Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 99a. st. 2, 3. i 5. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 110/16, 22/18 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske, 62/18, 95/19 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske i 90/23) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Odluka donesena 30. 10. 2024.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-88/23

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

30. 10. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5, člana 42. stav 1. i člana 60. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 30. oktobra 2024. godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da član 99a. st. 2, 3. i 5. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 110/16, 22/18 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske, 62/18, 95/19 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske i 90/23) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Obrazloženje

Arsenije Baltić iz Banjaluke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 99a. stav 3. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 110/16, 22/18 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske, 62/18, 95/19 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske i 90/23). Davalac inicijative osporava navedenu zakonsku odredbu u odnosu na odredbe čl. 5. alineja 1, 54. i 108. Ustava Republike Srpske. U inicijativi se navodi da je osporena odredba u suprotnosti sa članom 54. Ustava, koji garantuje da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu, jer, prema osporenoj odredbi, svojina stečena nasljeđivanjem ili kao bračna tekovina ima pravnu zaštitu kakvu nema svojina stečena po drugim osnovima, kao npr. održajem. U inicijativi se ukazuje na svrhu i pravno dejstvo zabilježbe spora, koje je, kako se navodi, komplementarno djelovanju povjerenja u istinitost i potpunost javne evidencije iz člana 56. st. 1. i 2. Zakona o stvarnim pravima, i ističe da zabilježba spora predstavlja vid zaštite vanknjižnog imaoca spornog prava na nepokretnosti od dejstva zaštite povjerenja u javne evidencije, za vrijeme dok traje postupak pred sudom koji je neophodan za uknjižbu tog prava, jer čini vidljivim da je zatražen upis spornog prava i da se time isključuje dobra vjera sticaoca u odnosu na to pravo, pod uslovom da ono bude pravosnažno utvrđeno. Dalje se navodi da se kod sticanja prava svojine na osnovu zakona, pravo svojine na nepokretnosti stiče ispunjavanjem zakonom određenih pretpostavki, kao na primjer kod održaja (član 58. stav 1. Zakona o stvarnim pravima), gdje u određenom periodu, do sticanja isprave podobne za upis toga prava u javnoj evidenciji, postoji vanknjižno vlasništvo. Takođe se navodi da je moguće da kod sticanja svojine na osnovu odluke suda i nasljeđivanjem neko lice bude nosilac prava svojine na nepokretnosti, a da to pravo tokom određenog vremena nije upisano u javnu evidenciju. Zaključno, u inicijativi se navodi da osporena zakonska odredba ne pokriva slučajeve u kojima podnosilac zahtjeva za zabilježbu spora nije prethodni nosilac stvarnog prava, kao na primjer kod sticanja prava svojine održajem, te da, ukoliko se tačka b) osporene odredbe sistemski tumači u vezi sa članom 23. stav 1. Zakona o stvarnim pravima, spor se ne može zabilježiti ako se odnosi na sticanje prava svojine na nepokretnosti na osnovu odluke suda ili drugog organa ili ako se odnosi na sticanje prava svojine na osnovu bilo kog drugog zakona sem Porodičnog zakona, a što znači da su iz mogućnosti zabilježbe isključeni sporovi o sticanju prava svojine na nepokretnosti održajem, građenjem na tuđem zemljištu i po raznim drugim zakonom predviđenim osnovima. S obzirom na navedeno davalac inicijative smatra da ne smije biti diskriminacije u pravnoj zaštiti svojine, zavisno od toga po kom osnovu je ona stečena. Narodna skupština Republike Srpske nije Sudu dostavila odgovor na inicijativu.

Osporenom odredbom člana 99a. stav 3. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 110/16, 22/18 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske, 62/18, 95/19 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske i 90/23) propisano je da nadležna područna jedinica Uprave, u roku od osam dana od dana predaje zahtjeva sa dokumentacijom iz stava 2. ovog člana, donosi rješenje o ispunjenosti uslova i vrši upis zabilježbe spora u javnu evidenciju u sljedećim slučajevima: a) ukoliko je podnosilac zahtjeva prethodni nosilac stvarnog prava, b) ukoliko je u pitanju spor po tužbi za utvrđivanje bračne tekovine, spor po tužbi za utvrđivanje prava svojine po osnovu prava nasljeđivanja, spor po tužbi radi utvrđivanja ništavosti ugovora zbog povrede zakonskog prava preče kupovine, odnosno upisanog ugovornog prava preče kupovine.

U postupku razmatranja date inicijative, Sud je na osnovu člana 42. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 104/11 i 92/12) proširio ocjenu ustavnosti i na st. 2. i 5. člana 99a. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 110/16, 22/18 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske, 62/18, 95/19 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske i 90/23) kojima je propisano da zahtjev za zabilježbu spora lice koje smatra da mu je povrijeđeno stvarno pravo podnosi nadležnoj područnoj jedinici Uprave i uz zahtjev dostavlja sljedeću dokumentaciju: a) kopiju tužbe, b) dokaz da je parnica počela da teče (član 99a. stav 2), da nadležna područna jedinica Uprave odbija zahtjev za zabilježbu spora u slučaju kada nisu ispunjeni uslovi iz st. 2. i 3. ovog člana (član 99a. stav 5).

Prilikom ocjene osporene zakonske odredbe Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike utvrđeno: da se ustavno uređenje Republike temelji na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima i na vladavini prava (član 5. al. 1. i 4), da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu (član 54), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, organizaciju, nadležnost i rad državnih organa, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom ( tač. 6, 10. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tač. 2), da poslove državne uprave obavljaju ministarstva i drugi republički organi uprave, koji sprovode zakone i druge propise i opšte akte, rješavaju u upravnim stvarima, vrše nadzor i obavljaju druge upravne poslove utvrđene zakonom (član 97. st. 1. i 2), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108).

Sud je takođe imao u vidu da se Zakonom o premjeru i katastru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 110/16, 22/18 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske, 62/18, 95/19 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske i 90/23) uređuju upravni i stručni poslovi koji se odnose, pored ostalog, na premjer Republike Srpske, postupak osnivanja katastra nepokretnosti i katastar nepokretnosti (član 1). Relevantnim odredbama ovog zakona propisano je: da je katastar nepokretnosti osnovni i javni registar o nepokretnostima i stvarnim pravima na njima (član 4. stav 1), da se za rješavanje pojedinih pitanja upisa stvarnih prava koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju svojina i druga stvarna prava, a za rješavanje pitanja postupka koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje parnični, vanparnični postupak, opšti upravni postupak i upravni spor (član 7), da su osnovna načela katastra nepokretnosti načelo upisa, načelo javnosti, načelo prvenstva, načelo pouzdanja, načelo legaliteta, načelo formalnosti, načelo obaveznosti i načelo određenosti (član 53), da svako ima pravo da izvrši uvid u podatke koje sadrži katastar nepokretnosti, da mu se izda list nepokretnosti ili potvrda da je određena nepokretnost ili pravo upisano u katastar nepokretnost (član 55) i da se smatra da su podaci o nepokretnosti istiniti i da potpuno odražavaju činjenično i pravno stanje nepokretnosti (član 56. stav 1), da se svojina i druga stvarna prava na nepokretnostima stiču, prenose i ograničavaju upisom u katastar nepokretnosti (konstitutivnost upisa), a prestaju brisanjem upisa (čl. 62. stav 1), da se u slučajevima određenim zakonom, svojina i druga stvarna prava na nepokretnostima mogu steći i prije upisa u katastar nepokretnosti, a upisom proizvode pravno dejstvo prema trećim licima (deklarativnost upisa (član 63. stav 2)), da su vrste upisa u katastar nepokretnosti upis nepokretnosti, upis stvarnih prava, upis određenih obligacionih prava, u skladu sa članom 62. stav 3. ovog zakona, predbilježba i zabilježba (član 90), da je zabilježba upis kojim se u katastar nepokretnosti upisuju činjenice koje su od značaja za zasnivanje, izmjenu, prestanak ili prenos stvarnih prava na nepokretnostima, koje se odnose na ličnost imaoca prava, na samu nepokretnost ili na pravne odnose povodom nepokretnosti (član 98. stav 1), da su od upisa zabilježbe koja je od značaja za zasnivanje, izmjenu, prestanak ili prenos stvarnih prava na nepokretnostima, sva raspolaganja imaoca prava i upisi u katastru nepokretnosti koji su protivni svrsi upisane zabilježbe uslovni i zavise od ishoda rješavanja stvarnih prava na nepokretnosti zbog kojih je zabilježba upisana (član 98. stav 2), da se zabilježbom vrši upis činjenica koje se odnose na lična stanja imaoca prava, prvenstveni red za budući upis, pokretanje spora za utvrđivanje prava na nepokretnosti, pokretanje upravnog spora protiv drugostepenog rješenja u osnivanju i održavanju katastra nepokretnosti i katastra vodova, pokretanje postupka eksproprijacije nepokretnosti, zabranu otuđenja i opterećenja nepokretnosti, zabranu upisa stvarnih prava na nepokretnosti, postupak izvršenja, zaštitu prirodnih dobara i ostale zabilježbe propisane posebnim zakonom (član 99), da je zabilježba spora upis kojim se čini vidljivim da se povodom stvarnog prava vodi pred sudom postupak, čiji bi ishod mogao uticati na upis, pripadanje, postojanje, obim, sadržaj ili opterećenje tog prava (član 99a. stav 1), da nadležna područna jedinica Uprave odbija zahtjev za zabilježbu spora i u slučaju kada su ispunjeni uslovi iz st. 2. i 3. ovog člana, ali se spor odnosi na postupak po vanrednim pravnim lijekovima (član 99a. stav 6). Takođe, odredbama Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09, 58/09, 95/11, 60/15 i 107/19), na koje se ukazuje u inicijativi, propisano je da se pravo svojine stiče na osnovu pravnog posla, zakona, odluke suda ili drugog organa i nasljeđivanjem, uz ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom (član 23. stav 1), da sticalac upisom stiče nepokretnost kao da je stiče od njenog vlasnika, ako nepokretnost, postupajući s povjerenjem u javnu evidenciju, stekne u dobroj vjeri od lica koje je bilo upisano kao vlasnik te nepokretnosti, iako to nije bio (član 56. stav 1), da je sticalac, koji je postupajući s povjerenjem u javnu evidenciju u dobroj vjeri stekao pravo svojine nepokretnosti, stekao tu nepokretnost kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz javne evidencije bilo vidljivo da je zatražen njihov upis, osim ako zakonom nije drugačije određeno (član 56. stav 2.), da samostalni držalac stiče održajem pravo svojine na nepokretnosti, ako mu je državina zakonita i savjesna, a nije pribavljena silom, prijetnjom ili zloupotrebom povjerenja, istekom deset godina neprekidnog držanja (član 58. stav 1), da samostalni držalac nepokretnosti, čija je državina savjesna, stiče održajem svojinu na nepokretnosti istekom dvadeset godina neprekidnog držanja (član 58. stav 2).

Pored navedenog, Sud je imao u vidu da je članom 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 i 27/24) propisano da se ovim zakonom određuju pravila postupka na osnovu kojih osnovni sudovi, okružni sudovi, okružni privredni sudovi, Viši privredni sud i Vrhovni sud Republike Srpske raspravljaju i odlučuju u građanskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Odredbom člana 53. istog zakona je propisano da se parnični postupak pokreće tužbom, a u članu 60. st. 1. i 2. da parnica počinje da teče dostavljanjem tužbe tuženom (stav 1), te da u pogledu zahtjeva koji je stranka postavila u toku postupka parnica počinje da teče od časa kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka (stav 2).

Takođe, u članu 1. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 36/09, 91/16, 16/23 i 27/24) je propisano da se ovim zakonom utvrđuju pravila vanparničnog postupka po kojima sudovi ili drugi organi postupaju i odlučuju o ličnim, porodičnim, imovinskim i drugim pravima i pravnim interesima koji se po zakonu rješavaju u vanparničnom postupku (stav 1), da se odredbe ovog zakona primjenjuju i u drugim pravnim stvarima iz nadležnosti sudova za koje zakonom nije izričito određeno da se rješavaju u vanparničnom postupku, a ne odnose se na zaštitu povrijeđenog ili ugroženog prava, niti se zbog karaktera pravne stvari ili svojstva stranaka u postupku mogu primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu izloženog, Sud je ocijenio da je zakonodavac u skladu sa svojim ustavnim ovlašćenjima iz tač. 6. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava predmetnim zakonom uredio katastar nepokretnosti kao osnovni i javni registar o nepokretnostima i stvarnim pravima na njima, vrste upisa u katastar nepokretnosti, u okviru kojih i zabilježbu spora, kao upis kojim se čini vidljivim da se povodom stvarnog prava pred sudom vodi postupak, čiji bi ishod mogao uticati na upis, pripadanje, postojanje, obim, sadržaj ili opterećenje tog prava. Međutim, po ocjeni Suda, zakonodavac je propisujući u članu 99a. stav 2. i 3. postupio suprotno načelu vladavine prava iz člana 5. alineja 4. Ustava Republike Srpske. Naime, ovlašćenje zakonodavca da uredi vrste upisa u katastar nepokretnosti podrazumijeva istovremeno i obavezu da zakonska norma mora da ispunjava određene standarde koji se tiču njenog kvaliteta. Da bi zakonska norma bila u funkciji ostvarivanja vladavine prava, ona mora da bude precizna i jasna, odnosno dostupna i predvidiva adresatima, tako da oni mogu da zaštite svoja prava i obaveze, kao i pravne posljedice svojih ponašanja i tako ih usklade sa sadržajem zakonske norme.

Suprotno tome, zakonodavac je u članu 99a. st. 2. i 3. Zakona podnošenje zahtjeva za zabilježbu spora uslovio dostavljanjem kopije tužbe i dokaza da je parnica počela da teče i propisao da je zabilježba spora, kao vrsta upisa u katastar nepokretnosti, moguća samo ukoliko su ispunjeni uslovi da je podnosilac zahtjeva za zabilježbu spora prethodni nosilac stvarnog prava i ukoliko je u pitanju spor po tužbi za utvrđivanje bračne tekovine, spor po tužbi za utvrđivanje prava svojine po osnovu prava nasljeđivanja i spor po tužbi radi utvrđivanja ništavosti ugovora zbog povrede zakonskog prava preče kupovine, odnosno upisanog ugovornog prava preče kupovine.

Sud je ocijenio da ovakvo zakonsko rješenje nije u funkciji vladavine prava. Naime, prema citiranim odredbama procesnih zakona, nadležni sudovi raspravljaju i odlučuju u građanskopravnim sporovima, odnosno o imovinskim i drugim pravima i pravnim interesima u parničnom i u vanparničnom postupku. Imajući u vidu navedeno, tj. da se o stvarnim pravima pred sudom može raspravljati i odlučivati, pored parničnog, i u vanparničnom postupku, Sud je ocijenio da je zakonodavac postupio suprotno ustavnom načelu vladavine prava kada je u članu 99a. stav. 2 Zakona propisao mogućnost podnošenja zahtjeva za zabilježbu spora, samo u slučaju kada se povodom stvarnih prava na nepokretnostima vodi parnični postupak. Po ocjeni Suda, ograničavanje ovlašćenja stranke da zahtijeva zabilježbu spora o stvarnim pravima isključivo ukoliko se vodi parnični postupak nema objektivnih i opravdanih razloga i kriterijuma. Takođe, Sud smatra da je propisivanje da je stranka uz zahtjev za zabilježbu spora dužna dostaviti dokaz da je parnica počela da teče nedovoljno precizno i jasno za adresate osporene norme i predstavlja prevelik teret za njih, s obzirom na to da je nastanak parnice procesna okolnost koja nije rezultat dispozitivne radnje stranke koja pokreće postupak i van je bilo kakve kontrole ili uticaja te stranke.

Sud je ocijenio da propisivanje iz odredbe člana 99a. stav 3. Zakona nije u funkciji vladavine prava. Po ocjeni Suda, dopuštenost zabilježbe spora određuje priroda spora i njegove pravne posljedice, što znači da je spor čija je zabilježba dopuštena u javnu evidenciju, svaki spor koji se odnosi na nekretninu (održaj, građenje na tuđem zemljištu i sl.) ili na već upisano stvarno pravo na nekretninama (pobijanje dužnikovih pravnih radnji, investicijski sporovi, sporovi proistekli iz izlaganja na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanja prava na nepokretnostima iz člana 89. Zakona i sl.), a što uostalom proizlazi iz zakonom date definicije pojma zabilježbe spora iz člana 99a. stav 1. istog zakona, koji propisuje da je zabilježba spora upis kojim se čini vidljivim da se povodom stvarnog prava vodi pred sudom postupak čiji bi ishod mogao uticati na upis, pripadanje, postojanje, obim, sadržaj ili opterećenje tog prava. Shodno navedenom, Sud smatra da aktivnu legitimaciju da zahtijeva zabilježbu spora ima svaka stranka u postupku između kojih se spor vodi, kao i svako drugo lice koje je učesnik postupka, odnosno koje za to ima pravni interes, pod uslovom da dokaže da se pred sudom vodi postupak, koji može uticati na upisana stvarna prava. Pri tome, Sud ukazuje na to da nadležna područna jedinica Uprave svaki zahtjev za upis zabilježbe spora mora pažljivo razmatrati, a u kontekstu zaštite prava savjesnog titulara, jer svrha zabilježbe spora nije da se spriječi raspolaganje upisanim pravima, već da se pruži obavještenje trećim licima da postoje činjenice o kojima treba voditi računa prilikom stupanja u pravni promet povodom određene nepokretnosti, što je saglasno zakonskom načelu javnosti i pouzdanja u katastar nepokretnosti, koji je osnovni i javni registar o nepokretnostima i stvarnim pravima na njima. Na osnovu izloženog, Sud je ocijenio da je zakonodavac u članu 99a. st. 2. i 3. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske, dajući legitimaciju za upis zabilježbe spora samo prethodnom nosiocu stvarnog prava i određujući vrste sporova u kojima se može tražiti upis zabilježbe spora, kao uslove koji moraju biti ispunjeni za donošenje rješenja o upisu zabilježbe spora u javnu evidenciju o nepokretnostima i stvarnim pravima na njima, normirao suprotno načelu vladavine prava iz člana 5. al. 4. Ustava Republike Srpske.

Kako je odredba člana 99a. stav 5. Zakona u sistemskoj vezi sa odredbom člana 99a. st. 2. i 3. Zakona, Sud je ocijenio da je i ova odredba neustavna iz istih razloga koje je Sud dao za odredbu člana 99a. st. 2. i 3. Zakona.

Imajući u vidu da je propisivanjem iz člana 99a. st. 2, 3. i 5. narušeno ustavno načelo vladavine prava, Sud je ocijenio da je time povrijeđen i član 108. stav 1. Ustava, prema kojem zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom.

Sud navode predlagača o povredi čl. 5. al. 1. i 54. Ustava Republike Srpske nije posebno razmatrao, s obzirom na već utvrđenu povredu člana 5. alineja 4. Ustava Republike Srpske.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Svetlana Brković, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Darko Radić i akademik prof. dr Snežana Savić.

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman Broj: U-88/23 30. oktobar 2024. godine

Utvrđuje se da član 99a. st. 2, 3. i 5. Zakona o premjeru i katastru Republike… | Sudska praksa | Aktio