Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti čl. 16, 23, 26. i 43. Pravilnika o opštim i tehničkim uslovima isporuke toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Čelinac“ broj 1/13).
Odluka donesena 29. 01. 2025.
Predmeti (1)
U-25/24
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
29. 01. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. januara 2025. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti čl. 16, 23, 26. i 43. Pravilnika o opštim i tehničkim uslovima isporuke toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Čelinac“ broj 1/13).
Obrazloženje
Radenko Topić iz Čelinca dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o opštim i tehničkim uslovima isporuke toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Čelinac“ broj 1/13), smatrajući da odredbe čl. 16. i 43. ovog pravilnika nisu u skladu sa članom 13. st. 1. i 2. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/11 i 100/17 i članom 108. stav 2. Ustava Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustav), kao i da odredbe čl. 23. i 26. tog pravilnika nisu u skladu sa članom 51. i članom 47. stav 5. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 63/14, 18/17 i 90/21), te članom 108. stav 2. Ustava. Uporedo citirajući navedene članove Pravilnika i zakona, davalac inicijative ističe da osporene odredbe Pravilnika u cjelini mijenjaju ove zakonske odredbe, zbog čega su u suprotnosti sa zakonom. Davalac inicijative detaljno obrazlaže ličnu situaciju u odnosu sa JP „Gradsko grijanje“ Čelinac, smatrajući da se na njegovom primjeru najbolje očituje na koji način rukovodioci tog preduzeća zloupotrebljavaju čl. 16. i 43. osporenog pravilnika. U odgovoru Skupštine opštine Čelinac se ističe da su navodi iz inicijative neosnovani, te da je, imajući u vidu da je proizvodnja i isporuka toplotne energije djelatnost od opšteg interesa, Opština nadležna da, saglasno Ustavu, Zakonu o komunalnim djelatnostima i Zakonu o javnim preduzećima, propiše uslove i način na koji se građanima pruža usluga isporuke toplotne energije, a u okviru toga i uslove pod kojima se korisniku može otkazati korišćenje ove usluge. Donosilac Pravilnika navodi da je osporeni član 23. tog opšteg akta u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj, jer omogućava da potrošač, uz podnošenje pismenog zahtjeva i ispunjavanje tehničkih uslova, odjavi predmetnu uslugu, te da se ovim, kada je riječ o korišćenju toplotne energije, potrošač ne sprečava da koristi drugu uslugu koja u ekonomskom i kvalitativnom smislu zadovoljava njegove potrebe. Dalje se ističe da osporeni član 26. Pravilnika obezbjeđuje mogućnost sprovođenja procedure iz člana 51. navedenog zakona. Donosilac Pravilnika smatra da su čl. 16. i 43. očigledno u nesaglasnosti sa članom 13. st. 1. i 2. Zakona o komunalnim djelatnostima, koji dozvoljava da se, osim zakonom, i drugim propisom utvrde način i uslovi pružanja predmetne komunalne usluge. S obzirom na izloženo, donosilac osporenog akta smatra da su osporene odredbe Pravilnika u nesaglasnosti sa Ustavom i, kako se navodi, zakonima, te ukazuje na praksu ovog suda u predmetu broj U-2/15. Pravilnik o opštim i tehničkim uslovima isporuke toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Čelinac“ broj 1/13) (u daljem tekstu: Pravilnik), donijela je 1. februara 2013. godine Skupština Opštine Čelinac, na osnovu člana 6. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj: 124/11), člana 5. Zakona o javnim preduzećima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj: 75/04), člana 32. Statuta opštine Čelinac („Službeni glasnik opštine Čelinac“, br. 1/06 i 4/12) i člana 23. tačka 17. Statuta JP „Gradsko grijanje“ Čelinac.
Osporenim članom 16. Pravilnika propisano je da je isporučilac dužan da postigne i održava temperaturu u prostorijama korisnika od 19ºC sa odstupanjem + - 1ºC pri spoljnoj temperaturi do - 18ºC. Temperaturu iz stava 1. ovog člana isporučilac je dužan da obezbijedi pod uslovom da su toplinske stanice i kućne instalacije ispravne, pravilno dimenzionisane i podešene u skladu sa tehničkim normativima i projektnom dokumentacijom.
Osporenim članom 23. Pravilnika je utvrđeno da korisnik može odjaviti korišćenje toplotne energije, gdje zato postoje tehnički uslovi, ali samo uz pismeni zahtjev isporučiocu energije.
Korisnici iz stava 1. ovog člana, gdje ne postoje tehnički uslovi za potpuno isključenje zbog prolaska cijevi koje napajaju druge korisnike toplotnom energijom, mogu biti isključeni tako što će pribaviti saglasnost svih stanara Zajednice etažnih vlasnika i prihvatiti jednu od sljedećih varijanti:
- pripremiti tehničku dokumentaciju urađenu od strane ovlaštenog lica iz koje će biti vidljivo koliko toplotne energije vodovi koji prolaze kroz prostor korisnika za toplovodni temperaturni režim 90/70 predaju prostoru određenu količinu toplote, te će na osnovu te dokumentacije isporučilac ispostavljati fakture korisniku za isporučenu toplotnu energiju, a na bazi rada od 16 časova dnevno, ili
- izvršiti izolaciju vodova koji prolaze kroz prostor korisnika nekim od izolacionih materijala koji se koristi u oblasti termotehnike i u ovoj varijanti isporučilac neće ispostavljati fakture korisniku za isporučenu toplotnu energiju.
Isporučilac i korisnik mogu međusobnim ugovorom regulisati da isporučilac ispostavlja fakture korisniku za isporučenu toplotnu energiju u iznosu od 30% od pune cijene za grijanje, a da se ne vrše radnje iz tačke a) i b) ovog člana.
Tačke a), b) i c) podrazumijevaju da će u prostoru biti uklonjena sva grijna tijela (radijatori), i da će korisnik i isporučilac obostrano potpisati zapisnik o izvedenom stanju i da će nadzor nad radovima raditi JP „Gradsko grijanje" Čelinac bez naknade.
Troškovi isključenja i ponovnog uključenja padaju na teret korisnika toplotne energije.
Osporenim članom 26. Pravilnika određeno je da kada isporučilac ne postiže i ne održava temperaturu iz člana 16. korisnik mora podnijeti pismeni zahtjev da se ispita uzrok nekvalitetnog zagrijavanja. Isporučilac je dužan da po zahtjevu postupi u roku od tri radna dana, od prijema zahtjeva. Ako se ustanovi da je zagrijavanje u skladu sa odredbama ovog pravilnika, korisnik će snositi troškove kontrole.
Osporenim članom 43. Pravilnika je propisano da ako se mjerenjem ustanovi da potrošaču nije isporučena predviđena količina energije po članu 16, potrošač je obavezan platiti dio cijene za energiju koja mu je isporučena. Za temperature prostorije ispod 12ºC dnevni utrošci energije neće se naplaćivati ukoliko ta temperatura traje pet dana i duže. Procenat plaćanja grijanja za slučaj nedovoljnog grijanja dat je tabelarno, kako slijedi:
TS TP=16 TP=14 TP=12
-18 94% 82% 70% -16 93% 81% 68% -14 93% 80% 66% -12 92% 78% 65% -10 92% 77% 62% -8 91% 76% 60% -6 90% 74% 57% -4 90% 72% 54% -2 89% 70% 50% 0 88% 67% 45% 2 87% 64% 40% 4 85% 60% 33% 6 84% 50% 26% 8 80% 40% 16% 10 70% 30% - 12 60% 20% - TP - temperatura prostorije u ºC (pri projektnoj temperaturi do +20ºC) TS - spoljna temperatura u ºC.
Ovu tabelu primjenjivati za potrošače koji imaju upotrebnu dozvolu za objekat izdatu od nadležnog organa.
Ocjenjujući ustavnost i zakonitost osporenih odredaba Pravilnika Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da opština preko svojih organa, u skladu sa zakonom, uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti (član 102. stav 1. tačka 2), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, i da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108).
Zakonom o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 97/16 i 36/19 i 61/21) propisano je da samostalne nadležnosti jedinice lokalne samouprave obuhvataju, pored ostalih, uređenje i obezbjeđenje obavljanja komunalnih djelatnosti, u okviru kojih su propisane proizvodnja i isporuka toplotne energije, u skladu sa zakonom, te osnivanje privrednih društava, ustanova i drugih organizacija radi pružanja usluga iz njihove nadležnosti, uređenje njihove organizacije i upravljanje (član 18. tačka 2) podt. 2) i 3)), kao i da skupština jedinice lokalne samouprave donosi odluke i druge opšte akte i daje njihovo autentično tumačenje (član 39. stav 2. tačka 2)).
Zakonom o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/11 i 100/17) utvrđene su komunalne djelatnosti od posebnog javnog interesa i način obezbjeđivanja tog interesa, organizacija obavljanja komunalnih djelatnosti i način njihovog finansiranja. Tako je propisano: da je komunalna djelatnost proizvodnje i isporuke toplotne energije djelatnost od posebnog javnog interesa (član 2. stav 1. tačka v)), koja obuhvata proizvodnju i isporuku pare i tople vode iz daljinskog centralizovanog izvora ili pojedinih izvora za grijanje i druge svrhe, distributivnom mrežom do podstanice potrošača, uključujući i podstanicu, da su unutrašnje grijne instalacije toplovodne instalacije i uređaji koji počinju iz podstanice, a čine ih uređaji, razvodna mreža i grijna tijela u objektu; da je davalac komunalne usluge javno komunalno preduzeće ili drugi privredni subjekt kojem su povjereni poslovi obavljanja komunalne djelatnosti; da je korisnik komunalne usluge fizičko lice, preduzetnik, udruženje građana, privredno društvo i druga pravna lica, organi, organizacije i institucije javnih službi koji na zakonit način koriste komunalne proizvode i usluge (član 3. tač. g), f), h) i c)); da jedinica lokalne samouprave obezbjeđuje organizovano obavljanje komunalnih djelatnosti, da skupština jedinice lokalne samouprave svojom odlukom detaljnije propisuje uslove i način obavljanja komunalnih djelatnosti, materijalne, tehničke i druge uslove za finansiranje, razvoj, izgradnju i održavanje komunalnih objekata, uslove za funkcionisanje i tehničko-tehnološko jedinstvo sistema i uređaja, opšte uslove koje sadrži ugovor između davaoca i korisnika komunalne usluge, uslove za korišćenje i prestanak korišćenja komunalne usluge, mogućnost za subvencionisanu cijenu komunalne usluge, kategorije korisnika i uslove subvencionisanja, jedinicu obračuna za svaku vrstu komunalne usluge i način naplate komunalnih usluga (član 6); da se komunalne djelatnosti za čije je obavljanje uslov obezbjeđenje jedinstvenog tehničko-tehnološkog sistema povjeravaju jednom javnom preduzeću, izuzetno jedinici lokalne samouprave koja ima sistem daljinskog grijanja, ako je komunalna djelatnost proizvodnja i isporuka toplotne energije za zagrijavanje zgrada, može se razdvojiti djelatnost proizvodnje toplotne energije i djelatnost distribucije toplotne energije i ove poslove povjeriti jednom ili više preduzeća ili privrednih društava, pod uslovima propisanim ovim zakonom i Odlukom o snabdijevanju toplotnom energijom, tarifnim sistemima za obračun toplotne energije i izvršenih usluga, kojom odlukom jedinica lokalne samouprave određuje modele obračuna i raspodjele troškova za isporučenu toplotnu energiju tarifnim kupcima, kao i uslove za priključenje i isključenje sa sistema (član 9. st. 1, 3. i 4); da korisnik koristi komunalne usluge koje je jedinica lokalne samouprave organizovala na svom području u skladu sa odredbama ovog zakona, izuzetno korisniku komunalne usluge može se na njegov zahtjev odobriti da ne koristi neku komunalnu uslugu/prestanak njenog korišćenja, odnosno korisnik ima pravo na raskid ugovora ako davalac te usluge ne može obezbijediti propisan kvalitet, ako tehničke karakteristike sistema ne omogućavaju njeno korišćenje ili ako za korisnika postoje bolja tehnička i ekonomski povoljnija rješenja, pod uslovom da to ne škodi drugim korisnicima, vodeći računa o mjerama iz člana 5. ovog zakona, kao i uslovima detaljnije propisanim odlukom iz člana 6. stav 2. ovog zakona, te da provjeru ispunjenosti uslova i izradu odgovarajućeg stručnog mišljenja vrši lice ovlašćeno za takvu vrstu poslova koje je nezavisno od davaoca i korisnika komunalne usluge (član 9a); da je davalac komunalne usluge dužan da obezbijedi trajno i nesmetano pružanje korisnicima komunalne usluge pod uslovima, na način i prema normativima propisanim zakonom i drugim propisima, ispravnost i funkcionalnost komunalnih objekata i uređaja, određeni kvalitet komunalnih usluga i odgovoran je za štetu koju prouzrokuje korisnicima ako ne obezbijedi da se komunalna usluga vrši pod navedenim uslovima (član 13); da se pružanje i korišćenje komunalnih usluga vrši na osnovu ugovora zaključenog između davaoca komunalne usluge i korisnika, da se ugovori zaključeni sa korisnicima komunalnih usluga koji te usluge koriste za lične potrebe ili potrebe svog domaćinstva zaključuju u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje zaštita prava potrošača u Republici Srpskoj, da korisnik plaća utvrđenu cijenu za pruženu komunalnu uslugu na osnovu računa koji ispostavlja davalac komunalne usluge, a u slučaju spora između ugovornih strana nadležan je sud (član 16). Zakonom o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 63/14, 18/17 i 90/21) utvrđena su osnovna prava potrošača pri kupovini robe i usluga, prodaja proizvoda i pružanje usluga, odgovornost i garancija za proizvod ili uslugu, usluge od opšteg ekonomskog interesa, kao i ostala pitanja u vezi sa zaštitom potrošača, među kojima je i pravo potrošača da se čuje njegov glas, tj. pravo da posredstvom udruženja za zaštitu potrošača bude predstavljan i da učestvuje u radu nadležnih organa koji rješavaju pitanja od interesa za potrošače (član 3. tačka d)), dok se potrošač ne može odreći prava, niti biti uskraćen za prava koja su mu data ovim zakonom (član 4. stav 1). Odredbama člana 46. st. 1. i 2. ovog zakona definisana je, između ostalih, usluga prodaje toplotne energije, kao usluga od opšteg ekonomskog interesa koja se pruža posredstvom distributivne mreže, čiji kvalitet, uslove pružanja, odnosno cijenu uređuju ili kontrolišu republički organ uprave, ili organ uprave na nivou BiH, ili drugi nosilac javnog ovlašćenja, a radi zadovoljenja opšteg društvenog interesa, te da se pružanje ekonomske usluge potrošaču zasniva na ugovornom odnosu između potrošača i trgovca. Članom 47. je propisano da je trgovac koji pruža ekonomsku uslugu posredstvom distributivne mreže dužan da omogući potrošačima priključak na distributivnu mrežu i upotrebu priključka, mreže i usluge pod unaprijed poznatim i ugovorenim uslovima propisanim od trgovca ili drugog ovlašćenog organa, ukoliko za to postoji tehnička mogućnost (stav 1), te da trgovac iz stava 1. ovog člana mora ugovorom omogućiti potrošaču pravo na raskid ugovora ukoliko potrošač nije saglasan sa promjenom cijene, odnosno tarife, zbog izmjene opštih uslova poslovanja ili drugih bitnih elemenata ugovora koji su nepovoljniji po potrošača, kao i zbog prestanka korišćenja usluge, pri čemu je potrošač obavezan da plati iznos za usluge koje su mu pružene do raskida ugovora, a trgovac je obavezan da, bez dodatnih troškova za potrošača, preuzme opremu koju je instalirao radi omogućavanja korišćenja usluge (stav 5). Prema članu 51. st. 2, 3, 4. i 5. Zakona, potrošač koji je nezadovoljan kvalitetom i obračunom pružene ekonomske usluge ima pravo da trgovcu podnese prigovor u pisanoj ili elektronskoj formi u roku određenom u ugovoru iz člana 46. stav 2. ovog zakona, da je trgovac koji pruža ekonomsku uslugu dužan da formira komisiju za rješavanje reklamacija potrošača u čijem radu moraju učestvovati predstavnici udruženja za zaštitu potrošača, a koja je obavezna da na reklamaciju potrošača odgovori u pisanoj formi u roku od 30 dana od dana prijema prigovora, o čemu vodi posebnu evidenciju, dok u odgovoru komisija iz stava 3. ovog člana mora da navede da li uvažava potrošački prigovor, da obrazloži svoju odluku po prigovoru i ponudi konkretan prijedlog za razrješenje potrošačkog prigovora. Članom 52. Zakona je propisano da su nadležni organi koji odlučuju o pravima i obavezama potrošača ekonomskih usluga obavezni da formiraju savjetodavno tijelo u čijem radu učestvuju predstavnici udruženja potrošača, koje svoje odluke donosi bez diskriminacije, na transparentan i objektivan način, dok nadležni organi svoje odluke donose nakon pribavljanja mišljenja ovog savjetodavnog tijela. Imajući u vidu navedeno Sud je utvrdio da je donoseći osporeni pravilnik Skupština Opštine Čelinac postupala saglasno ustavnim i zakonskim odredbama prema kojima je jedinica lokalne samouprave ovlašćena da uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti i da svojim aktom, između ostalog, detaljnije propisuje uslove i način obavljanja komunalnih djelatnosti, materijalne, tehničke i druge uslove za finansiranje, razvoj, izgradnju i održavanje komunalnih objekata, funkcionisanje i tehničko-tehnološko jedinstvo sistema i uređaja, opšte uslove koje sadrži ugovor između davaoca i korisnika komunalne usluge, uslove za korišćenje i prestanak korišćenja komunalne usluge, jedinicu obračuna za svaku vrstu komunalne usluge i način naplate komunalnih usluga.
Po ocjeni Suda, nisu osnovani navodi davaoca inicijative da su propisivanjem iz čl. 16. i 43. Pravilnika u cijelosti mijenjane odredbe člana 13. Zakona o komunalnim djelatnostima. Naime, normirajući na način kao u navedenim odredbama Pravilnika, Skupština Opštine Čelinac je postupila u skladu sa ovlašćenjem da uredi i obezbijedi organizovano obavljanje komunalne djelatnosti koja se odnosi na proizvodnju i isporuku toplotne energije, te je, u ovom smislu, utvrdila uslove za funkcionisanje i tehničko-tehnološko jedinstvo sistema i uređaja. S tim u vezi, donosilac osporenog akta je, prema stanovištu Suda, u skladu sa članom 6. Zakona o komunalnim djelatnostima, a u vezi sa članom 41. istog zakona, osporenim podzakonskim aktom razradio obavezu davaoca komunalne usluge iz člana 13. tog zakona, da obezbijedi ispravnost i funkcionalnost komunalnih objekata i uređaja, kao i odgovornost za štetu koju prouzrokuje korisnicima ako ne obezbijedi trajno i nesmetano pružanje komunalnih usluga korisnicima pod uslovima, na način i prema normativima koji su propisani zakonom i drugim propisima. Saglasno članu 115. Ustava Republike Srpske, nije u nadležnosti Suda da cijeni opravdanost i cjelishodnost osporenih rješenja, odnosno da utvrđuje da li su propisane temperaturne vrijednosti, te procentualna umanjenja cijene u zavisnosti od količine isporučene energije, određene na adekvatan način, odnosno odražavaju li stvarne troškove za isporuku toplotne energije u određenom obimu. Činjenica da su odredbe čl. 16. i 43. osporenog pravilnika u saglasnosti sa zakonom za čije je izvršenje isti donesen čini ih ustavnim i sa stanovišta člana 108. Ustava Republike Srpske.
Takođe, Skupština Opštine Čelinac je, propisujući način i uslove pod kojima se može otkazati korišćenje usluge grijanja, uredila odnose davaoca i korisnika usluge saglasno zakonskom ovlašćenju jedinice lokalne samouprave da svojim aktom uredi prava i obaveze davaoca i korisnika ove komunalne usluge, a takvo propisivanje je saglasno i načelima Zakona o obligacionim odnosima, jer se predmet ugovora, kojim davalac i korisnik uređuju međusobne odnose, i otkaz isporuke toplotne energije utvrđuju na način i pod uslovima koje prihvati korisnik ove komunalne usluge.
Ocjenjujući u konkretnoj ustavnopravnoj stvari navode davaoca inicijative koji se tiču nesaglasnosti osporenih čl. 23. i 26. sa čl. 51. i 47. stav 5. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 63/14, 18/17 i 90/21), Sud je utvrdio da nije došlo do povrede tog zakona, odnosno da osporenim odredbama Pravilnika nisu mijenjane ove zakonske odredbe, a kako smatra davalac inicijative. Naime, Zakonom o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj predviđeno je da kvalitet, uslove pružanja i cijenu usluge prodaje toplotne energije, kao usluge od opšteg ekonomskog interesa koja se pruža posredstvom distributivne mreže, uređuju ili kontrolišu, između ostalih, i drugi nosioci javnih ovlašćenja, da se pružanje ove usluge zasniva na ugovornom odnosu između potrošača i trgovca, da potrošač, ako je nezadovoljan kvalitetom i obračunom pružene ekonomske usluge, ima pravo da trgovcu podnese pisani prigovor u roku određenom u ugovoru, a trgovac je dužan da formira komisiju za rješavanje reklamacija potrošača u čijem radu moraju učestvovati predstavnici udruženja za zaštitu potrošača, kao i da su nadležni organi koji odlučuju o pravima i obavezama potrošača ekonomskih usluga obavezni da formiraju savjetodavno tijelo u čijem radu učestvuju predstavnici udruženja potrošača, koje svoje odluke donosi nakon pribavljanja mišljenja ovog savjetodavnog tijela. Imajući u vidu navedeno, kao i odredbe čl. 6, 9a i 16. Zakona o komunalnim djelatnostima, te navode iznesene u inicijativi, Sud je utvrdio da propisivanje načina i uslova pod kojima se može otkazati korišćenje usluge grijanja, te uslova i postupka podnošenja prigovora na kvalitet toplotne energije, odnosno uslova i postupka podnošenja zahtjeva i ispitivanja uzroka nekvalitetnog zagrijavanja na način propisan osporenim odredbama čl. 23. i 26. Pravilnika, nije u suprotnosti sa odredbama čl. 51. i 47. stav 5. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj, a kako to smatra davalac inicijative. Naime, iz odredaba ovog zakona proizlazi da je formiranje komisije i savjetodavnog tijela, odnosno obezbjeđenje učešća predstavnika potrošača u postupku odlučivanja po prigovoru potrošača/korisnika predmetne komunalne usluge obaveza u postupanju davaoca usluge, a ne donosioca osporene odluke. Takođe, po ocjeni Suda, osporenim odredbama Pravilnika nije isključena mogućnost raskida ugovora između korisnika i isporučioca toplotne energije iz Zakona o zaštiti potrošača. Sama činjenica da osporeni članovi Pravilnika ne sadrže odredbe o raskidu ugovora o korišćenju toplotne energije ne dovodi do povrede načela zakonitosti, jer se relevantne norme Zakona o zaštiti potrošača, ali i Zakona o obligacionim odnosima koje se odnose na raskid, odnosno otkaz ugovora, direktno primjenjuju i na ugovore o isporuci i korišćenju toplotne energije. Istovremeno, Sud smatra da je potrebno ukazati na to da uređivanje svih temeljnih pitanja ugovornih odnosa, pa time i načina prestanka ugovora, predstavlja zakonsku materiju, tako da su otkaz i raskid ugovora regulisani prevashodno relevantnim zakonskim normama. S obzirom na to da su u pitanju pojedinačni slučajevi obezbjeđenja zaštite prava korisnika predmetne usluge podnošenjem reklamacije, odnosno prigovora, Ustavni sud, prema članu 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje njihovu primjenu. Imajući sve navedeno u vidu, Sud je ocijenio da nisu osnovani navodi davaoca inicijative prema kojima su odredbe čl. 23. i 26. Pravilnika u suprotnosti sa članom 108. Ustava.
Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Svetlana Brković, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Darko Radić i akademik prof. dr Snežana Savić.
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman Broj: U-25/24 29. januar 2025. godine