Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 19. stav 2. tačka v) Zakona o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 124/11 i 100/17).

Odluka donesena 07. 12. 2022.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-70/21

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

07. 12. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 7. decembra 2022. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 19. stav 2. tačka v) Zakona o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 124/11 i 100/17).

Obrazloženje

Stefan Mačkić iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti člana 19. stav 2. tačka v) Zakona o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 124/11 i 100/17), navodeći da osporena odredba Zakona, iz koje proizlazi da se komunalna usluga može uskratiti korisniku ako ne plati iskorišćenu komunalnu uslugu dva mjeseca uzastopno pod uslovom da to tehničke mogućnosti dozvoljavaju i da se isključenjem tog korisnika ne ugrožavaju drugi korisnici, nije u saglasnosti s članom 5. stav 1. al. 1. i 3, članom 10, članom 11. stav 1, članom 13, članom 14. stav 1, članom 39. stav 2, članom 48. stav 1, članom 61. stav 1, članom 102. stav 1. tačka 2. i članom 108. stav 1. Ustava Republike Srpske. Osporavajući navedenu odredbu Zakona davalac inicijative navodi da se osporenim propisivanjem korisnici komunalnih usluga koji su slabijeg imovnog stanja stavljaju u nepovoljniji položaj u odnosu na korisnike boljeg imovnog stanja, a što se, po njegovom mišljenju, ogleda u njihovoj uskraćenosti za nezamjenljiv uslov života i rada, odnosno u neizvjesnosti i nesigurnosti da li će im taj nezamjenljivi uslov života i rada biti uskraćen, na šta oni objektivno zbog svog imovnog stanja ne mogu da utiču, za razliku od korisnika boljeg imovnog stanja. Na taj način se, kako dalje navodi, korisnici slabijeg imovnog stanja posredno diskriminišu, te im se otežava i onemogućava uživanje ustavnih i ljudskih prava i povređuju odredbe Ustava koje ih propisuju, te odredbe Ustava u skladu sa kojima je Republika obavezna da jemči minimum socijalne sigurnosti, kao i dužnost opštine da obezbijedi obavljanje komunalne djelatnosti. Uz to, davalac inicijative navodi da Zakon o komunalnim djelatnostima ne pruža odgovarajuću zaštitu korisniku komunalne usluge, kome je ista uskraćena zbog neplaćanja, za razliku od davaoca komunalne usluge koji ima na raspolaganju pouzdana pravna sredstva, odnosno kome je omogućeno da iskorišćenu komunalnu uslugu, u slučaju neplaćanja od strane korisnika, naplati prinudnim putem. Iz navedenih razloga predlaže da Sud utvrdi da osporena odredba navedenog zakona nije u saglasnosti sa Ustavom. U odgovoru na inicijativu koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske osporeni su navodi davaoca inicijative, te iznesen stav da se inicijativa zasniva na pogrešnom shvatanju i tumačenju zakonske odredbe koja se osporava, kao i da prilikom tumačenja iste davalac inicijative nije uzeo u obzir i druge relevantne odredbe Zakona o komunalnim djelatnostima. S tim u vezi, u odgovoru se, pored ostalog, ukazuje na pojedine odredbe ovog zakona koje, kako se navodi, treba imati u vidu za pravilnu primjenu osporene zakonske odredbe i ističe da je u skladu sa zakonom jedinica lokalne samouprave dužna obezbijediti jasno i nesmetano pružanje komunalnih usluga, ali da pružanje pomenutih usluga nije besplatno i iziskuje određena sredstva, kao i da davalac komunalne usluge kome je povjereno obavljanje komunalnih djelatnosti mora uložiti sredstva radi obavljanja povjerenih poslova i održavanja komunalnih objekata. Takođe, u odgovoru se ističe da se rashodi davaoca komunalne usluge i unapređivanje postojećih komunalnih objekata i uređaja, prema normativima i standardima u komunalnim djelatnostima i tržišnim cijenama ulaznih troškova, finansiraju iz cijene komunalnih usluga koju plaćaju korisnici. U vezi s tim, kako se dalje navodi, ukoliko korisnici ne plaćaju ove troškove time se dovodi u pitanje kvalitet, ali i pružanje same usluge, zbog čega se istim ona uskraćuje, ali samo pod uslovom da se tim uskraćivanjem ne ugrožavaju drugi korisnici. Ovako definisana odredba, prema navodima iz odgovora, jednako se odnosi na sve subjekte, jer u protivnom, ukoliko bi se nastavilo pružanje usluge licima koja koriste, a ne plaćaju istu, te ako bi se samo sudskim putem pokušali naplatiti ti troškovi, došlo bi se u situaciju da su sredstva potrebna za finansiranje pružanja usluge ista, a sredstva koja su naplaćena za održavanje manja, što bi dovelo do toga da se umanji kvalitet pa čak nakon dužeg vremena neplaćanja i uskrati pružanje usluge svim korisnicima pa i onima koji je redovno plaćaju. Uz to, u odgovoru se navodi da načelo ravnopravnosti, na koje se davalac inicijative poziva, ne podrazumijeva jednakost u apsolutnom smislu, već garantuje jednak tretman subjekata koji se nalaze u istim ili istovrsnim situacijama prilikom realizacije određenih prava i obaveza. U odgovoru se, takođe, kao pogrešno, osporava shvatanje davaoca inicijative da se osporenim propisivanjem uskraćuju osnovni uslovi života i rada korisnicima usluga slabog imovnog stanja, te ističe da se predmetna odredba ne može posmatrati izdvojeno, nego u kontekstu i u vezi sa ostalim zakonskim odredbama, i s tim u vezi ukazuje na odredbu člana 6. stav 1. tačka g) ovog zakona, kojom je propisano da jedinica lokalne samouprave svojom odlukom propisuje mogućnost za subvencionisanu cijenu komunalne usluge, kategorije korisnika i uslove subvencionisanja. Zakonodavac je, kako se dalje navodi u odgovoru, shodno ustavnim ovlašćenjima lokalne zajednice, ostavio jedinici lokalne samouprave pravo da definiše krug lica koja mogu biti obuhvaćena subvencijama s obzirom na to da navedeno zavisi od konkretne situacije i socijalnih prilika u svakoj lokalnoj zajednici posebno. Nadalje, kako se navodi, Zakonom je data mogućnost da jedinica lokalne samouprave finansijski interveniše u situacijama kada su tržišne cijene troškova pružanja usluga velike i mogu dovesti u pitanje pružanje usluge korisnicima. U odgovoru se, takođe, ističe da je u inicijativi prisutno nezadovoljstvo davaoca inicijative osporenim zakonskim rješenjem, kao i da uređenje predmetne materije na drugačiji način ne može biti predmet ocjene pred Ustavnim sudom, već isključivo zakonodavne procedure. Predlaže se da Sud navedenu inicijativu ne prihvati. Članom 19. stav 2. tačka v) Zakona o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 124/11 i 100/17) propisano je da se, izuzetno, komunalna usluga može uskratiti korisniku ako ne plati iskorišćenu komunalnu uslugu dva mjeseca uzastopno pod uslovom da to tehničke mogućnosti dozvoljavaju i da se isključenjem tog korisnika ne ugrožavaju drugi korisnici.

U postupku razmatranja osnovanosti navoda davaoca inicijative Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2), da se zakonom uređuju zaštita, korišćenje, unapređivanje i upravljanje dobrima od opšteg interesa, kao i plaćanje naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa i gradskog građevinskog zemljišta (član 59. stav 2), da Republika uređuje i obezbjeđuje sistem javnih službi, kao i druge odnose od interesa za Republiku u skladu sa Ustavom (tač. 11. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da opština preko svojih organa u skladu sa zakonom uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti (član 102. stav 1. tačka 2) i da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1).

Pored navedenih odredaba Ustava, u postupku ocjenjivanja osporene odredbe Zakona o komunalnim djelatnostima Sud je imao u vidu i sljedeće odredbe ovog zakona, kojim je propisano: da se ovim zakonom utvrđuju komunalne djelatnosti od posebnog javnog interesa i način obezbjeđivanja posebnog javnog interesa, organizacija obavljanja komunalnih djelatnosti i način njihovog finansiranja (član 1), da se komunalnim djelatnostima smatraju proizvodnja i isporuka komunalnih proizvoda i pružanje komunalnih usluga koje su nezamjenljiv uslov života i rada fizičkih i pravnih lica i drugih subjekata, za koje je jedinica lokalne samouprave dužna da obezbijedi kvalitet, obim, dostupnost i kontinuitet u skladu sa zakonskim obavezama i raspoloživim sredstvima, kao i nadzor nad njihovim obavljanjem (član 3. tačka a), da jedinica lokalne samouprave obezbjeđuje organizovano obavljanje komunalnih djelatnosti, a svojom odlukom detaljnije propisuje, pored ostalih, materijalne, tehničke i druge uslove za finansiranje, razvoj, izgradnju i održavanje komunalnih objekata, uslove za funkcionisanje i tehničko-tehnološko jedinstvo sistema i uređaja, te mogućnost za subvencionisanu cijenu komunalne usluge, kategorije korisnika i uslove subvencionisanja (član 6. stav 1. tač. b), v) i đ)), da korisnik komunalne usluge koristi komunalne usluge koje je jedinica lokalne samouprave organizovala na svom području u skladu sa odredbama ovog zakona (član 9a), da se pružanje i korišćenje komunalnih usluga vrši na osnovu ugovora zaključenog između davaoca komunalne usluge i korisnika, te da se ugovori zaključeni sa korisnicima komunalnih usluga koji te usluge koriste za lične potrebe ili potrebe svog domaćinstva zaključuju u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje zaštita prava potrošača u Republici Srpskoj, kao i da korisnik plaća utvrđenu cijenu za pruženu komunalnu uslugu na osnovu računa koji ispostavlja davalac komunalne usluge i koji ima snagu vjerodostojne isprave (član 16. st. 1, 2. i 3), da se komunalna usluga ne može uskratiti korisniku osim, izuzetno, u slučajevima koji su propisani u tač. a) do d) (član 19. st. 1. i 2). Ustavni sud je, takođe, imao u vidu i Zakon o lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 97/16, 36/19 i 61/21) kojim su u članu 18. definisane samostalne nadležnosti jedinice lokalne samouprave, te je u tom smislu, tačkom 2. podtačka 2. ovog člana propisano da jedinica lokalne samouprave u oblasti pružanja usluga uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti: proizvodnja i isporuka vode, gasa, toplotne energije, javni prevoz lica u gradskom i prigradskom saobraćaju, prečišćavanje i odvodnja otpadnih voda, pogrebna djelatnost, održavanje, uređivanje i opremanje javnih zelenih i rekreacionih površina, održavanje javnih saobraćajnih površina u naseljenim mjestima, odvođenje atmosferskih voda i drugih voda sa javnih površina, čišćenje javnih površina u naseljenim mjestima i druge komunalne djelatnosti u skladu sa zakonom, a članom 20. tačka 7. da jedinica lokalne samouprave u oblasti stambeno-komunalnih djelatnosti obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti, organizacionih, materijalnih i drugih uslova za izgradnju i održavanje komunalnih objekata i komunalne infrastrukture.

Polazeći od navedenih odredaba Ustava Sud je ocijenio da je propisivanje izuzetaka od pravila da se komunalna usluga ne može uskratiti korisniku, u konkretnom slučaju da se komunalna usluga može uskratiti korisniku ako ne plati iskorišćenu komunalnu uslugu dva mjeseca uzastopno pod uslovom da to tehničke mogućnosti dozvoljavaju i da se isključenjem tog korisnika ne ugrožavaju drugi korisnici, kako je to propisano osporenom odredbom člana 19. stav 2. tačka v) Zakona, u okviru ustavnog ovlašćenja zakonodavca da uredi opšta pravila po kojima će se neposredno vršiti ili dalje pravno uređivati obavljanje komunalnih djelatnosti za koje je ovim zakonom utvrđeno da su od posebnog javnog interesa. Po ocjeni Suda, Ustavom utvrđeno ovlašćenje obuhvata i pravo zakonodavnog organa da uredi međusobne odnose davaoca komunalne usluge i korisnika komunalne usluge, što znači da na osnovu procijenjene potrebe za uređivanjem tih odnosa putem zakona u određenim pitanjima isključi slobodu ugovaranja. Pravo (i obaveza) uskraćivanja komunalne usluge zbog neplaćanja dospjelih obaveza od strane korisnika usluge spada, po ocjeni Suda, u pravo zakonodavca da uredi međusobne odnose davaoca i korisnika usluge, kao jedan od elemenata ugovornog odnosa. Ovakvo uređivanje međusobnih ugovornih obaveza nije u suprotnosti ni sa opštim obligacionopravnim pravilima o dejstvu ugovora, naročito onih koji se tiču izvršavanja ugovornih obaveza. Pri tome, osporena zakonska odredba ne stavlja građane u neravnopravan položaj, jer se primjenjuje podjednako na sva lica koja dođu u pravnu situaciju da na njih bude primijenjena, kao i iz razloga što osporenom odredbom nije dovedena u pitanje jednakost građana s obzirom na njihova lična svojstva.

Navodi davaoca inicijative da se osporenom odredbom Zakona korisnicima slabijeg imovnog stanja uskraćuju nezamjenljivi uslovi života i rada nisu, po ocjeni Suda, od uticaja na drugačije rješavanje ove pravne stvari, s obzirom na to da je organizovanje komunalnih djelatnosti jedna od osnovnih obaveza i odgovornosti jedinice lokalne samouprave te je, ovim zakonom, propisano da jedinica lokalne samouprave obezbjeđuje organizovano obavljanje komunalnih djelatnosti na svojoj teritoriji tako što stvara materijalne, tehničke i druge uslove za njihovo obavljanje i razvoj, obezbjeđuje finansijska sredstva za izgradnju i investiciono održavanje komunalne infrastrukture, kao i subvencionisanje cijene komunalne usluge individualne komunalne potrošnje za određene kategorije korisnika. Dakle, zakonodavac je, shodno ustavnim ovlašćenjima lokalne zajednice, ostavio jedinici lokalne samouprave pravo da definiše krug lica koja mogu biti obuhvaćena subvencijama s obzirom na to da navedeno zavisi od konkretne situacije i socijalnih prilika u svakoj lokalnoj zajednici posebno. Pri tome, nezadovoljstvo davaoca inicijative određenim zakonskim rješenjem može biti samo predmet zakonodavne procedure, a ne i predmet ocjene ustavnosti.

Što se tiče navoda davaoca inicijative da se osporenom odredbom člana 19. stav 2. tačka v) Zakona o komunalnim djelatnostima povređuju odredbe člana 5. stav 1. al. 1. i 3, člana 11. stav 1, člana 13, člana 14. stav 1, člana 39. stav 2, člana 48. stav 1, člana 61. stav 1. i člana 102. stav 1. tačka 2. Ustava Sud je ocijenio da se izneseni navodi u suštini svode na povredu načela jednakosti iz člana 10. Ustava, u vezi s kojim je Sud prethodno dao svoju ocjenu.

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-70/21 7. decembra 2022. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 19. stav 2. tačka… | Sudska praksa | Aktio