Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbacuje se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti čl. 1. i 2. Zakona o dopuni Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 82/19).

Odluka donesena 29. 03. 2023.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-49/22

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

29. 03. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. tač. a) i g) i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. marta 2023. godine, donioje

RJEŠENjE

Odbacuje se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti čl. 1. i 2. Zakona o dopuni Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 82/19).

Obrazloženje

Udruženje penzionisanih policijskih službenika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske - Zvornik podnijelo je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o dopuni Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 82/19). Predlagač smatra da osporene odredbe navedenog zakona, i to član 1. u dijelu u kome je poslije člana 136. Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 57/16, 110/16 i 58/19) dodat član 136a, kojim je propisan način obračuna ličnog koeficijenta za ostvarivanje prava na penziju policijskog službenika, te član 2. kojim je propisano stupanje na snagu Zakona, nisu u saglasnosti sa načelom ravnopravnosti iz člana 10. Ustava Republike Srpske. Ovo iz razloga što, po mišljenju predlagača, osporenim zakonom, a ni odredbama drugih zakona, nije propisana primjena člana 1. Zakona o dopuni Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima na penzionisane policijske službenike Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljem tekstu: Ministarstvo), tj. članove ovog udruženja, koji su pravo na penziju ostvarili po ranijim zakonu, dakle prije 12. oktobra 2019. godine, kada je stupio na snagu osporeni zakon, zbog čega sada imaju značajno manju penziju u odnosu na policijske službenike koji pravo na penziju ostvaruju po osporenom zakonu. Predlagač se, takođe, osvrnuo i na Rješenje ovog suda broj U-91/19 od 28. oktobra 2020. godine kojim je, kako navodi, ocijenjeno da primjenom člana 136a. Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima ostali radnici nisu diskriminisani, te u vezi s tim iznio mišljenje da se, u konkretnom slučaju, može raditi samo o diskriminaciji već penzionisanih policijskih službenika Ministarstva, koji su radili iste poslove, pod istim, pa i težim uslovima, te ostvarivali identičan beneficiran staž za koji je uplaćivan isti doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje u odnosu na policijske službenike koji pravo na penziju ostvaruju po važećem zakonu. Pored toga, predlagač smatra da osporeni zakon nije u saglasnosti sa odredbama čl. 2, 3. i 24. Zakona o zabrani diskriminacije ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 105/17, 54/19 i 77/21), člana 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. Protokola broj 12. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Na osnovu izloženog u prijedlogu je od Suda zatraženo da utvrdi neustavnost osporenih odredaba Zakona o dopuni Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima, odnosno njihov diskriminatorski odnos prema policijskim službenicima Ministarstva koji su penzionisani prije 12. oktobra 2019. godine, te da naloži zakonodavcu da izmijeni osporene zakonske odredbe na način kojim će omogućiti primjenu istih i na policijske službenike Ministarstva koji su penzionisani prije 12. oktobra 2019. godine ili da donese novu zakonsku odredbu u Zakonu o policiji i unutrašnjim poslovima ili bilo kojem drugom zakonu, kojom će omogućiti primjenu odredaba člana 136a. Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 57/16, 110/16 i 58/19, 82/19 i 18/22) i na policijske službenike Ministarstva koji su penzionisani prije 12. oktobra 2019. godine, dakle prije stupanja na snagu osporenog zakona. Narodna skupština nije dostavila odgovor na navode iz prijedloga.

Osporenim članom 1. Zakona o dopuni Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 82/19) propisano je da se u Zakonu o policiji i unutrašnjim poslovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 57/16, 110/16 i 58/19) poslije člana 136. dodaje naziv člana i novi član 136a, koji glasi:

„Ostvarivanje prava na penziju Član 136a.

Policijskom službeniku lični koeficijent za ostvarivanje prava na penziju utvrđuje se na osnovu pet godišnjih plata koje su za policijskog službenika najpovoljnije.“

Osporenim članom 2. Zakona o dopuni Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima propisano je da ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

U postupku razmatranja osporenih odredaba Zakona o dopuni Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 82/19) Sud je imao u vidu da je odredbama Ustava u odnosu na koje davalac inicijative osporava njihovu ustavnost i drugim relevantnim odredbama utvrđeno: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, bezbjednost, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom (tač. 2, 5, 12. i 19. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tačka 2), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1), da zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu (član 109. stav 1). Pored toga, Sud je imao u vidu da Rješenjem broj: U-91/19 od 28. oktobra 2020. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 110/20) nije prihvaćena inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 136a. Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 57/16, 110/16, 58/19 i 82/19). Ovim rješenjem Ustavni sud Republike Srpske je, polazeći od odredaba člana 10, člana 49. st. 1. i 2. i člana 70. Ustava, te tač. 2, 5, 10, 12. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je mijenjan član 68. Ustava, ocijenio: da propisivanjem iz navedenog člana Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima nije narušeno načelo ravnopravnosti građana iz člana 10. Ustava; da Ustav ne sadrži ograničenja u pogledu nadležnosti zakonodavca da posebnim zakonima, u ovom slučaju Zakonom o policiji i unutrašnjim poslovima, u okviru Ustavom utvrđenih principa, uredi prava po osnovu socijalnog osiguranja, pa tako i prava na penziju policijskih službenika; da činjenica da su uslovi za penzionisanje policijskih službenika uređeni na drugačiji način u odnosu na uslove koje Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju predviđa za ostale građane ne dovodi do povrede principa ravnopravnosti građana; da je prilikom osporenog propisivanja zakonodavac, prevashodno, imao u vidu posebne, a često i otežane uslove rada i specifičnost prirode poslova koje obavljaju policijski službenici, zbog čega su, u konkretnom slučaju, propisani drugačiji uslovi za sticanje prava na penziju ovih subjekata; da je zakonodavac slobodan u procjeni opravdava li različitost i u kojoj mjeri različito uređenje prava i obaveza u istim ili sličnim situacijama, te da u konkretnom slučaju postoje objektivni, ustavnopravno prihvatljivi razlozi koji osporenu zakonsku normu ne čine diskriminatornom, a da pitanje opravdanosti i cjelishodnosti osporenog normativnog rješenja, prema članu 115. Ustava, nije u domenu nadležnosti Ustavnog suda. S obzirom na navedeno Sud je na osnovu člana 37. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) odlučio da odbaci prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 1. Zakona odopuni Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 82/19), kojim je u Zakon o policiji i unutrašnjim poslovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 57/16, 110/16 i 58/19) dodat član 136a, jer je već odlučivao o istoj stvari, tj. o njegovoj ustavnosti.

Razmatrajući navode predlagača koji se odnose na nesaglasnost sa Ustavom osporene odredbe člana 2. Zakona o dopuni Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima Sud je utvrdio da predlagač ne tvrdi da je ova zakonska odredba nesaglasna sa Ustavom zbog toga što je tom odredbom propisano da ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“, već u suštini zbog toga što tom odredbom nije propisana primjena člana 136a. Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima na penzionisane policijske službenike, odnosno policijske službenike koji su pravo na penziju ostvarili prije stupanja na snagu ovog zakona, dakle prije 12. oktobra 2019. godine. Imajući u vidu nadležnosti Suda utvrđene članom 115. Ustava, Sud je utvrdio da nije nadležan za odlučivanje ovim povodom. Naime, propisivanje uslova i načina ostvarivanja konkretnih prava, s obzirom na trenutak stupanja zakona na pravnu snagu, tj. početak njegovog važenja, ukoliko je on saglasan sa Ustavom, u domenu je cjelishodne procjene zakonodavca i odražava politiku regulisanja odnosa u određenoj oblasti. Saglasno odredbama člana 115. Ustava, ovaj sud nije nadležan da ocjenjuje cjelishodnost pojedinih zakonskih rješenja sa stanovišta njihove društvene opravdanosti, niti pak primjenu osporenih odredaba zakona.

Prema članu 115. Ustava, Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje saglasnost osporenih odredaba Zakona o dopuni Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima sa odredbama čl. 2, 3. i 24. Zakona o zabrani diskriminacije ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 105/17, 54/19 i 77/21).

Navode predlagača kojim ukazuje na povredu člana 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. Protokola broj 12. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Sud nije razmatrao iz razloga što je predlagač navedene odredbe Konvencije samo citirao ne obrazlažući u čemu se, u konkretnom slučaju, sastoji povreda ovih odredaba Konvencije.

U skladu sa Rješenjem Suda broj: SU-540/22 od 21. decembra 2022. godine, sudija prof. dr Ivanka Marković je izuzeta od vijećanja i glasanja u ovom predmetu.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Svetlana Brković, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-49/22 29. marta 2023. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Odbacuje se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti čl. 1. i 2. Zakona o dopuni… | Sudska praksa | Aktio