Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 6. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 112/23) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Odluka donesena 29. 01. 2025.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-6/24

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

29. 01. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. januara 2025. godine, donioje

ODLUKU

Utvrđuje se da član 6. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 112/23) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Obrazloženje

Vujadin D. Ljubojević iz Prnjavora dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 6. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 112/23). Ustavnost navedene odredbe Zakona osporena je u odnosu na odredbe člana 5. al. 3, 4. i 5, te čl. 10, 45, 48, 49. i 50. Ustava Republike Srpske. Davalac inicijative je, prije svega, citirao član 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti i u vezi s tim naglasio da propisivanje iz stava 2. ovog člana „dovodi do diskriminacije među poslodavcima, koja se vezuje za oblik svojine ili organizovanja preduzetnika“. Nadalje, davalac inicijative je citirao odredbu člana 50. Ustava, te iznio tvrdnju da se „neustavnost osporene zakonske odredbe ogleda i u njenoj suprotnosti sa odredbom člana 54. Ustava Republike Srpske, kojom je utvrđeno da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu“. U inicijativi se, takođe, navodi da je osporeni zakon objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske“ od 22. decembra 2023. godine, a da je stupio na snagu 1. januara 2024. godine i s tim u vezi ističe da su stranke na koje se osporeno propisivanje odnosi, zbog neradnih dana u ovom periodu, bile onemogućene da, u zakonom propisanom roku, podnesu zahtjev za ostvarivanje svojih prava po ranije važećem zakonu. Na osnovu izloženog predlaže da Sud utvrdi neustavnost osporene zakonske odredbe.

Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz inicijative.

Članom 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 112/23) mijenjan je član 29. Zakona o dječjoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 114/17, 122/18, 107/19 i 119/21). Prema osporenom stavu 2. ovog člana Zakona, korisnicima prava na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva za lice koje koristi porodiljsko odsustvo preduzetnika ili lice koje koristi porodiljsko odsustvo a obavlja samostalnu profesionalnu djelatnost refundira se minimalni iznos osnovice doprinosa propisan zakonom kojim se uređuje oblast doprinosa.

Odredbama Ustava Republike Srpske u odnosu na koje davalac inicijative osporava član 6. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti je utvrđeno: da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na socijalnoj pravdi, vladavini prava i tržišnoj privredi (član 5. al. 3, 4. i 5), da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da je svako dužan da se pridržava Ustava i zakona, te da je svako dužan da savjesno i odgovorno vrši povjerenu mu javnu funkciju (član 45), da se prava i slobode zajamčeni ovim ustavom ne mogu oduzeti ni ograničiti (član 48. stav 1), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2), da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru (član 50), da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu (član 54).

Ustav u drugim odredbama koje su, po ocjeni Suda, od značaja za ocjenjivanje ustavnosti osporene odredbe Zakona utvrđuje: da porodica, majka i dijete imaju posebnu zaštitu (član 36. stav 1), da se pravo zaposlenih i članova njihovih porodica na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje zakonom i kolektivnim ugovorom (član 43. stav 1), da su ljudska prava i slobode, jednakost pred zakonom, samostalnost i jednak položaj preduzeća i drugih organizacija, ustavni položaj i prava jedinica lokalne samouprave osnova i mjera ovlašćenja i odgovornosti republičkih organa (član 66. stav 2), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite, brigu o djeci i omladini (tačka 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tačka 2), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1).

Saglasno navedenim ustavnim odredbama, Zakonom o dječjoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 114/17, 122/18, 107/19, 119/21 i 112/23) uređuje se sistem dječje zaštite, korisnici prava iz dječje zaštite, postupak za ostvarivanje prava i druga pitanja od značaja za sistem dječje zaštite (član 1), te je, između ostalog, propisano: članom 2. da je dječja zaštita u smislu ovog zakona djelatnost od opšteg interesa za Republiku Srpsku, a čine je organizovane aktivnosti kojima se obezbjeđuje: 1) podrška za rađanje djece i usklađivanje rada i roditeljstva, 2) stvaranje osnovnih uslova za ujednačavanje nivoa zadovoljavanja razvojnih potreba djece, 3) pomoć porodici sa djecom u ostvarivanju njene reproduktivne, zaštitne, vaspitne i ekonomske funkcije, 4) poboljšanje materijalnog položaja porodica sa djecom, 5) posebna finansijska podrška porodici za rođenje trećeg djeteta; članom 4. da se prava iz ovog zakona koja se realizuju kroz novčana davanja i pružanjem usluga korisniku ostvaruju posredstvom Javne ustanove Javni fond za dječiju zaštitu; članom 10. tačka 4. da je refundacija naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva jedno od prava iz dječje zaštite prema ovom zakonu; članom 26. da pravo na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva ima poslodavac, preduzetnik ili lice koje u vidu osnovnog zanimanja obavlja samostalnu profesionalnu djelatnost (stav 1), da za ostvarivanje prava iz stava 1. ovog člana korisnik prava na refundaciju, odnosno njegov organizacioni dio, mora biti registrovan u Poreskoj upravi Republike Srpske kao uplatilac doprinosa, odnosno lice koje koristi porodiljsko odsustvo u skladu sa zakonom kojim se uređuju radni odnosi, na teritoriji Republike mora biti registrovano kod Poreske uprave kao obveznik doprinosa (stav 2), da pravo na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva može ostvariti korisnik prava na refundaciju ukoliko lice koje koristi porodiljsko odsustvo, preduzetnik ili lice koje koristi porodiljsko odsustvo, a obavlja samostalnu profesionalnu djelatnost, ima prebivalište u Republici godinu dana prije početka korišćenja porodiljskog odsustva, kao i za vrijeme njegovog korišćenja (stav 3); članom 27. da obračun i isplatu naknade plate licu, za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva, u trajanju propisanom zakonom kojim se uređuju radni odnosi, vrši poslodavac (stav 2), da naknadu plate za prvih mjesec dana korišćenja porodiljskog odsustva licu koje koristi porodiljsko odsustvo obezbjeđuje i isplaćuje poslodavac iz vlastitih sredstava, a za narednih 11 mjeseci za prvo i drugo dijete, odnosno 17 mjeseci za blizance, treće i svako naredno dijete naknadu isplaćuje poslodavac, a isplaćena sredstva refundira Fond (stav 3), da lice koje koristi porodiljsko odsustvo, preduzetnik i lice koje koristi porodiljsko odsustvo, a obavlja samostalnu profesionalnu djelatnost, gubi pravo na refundaciju ukoliko je počelo da radi prije isteka porodiljskog odsustva (stav 7); članom 28. da pravo na refundaciju naknade plate ima korisnik prava koji redovno uplaćuje doprinose za dječju zaštitu za sve obveznike doprinosa u posljednjih godinu dana prije počinjanja korišćenja porodiljskog odsustva, kao i za vrijeme njegovog korišćenja (stav 1), da se zahtjev za priznavanje prava na refundaciju naknade plate podnosi u roku od šest mjeseci od dana počinjanja korišćenja porodiljskog odsustva uz dokaz o uplaćenim doprinosima (stav 2); članom 29. da se korisnicima prava na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva iz ovog zakona refundira 100% bruto naknade plate, nakon izvršene isplate naknade plate (stav 1). Pored toga, Sud je imao u vidu i Zakon o doprinosima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 114/17, 112/19, 49/21, 119/21, 56/22, 132/22 i 112/23) koji uređuje sistem obaveznih doprinosa za finansiranje penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja, osiguranja od nezaposlenosti i dječje zaštite u Republici Srpskoj (član 1), u okviru kojeg je, između ostalog, propisano: članom 2. da se sredstva za finansiranje potreba iz člana 1. ovog zakona obezbjeđuju putem doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, doprinosa za zdravstveno osiguranje, doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti, doprinosa za dječju zaštitu (stav 1), članom 3. da je obveznik doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, osiguranje od nezaposlenosti i dječje zaštite fizičko lice, rezident Republike Srpske, koje, između ostalog, samostalno obavlja privrednu ili profesionalnu djelatnost (stav 1. tačka 6), da se licima koja samostalno obavljaju privrednu djelatnost, u smislu ovog zakona, smatraju lica koja su za obavljanje te djelatnosti registrovana kod nadležnog organa, odnosno upisana u registar kod nadležne organizacije pod uslovom da nisu obveznici doprinosa na osnovu radnog odnosa ili korisnici prava na penziju (stav 2), da se licima koja samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, u smislu ovog zakona, smatraju lica koja samostalno u vidu zanimanja i na osnovu posebne licence nadležnog organa ili organizacije obavljaju djelatnost isključivo na osnovu stečenog zanimanja (profesije), kao što su: advokati, notari, inženjeri, arhitekti, poreski savjetnici, tumači, računovođe, prevodioci i druga slična zanimanja pod uslovom da tu djelatnost ne obavljaju na privremenom osnovu i nisu obveznici doprinosa na osnovu radnog odnosa ili korisnici prava na penziju (stav 3); članom 10. da je osnovica doprinosa ukupan prihod obveznika doprinosa na koji se plaća porez na dohodak koji uključuje doprinose koji se plaćaju u skladu sa ovim zakonom (stav 1), te da se izuzetno od stava 1. ovog člana osnovicom doprinosa smatraju i posebno određene osnovice za pojedine kategorije obveznika utvrđene ovim zakonom (stav 2); članom 10a. da osnovica doprinosa za lica koja su obveznici doprinosa iz člana 3. stav 1. tačka 1) ovog zakona ne može biti niža od najniže bruto plate u Republici, utvrđenoj u skladu sa propisima kojima se uređuje rad, a koja je važeća u mjesecu za koji se doprinosi obračunavaju (stav 1); članom 11. da osnovica doprinosa za lica koja samostalno obavljaju privrednu djelatnost iznosi najmanje 60% prosječne bruto plate u Republici za prethodnu godinu, a prema posljednjem podatku Republičkog zavoda za statistiku, objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“ (stav 1), za lica koja samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost osnovica doprinosa je najmanje u visini prosječne bruto plate u Republici za prethodnu godinu, a prema posljednjem podatku Republičkog zavoda za statistiku, objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“ (stav 2), članom 17. da je uplatilac doprinosa u smislu ovog zakona isplatilac prihoda (primanja) koji predstavlja osnov za plaćanje doprinosa u skladu sa ovim zakonom; članom 18. da izuzetno od člana 17. ovog zakona uplatu doprinosa lično vrši: obveznik doprinosa iz člana 3. stav 1. tačka 6), člana 4. tačka 3), člana 5. t. 1), 2), 3), 4), 5) i 6) i člana 6. tačka 2) ovog zakona (stav 1); članom 22. da stopa doprinosa za dječju zaštitu iznosi 1,7% (stav 1. tačka 4). Na osnovu navedenih odredaba Ustava, Sud je utvrdio da je u njima sadržano ovlašćenje zakonodavca da uredi sistem dječje zaštite, u okviru kojeg su regulisana prava u oblasti dječje zaštite, korisnici ovih prava, uslovi i postupak za ostvarivanje tih prava, kao i način finansiranja dječje zaštite.

Međutim, polazeći od citiranih ustavnih odredaba, Sud je ocijenio da je propisivanjem iz osporenog člana 6. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti narušeno načelo ravnopravnosti iz člana 10. Ustava Republike Srpske. Naime, zakonodavac je u članu 26. stav 3. i članu 28. stav 1. Zakona o dječjoj zaštiti jasno odredio ko ima pravo na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva i propisao kada se to pravo može ostvariti, precizirajući da lice koje koristi porodiljsko odsustvo mora imati prebivalište u Republici Srpskoj godinu dana prije početka korišćenja porodiljskog odsustva, odnosno da korisnik prava na refundaciju naknade plate redovno uplaćuje doprinose za dječju zaštitu za sve obveznike doprinosa u posljednjih godinu dana prije početka korišćenja porodiljskog odsustva i za vrijeme njegovog korišćenja. Takođe, nesporno je da je odredbom člana 6. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti, odnosno člana 29. stav 1. integralnog teksta Zakona o dječjoj zaštiti, predviđeno da se korisnicima prava na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva refundira 100% bruto naknade plate, nakon izvršene isplate naknade plate. Međutim, u odnosu na citiranu odredbu, zakonodavac u osporenoj odredbi člana 6. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti pravi razliku u pogledu određenih kategorija korisnika ove naknade i to tako da propisuje da se ista u slučajevima kada lice koje koristi porodiljsko odsustvo preduzetnika ili kada lice koje koristi porodiljsko odsustvo obavlja samostalnu profesionalnu djelatnost, refundacija naknade plate ne vrši u iznosi od 100% bruto naknade plate, već se redukuje na minimalan iznos osnovice doprinosa propisan zakonom kojim se uređuje oblast doprinosa. Zbog toga se, po ocjeni Suda, određeni korisnici refundacije naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva dovode u različit položaj zavisno od oblika organizovanja, odnosno vrste registrovane poslovne djelatnosti, pa se za preduzetnike i lica koja obavljaju samostalnu profesionalnu djelatnost umjesto refundacije naknade plate u iznosu od 100% bruto naknade plate, koja inače vrijedi za sve ostale korisnike refundacije, kao kriterijum predviđa minimalan iznos osnovice doprinosa propisan zakonom kojim se uređuje oblast doprinosa. Na ovaj način, a u smislu pravnog uređenja predmetnog pitanja, preduzetnici i lica koja obavljaju samostalnu profesionalnu djelatnost nisu u istoj pravnoj situaciji kao ostali korisnici prava na refundaciju naknade plate, iako ispunjavaju Zakonom propisane uslove za refundaciju naknade plate. S obzirom na izloženo Sud je ocijenio da osporena odredba člana 6. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti nije u saglasnosti sa čl. 10. i 66. stav 2. Ustava Republike Srpske. Imajući u vidu da je osporena odredba Zakona, po ocjeni Suda, u nesaglasnosti sa odredbama čl. 10. i 66. stav 2. Ustava, Sud se nije upuštao u ocjenu osporene zakonske odredbe sa odredbama čl. 45, 48, 49. i 50. Ustava, na koje ukazuje davalac inicijative.

Navodi davaoca inicijative da su stranke na koje se osporeno propisivanje odnosi, zbog neradnih dana u vrijeme objavljivanja i stupanja na snagu Zakona, čija je odredba osporena, bile onemogućene da podnesu zahtjeve za ostvarivanje svojih prava po ranije važećem zakonu, po ocjeni Suda, nisu od značaja za drugačije rješavanje ove ustavnopravne stvari, jer nije riječ o tvrdnjama koje se tiču ustavnosti datog zakonskog rješenja, pa samim tim ni nadležnosti Ustavnog suda iz člana 115. Ustava.

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Svetlana Brković, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Darko Radić i akademik prof. dr Snežana Savić.

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman Broj: U-6/24 29. januar 2025. godine

Utvrđuje se da član 6. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj… | Sudska praksa | Aktio