Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 9. stav 1. tačka 11) Zakona o porezu na nepokretnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 91/15).
Odluka donesena 29. 01. 2025.
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-15/24
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
29. 01. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. januara 2025. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 9. stav 1. tačka 11) Zakona o porezu na nepokretnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 91/15).
Obrazloženje
Saša Savičić iz Banjaluke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti člana 9. stav 1. tačka 11) Zakona o porezu na nepokretnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 91/15), navodeći da ova odredba nije u skladu sa članom 5. stav 1. al. 1, 3. i 4, te čl. 10. i 108. stav 1. Ustava Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustav), članom 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Konvencija) i članom 1. Protokola 12. uz ovu konvenciju, kao i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Ističe se da je osporeno propisivanje u funkciji zaštite najbogatijeg sloja stanovništva, a diskriminatorsko prema ostalim obveznicima plaćanja poreza na nepokretnosti, kao i da za izuzimanje adresata osporene zakonske odredbe od plaćanja poreza na nepokretnosti ne postoji razumno opravdanje, niti opšti interes, što za posljedicu ima kršenje garancija socijalne pravde i vladavine prava. U prilog svojim navodima davalac inicijative upućuje na odredbe Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 59/09 i 66/16), praksu Evropskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Republike Srpske. U odgovoru koji je Sudu dostavila Narodna skupština Republike Srpske se ističe da nisu osnovani razlozi za osporavanje ustavnosti predmetne zakonske odredbe, kao i da inicijativa sadrži nepotpuno i pogrešno tumačenje Ustava. Zakonodavac smatra da se, u smislu člana 10. Ustava, predmet neravnopravnog tretmana može analizirati sa aspekta različitog postupanja prema licima u istim ili sličnim situacijama, dok davalac inicijative, u kontekstu navedene ustavne odredbe, poredi lica koja se nalaze u suštinski različitim situacijama. Cijeneći neravnopravnost djelatnosti izgradnje i prodaje nepokretnosti u odnosu na druge djelatnosti, a u kontekstu oporezivanja roba na zalihama, zakonodavac je usvojio osporeno zakonsko rješenje smatrajući da nije opravdano da izgrađene nepokretnosti namijenjene daljoj prodaji budu oporezovane porezom na nepokretnosti, jer se iste u poslovnim knjigama vode kao roba na zalihama. Imajući u vidu navedeno, te ukazujući na praksu ovog suda kada je riječ o ranijoj ocjeni ustavnosti Zakona o porezu na nepokretnosti, zakonodavac ističe da osporenim propisivanjem nije izašao iz ustavnog okvira, te da je istim uspostavljena ravnoteža između zakonske mjere i cilja koji se želi ostvariti, zbog čega predlaže da Sud inicijativu „odbije“ kao neosnovanu. Osporenim članom 9. stav 1. tačka 11) Zakona o porezu na nepokretnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 91/15) je propisano da su od plaćanja poreza na nepokretnosti oslobođene nepokretnosti koje poreski obveznik gradi, odnosno sagradi, a koje su u poslovnim knjigama poreskog obveznika evidentirane, u skladu sa propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, kao sredstva koja su isključivo namijenjena daljoj prodaji.
Sud je imao u vidu odredbe Ustava koje su od značaja za ocjenjivanje ustavnosti člana 9. stav 1. tačku 11) Zakona o porezu na nepokretnosti, kao i odredbe Ustava u odnosu na koje davalac inicijative osporava navedeni član ovog zakona, a kojima je utvrđeno: da se ustavno uređenje Republike, između ostalog, temelji na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima, socijalnoj pravdi i vladavini prava (član 5. al. 1, 3, i 4), da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima, dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da Republika i opština budžetom utvrđuju javne prihode i javne rashode, dok su sredstva budžeta porezi, takse i drugi zakonom utvrđeni prihodi (član 62), da je obaveza plaćanja poreza i drugih dažbina opšta i da se utvrđuje prema ekonomskoj snazi obveznika (član 63), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, poreski sistem (tačka 7. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), te da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1). Sud je, prilikom razmatranja osporene zakonske odredbe, imao u vidu i garancije iz člana 14. Konvencije kojima je utvrđeno da se uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji obezbjeđuje bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status, kao i garancije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Konvenciju koji propisuje opštu zabranu diskriminacije utvrđujući da je uživanje svih prava utvrđenih zakonom osigurano bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovinsko stanje, rođenje ili drugi status (stav 1), dok nijedan organ vlasti ne smije nikoga diskriminisati ni po kojem osnovu, kao što je navedeno u stavu 1. (stav 2).
Članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima je predviđeno da su sva lica jednaka pred zakonom i da imaju pravo bez ikakve diskriminacije na podjednaku zaštitu zakona, kao i da u tom smislu zakon mora da zabranjuje svaku diskriminaciju i da obezbijedi svim licima podjednaku i uspješnu zaštitu zakona, naročito u pogledu rase, boje, pola, jezika, vjere, političkog ili drugog ubjeđenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovnog stanja, rođenja ili svakog drugog stanja.
Iz navedenih ustavnih odredaba proizlazi da je u nadležnosti Republike da zakonom uredi oblast oporezivanja i drugih fiskalnih davanja, što obavezuje zakonodavca da propiše vrste poreza i drugih dažbina, kao i bitne elemente ovih obaveza, podrazumijevajući tu, između ostalog, način njihovog utvrđivanja i plaćanja. S tim u vezi, a imajući u vidu da Ustav ne utvrđuje predmet, postupak ili način oporezivanja, niti sadrži ograničenja u ovom smislu, Sud je utvrdio da je u domenu ustavnih ovlašćenja zakonodavca da uređuje poreski sistem u svim njegovim segmentima, te da, u ovom smislu, bliže odredi predmet oporezivanja u okviru određene vrste poreza, kao i da utvrdi odgovarajuća poreska oslobađanja.
S obzirom na izloženo, zakonodavac je, prema ocjeni Suda, postupao u okviru svojih nadležnosti kada je osporenim Zakonom o porezu na nepokretnosti uredio oporezivanje nepokretnosti u Republici Srpskoj, oslobađanje od oporezivanja i umanjenje poreske osnovice, način plaćanja poreza i obaveza Poreske uprave Republike Srpske, drugih organa Republike Srpske i opština i gradova u oblasti poreza na nepokretnosti (član 1. tog zakona). Imajući u vidu da poreska oslobađanja čine dio sistema poreskih pogodnosti koje imaju za cilj ostvarivanje ekonomsko-socijalnih ciljeva poreske politike, kao i da zakonodavni organ procjenjuje prirodu i značaj, te društvenu opravdanost uređivanja predmetnih odnosa, način na koji je zakonodavac uredio ovo pitanje, po ocjeni Suda, predstavlja stvar zakonodavne politike i razloga cjelishodnosti, koje Ustavni sud saglasno članu 115. Ustava nije nadležan da ocjenjuje.
S obzirom na to da svi građani koji ispunjavaju Zakonom propisane uslove, te se saglasno tome nalaze u istoj pravnoj situaciji, imaju pravo na poresko oslobađanje iz osporene zakonske odredbe, Sud je utvrdio da nisu osnovani navodi davaoca inicijative o njenoj diskriminatornoj prirodi. Princip zabrane diskriminacije se, kada je riječ o poreskoj materiji, tiče isključivo jednakih uslova oporezivanja, odnosno jednakih uslova za ostvarivanje poreskih oslobađanja, zbog čega je propisivanje kao u članu 9. stav 1. tačka 11) osporenog zakona saglasno članu 10. Ustava. Ustavno jemstvo jednakosti podrazumijeva ne samo jednak tretman u jednakim situacijama, već i različit tretman nejednakih slučajeva, te, prema ocjeni Suda, davalac inicijative pogrešno poredi prava i obaveze adresata osporene zakonske odredbe sa pravima i obavezama obveznika plaćanja poreza na nepokretnosti, a imajući u vidu da se radi o licima koja se nalaze u potpuno različitim pravnim situacijama.
Uzimajući u obzir izloženo, Sud je utvrdio da, uređujući poresko oslobađanje kao u osporenoj odredbi, zakonodavac nije postupio suprotno članu 5. al. 1, 3. i 4. i 108. stav 1. Ustava, a kako pogrešno smatra davalac inicijative.
Imajući u vidu da je Sud ocijenio da osporena zakonska odredba ne propisuje različit tretman jednakih obveznika, to osporeno propisivanje nije u suprotnosti sa garancijama iz člana 10. Ustava, člana 14. Konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Konvenciju, na koje povrede se ukazuje inicijativom.
S obzirom na paušalne navode davaoca inicijative o povredi člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima u konkretnom slučaju, odnosno nedostatak obrazloženja ili argumentacije u tom smislu, Sud nije razmatrao inicijativu u odnosu na ove navode.
Dodatno, u smislu člana 115. Ustava kojim je utvrđen standard ocjene u postupcima kontrole ustavnosti zakona pred Sudom, nezadovoljstvo davaoca inicijative osporenim propisivanjem, kao i navodi kojima se ukazuje na odredbe Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 59/09 i 66/16) i određenu sudsku praksu, nisu od ustavnopravnog značaja.
Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Svetlana Brković, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Darko Radić i akademik prof. dr Snežana Savić.
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman Broj: U-15/24 29. januar 2025. godine