedura izdavanja, kao i način popunjavanja i ovjere naloga za službeno putovanje u zemlji i inostranstvu, zatim uslovi za ostvarivanje i način korišćenja prava na dnevnicu i troškove službenog putovanja, te način ostvarivanja i kontrole prava na naknadu troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka sa posla u „Željeznicama Republike Srpske“ a.d. Doboj.
Prema osporenom članu 3. ovog pravilnika pod službenim putovanjem u zemlji podrazumijeva se službeno putovanje iz jednog mjesta u drugo na teritoriji Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, a radi obavljanja poslovnih zadataka (stav 1), a pod službenim putovanjem u inostranstvo podrazumijeva se službeno putovanje iz Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine, u stranu državu i obrnuto, iz jedne strane države u drugu državu i iz jednog mjesta u drugo mjesto u stranoj državi, a radi obavljanja privremenih poslovnih zadataka (stav 2).
Razmatrajući osnovanost navoda predlagača Sud je imao u vidu da predlagač nije naveo odredbe Ustava u odnosu na koje osporava ustavnost Pravilnika o trećim izmjenama i dopunama Pravilnika o radu "Željeznica Republike Srpske" a.d. Doboj broj: I–4 - 13635 od 30. jula 2021. godine i Pravilnika o službenom putovanju i prevozu zaposlenih broj: I-4-13636 od 30. jula 2021. godine. Međutim, polazeći od razloga osporavanja navedenih u inicijativi Sud je ocijenio da se ustavnost navedenih akata osporava sa stanovišta člana 108. stav 2. Ustava, kojim je utvrđeno da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.
Pored toga, Sud je imao u vidu da je odredbama Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 1/16, 66/18 i 119/21), u odnosu na koje je tražena ocjena zakonitosti osporenih odredaba navedenih akata, kao i drugim relevantnim odredbama tog zakona, propisano: da se ovim zakonom uređuju radni odnosi, prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa i drugi odnosi po osnovu rada u Republici Srpskoj, ako posebnim zakonima nije drugačije određeno (član 1. stav 1), da se odredbe ovog zakona primjenjuju na sve radnike koji rade na teritoriji Republike Srpske (u daljem tekstu: Republika), kod domaćeg ili stranog pravnog, odnosno fizičkog lica, bez obzira na mjesto njegove registracije, odnosno državljanstvo (u daljem tekstu: poslodavac), kao i na radnike koji su upućeni na rad u inostranstvo od poslodavca, osim ako zakonom zemlje u koju su upućeni ili međunarodnim sporazumom nije drugačije određeno (član 2. stav 1), da se kolektivnim ugovorom zaključenim između sindikata i poslodavca u skladu sa zakonom uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, način i postupak njihovog ostvarivanja i međusobni odnosi učesnika kolektivnog ugovora, a pravilnikom o radu, u skladu sa zakonom, uređuju se prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa ako: 1) kod poslodavca nije osnovan sindikat ili nijedan sindikat ne ispunjava uslove reprezentativnosti, odnosno nije zaključen sporazum o sindikalnom udruživanju radi kolektivnog pregovaranja u skladu sa ovim zakonom, 2) nijedan učesnik kolektivnog ugovora ne pokrene inicijativu za početak pregovora radi zaključivanja kolektivnog ugovora, 3) učesnici kolektivnog ugovora ne postignu saglasnost za zaključivanje kolektivnog ugovora u roku od 60 dana od dana počinjanja pregovora i 4) sindikat u roku od 15 dana od dana dostavljanja poziva za početak pregovora za zaključivanje ugovora ne prihvati inicijativu poslodavca (član 3. st. 1. i 2), da je kolektivni ugovor, u smislu ovog zakona, opšti kolektivni ugovor, posebni kolektivni ugovor i kolektivni ugovor kod poslodavca, kojim se bliže uređuju prava po osnovu rada, obim prava i način i postupak njihovog ostvarivanja, međusobni odnosi učesnika u zaključivanju kolektivnog ugovora i druga pitanja od značaja za uređivanje odnosa između radnika i poslodavca koji je obavezujući za poslodavca i radnike koji su kod njega zaposleni, a u čijem je zaključivanju poslodavac neposredno učestvovao, ili je ovlastio drugog poslodavca do to učini u njegovo ime, ili je naknadno pristupio kolektivnom ugovoru, a pravilnikom o radu, u smislu ovog zakona, smatra se pravilnik o radu koji je donio poslodavac, u skladu sa članom 3. ovog zakona (član 7. st. 1. i 3), da kolektivni ugovor i pravilnik o radu (u daljem tekstu: opšti akti) i ugovor o radu ne mogu da sadrže odredbe kojima se radniku daju manja prava ili utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom (član 9. stav 1), da radnik ima pravo na platu, naknadu plate i druga primanja u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu (član 12. stav 1. tačka 1), da poslodavac radniku isplaćuje: 1) dnevnicu za službeno putovanje u Republici Srpskoj, u Federaciji BiH i u inostranstvu, 2) naknadu troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka s posla, ukoliko prevoz nije organizovan od strane poslodavca, 3) naknadu za povećane troškove boravka za vrijeme rada na terenu, 4) troškove jednog obroka za vrijeme jednog radnog dana, kao i u slučaju obavljanja prekovremenog rada dužeg od tri časa dnevno, ukoliko kod poslodavca nije organizovana ishrana radnika, 5) otpremninu prilikom odlaska radnika u penziju, 6) naknadu troškova za korišćenje sopstvenog automobila kod obavljanja službenog posla, po nalogu poslodavca i 7) druga primanja utvrđena kolektivnim ugovorom, te da se visina i način ostvarivanja ovih prava uređuju kolektivnim ugovorom (član 132. st. 1. i 2), da ukoliko se kolektivnim ugovorom ne utvrdi visina plate iz člana 124. stav 2, visina primanja iz člana 132. stav 1. i visina pomoći iz člana 133. ovog zakona, uvećanje plate, visinu pomoći i visinu primanja, odlukom utvrđuje Vlada Republike Srpske na prijedlog Ekonomsko-socijalnog savjeta Republike Srpske, a na osnovu zahtjeva jedne od učesnica tog kolektivnog ugovora, a ako Ekonomsko-socijalni savjet ne dostavi prijedlog odluke iz stava 1. ovog člana u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva jedne od učesnica ugovora, odluku iz stava 1. ovog člana donosi Vlada Republike Srpske u narednom roku od 15 dana, koja se primjenjuje do zaključivanja kolektivnog ugovora kojim će ova pitanja biti regulisana (član 134). Polazeći od navedenih odredaba Zakona o radu, u odnosu na koje je vršena ocjena zakonitosti osporenih pravilnika, Sud je utvrdio da se prava iz radnog odnosa uređuju zakonom (tim i posebnim), kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu; da se izuzetno, u slučajevima koji su taksativno određeni, prava iz radnog odnosa mogu urediti i pravilnikom o radu; da kolektivni ugovor pravilnik o radu i ugovor o radu ne mogu da sadrže odredbe kojima se radniku daju manja prava ili utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom; da se visina i način ostvarivanja primanja po osnovu rada (dnevnica za službeno putovanje u Republici Srpskoj, u Federaciji BiH i u inostranstvu, naknada troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka s posla, ukoliko prevoz nije organizovan od strane poslodavca, naknada za povećane troškove boravka za vrijeme rada na terenu, troškovi jednog obroka za vrijeme jednog radnog dana, kao i u slučaju obavljanja prekovremenog rada dužeg od tri časa dnevno, ukoliko kod poslodavca nije organizovana ishrana radnika, otpremnina prilikom odlaska radnika u penziju, troškovi za korišćenje sopstvenog automobila kod obavljanja službenog posla, po nalogu poslodavca, te druga primanja utvrđena opštim aktom i ugovorom o radu), uređuju kolektivnim ugovorom, odnosno odlukom Vlade Republike Srpske, ukoliko se visina ovih primanja ne utvrdi kolektivnim ugovorom. Nasuprot navedenom, u konkretnom slučaju, Uprava "Željeznica Republike Srpske" a.d. Doboj je osporenim članom 7. Pravilnika o trećim izmjenama i dopunama Pravilnika o radu "Željeznica Republike Srpske" a.d. Doboj regulisala pitanja koja se tiču načina ostvarivanja naknade za putne troškove i dnevnice voznog osoblja, vozopratnog osoblja i drugih radnika koji obavljaju poslove van mjesta rada, a Pravilnikom o službenom putovanju i prevozu zaposlenih "Željeznica Republike Srpske" a.d. Doboj propisala postupak izdavanja, način popunjavanja i ovjere naloga za službeno putovanje u zemlji i inostranstvu, zatim uslovi za ostvarivanje i način korišćenja prava na dnevicu i troškove službenog putovanja, te način ostvarivanja i kontrola prava na naknadu troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka sa posla u "Željeznicama Republike Srpske" a.d. Doboj, iako nije imala ovlašćenje za uređivanje tih pitanja, jer se ona mogu urediti samo kolektivnim ugovorom, odnosno odlukom Vlade Republike Srpske, ukoliko se visina ovih primanja i način njihovog ostvarivanja ne utvrde kolektivnim ugovorom.
Iznesenu ocjenu da Uprava "Željeznica Republike Srpske" a.d. Doboj nije imala ovlašćenje da svojim opštim aktima uređuje pitanja koja se tiču primanja iz člana 132. stav 1. Zakona o radu (dnevnice za službeno putovanje u Republici Srpskoj, u Federaciji BiH i u inostranstvu i naknada troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka s posla) potkrepljuju, po ocjeni Suda, Odluka o utvrđivanju uvećanja plate, visine primanja po osnovu rada i visine pomoći radniku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 53/16), koju je donijela Vlada Republike Srpske s pozivom na član 132. stav 2. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16) i član 43. stav 3. Zakona o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08), kojom se utvrđuje uvećanje plate iz člana 124. stav 2, visina primanja iz člana 132. stav 1. i visina novčane pomoći iz člana 133. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16) (tačka I), te Odluka o visini naknade troškova za službena putovanja u zemlji i inostranstvu za zaposlene u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 57/21), koju je donijela Vlada Republike Srpske s pozivom na član 134. st. 1. i 2. a u vezi sa članom 132. stav 1. tačka 1. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 1/16 i 66/18) i član 43. st. 1. i 3. Zakona o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08), kojom se uređuju vrste i visina naknada troškova za službena putovanja u zemlji i inostranstvu za zaposlene u Republici Srpskoj (tačka I). Imajući u vidu da Ustavni sud, saglasno odredbi člana 42. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 104/11 i 92/12) nije ograničen zahtjevom predlagača, a da su Pravilnikom o službenom putovanju i prevozu zaposlenih "Željeznica Republike Srpske" a.d. Doboj uređena pitanja koja saglasno navedenim odredbama Zakona o radu ne mogu biti predmet uređenja opšteg akta kojeg donosi poslodavac, Sud je ocijenio da Pravilnik o službenom putovanju i prevozu zaposlenih "Željeznica Republike Srpske" a.d. Doboj u cjelini nije u saglasnosti sa zakonom.
S obzirom na to da osporeni član 7. Pravilnika o trećim izmjenama i dopunama Pravilnika o radu "Željeznica Republike Srpske" a.d. Doboj i Pravilnik o službenom putovanju i prevozu zaposlenih "Željeznica Republike Srpske" a.d. Doboj nisu u saglasnosti sa Zakonom o radu, a da prema odredbi člana 108. stav 2. Ustava propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom, Sud je ocijenio da osporene odredbe nisu u saglasnosti ni sa Ustavom.
S obzirom na to da je utvrdio formalnu nezakonitost Pravilnika o službenom putovanju i prevozu zaposlenih "Željeznica Republike Srpske" a.d. Doboj u cjelini, Sud se nije posebno upuštao u ocjenu saglasnosti osporenog člana 3. ovog akta sa Zakonom o radu.
Ustavni sud, saglasno odredbama člana 115. Ustava, nije nadležan da cijeni saglasnost osporenog člana 7. Pravilnika o trećim izmjenama i dopunama Pravilnika o radu "Željeznica Republike Srpske" a.d. Doboj i Pravilnika o službenom putovanju i prevozu zaposlenih "Željeznica Republike Srpske" a.d. Doboj sa Odlukom o visini naknade troškova za službena putovanja u zemlji i inostranstvu za zaposlene u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 57/21).
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-89/21 7. decembra 2022. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.