Ustavni sud Republike Srpske
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 73. stav 2) Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 79/15, 63/20 i 64/22).
Odluka donesena 27. 09. 2023.
Predmeti (1)
U-43/22
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
27. 09. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 27. septembra 2023. godine, donio je
ODLUKU
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 73. stav 2) Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 79/15, 63/20 i 64/22).
Obrazloženje
JU „Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje“ Banja Luka podnio je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 73. stav 2) Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 79/15, 63/20 i 64/22). U prijedlogu se navodi da osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa članom 10. i članom 48. Ustava Republike Srpske. Predlagač, naime, smatra da su predmetnim propisivanjem, prema kojem je u kolektivnom pregovaranju u predškolskom vaspitanju predviđena i treća strana – osnivač, radnici javnih predškolskih ustanova stavljeni u neravnopravan i diskriminirajući položaj u odnosu na radnike drugih javnih ustanova na lokalnom nivou. U vezi s tim citira odredbe člana 10. stav 1) i člana 240. st. 3) i 4) Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16, 66/18 i 119/21), kojima je, pored ostalog, propisano ko su subjekti koji zaključuju poseban kolektivni ugovor za javne službe i kolektivni ugovor kod poslodavca. Kao argument u prilog svom stanovištu predlagač ukazuje na druge oblasti, odnosno javne ustanove na nivou jedinice lokalne samouprave kod kojih nije predviđen osnivač kao ugovorna strana prilikom kolektivnog pregovaranja, zbog čega, po njegovom mišljenju, zaposleni u predškolskim javnim ustanovama nemaju isti tretman na nivou lokalne vlasti kao zaposleni u ostalim javnim ustanovama koje se finansiraju iz lokalnog budžeta. Nadalje, u prijedlogu se ističe da je navedeni stav predlagača potvrđen i u primjeni ove odredbe u praksi, jer reprezentativni sindikat u ovoj oblasti ne može da postigne saglasnost sa osnivačem, odnosno jedinicom lokalne samouprave, u pogledu povećanja plate radnika. Pored toga, po mišljenju predlagača, osporenim propisivanjem se ograničava i pravo sindikata u oblasti predškolskog vaspitanja i obrazovanja i poslodavaca na kolektivno pregovaranje. U odgovoru na prijedlog koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se da je prijedlog neosnovan, te da sadrži pogrešno tumačenje ustavnih odredaba na koje se predlagač poziva, zbog čega se predlaže da Sud isti odbije. Donosilac predmetnog zakona, prije svega, ističe da je prilikom osporenog propisivanja zakonodavac ostao u granicama zajamčenih ovlašćenja iz tač. 11. i 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava. U odgovoru se, nadalje, iznosi stav da je u odnosu na Zakon o radu, na čije odredbe ukazuje predlagač, Zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju lex specialis, kojim se obezbjeđuje legislativni okvir za ostvarivanje prava iz ove oblasti, što proizlazi, između ostalog, i iz člana 1. stav 1) i člana 2. st. 1) i 2) Zakona o radu. Zbog toga se, po mišljenju zakonodavca na pitanja osnivanja i rada predškolskih ustanova primjenjuju odredbe osporenog zakona, dok se Zakon o radu primjenjuje samo na pitanja koja nisu regulisana Zakonom o predškolskom vaspitanju i obrazovanju. U odgovoru se potom navodi da je za tumačenje osporene zakonske odredbe potrebno imati u vidu da je predmetnim zakonom propisano da predškolsku ustanovu može osnovati jedinica lokalne samouprave, da sredstva za obavljanje ove djelatnosti obezbjeđuje osnivač na osnovu usvojenog budžeta, te da se, zbog toga, u kolektivno pregovaranje i potpisivanje kolektivnog ugovora uključuje i osnivač kako bi se obezbijedilo dovoljno sredstava za nesmetan rad predškolske ustanove i raspodjelu istih na odgovarajući način. Stoga je, kako se ističe, osporena odredba rezultat cjelishodne procjene zakonodavca, a Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje cjelishodnost i opravdanost normativnih rješenja. Konačno, donosilac osporenog zakona ističe da je pitanje subjekata sa kojima sindikat pregovara i potpisuje kolektivni ugovor na identičan način riješeno i odredbom člana 141. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju (“Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 81/22), kao i članom 126. Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 41/18, 35/20 i 92/20). Osporenim članom 73. stav 2) Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 79/15, 63/20 i 64/22) propisano je da u ime radnika u predškolskim ustanovama sindikat kolektivno pregovara i potpisuje kolektivni ugovor sa osnivačem ustanove i poslodavcem.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih zakonskih odredaba Sud je imao u vidu da je tačkama 11, 12. i 18. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, sistem javnih službi, radne odnose, brigu o djeci i omladini, obrazovanje, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom. Pored toga, prema članu 108. stav 1. Ustava, zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom.
Odredbama Ustava u odnosu na koje predlagač traži ocjenu ustavnosti osporenih zakonskih normi utvrđeno je: da su građani Republike Srpske ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), te da se prava i slobode zajamčeni ovim ustavom ne mogu oduzeti ili ograničiti (član 48. stav 1).
Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, Zakonom o predškolskom vaspitanju i obrazovanju uređeno je predškolsko vaspitanje i obrazovanje djece od šest mjeseci do polaska u osnovnu školu, a koje se ostvaruje kroz program predškolskog vaspitanja i obrazovanja. Odredbama ovog zakona koje su relevantne u konkretnom slučaju propisano je: da je predškolsko vaspitanje i obrazovanje djelatnost od opšteg interesa koja obuhvata vaspitanje i obrazovanje djece predškolskog uzrasta (član 3. stav 1), da predškolska ustanova može biti osnovana kao javna ili privatna ustanova, da predškolske ustanove mogu osnovati Republika, jedinica lokalne samouprave, vjerska zajednica i drugo pravno i fizičko lice, u skladu sa zakonom (član 12. st. 1. i 3); da zaposleni u predškolskoj ustanovi ostvaruju pravo na sindikalno organizovanje i na štrajk, u skladu sa zakonom (član 73. stav 1); da sredstva za obavljanje djelatnosti predškolskog vaspitanja i obrazovanja predškolske ustanove obezbjeđuje osnivač (član 93. stav 1); da osnivač predškolske ustanove obezbjeđuje sredstva za rashode za lična primanja koji se odnose na bruto plate zaposlenih i bruto naknade troškova i ostalih ličnih primanja zaposlenih, rashode po osnovu korišćenja robe i usluga, osim troškova koji se odnose na direktne i indirektne troškove ishrane djece, te izdatke za nefinansijsku imovinu (član 94. stav 1); da osnivač javne predškolske ustanove donosi odluku u kojoj mjeri i procentu će izdvajati sredstva za oblast predškolskog vaspitanja i obrazovanja od ukupnog budžeta jedinice lokalne samouprave (član 95. stav 1). Između ostalog, osporenom odredbom člana 73. stav 2. ovog zakona su definisani subjekti u kolektivnom pregovaranju u predškolskim ustanovama tako što je propisano da u ime radnika u predškolskim ustanovama sindikat kolektivno pregovara i potpisuje kolektivni ugovor sa osnivačem ustanove i poslodavcem. Polazeći od navedenog, Sud je ocijenio da osporenim propisivanjem iz člana 73. stav 2. predmetnog zakona nisu narušene garancije iz člana 10. i člana 48. stav 1. Ustava, na koje se ukazuje u prijedlogu. Prilikom ove ocjene Sud je, prije svega, imao u vidu sadržaj osporene zakonske odredbe, iz kojeg se, po ocjeni Suda, bez dileme može zaključiti da ista ne utiče na ostvarivanje prava iz radnog odnosa zaposlenih u predškolskim ustanovama, odnosno pravo njihovog sindikata da pristupi kolektivnom pregovaranju i zaključivanju kolektivnog ugovora, te da stoga i ne može dovesti u pitanje ustavno načelo zabrane diskriminacije na način kako to pogrešno tumači predlagač. Sud je, dakle, mišljenja da sama činjenica da je predmetnim propisivanjem zakonodavac predvidio da je osnivač predškolske ustanove jedan od pregovarača sindikata prilikom zaključivanja kolektivnog ugovora u ovoj oblasti ne utiče na pravo zaposlenih u javnim predškolskim ustanovama da pristupe kolektivnom pregovaranju i zaključivanju kolektivnog ugovora i ne dovodi do njihovog neravnopravnog tretmana u odnosu na zaposlene u drugim javnim ustanovama. Istovremeno, Sud smatra da navode o diskriminaciji predlagač neosnovano temelji na poređenju zaposlenih u javnim predškolskim ustanovama sa zaposlenim u drugim javnim ustanovama na nivou jedinice lokalne samouprave iz sasvim drugih oblasti (socijalni rad, kultura), na koje se ne primjenjuje osporeni zakon i koji zbog toga nisu u istoj pravnoj situaciji, te se ne mogu dovoditi u vezu u kontekstu ustavnih garancija iz člana 10. Po ocjeni ovog suda zakonodavac je, cijeneći činjenicu da je predškolsko vaspitanje i obrazovanje djelatnost od opšteg interesa, te imajući u vidu pravni položaj, odnosno Zakonom utvrđena prava i obaveze osnivača predškolske ustanove, a u skladu sa svojom cjelishodnom procjenom i zakonodavnom politikom u uređivanju ovih pravnih odnosa, osporenom odredbom propisao da je pored poslodavca, i osnivač predškolske ustanove jedan od pregovarača sindikata prilikom zaključivanja kolektivnog ugovora u ovoj oblasti. Ovakvo propisivanje je, po ocjeni Suda, prevashodno u funkciji realizacije prava na kolektivno pregovaranje radnika u predškolskim ustanovama, odnosno ostvarivanja njihovih prava iz radnog odnosa, te ne dovodi u pitanje nijednu od ustavnih garancija na koje se poziva predlagač.
Pored toga, Sud smatra potrebnim ukazati na to da činjenica što Zakon o radu, kao opšti propis u oblasti radnih odnosa, na drugačiji način uređuje predmetnu materiju u odnosu na osporenu normu Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju, a na šta se takođe poziva predlagač, nije relevantna sa ustavnopravnog aspekta, tako da ne može dovesti u pitanje garancije iz članova 10. i 48. Ustava.
Konačno, kako iz prijedloga jasno proizlazi, navodi predlagača se u pretežnom dijelu odnose na primjenu osporene odredbe u konkretnom slučaju u praksi, odnosno na problem postizanja saglasnosti sindikata sa osnivačem javnih predškolskih ustanova u pogledu utroška predviđenih sredstava i povećanja plata zaposlenima, koje pitanje, prema članu 115. Ustava, nije u okviru nadležnosti ovog suda.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Svetlana Brković, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković i prof. dr Marko Rajčević.
Broj: U-43/22 27. septembra 2023. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.