Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 1. Odluke o određivanju prostora za održavanje javnih skupova („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 31/11).

Odluka donesena 31. 05. 2023.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-11/22

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

31. 05. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 31. maja 2023. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 1. Odluke o određivanju prostora za održavanje javnih skupova („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 31/11).

Obrazloženje

Pravni fakultet Univerziteta za poslovni inženjering i menadžment Banja Luka dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 1. Odluke o određivanju prostora za održavanje javnih skupova („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 31/11), koju je donijela Skupština Grada Banja Luka. Iako je u inicijativi navedena odluka osporena u cjelini, iz navoda davaoca inicijative i obrazloženja o povredi Ustava Republike Srpske proizlazi da se, u suštini, osporava odredba člana 1. ovog akta, kojom je definisan prostor za održavanje javnih skupova na području grada Banja Luka. U inicijativi se navodi da osporeno propisivanje nije u saglasnosti sa članom 30. i članom 49. stav 5. Ustava, te članom 11. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno da se krši ustavni princip neposredne primjene Ustavom zajemčenog prava na slobodu mirnog okupljanja. Davalac inicijative, naime, ističe da je predmetnom normom Odluke ograničeno pravo građana na slobodu mirnog okupljanja, jer je u znatnom obimu sužen prostor za održavanje javnih protesta i mirno okupljanje, tako što su predviđene samo dvije lokacije u gradu za ove aktivnosti. U vezi sa navedeni ukazuje na to da se u praksi ova odredba tumači restriktivno, na način da nadležni organi pretežno zauzimaju stav da se na površinama koje nisu navedene u ovom aktu javna okupljanja ne mogu održavati. Nadalje, u inicijativi se navodi da se, prema članu 30. stav 2. Ustava, samo zakonom može ograničiti sloboda okupljanja, tako da je propisivanje ograničavanja slobode izbora prostora za javno okupljanje na teritoriji grada Banja Luka predmetnim podzakonskim aktom, narušena ova ustavna odredba. Iz istih razloga je, po mišljenju davaoca inicijative, došlo do povrede člana 11. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koji garantuje slobodu mirnog okupljanja i udruživanja, te u tom smislu podrazumijeva određene obaveze države kako bi se osiguralo da građani neometano realizuju ovo pravo. U odgovoru na inicijativu koji je dostavila Skupština Grada Banja Luka navodi se da inicijativa nije osnovana, jer je osporena odluka u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o javnom okupljanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08). Donosilac ove odluke, naime, iznosi stav da ovim aktom nije ograničeno pravo građana Banje Luke na mirno okupljanje, već je u skladu sa članom 3. stav 3. Zakona o javnom okupljanju definisan prostor za održavanje javnih skupova na teritoriji ovog grada. Takođe ukazuje na to da je osporenim članom 1. Odluke, između ostalog, propisano da se u naseljima gdje nema javne površine javni skupovi održavaju na drugim pogodnim površinama, što daje najširu mogućnost za održavanje javnih skupova na teritoriji grada Banja Luka u skladu sa Zakonom o javnom okupljanju. Osporenim propisivanjem, kako se ističe, nije zabranjeno održavanje javnih skupova na ostalim površinama u gradu, koje nisu definisane članom 1. Odluke. Slijedom navedenog, predlaže se da Sud ne prihvati datu inicijativu.

Odluku o određivanju prostora za održavanje javnih skupova („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 31/11) donijela je Skupština Grada Banja Luka na osnovu člana 3. stav 3. Zakona o javnom okupljanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08), člana 30. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske br. 101/04, 42/05 i 118/05) i člana 32. Statuta Grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ br. 25/05 i 30/07). Osporenim članom 1. ove odluke propisano je da se za održavanje javnih skupova na području grada Banja Luka određuju prostori Trga Krajine i parka „Mladen Stojanović“, a u naseljima gdje nema javne površine - na drugim pogodnim površinama, uz saglasnost nadležnog odjeljenja Administrativne službe Grada i vlasnika zemljišta.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene odredbe predmetne odluke Sud je imao u vidu član 102. tačka 6. Ustava Republike Srpske kojim je utvrđeno da opština, preko svojih organa, u skladu sa zakonom izvršava zakone, druge propise i opšte akte Republike čije izvršavanje je povjereno opštini, te obezbjeđuje izvršavanje propisa i opštih akata opštine. Nadalje, odredbama Ustava u odnosu na koje davalac inicijative traži ocjenjivanje osporene norme predmetne odluke utvrđeno je: da građani imaju pravo na mirno okupljanje i javni protest, te da se sloboda okupljanja može zakonom ograničiti samo radi zaštite bezbjednosti ljudi i imovine (član 30), da se odredbe članova 13, 22, 23, 24, 25, 26, 28. i 30. Ustava ostvaruju u skladu sa odgovarajućim odredbama članova 8. do 11. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (član 49. stav 5).

Prema članu 11. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, na koji se takođe ukazuje u inicijativi, svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima, uključujući tu pravo na obrazovanje sindikata i pristupanje sindikatima radi zaštite svojih interesa (stav 1). Na uživanje ovih prava neće se postavljati nikakva ograničenja, osim onih koja su propisana zakonom i neophodna u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbjednosti ili javne sigurnosti, radi sprečavanja nereda ili kriminala, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih. Ovim se članom ne sprečava zakonito ograničavanje uživanja ovih prava pripadnicima oružanih snaga, policije ili državne uprave (stav 2).

Članom 30. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05 i 118/05), koji je označen kao pravni osnov za donošenje osporene odluke, a koji je bio na snazi u vrijeme njenog donošenja, propisano je da skupština opštine, pored ostalog, donosi odluke i druga opšta akta i daje njihovo autentično tumačenje. Identičnu odredbu sadrži i član 39. stav 2. tačka 2. važećeg Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 97/16, 36/19 i 61/21).

Odredbama Zakona o javnom okupljanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) koje su, po ocjeni Suda, relevantne u konkretnom slučaju propisano je: da se ovim zakonom uređuju javna okupljanja građana radi javnog izražavanja političkih, socijalnih i drugih uvjerenja i interesa, način organizovanja mirnih okupljanja i javnih protesta, javne priredbe i drugi javni skupovi koji su slobodni i ostvaruju se na način propisan ovim zakonom (član 1), da se javnim okupljanjem u smislu ovog zakona smatra svako organizovano okupljanje građana koje se održava na za to primjerenom prostoru (član 2) da je prostor primjeren za javni skup javno mjesto koje je pristupačno i pogodno za okupljanje lica čiji broj i identitet nije unaprijed određen i na kome okupljanje građana ne dovodi do ugrožavanja prava drugih lica, javnog morala, bezbjednosti ljudi i imovine, zdravlja ljudi i ometanja javnog saobraćaja (član 3. stav 1), da se aktom grada, odnosno opštine, određuje prostor iz stava 1. člana 3. (član 3. stav 3), da se samo ovim zakonom mogu propisati ograničenja prava na javno okupljanje radi zaštite Ustavom utvrđenog poretka, javnog morala i zdravlja ljudi, kao i zaštite sloboda i prava drugih ljudi (član 5), da se, izuzev prostora određenog aktom grada, odnosno opštine iz člana 3. stav 3. ovog zakona, mirno okupljanje ne može održavati u blizini bolnica, na način da ometa pristup vozilima hitne pomoći; u blizini dječjih vrtića i osnovnih škola dok u njima borave djeca; u nacionalnim parkovima i zaštićenim parkovima prirode, osim mirnih okupljanja koja imaju za cilj popularizaciju zaštite prirode i obilježavanje značajnih istorijskih datuma; u blizini spomenika kulture, ako bi to moglo prouzrokovati uništenje ili oštećenje zaštićene vrijednosti; na magistralnim, regionalnim i lokalnim putevima na način kojim se ugrožava bezbjednost saobraćaja; te u blizini objekata koji se posebno obezbjeđuju na udaljenosti najmanje 50 metara od njih (član 12), da će nadležni organ rješenjem zabraniti održavanje mirnog okupljanja ako je prijavljeno na prostorima na kojima se u skladu sa ovim zakonom ne može održavati (član 13. stav 1. tačka v). Imajući u vidu navedeno, Sud je ocijenio da propisivanjem iz osporenog člana 1. predmetne odluke nisu narušene ustavne garancije iz člana 30. Ustava Republike Srpske, kako se to navodi u inicijativi. Prije svega, Sud je utvrdio da u pogledu ostvarivanja prava na mirno okupljanje Ustav upućuje na zakon kojim treba bliže da se uređuje način ostvarivanja ovog prava u granicama i u obimu koji određuje Ustav. Shodno tome, osporena odluka je donesena na osnovu ovlašćenja iz Zakona o javnom okupljanju, sa ciljem izvršavanja relevantne odredbe člana 3. stav 3. ovog zakona, kojom je propisano da se aktom grada, odnosno opštine, određuje prostor koji je primjeren za javne skupove. Saglasno ovom ovlašćenju, osporenom normom člana 1. Odluke definisan je prostor za održavanje javnih skupova na području grada Banja Luka. Ovakvo propisivanje, po ocjeni Suda, ne predstavlja ograničenje Ustavom garantovanog prava na mirno okupljanje, kako to smatra davalac inicijative. Naime, sloboda mirnog okupljanja je članom 30. Ustava uređena na opšti način, te je predviđeno da se isključivo zakonom može ograničiti sloboda okupljanja radi zaštite temeljnih vrijednosti koje Ustav posebno štiti – bezbjednost ljudi i imovine, u skladu sa ustavnim okvirom zakonodavne nadležnosti u oblasti zaštite ljudskih prava. U tom smislu je članom 3. stav 2. i članom 12. Zakona o javnom okupljanju propisano na kojim prostorima se javni skup i mirna okupljanja ne mogu održavati.

Dakle, definisanjem određenih prostora za održavanje javnih skupova na području grada Banja Luka - Trg Krajine i park „Mladen Stojanović“, a u naseljima gdje nema javne površine - na drugim pogodnim površinama, donosilac osporene odluke, po ocjeni Suda, nije ograničio pravo građana na mirno okupljanje i javni protest, već je postupio u skladu sa obavezom utvrđenom članom 3. stav 3. Zakona o javnom okupljanju, odnosno odredio je konkretan prostor koji je primjeren za javno okupljanje na području grada Banja Luka, vodeći istovremeno računa o ograničenjima koja su propisana Ustavom i ovim zakonom, te ne dovodeći pri tome u pitanje garancije zajamčene članom 30. Ustava. Sud smatra da su navodi inicijative odraz pogrešnog tumačenja ove ustavne norme, te kao posljedica toga i osporene odredbe predmetne odluke.

Iz istih razloga Sud je ocijenio da osporeno normiranje nije suprotno članu 11. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja štiti slobodu mirnog okupljanja i udruživanja, te u realizaciji ovih prava dopušta ograničenja propisana zakonom koja su neophodna u interesu nacionalne bezbjednosti, sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja i prava i sloboda drugih.

Navodi inicijative o restriktivnom tumačenju osporene odredbe od strane nadležnih organa prilikom njene primjene u praksi nisu od ustavnopravnog značaja, imajući u vidu da prema članu 115. Ustava Republike Srpske ovaj sud nije nadležan da ocjenjuje primjenu opštih pravnih akata.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti osporene odredbe predmetne odluke odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Svetlana Brković, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-11/22 31. maja 2023. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 1. Odluke o… | Sudska praksa | Aktio