Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 29. stav 4. Metodologije za utvrđivanje naknade za korišćenje distributivne mreže i obračun cijene korišćenja zatvorenog distributivnog sistema („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/22).
Odluka donesena 18. 12. 2024.
Predmeti (1)
U-93/23
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
18. 12. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj dana 18. decembra 2024. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 29. stav 4. Metodologije za utvrđivanje naknade za korišćenje distributivne mreže i obračun cijene korišćenja zatvorenog distributivnog sistema („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/22).
Obrazloženje
Dejan Savanović iz Banjaluke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 29. stav 4. Metodologije za utvrđivanje naknade za korišćenje distributivne mreže i obračun cijene korišćenja zatvorenog distributivnog sistema („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/22) (u daljem tekstu: Metodologija). U inicijativi se navodi da osporena odredba diskriminiše u pogledu pristupa informacijama u korist distributera, a protiv krajnjih potrošača električne energije, što je u suprotnosti sa odredbom člana 10. Ustava Republike Srpske. Takođe se navodi da time što ne garantuje pristup relevantnim informacijama u vezi obračunske snage krajnjim potrošačima i trećim nezavisnim stranama, sporni stav onemogućava istima pravilno ulaganje žalbi i tužbi u vezi sa stavkom „obračunska snaga“ na računima za električnu energiju, što je u suprotnosti sa članom 16. stav 2. Ustava Republike Srpske. S tim u vezi u inicijativi se navodi da je, kako navodi davalac inicijative „Mješoviti holding Elektrodistribucija Republike Srpske (dalje: MHEDRS)“, kao distributer električne energije na računima za istu utvrdio obavezu plaćanja stavke „obračunska snaga“, da je donosilac osporenog akta u spornom stavu definisao četiri metoda izračuna obračunske snage i dozvolio MHEDRS da bira između njih kako želi, ali nije obavezao MHEDRS da krajnjem potrošaču saopšti koji je model izabrao, koje su ulazne varijable, koju formulu koristi da obradi ulazne varijable i dobije obračunsku snagu na računu za električnu energiju, što predstavlja diskriminaciju u pogledu jednakog pristupa informacijama koje se tiču krajnjeg potrošača. Takođe se navodi da je donosilac osporenog akta ostalom regulativom odredio da MHEDRS odgovara na sve prigovore krajnjih potrošača, što znači da je MHEDRS postavljen kao prvostepeni i kao drugostepeni organ za sva pitanja koja se tiču obračunske snage. Na navedeni način se po mišljenju davaoca inicijative krši pravo na žalbu, a ujedno onemogućava i podnošenje tužbe protiv MHEDRS, jer da bi tužitelj dao ubjedljiv argument pred sudom mora imati direktan uvid u podatke MHEDRS, što Komisija, kao donosilac osporenog akta, nije omogućila osporenim stavom. U preostalom dijelu inicijative davalac inicijative ukazuje na određene nejasnoće u primjeni osporenog akta, odnosno u pogledu obračunske snage u konkretnim računima za električnu energiju, te predlaže da Ustavni sud osporeni stav utvrdi neustavnim. U odgovoru na inicijativu koji je Sudu dostavila Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske se navodi da je oblast distribucije električne energije posebno uređena Zakonom o električnoj energiji („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 68/20) i podzakonskim aktima donesenim na osnovu ovog zakona. Vezano za navode inicijative, donosilac osporenog akta obrazlaže da su za obavljanje djelatnosti distribucije električne energije potrebna finansijska sredstva, koja se utvrđuju u tarifnom postupku pred Regulatornom komisijom, a postupak se pokreće po zahtjevu operatera distributivnog sistema, u skladu sa članom 42. Metodologije. Saglasno načelu potrebnog prihoda za obavljanje distributivne djelatnosti iz člana 4. Metodologije, operator distributivnog sistema u svom zahtjevu traži novčana sredstva u koja su uključeni troškovi amortizacije, rada, materijala, održavanja i sl., a navedeni troškovi su po svojoj prirodi fiksni i ne zavise od količine distribuirane električne energije. Navedeno konkretno znači da svaki krajnji kupac čiji je objekat priključen na elektrodistributivnu mrežu, rješenjem o elektroenergetskoj saglasnosti, kao upravnim aktom, trajno rezerviše dio kapaciteta u distributivnoj mreži putem koga u svakom trenutku, po sopstvenom nahođenju, može da preuzima električnu energiju za svoje potrebe. Samo rezervisanje kapaciteta operateru distributivnog sistema znači da treba da dimenzioniše, gradi i održava distributivnu mrežu radi obezbjeđenja rezervnog kapaciteta, što znači da predstavlja trošak, samo po sebi, bez obzira da li je električna energija preuzimana ili ne. Imajući u vidu navedene nužnosti, uzrokovane fizičkim specifičnostima električne energije, kao robe koja se plasira na tržište i specifičnosti elektroenergetske mreže koja mora u svakom trenutku biti dimenzionisana i raspoloživa da prenese električnu energiju, odredbom člana 29. Metodologije utvrđen je tarifni element „obračunska snaga“. Kroz tarifni element „obračunska snaga“ obezbjeđuju se potrebna sredstva za rad operatora distributivnog sistema, kao i pripadajući dio koji se odnosi na operatora prenosnog sistema. Ovaj trošak bi bio izuzetno velik ukoliko bi se mjerenje snage primjenjivalo na svakog korisnika distributivnog sistema (krajnjeg kupca), s obzirom da većina postojećih mjernih uređaja nema mogućnost mjerenja snage. Zbog toga je članom 29. Metodologije propisano više modaliteta za utvrđivanje ovog tarifnog elementa. Dalje se navodi da je tarifni element obračunska snaga za kupce iz kategorije ostala potrošnja na niskom naponu, osim 1. tarifne grupe i kupcima iz kategorije potrošnje “domaćinstva„ utvrđena odredbom člana 9. Tarifnog sistema za prodaju električne energije i korišćenje distributivne mreže („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 119/22 i 24/24), a tarifni stavovi za ovaj tarifni element i za ove kategorije potrošnje su utvrđeni Odlukom o utvrđivanju tarifnih stavova za korisnike distributivnih sistema u Republici Srpskoj, te da su sve činjenice i podaci o utvrđivanju tarifnog elementa obračunska snaga pored objave u "Službenom glasniku" objavljeni i na internet stranici Regulatorne komisije, u uslužnom centru operatera distributivnih sistema i snabdjevača, zbog čega su neosnovani navodi inicijative da je Regulatorna komisija spornim stavom dozvolila operatorima distributivnih sistema da biraju metod obračunske snage, a da ih pri tome nije obavezala da krajnjem potrošaču kaže koji je metod izabrala, koje su ulazne varijable.
U odgovoru se takođe navodi da u slučaju prigovora krajnjih kupaca u vezi sa obračunom utrošene električne energije u smislu odredbe člana 33. stav 1. Zakona o električnoj energiji i člana 103. Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 13/22), operator distributivnog sistema ili snabdjevač se pojavljuju kao druge ugovorne strane iz ugovora o pristupu mreži ili ugovora o snabdijevanju električnom energijom, a ne kao prvostepene instance koje autoritativno odlučuju o pravima, obavezama i pravnim interesima krajnjih kupaca električne energije. U ovim pravnim stvarima, na osnovu odredbe člana 32. Zakona o električnoj energiji, Regulatorna komisija odlučuje kao prvostepena instanca, a protiv konačnih odluka Regulatorne komisije stranka može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom u smislu člana 25. Zakona o energetici („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 49/09 i 16/23) i člana 30. i 31. Zakona o električnoj energiji.
Metodologiju za utvrđivanje naknade za korišćenje distributivne mreže i obračun cijene korišćenja zatvorenog elektrodistributivnog sistema donijela je Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske na osnovu člana 28. st. (4), (5), (6), (7), (8) i (9) Zakona o električnoj energiji (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 68/20) i člana 33. stav 1. tačka a) Poslovnika o radu Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 59/10).
Metodologijom za utvrđivanje naknade za korišćenje distributivne mreže i obračun cijene korišćenja zatvorenog elektrodistributivnog sistema uređuju se: a) kriterijumi za odobravanje potrebnog prihoda operatora distributivnog sistema u svrhu utvrđivanja tarifnih stavova za korisnike distributivnog sistema, b) kriterijumi za utvrđivanje potrebnog prihoda korisnika zatvorenog distributivnog sistema, v) pravila raspoređivanja opravdanih troškova na korisnike sistema, kategorije potrošnje i tarifne grupe po tarifnim elementima, g) način utvrđivanja tarifnih stavova za korisnike elektrodistributivnog sistema i zatvorenog elektrodistributivnog sistema i d) pravila tarifnog postupka u kome se utvrđuju tarifni stavovi za korisnike elektrodistributivnog sistema (član 1).
Osporenom odredbom člana 29. stav 4. Metodologije za utvrđivanje naknade za korišćenje distributivne mreže i obračun cijene korišćenja zatvorenog elektrodistributivnog sistema je propisano da obračunska snaga predstavlja mjeru angažovanog prenosnog i distributivnog kapaciteta za potrebe korisnika mreže u svakom trenutku tokom obračunskog perioda i utvrđuje se na jedan od sljedećih načina: a) mjerenjem vršnog opterećenja, b) na osnovu priključne snage utvrđene ugovorom o priključenju, v) na osnovu utrošene aktivne električne energije ili g) na osnovu analize opterećenja sistema i analize opterećenja krajnjih kupaca (kategorija potrošnje i tarifnih grupa).
Prilikom ocjene osporene odredbe Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da je svakome zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu (član 16. stav 2), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108).
Pored toga Sud je imao u vidu da su Zakonom o električnoj energiji („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 68/20) uređeni ciljevi i način ostvarivanja elektroenergetske politike, uslovi i način obavljanja elektroenergetskih djelatnosti, nadležnosti Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske u sektoru električne energije, način funkcionisanja i razvoja tržišta električne energije, prava i obaveze učesnika na tržištu, nadzor nad tržištem, zaštita kupaca električne energije, nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i druga pitanja od značaja za uređivanje elektroenergetske oblasti (član 1). Odredbama ovog zakona, između ostalog, je propisano da je operater distributivnog sistema električne energije energetski subjekt koji obavlja djelatnost distribucije električne energije i upravljanja distributivnim sistemom električne energije, odgovoran je za rad, održavanje i razvoj distributivnog sistema na određenom području, njegovo povezivanje sa drugim sistemima i za obezbjeđenje dugoročne sposobnosti sistema da ispuni potrebe za distribucijom električne energije na ekonomski opravdan način (član 5. tačka 4), da krajnji kupac označava kupca koji kupuje električnu energiju za sopstvenu upotrebu, a kupac iz kategorije potrošnje domaćinstva označava kupca koji kupuje električnu energiju za sopstvenu upotrebu, ali ne uključuje komercijalne djelatnosti (član 5. tač. 14. i 15), da je Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske regulatorno tijelo koje reguliše i vrši nadzor nad tržištem električne energije na principima nepristrasnosti, transparentnosti, pravičnosti, nediskriminacije, efikasne konkurencije, nezavisnosti i zaštite svih učesnika na tržištu električne energije (član 26), da Regulatorna komisija ima nadležnost da uređuje odnose između proizvodnje, distribucije, snabdijevanja i kupaca električne energije, uključujući i trgovce električnom energijom, donosi metodologiju za utvrđivanje naknade za korišćenje distributivne mreže (distributivna mrežna tarifa), donosi tarifni sistem za prodaju električne energije i korišćenje distributivne mreže, utvrđuje tarifne stavove za korisnike distributivnih sistema (distributivna mrežna tarifa), donosi metodologiju za utvrđivanje tarifnih stavova za korišćenje zatvorenog distributivnog sistema, daje saglasnost na tarifne stavove za korisnike zatvorenih distributivnih sistema, te u slučaju neusaglašenosti sa metodologijom utvrđuje propisane tarifne stavove (član 28. tač. 1, 4, 5, 6, 8. i 9), da je Regulatorna komisija nadležna da na zahtjev stranke rješava sporove između korisnika sistema i operatera distributivnog sistema, te između snabdjevača i krajnjih kupaca električne energije (član 32. stav 1), da je prije podnošenja zahtjeva za rješavanje spora Regulatornoj komisiji stranka dužna da prethodno u pisanoj formi podnese prigovor elektroenergetskom subjektu, te pokuša mirnim putem riješiti spor (član 33. stav1), da je elektroenergetski subjekt dužan da podnosiocu prigovora dostavi odgovor sa obrazloženjem u pisanoj formi u roku od 15 dana od dana prijema prigovora (član 33. stav 2), da je elektroenergetski subjekt obavezan da krajnjem kupcu električne energije omogući dostupnost dokumentaciji i podacima u vezi sa ostvarivanjem prava i izvršavanjem obaveza iz zaključenog ugovora (član 33. stav 3), da zahtjev za rješavanje spora koji stranka podnosi Regulatornoj komisiji obavezno sadrži podatke o strankama, predmet zahtjeva, činjenični opis spora, prijedlog za rješenje spora, potpis podnosioca zahtjeva, a uz zahtjev je podnosilac dužan da dostavi dokaze na kojima zasniva zahtjev, uključujući i dokaz da se prethodno obraćao elektroenergetskom subjektu prigovorom u pisanoj formi (član 33. stav 4), da su odluke Regulatorne komisije o zahtjevu za rješavanje spora konačne, da protiv konačne odluke Regulatorne komisije iz stava 1. ovog člana stranka može pokrenuti upravni spor, podnošenjem tužbe nadležnom sudu u roku od 30 dana od dana prijema odluke (član 34). Pored navedenog u članu 77. tač. 1, 7, 9, 17. i 19. ovog zakona je propisano da Regulatorna komisija donosi opšte uslove za isporuku i snabdijevanje krajnjih kupaca električnom energijom (u daljem tekstu: opšti uslovi), kojima se propisuju prava i obaveze operatera distributivnog sistema, korisnika sistema, snabdjevača i krajnjeg kupca, uključujući i kupca-proizvođača i aktivnog kupca, način mjerenja i utvrđivanja potrošnje električne energije i razmjene podataka, način obračuna i uslovi plaćanja električne energije, način rješavanja prigovora i žalbi korisnika sistema, druge odnose između operatera distributivnog sistema i korisnika distributivnog sistema, kao i odnose između snabdjevača i kupaca električne energije. Na osnovu izloženog, Sud je ocijenio da su Zakonom o električnoj energiji određena sadržina i obim ovlašćenja Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske u sektoru električne energije, kao i prava i obaveze učesnika na tržištu, zaštita kupaca električne energije i druga pitanja od značaja za uređivanje elektroenergetske oblasti. Polazeći od citiranih zakonskih odredaba, koje propisuju da je Regulatorna komisija ovlašćena da donosi metodologiju za utvrđivanje naknade za korišćenje distributivne mreže i utvrđuje tarifne stavove za korisnike distributivnih sistema u Republici Srpskoj, Sud je ocijenio da normiranje u osporenom članu 29. stav 4. Metodologije predstavlja realizaciju zakonskih ovlašćenja ovog organa i ne sadrži povrede Ustava na koje se ukazuje u inicijativi.
Naime, razmatrajući osporenu odredbu u okviru navoda iz inicijative, Sud je ocijenio da osporena odredba člana 29. stav 4. Metodologije ne uređuje pristup informacijama u vezi s obračunskom snagom krajnjim kupcima, već modalitete na osnovu kojih operater distributivnog sistema može utvrđivati ovaj tarifni element, zbog čega se navodi iz inicijative o diskriminaciji krajnjih kupaca u pogledu pristupa informacijama, ne mogu dovesti u vezu sa sadržajem osporene odredbe. Pored toga, Ustavom zajamčena jednakost podrazumijeva jednakost prava i obaveza subjekata koji se nalaze u istom pravnom položaju. Po ocjeni Suda, osporena odredba odnosi se na operatera distributivnog sistema, koji je energetski subjekt koji obavlja djelatnost distribucije električne energije i upravljanja distributivnim sistemom električne energije, tako da se operater distributivnog sistema i krajnji kupac ne nalaze u istoj pravnoj situaciji kod propisivanja iz osporene odredbe, te istim nije povrijeđeno ustavno načelo jednakosti iz člana 10. Ustava Republike Srpske.
Sud je takođe ocijenio da propisivanje u osporenoj odredbi ne dovodi do povrede člana 16. stav 2. Ustava, s obzirom na to da se ovom odredbom ne uređuje pravna zaštita kupaca električne energije, a davalac inicijative posrednim putem izvodi zaključak o povredi ove ustavne garancije. U vezi sa navedenim, Sud ukazuje na to da je pravna zaštita kupca električne energije obezbijeđena odredbama čl. 32. do 34. Zakona, koje uređuju pravo stranke na prigovor elektroenergetskom subjektu i dostupnost dokumentaciji i podacima u vezi sa ostvarivanjem prava i izvršavanjem obaveza iz zaključenog ugovora, kao i postupak rješavanja spora pred Regulatornom komisijom za energetiku Republike Srpske. Pored toga, odredbom člana 77. Zakona je propisano da se opštim uslovima za isporuku i snabdijevanje električnom energijom, koje donosi Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske, propisuju, pored ostalog, način obračuna i uslovi plaćanja električne energije, kao i način rješavanja prigovora i žalbi korisnika sistema i drugi odnosi između snabdjevača i kupaca električne energije.
Iz navedenih razloga Sud je ocijenio neosnovanim navode iz inicijative o povredi Ustavom utvrđenog prava na žalbu ili drugo pravno sredstvo u postupku zaštite prava kupaca električne energije.
Na osnovu izloženog, Sud je ocijenio da osporenim propisivanjem nije povrijeđeno načelo ustavnosti iz člana 108. stav 1. Ustava Republike Srpske.
Ostali navodi inicijative, koji se odnose na prigovore davaoca inicijative u pogledu tarifnog elementa obračunska snaga iz konkretnog korisničkog računa, su u domenu primjene propisa iz elektroenergetske oblasti u praksi, o čemu Ustavni sud u smislu člana 115. Ustava nije nadležan da odlučuje.
Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Svetlana Brković, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Darko Radić i akademik prof. dr Snežana Savić.
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman Broj: U-93/23 18. decembar 2024. godine