Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti čl. 50, 51, 52, 53, 54. i 55. Kodeksa profesionalne etike na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu broj: 01-S-184-1-XLVII/18 od 31. maja 2018. godine.

Odluka donesena 31. 05. 2023.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-40/22

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

31. 05. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 31. maja 2023. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti čl. 50, 51, 52, 53, 54. i 55. Kodeksa profesionalne etike na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu broj: 01-S-184-1-XLVII/18 od 31. maja 2018. godine.

Obrazloženje

Prof. dr Ratko Đuričić, prof. dr Marko Subotić i doc. dr Željko Stević iz Doboja, te doc. dr Suzana Miladić Tešić iz Pribinića, opština Teslić, svi zastupani po punomoćniku Nebojši Milanoviću, advokatu iz Banje Luke, dali su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti čl. 50, 51, 52, 53, 54. i 55. Kodeksa profesionalne etike na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu broj: 01-S-184-1-XLVII/18 od 31. maja 2018. godine (u daljem tekstu: Etički kodeks). Navedene odredbe Etičkog kodeksa davaoci inicijative osporavaju zbog, kako se navodi, njihove nesaglasnosti sa odredbama člana 20. stav 1. i člana 39. stav 4. Ustava Republike Srpske, kao i sa odredbama čl. 119. i 121. stav 1. Zakona o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 67/20). Obrazlažući navedeno davaoci inicijative ukazuju na navedene odredbe Zakona o visokom obrazovanju, te član 20. stav 1. Ustava i čl. 5. do 35. navedenog kodeksa i s tim u vezi ističu da Etičkim kodeksom nije definisano šta se smatra težom, a šta lakšom povredom etičkih načela što, po njihovom mišljenju, omogućava Senatu i Upravnom odboru Univerziteta u Istočnom Sarajevu da, bez unaprijed utvrđenih kriterijuma, dakle po svojoj slobodnoj volji, odlučuju da li je neko ponašanje nastavnika Univerziteta lakša ili teža povreda etičkih načela, kao i da je donosilac akta, s obzirom na to da je regulisao uslove i postupak izricanja mjera za povrede etičkih pravila, koji se mogu urediti samo zakonom, a ne i podzakonskim aktom, izašao iz okvira svoje nadležnosti. Pored navedenog, davaoci inicijative ističu da navedeni kodeks, koji je donesen na osnovu ranije važećeg Zakona o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 73/10, 104/11, 84/12, 108/11, 44/15, 90/16 i 31/18) nije u propisanom roku usaglašen sa važećim Zakonom o visokom obrazovanju. Uz to, davaoci inicijative obrazlažu na koji način je osporenim propisivanjem povrijeđen član 39. stav 4. Ustava, te predlažu da Sud utvrdi neustavnost i nezakonitost osporenog akta.

U odgovoru na inicijativu koji je dostavio rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu osporeni su navodi davalaca inicijative kao neosnovani, te je, između ostalog, navedeno da je osporeni akt donesen saglasno Statutu Univerziteta u Istočnom Sarajevu broj: 01-S-294-III/11 od 6. oktobra 2011. godine i Zakonu o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 73/10, 104/11, 84/12, 108/11, 44/15, 90/16 i 31/18), koji je važio u vrijeme njegovog donošenja. U odgovoru je, takođe, ukazano na odredbe čl. 148, 149. i 151. Zakona o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 67/20), te navedeno da Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo u Vladi Republike Srpske nije još donijelo sve podzakonske akte na osnovu kojih bi Univerzitet trebalo da uskladi svoje opšte akte, te da se podzakonski akti ovog univerziteta koji su doneseni na osnovu ranijeg Zakona o visokom obrazovanju primjenjuju u onom dijelu koji nije u suprotnosti sa važećim Zakonom o visokom obrazovanju. Nadalje, u odgovoru se navodi da se u ranijem Zakonu o visokom obrazovanju Kodeks profesionalne etike ne spominje, s tim što je odredbom člana 55. stav 1. tog Zakona o visokom obrazovanju jasno definisano da visokoškolske ustanove, u skladu sa odredbama ovog zakona, imaju pravo da urede svoje strukture i aktivnosti sopstvenim pravilima, u skladu sa ovim zakonom, drugim važećim zakonima i svojim statutom, te da je shodno tome osnov za donošenje predmetnog kodeksa predviđen u članu 145. Statuta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, koji je donesen po prethodno pribavljenoj saglasnosti resornog ministarstva, a nakon što je isto utvrdilo da je Statut usaglašen sa zakonom na osnovu kojeg je donesen. Uz to, u odgovoru je naglašeno da je Etički kodeks, koji je donio Senat u skladu sa svojim ovlašćenjima, interni akt institucije kojim se bliže uređuju etička načela, opšteprihvaćena pravila ponašanja i standardi kojih su dužni da se pridržavaju zaposleni konkretne institucije, te da se postupak koji propisuje ovaj kodeks vodi zbog kršenja pravila etičkog postupka i ne sprečava istovremeno vođenje krivičnog, disciplinskog ili nekog drugog postupka. Pored navedenog, u odgovoru se ističe da su opisane mjere prvenstveno propisane da ukažu na pogrešno ponašanje, da ukažu na osudu javnosti i spriječe dalje kršenje načela od strane osobe koja je povrijedila načela kodeksa, ali i da utiče na ostale zaposlene i ukaže na neprihvatljiva ponašanja, kao i da se Etičkim kodeksom popularizuju specifične vrijednosti direktno vezane za univerzitetsku djelatnost u širem smislu, te pruža podrška promociji etičkih ponašanja i moralnih vrijednosti sadržanih u kodeksu koji predstavljaju obavezu za sve članice Univerziteta i Univerzitet kao zajednicu u cjelini, a način na koji će se odrediti sankcija zavisi od težine djela, kao i posljedice koju je takvo djelo proizvelo i okolnosti opisanih u osporenom članu 54. stav 2. Kodeksa, gdje se uzimaju u obzir težina učinjene povrede, šteta koja je nanesena ugledu Univerziteta, prijedloga Etičkog komiteta i aktivnosti koje je učinilac predložio da će preduzeti u svrhu otklanjanja posljedica povrede kodeksa. Detaljno osporavajući i ostale navode iz inicijative u odgovoru je predloženo da se inicijativa ne prihvati.

Kodeks profesionalne etike na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu broj 01-S-84-1-XLVII/18 donio je Senat Univerziteta u Istočnom Sarajevu, na XLVII sjednici održanoj 31. maja 2018. godine, pozivajući se na član 64. stav 2. tačka v) Zakona o visokom obrazovanju (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 73/10, 104/11, 84/12, 108/13, 44/15, 90/16 i 31/18) i čl. 34. i 145. Statuta Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Ovim kodeksom profesionalne etike na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu (u daljem tekstu: Etički kodeks) utvrđuju se moralna načela, načela profesionalne etike u nastavnom, umjetničkom i naučnoistraživačkom radu, kao i način i postupak utvrđivanja odgovornosti za povredu etičkih načela i mjere koje se izriču za povrede etičkih načela na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu (u daljem tekstu: Univerzitet) (član 1).

Odredbama ovog kodeksa, koje su osporene inicijativom, propisano je: u članu 50. - da u slučaju da Etički komitet u dokaznom postupku i prilikom utvrđivanja svog mišljenja utvrdi da je lice protiv kojeg je pokrenut postupak počinilo povredu Etičkog kodeksa Univerziteta, Etički komitet može predložiti Senatu Univerziteta izricanje jedne od sljedećih mjera: pisana opomena, javna opomena, javni ukor (stav 1), da se pisana opomena izriče u pisanoj formi odlukom Senata iz člana 48. stav 2. tačka 2. ovog etičkog kodeksa koja se saopštava samo licu kojem je izrečena i ulaže se u njegov dosije, te da se saopštavanje mjere pisane opomene licu kojem je izrečena smatra izvršenim činom dostavljanja odluke Senata kojom je mjera izrečena (stav 2), da se javna opomena izriče u pisanoj formi, saopštava licu kojem je izrečena, ulaže u dosije lica kojem je izrečena i saopštava na sjednici nastavno-naučnog vijeća fakulteta/nastavno-umjetničkog vijeća akademije čiji je član lice kojem je izrečena mjera, te da se saopštavanje mjere javne opomene licu kojem je izrečena smatra izvršenim činom dostavljanja odluke Senata kojom je mjera izrečena (stav 3), da je javni ukor najstroža mjera koja se izriče u pisanoj formi, saopštava licu kojem je izrečena, ulaže u dosije lica kojem je izrečena, saopštava se na sjednici nastavno-naučnog vijeća fakulteta/nastavno-umjetničkog vijeća akademije čiji je član lice kojem je izrečena mjera i objavljuje se na internet stranicama Univerziteta i matičnog fakulteta/akademija Univerziteta (stav 4), da mjere iz stava 1. ovog člana izriče Senat Univerziteta, a za njihovu realizaciju, u skladu sa ovim etičkim kodeksom, zadužen je matični fakultet/akademija Univerziteta, odnosno Rektorat Univerziteta (stav 5), da se mjera javne opomene saopštava na sjednici nastavno-naučnog vijeća fakulteta/nastavno-umjetničkog vijeća akademije čiji je član lice kojem je izrečena mjera, po konačnosti odluke Senata Univerziteta kojom je mjera izrečena (stav 6), da se mjera javnog ukora saopštava na sjednici nastavno-naučnog vijeća fakulteta/nastavno-umjetničkog vijeća akademije čiji je član lice kojem je izrečena mjera i objavljuje na internet stranicama Univerziteta i matičnog fakulteta/akademija Univerziteta, po konačnosti odluke Senata Univerziteta kojom je mjera izrečena (stav 7); u članu 51 - da se pisana opomena izriče učiniocu povrede etičkih načela Etičkog kodeksa za koga se može očekivati da će ovakav vid pisanog upozorenja, bez objavljivanja istog, dovoljno uticati na njega da više ne vrši povrede Kodeksa; u članu 52 - da se javna opomena izriče licu koje je učinilo težu/e povredu/e etičkih načela Etičkog kodeksa ili licu kojem je ranije izrečena mjera pisane opomene ili javne opomene i za koga se može očekivati da će javno objavljivanje ove mjere dovoljno uticati da više ne vrši povrede Etičkog kodeksa; u članu 53 - da se javni ukor kao najteža mjera izriče samo ako se procijeni da je povreda Etičkog kodeksa takve težine da se na lice koje je povredu učinilo na drugi način ne može uticati, kako bi se spriječilo dalje kršenje etičkih načela; u članu 54 - da o vrsti mjere iz člana 50. stav 1. ovog kodeksa odlučuje Senat Univerziteta (stav 1), da se određivanje mjere koja se izriče učiniocu povrede Etičkog kodeksa vrši u zavisnosti od težine učinjene povrede, štete koja je nanesena ugledu Univerziteta, prijedloga Etičkog komiteta i aktivnosti koje je učinilac predložio da će preduzeti u svrhu otklanjanja posljedica povrede kodeksa (stav 2), da utvrđena odgovornost učinioca za učinjenu povredu Etičkog kodeksa ne utiče na njegovu eventualnu odgovornost po drugim osnovama (disciplinska, prekršajna ili krivična (stav 3); u članu 55 - da izricanje mjera ima za cilj da ukaže na to da akademska zajednica Univerziteta smatra kako su određena ponašanja društveno neprihvatljiva, da narušavaju ugled akademske zajednice i remete njeno normalno funkcionisanje, u skladu sa važećim propisima i dobrim akademskim običajima (stav 1), da se izricanjem mjere Univerzitet ograđuje od društveno neprihvatljivih ponašanja koja narušavaju ugled akademske zajednice i remete njeno normalno funkcionisanje, u skladu sa važećim propisima i dobrim akademskim običajima (stav 2), da bez obzira na to da li se u postupku za utvrđivanje odgovornosti za povredu Etičkog kodeksa utvrdi ili ne utvrdi odgovornost učinioca i izrekne mjera, to ne utiče na njegovu eventualnu odgovornost po nekom drugom osnovu (stav 3). Odredbama Ustava Republike Srpske na čiju povredu se pozivaju davaoci inicijative i drugim relevantnim odredbama utvrđeno je: da niko ne može biti kažnjen za djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije bilo zakonom predviđeno kao kažnjivo djelo, niti mu se može izreći kazna koja za to djelo nije zakonom bila predviđena (član 20. stav 1), da zaposlenima može prestati radni odnos protivno njihovoj volji na način i pod uslovima koji su utvrđeni zakonom i kolektivnim ugovorom (član 39. stav 4), da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, obrazovanje (tačka 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tačka 2), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, te da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108).

Odredbom člana 64. stav 2. tačka v) Zakona o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 73/10, 104/11, 84/12, 108/13, 44/15, 90/16 i 31/18), koja je označena kao pravni osnov za njegovo donošenje, propisano je da Senat visokoškolske ustanove donosi opšte akte u skladu sa zakonom i statutom visokoškolske ustanove.

Uz to, odredbama Zakona o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 67/20), u odnosu na koje je tražena ocjena zakonitosti osporenog etičkog kodeksa, kao i drugim relevantnim odredbama tog zakona propisano je: članom 1. da se ovim zakonom uređuju ciljevi i principi visokog obrazovanja u Republici Srpskoj, nivoi i vrste visokog obrazovanja, osnivanje, organizacija i rad visokoškolskih ustanova, opšta načela u oblasti obezbjeđenja kvaliteta u visokom obrazovanju, obrazovna, naučnoistraživačka i umjetnička djelatnost visokoškolskih ustanova, prava i obaveze akademskog osoblja i studenata, tijela u oblasti visokog obrazovanja, finansiranje visokoškolskih ustanova, kao i druga pitanja od značaja za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja; članom 4. da se visoko obrazovanje zasniva, između ostalog, na sljedećim principima: akademske slobode, autonomija, etičnost akademskog osoblja (stav 1. tač. 1, 2. i 3); članom 53. da je Senat akademski i stručni organ visokoškolske ustanove koji čine rektor, prorektori, dekani fakulteta, direktori naučnoistraživačkog instituta, kao i studenti u skladu sa stavom 5. ovog člana (st. 1. i 3); članom 54. da Senat donosi opšte akte u skladu sa zakonom i statutom visokoškolske ustanove (stav 4); članom 119. da akademska čestitost u skladu sa ovim zakonom podrazumijeva istraživačku čestitost u planiranju, sprovođenju i objavljivanju rezultata istraživanja, nastavničku čestitost u mentorstvu, radu sa studentima i drugim saradnicima u nastavi, odnosno profesionalnost koja se ogleda u poštovanju međunarodnih akademskih normi, zakona i dostojanstva osobe (stav 1), da se povrede istraživačke čestitosti ogledaju u neetičkim praksama prilikom sprovođenja i objavljivanja rezultata istraživanja kao što su plagiranje, izmišljanje, krivotvorenje, zloupotreba autorstva, dvostruke publikacije, selektivno izvještavanje i slično (stav 2), da se povrede nastavničke čestitosti ogledaju u neetičkim praksama prilikom rada sa studentima i nastavnicima kao što su neizvršavanje nastavničkih obaveza, narušavanje dostojanstva ličnosti, uključujući zastrašivanje, ucjenjivanje, primanje mita i slično (stav 3); članom 121. da nastavnik ili saradnik koji je pravosnažnom presudom osuđen za krivično djelo protiv polnog integriteta, falsifikovanja javne isprave koju izdaje visokoškolska ustanova ili primanja mita u obavljanju poslova u visokoškolskoj ustanovi, kao i lice koje je teže prekršilo kodeks profesionalne čestitosti u skladu sa ovim zakonom, ne može biti birano u zvanje nastavnika, odnosno saradnika (stav 1); članom 145. da će Vlada u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti odluku o Mreži visokoškolskih ustanova iz člana 33. stav 1. ovog zakona (član 145. stav 1); članom 147. da će ministar u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti pravilnike o: 1) oblastima obrazovanja (član 31. stav 4), 2) o postupku utvrđivanja ispunjenosti uslova za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja (član 35. stav 6), 3) sadržaju, načinu i postupku upisa u Registar visokoškolskih ustanova (član 39. stav 3), 4) uslovima za izbor u naučno-nastavna, umjetničko-nastavna, nastavna i saradnička zvanja (član 87. stav 1), 5) sadržaju i načinu vođenja evidencije koju vodi visokoškolska ustanova (član 112. stav 4), 6) načinu prikupljanja, pohranjivanja i obrade informacija, odnosno ostale procedure važne za rad jedinstvenog informacionog sistema (član 113. stav 2), 7) sadržaju javnih isprava koje izdaje visokoškolska ustanova (član 115. stav 4), 8) postupku utvrđivanja ispunjenosti uslova za podsticajna sredstva (član 124. stav 6), 9) standardima i normativima za finansiranje javnih visokoškolskih ustanova (član 125. stav 3. tačka 1), 10) sufinansiranju međunarodne razmjene studenata i akademskog osoblja (član 125. stav 3. tačka 2); članom 148. da će se do donošenja podzakonskih akata iz čl. 145. i 147. ovog zakona primjenjivati podzakonski akti doneseni na osnovu Zakona o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 73/10, 104/11, 84/12, 108/13, 44/15, 90/16, 31/18 i 26/19) koji nisu u suprotnosti sa odredbama ovog zakona; članom 149. da će visokoškolske ustanove uskladiti svoje statute i druge opšte akte sa odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu podzakonskih akata propisanih čl. 145. i 147. ovog zakona (stav 1); članom 151. da stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 73/10, 104/11, 84/12, 108/13, 44/15, 90/16, 31/18, 26/19 i 40/20). U pogledu navoda davaoca inicijative da donosilac akta nije izvršio zakonsku obavezu da osporeni akt uskladi sa važećim Zakonom o visokom obrazovanju, Sud je utvrdio da je Zakon o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 73/10, 104/11, 84/12, 108/13, 44/15, 90/16, 31/18, 26/19 i 40/20), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Kodeksa profesionalne etike na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu i označen kao pravni osnov za njegovo donošenje, prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 67/20), kojim je, prije svega, uspostavljena obaveza za Vladu Republike Srpske i Ministarstvo za naučno-tehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo Republike Srpske, odnosno nadležnog ministra ovog ministarstva, da, u propisanom roku, donesu odluku o Mreži visokoškolskih ustanova i pravilnike koji su taksativno navedeni u tač. 1. do 10. člana 147. ovog zakona. Pored toga, Sud je utvrdio da je ovim zakonom uspostavljena i obaveza za visokoškolske ustanove da, u ostavljenom roku, nakon stupanja na snagu podzakonskih akata iz čl. 145. i 147. ovog zakona, dakle akata na čije donošenje su obavezani Vlada i resorni ministar, usklade svoje statute i druge opšte akte sa odredbama važećeg zakona. S tim u vezi Sud konstatuje da su doneseni sljedeći podzakonski akti: Odluka o Mreži visokoškolskih ustanova i studijskih programa Republike Srpske za period 2022-2023. godina („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 7/22 i 49/22), te Pravilnik o oblastima obrazovanja („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 64/21), Pravilnik o sufinansiranju međunarodne razmjene studenata i akademskog osoblja („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 67/21), Pravilnik o sadržaju, načinu i postupku upisa u Registar visokoškolskih ustanova („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 71/21), Pravilnik o standardima i normativima za finansiranje javnih visokoškolskih ustanova („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 85/21 I 9/22), Pravilnik o sadržaju javnih isprava koje izdaju visokoškolske ustanove (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 88/21), Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencija koje vodi visokoškolska ustanova (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 88/21), Pravilnik o postupku utvrđivanja ispunjenosti uslova za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 102/21) i Pravilnik o uslovima za izbor u naučno-nastavna, umjetničko-nastavna, nastavna i saradnička zvanja („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 2/22). Imajući u vidu da iz navedenog proizlazi da nisu doneseni pravilnici propisani u tač. 6. i 8. člana 147. Zakona o visokom obrazovanju, dakle Pravilnik o načinu prikupljanja, pohranjivanja i obrade informacija, odnosno ostale procedure važne za rad jedinstvenog informacionog sistema i Pravilnik o postupku utvrđivanju ispunjenosti uslova za podsticajna sredstva, Sud je ocijenio da nije istekao zakonom propisani rok za usklađivanje akata visokoškolskih ustanova, odnosno da Univerzitet u Istočnom Sarajevu kao visokoškolska ustanova još nije u obavezi da vrši usklađivanje svojih opštih akata sa odredbama važećeg Zakona o visokom obrazovanju pa prema tome ni osporenog Etičkog kodeksa.

Polazeći od toga da je odredbom člana 54. stav 4. važećeg Zakona o visokom obrazovanju propisano da Senat donosi opšte akte u skladu sa zakonom i statutom visokoškolske ustanove, te da je to bilo propisano i odredbom člana 64. stav 2. tačka v) Zakona o visokom obrazovanju koji je bio osnov za donošenje osporenog Kodeksa profesionalne etike, Sud je ocijenio da je osporeni etički kodeks donesen od strane Senata Univerziteta u Istočnom Sarajevu kao zakonom ovlašćenog organa.

Imajući u vidu odredbu člana 148. Zakona o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 67/20), Sud je ocjenjivao zakonitost osporenih odredaba čl. 50, 51, 52, 53, 54. i 55. Kodeksa profesionalne etike na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu u odnosu na ovaj zakon, dakle važeći Zakon o visokom obrazovanju, te utvrdio da navodi davaoca inicijative o povredi odredaba člana 119. i 121. stav 1. ovog zakona nisu osnovani. Naime, ovim odredbama Zakona o visokom obrazovanju definisana je akademska čestitost, te navedeno da se povrede istraživačke čestitosti ogledaju u neetičkim praksama prilikom sprovođenja i objavljivanja rezultata istraživanja kao što su plagiranje, izmišljanje, krivotvorenje, zloupotreba autorstva, dvostruke publikacije, selektivno izvještavanje i slično, a povrede nastavničke čestitosti u neetičkim praksama prilikom rada sa studentima i nastavnicima kao što su neizvršavanje nastavničkih obaveza, narušavanje dostojanstva ličnosti, uključujući zastrašivanje, ucjenjivanje, primanje mita i slično, kao i da lice koje je teže prekršilo kodeks profesionalne čestitosti ne može biti birano u zvanje nastavnika, odnosno saradnika. Takođe, ovim odredbama Zakona (član 119. stav 4) utvrđeno je ovlašćenje visokoškolskim ustanovama da svojim opštim aktima sankcionišu akademsko osoblje za koje se utvrdi da je povrijedilo akademsku čestitost (istraživačku i nastavničku). Kako je prema važećem Zakonu o visokom obrazovanju svaka visokoškolska ustanova dužna da, u skladu sa svojim opštim aktima, sankcioniše akademsko osoblje za koje se utvrdi da je povrijedilo akademsku čestitost, to osporene odredbe Kodeksa kojim su propisane vrste mjera koje se izriču za povrede etičkih načela, način njihovog izricanja i obavještavanja, organ nadležan za izricanje mjera, te izbor i svrha mjera nisu nesaglasne sa ovim zakonom. U vezi sa navedenim Sud je imao u vidu i da propisane mjere (pisana opomena, javna opomena i javni ukor) u osporenom Etičkom kodeksu nisu, u vrijeme donošenja, imale karakter sankcija, odnosno nisu imale nikakvo pravno dejstvo na statusna pitanja lica kojima je mjera izrečena, već su prvenstveno bile usmjerene na jačanje etičkog ponašanja u okvirima akademske zajednice. Navedeno, po ocjeni Suda, proizlazi iz sadržine osporenih odredaba, a posebno člana 55. Etičkog kodeksa kojim je određena svrha mjera, te propisano da postupak koji se vodi zbog kršenja pravila Etičkog kodeksa ne sprečava istovremeno vođenje krivičnog, disciplinskog ili nekog drugog postupka. Pri tome, Sud napominje da i dalje ostaje obaveza visokoškolskih ustanova da, kada se ispune zakonom propisani uslovi, svoje opšte akte uskladi sa važećim Zakonom o visokom obrazovanju, kojim je definisana akademska čestitost, te obavezane visokoškolske ustanove da svojim opštim aktima sankcionišu akademsko osoblje za koje se utvrdi da je povrijedilo akademsku čestitost.

U vezi sa navodima davalaca inicijative da osporeno propisivanje nije u saglasnosti sa Zakonom iz razloga što nije definisano šta se smatra težom, a šta lakšom povredom etičkih načela, Sud je ocijenio da, na osnovu člana 115. Ustava, nije nadležan za odlučivanje ovim povodom. Naime, Sud je na osnovu navedene ustavne odredbe nadležan da cijeni ustavnost i zakonitost postojeće norme, a ne i nepostojećih, dakle šta bi, u konkretnom slučaju, osporeni Etički kodeks trebalo da sadrži. Ustavni sud takođe, u smislu navedenog člana 115. Ustava, nije nadležan da odlučuje ni o pitanjima primjene osporenih odredaba Etičkog kodeksa u praksi.

Povodom osporavanja odredaba čl. 50, 51, 52, 53, 54. i 55. Kodeksa profesionalne etike na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu kojim su, kako je navedeno, propisane vrste mjera, način njihovog izricanja i obavještavanja, organ nadležan za izricanje mjera, te izbor i svrha mjera, u odnosu na principe iz člana 20. stav 1. i člana 39. stav 4. Ustava, Sud je ocijenio da se sadržina navedenih odredaba Kodeksa ne može dovesti u pravnu i logičku vezu sa sadržinom navedenih ustavnih principa, zbog čega nema osnova za ocjenu njihove saglasnosti sa navedenim odredbama Ustava.

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Svetlana Brković, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-40/22 31. maja 2023. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti čl. 50… | Sudska praksa | Aktio