Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 35. stav 3. Zakona o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/20 i 107/24).

Odluka donesena 26. 02. 2025.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-14/24

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

26. 02. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 26. februara 2025. godine, donioje

ODLUKU

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 35. stav 3. Zakona o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/20 i 107/24).

Obrazloženje

Visoka škola „Koledž kozmetologije i estetike“ Banja Luka, koju zastupa dr Ostoja Kremenović, advokat iz Banje Luke, podnijela je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenu ustavnosti člana 35. stav 3. Zakona o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 67/20) i to u odnosu na čl. 50. i 54. Ustava Republike Srpske. Predlagač navodi da se osporenim propisivanjem, iz kojeg proizlazi obaveza visokoškolskih ustanova u privatnom vlasništvu da, uz zahtjev za izdavanje dozvole za rad, dostave i dokaz da imaju odgovarajući prostor u sopstvenom vlasništvu, pravi razlika između visokoškolskih ustanova u javnom i privatnom vlasništvu, odnosno da se privatne visokoškolske ustanove bez jasnog, logičnog i prihvatljivog razloga stavljaju u nepovoljniji položaj u odnosu na visokoškolske ustanove za čije osnivanje i rad se obezbjeđuju sredstva iz budžeta Republike, a to je, po njegovom mišljenju, direktna diskriminacija privatnog sektora u odnosu na javni. Nadalje, predlagač navodi da je Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje Republike Srpske, pozivajući se na ovu neustavnu odredbu Zakona o visokom obrazovanju, kao i Pravilnik o postupku utvrđivanja ispunjenosti uslova za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 102/21) odbilo zahtjev za obavljanje djelatnosti Visokoj školi „Koledž kozmetologije i estetike“, a što je prouzrokovalo finansijske troškove, i to ne samo ovoj visokoškolskoj ustanovi koja ima šesnaestogodišnju tradiciju poslovanja i stvaranja akademskih osoba od svojih studenata, nego i upisanim studentima sa kojima ima zaključen ugovor o saradnji. Iz navedenih razloga predlaže da Sud ukine „protivustavnu odredbu Zakona o visokom obrazovanju.“

Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz prijedloga.

Prema osporenom članu 35. stav 3. Zakona o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/20 i 107/24), visokoškolska ustanova za čije osnivanje i rad se ne obezbjeđuju sredstva iz budžeta Republike je dužna da za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja ima odgovarajući prostor u sopstvenom vlasništvu, o čemu dostavlja dokaze uz zahtjev iz stava 1. ovog člana.

Odredbama Ustava Republike Srpske u odnosu na koje predlagač osporava član 35. stav 3. Zakona o visokom obrazovanju je utvrđeno: da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru (član 50), te da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu (član 54).

Ustav u drugim odredbama koje su, po ocjeni Suda, od značaja za ocjenjivanje ustavnosti osporene odredbe Zakona utvrđuje: da je svakome pod jednakim uslovima dostupno srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje, te da građani mogu osnivati privatne škole, u skladu sa zakonom (član 38. st. 3. i 4), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, obrazovanje (tačka 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tačka 2), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1).

Pored navedenih odredaba Ustava, Sud je imao u vidu da se Zakonom o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/20 i 107/24) uređuju ciljevi i principi visokog obrazovanja u Republici Srpskoj, nivoi i vrste visokog obrazovanja, osnivanje, organizacija i rad visokoškolskih ustanova, opšta načela u oblasti obezbjeđenja kvaliteta u visokom obrazovanju, obrazovna, naučnoistraživačka i umjetnička djelatnost visokoškolskih ustanova, prava i obaveze akademskog osoblja i studenata, tijela u oblasti visokog obrazovanja, finansiranje visokoškolskih ustanova, kao i druga pitanja od značaja za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja (član 1), te da je ovim zakonom, između ostalog, propisano: članom 2. da je visoko obrazovanje djelatnost od opšteg interesa za Republiku Srpsku (stav 1); članom 4. da se visoko obrazovanje zasniva, između ostalog, na principima jedinstva nastave i naučnoistraživačkog, odnosno umjetničkog rada i realizaciji društveno korisnih projekata, kao i na ravnopravnosti visokoškolskih ustanova bez obzira na oblik svojine, odnosno na to ko je osnivač (tač. 5. i 16); članom 30. da djelatnost visokog obrazovanja obavljaju visokoškolske ustanove: univerziteti i visoke škole (stav 1), da je visokoškolska ustanova neprofitna organizacija i obavlja svoju djelatnost kao javnu službu u skladu sa propisom kojim se uređuje sistem javnih službi, a dobit koju ostvaruje obavljanjem djelatnosti visokog obrazovanja koriste isključivo za razvoj i unapređenje vlastite djelatnosti visokog obrazovanja (stav 2); članom 34. da visokoškolske ustanove mogu biti javne i privatne (stav 1), da je osnivač javne visokoškolske ustanove Narodna skupština Republike Srpske u ime Republike (stav 2), da osnivač privatnog univerziteta može biti domaća privatna visokoškolska ustanova ili strano pravno lice zajedno sa domaćom privatnom visokoškolskom ustanovom, u skladu sa ovim zakonom i zakonom kojim se uređuje oblast javnih službi (stav 3), da visokoškolska ustanova iz stava 3. ovog člana mora imati prethodno izvedenu najmanje jednu generaciju studenata iz najmanje sedam različitih studijskih programa i najmanje četiri oblasti obrazovanja, te međunarodno priznate rezultate u naučnoistraživačkom radu (stav 4), da osnivač privatne visoke škole može biti domaće pravno ili fizičko lice, kao i strano pravno ili fizičko lice zajedno sa domaćom visokoškolskom ustanovom, u skladu sa ovim zakonom i zakonom kojim se uređuje oblast javnih službi (stav 5); članom 35. da visokoškolska ustanova podnosi Ministarstvu zahtjev za izdavanje dozvole za rad (stav 1), da uz zahtjev iz stava 1. ovog člana visokoškolska ustanova dostavlja: 1) osnivački akt, 2) izvod iz registra privrednih subjekata, 3) dokaze o ispunjenosti standarda za početnu akreditaciju, 4) elaborat o opravdanosti osnivanja i izvođenja studijskih programa koje visokoškolska ustanova želi izvoditi, u skladu sa odlukom o Mreži visokoškolskih ustanova iz člana 33. ovog zakona i strateškim dokumentima u oblasti visokog obrazovanja, 5) dokaz o uplaćenoj taksi za vođenje postupka, u skladu sa zakonom kojim se uređuju administrativne takse (stav 2), da visokoškolska ustanova za čije osnivanje i rad se ne obezbjeđuju sredstva iz budžeta Republike, uz zahtjev iz stava 1. ovog člana, dostavlja bankarsku garanciju u iznosu od 50% školarine po svakom studentu i sporazum sa drugom akreditovanom visokoškolskom ustanovom iz Republike o obezbjeđenju završetka studija za studente u slučaju prestanka rada (stav 4), da ministar donosi Pravilnik o postupku utvrđivanja ispunjenosti uslova za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja (stav 6); članom 36. da Ministarstvo pribavlja mišljenje Savjeta o elaboratu iz člana 35. stav 2. tačka 4) ovog zakona (stav 1), da ukoliko je mišljenje Savjeta o elaboratu negativno, ministar rješenjem odbija zahtjev visokoškolske ustanove za izdavanje dozvole za rad (stav 2), da je rješenje ministra iz stava 2. ovog člana konačno, a protiv rješenja se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom (stav 3), da uredan zahtjev sa dokumentacijom i pozitivnim mišljenjem Savjeta o elaboratu Ministarstvo dostavlja Agenciji za visoko obrazovanje Republike Srpske, radi sprovođenja postupka vanjskog vrednovanja u svrhu početne akreditacije (stav 4), članom 37. da se postupak vanjskog vrednovanja u svrhu početne akreditacije sprovodi u skladu sa ovim zakonom, zakonom kojim se uređuje status, nadležnost, organizacija, upravljanje i rukovođenje, finansiranje i rad Agencije, pravilnikom iz člana 35. stav 6. ovog zakona i standardima za početnu akreditaciju (stav 1), da nakon sprovedenog postupka iz stava 1. ovog člana Agencija dostavlja Ministarstvu izvještaj sa preporukom za izdavanje dozvole za rad ili za odbijanje zahtjeva visokoškolske ustanove za izdavanje dozvole za rad (stav 3); članom 38. da na osnovu izvještaja sa preporukom za izdavanje dozvole za rad iz člana 37. stav 3. ovog zakona ministar izdaje dozvolu za rad visokoškolskoj ustanovi (stav 1), da na osnovu izvještaja sa preporukom za odbijanje zahtjeva za izdavanje dozvole za rad iz člana 37. stav 2. ovog zakona ministar rješenjem odbija zahtjev za izdavanje dozvole za rad (stav 2), da su dozvola za rad visokoškolske ustanove iz stava 1. i rješenje iz stava 2. ovog člana konačni, a protiv istih se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom (stav 3); članom 39. da se na osnovu dozvole za rad visokoškolska ustanova upisuje u Registar visokoškolskih ustanova, koji vodi Ministarstvo (stav 1), da visokoškolska ustanova može početi da radi i obavlja djelatnost visokog obrazovanja nakon upisa u Registar iz stava 1. ovog člana (stav 2); članom 127. da se sredstva za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja na privatnim visokoškolskim ustanovama obezbjeđuju iz: 1) sredstava koja obezbjeđuje osnivač, 2) školarina, 3) prihoda od izdavačke i drugih djelatnosti koje ne utiču na osnovnu djelatnost visokoškolske ustanove, 4) donacija i 5) ostalih izvora (stav 1), te da sredstvima iz stava 1. ovog člana visokoškolska ustanova samostalno raspolaže, a koristi ih za unapređenje djelatnosti i podizanje kvaliteta rada, u skladu sa ovim zakonom, statutom i finansijskim planom (stav 2). Pored toga, Sud je imao u vidu da se Zakonom o sistemu javnih službi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 68/07, 109/12 i 44/16) uređuje sistem javnih službi, obavljanje djelatnosti javne službe, osnivanje, organizacija i rad javne službe i druga pitanja od značaja za organizaciju i rad javne službe. Tako je, između ostalog, ovim zakonom propisano: članom 2. da se javnom službom, u smislu ovog zakona, smatraju ustanove, javna preduzeća i drugi oblici organizovanja utvrđeni zakonom, koji obavljaju djelatnosti od opšteg interesa kojim se obezbjeđuje ostvarivanje prava i dužnosti fizičkih i pravnih lica, kao i ostvarivanje drugog zakonom utvrđenog interesa (stav 1), te da sredstva kojima posluju organizacije iz stava 1. ovog člana mogu biti u svim oblicima svojine (stav 2); članom 3. da se radi ostvarivanja opšteg interesa kojim se obezbjeđuje ostvarivanje prava i dužnosti pravnih i fizičkih lica i ostvarivanje drugog zakonom utvrđenog interesa u oblasti: obrazovanja, nauke, kulture, sporta i fizičke kulture, učeničkog i studentskog standarda, zdravstvene zaštite, društvene brige o djeci, socijalne zaštite, socijalnog osiguranja, zdravstvene zaštite životinja, zdravstvene zaštite biljaka i drugih društvenih djelatnosti, osnivaju ustanove (stav 1), da djelatnosti iz oblasti navedenih u stavu 1. ovog člana mogu obavljati subjekti osnovani u skladu sa odredbama ovog zakona ili drugih zakona kojima se obavljanje navedenih djelatnosti uređuje na drugi način (stav 2); članom 5. da ustanove, javna preduzeća ili druge oblike javne službe, iz čl. 3. i 4. ovog zakona, mogu osnovati Republika Srpska, jedinica lokalne samouprave i druga domaća i strana pravna i fizička lica; članom 6. da ustanova ili drugi oblik javne službe obavlja djelatnost iz člana 3. ovog zakona pod uslovima i na način utvrđen zakonom i aktom osnivača, a u skladu sa ciljevima radi kojih se osniva (stav 1), da organizacija i rad javne službe moraju biti zasnovani na načelima efikasnog i zakonitog ostvarivanja javnog interesa i obezbjeđenja ostvarivanja prava i dužnosti fizičkih i pravnih lica, stručnog i racionalnog obavljanja poslova i ostvarivanja odgovornosti zaposlenih, efikasnog rukovođenja i stalnog nadzora nad obavljanjem poslova, efikasne saradnje sa osnivačem i organima koji vrše nadzor nad njenim radom, primjeni savremenih tehnologija u radu, javnosti rada i ekonomičnosti u radu (stav 2); članom 8. da ustanove i drugi oblici javne službe obavljaju djelatnost iz člana 3. ovog zakona na način kojim se obezbjeđuje ostvarivanje opšteg interesa i uredno i kvalitetno, pod jednakim uslovima, ostvarivanje prava i dužnosti fizičkih i pravnih lica (stav 1), da ustanove ili drugi oblici javne službe uređuju ostvarivanje opšteg interesa i način pružanja usluga i njihovo korišćenje u skladu sa zakonom i aktima osnivača (stav 2), članom 11. da se na osnivanje, organizaciju i rad ustanova primjenjuju propisi koji se odnose na javna preduzeća, ako zakonom nije drugačije određeno; članom 12. da osnivač ustanove obezbjeđuje sredstva potrebna za njeno osnivanje i početak rada (stav 3). Polazeći od izloženog Sud je ocijenio da osporena zakonska odredba nije nesaglasna sa odredbom člana 50. Ustava, na koju se ukazuje prijedlogom. Prilikom ovakve ocjene Sud je imao u vidu da iz navedenih odredaba Ustava proizlazi ovlašćenje zakonodavca da Zakonom o visokom obrazovanju uredi ciljeve i principe visokog obrazovanja u Republici Srpskoj, nivoe i vrste visokog obrazovanja, osnivanje, organizaciju i rad visokoškolskih ustanova, opšta načela u oblasti obezbjeđenja kvaliteta u visokom obrazovanju, obrazovnu, naučnoistraživačku i umjetničku djelatnost visokoškolskih ustanova, prava i obaveze akademskog osoblja i studenata, tijela u oblasti visokog obrazovanja, finansiranje visokoškolskih ustanova, kao i druga pitanja od značaja za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja. S tim u vezi, Sud je imao u vidu i da pravo zakonodavca da uređuje visoko obrazovanje uključuje i pravo propisivanja uslova pod kojima se visokoškolskoj ustanovi (javnoj i privatnoj) izdaje dozvola za rad na osnovu koje se upisuje u Registar visokoškolskih ustanova, koji vodi Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje Republike Srpske. Imajući u vidu navedeno, kao i da je, saglasno Zakonu o visokom obrazovanju, visoko obrazovanje djelatnost od opšteg interesa za Republiku Srpsku, te da visokoškolske ustanove (univerziteti i visoke škole) obavljaju ovu djelatnost kao javnu službu u skladu sa propisom kojim se uređuje sistem javnih službi, Sud je ocijenio da je propisivanje u osporenoj odredbi člana 35. stav 3. Zakona o visokom obrazovanju dodatnog uslova za visokoškolsku ustanovu za čije osnivanje i rad se ne obezbjeđuju sredstva iz budžeta Republike, da uz zahtjev za izdavanje dozvole za rad, dostavlja i dokaz da za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja ima odgovarajući prostor u sopstvenom vlasništvu, u granicama ovlašćenja zakonodavca iz tačke 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, a u vezi sa članom 38. stav 4. Ustava prema kome građani mogu osnivati privatne škole, u skladu sa zakonom. Propisivanje uslova pod kojima se visokoškolskoj ustanovi može izdati dozvola za rad na osnovu koje se upisuje u Registar visokoškolskih ustanova je, po ocjeni Suda, odraz zakonodavne politike u uređivanju djelatnosti visokog obrazovanja, kao djelatnosti od opšteg interesa za Republiku Srpsku, a ocjena opravdanosti i razloga cjelishodnosti kojima se rukovodio zakonodavac prilikom usvajanja osporenog zakonskog rješenja, prema članu 115. Ustava, nije u nadležnosti Ustavnog suda. Po ocjeni Suda, propisivanje dodatnog uslova za visokoškolsku ustanovu za čije osnivanje i rad se ne obezbjeđuju sredstva iz budžeta Republike ne dovodi privatne visokoškolske ustanove u neravnopravan položaj u odnosu na javne visokoškolske ustanove, kako to navodi predlagač, već navedeni uslov, koji moraju da ispune ove visokoškolske ustanove u postupku izdavanja dozvole za rad, proizlazi iz prirode djelatnosti visokoškolske ustanove kao javne službe i predstavlja garanciju zajemčenog prava na obrazovanje iz člana 38. stav 3. Ustava. Kako visokoškolska ustanova, prema odredbama Zakona, može početi da radi i obavlja djelatnost visokog obrazovanja nakon dobijanja dozvole za rad i upisa u Registar visokoškolskih ustanova, po ocjeni Suda, znači da sve visokoškolske ustanove, koje su upisane u Registar visokoškolskih ustanova, imaju jednak pravni položaj na teritoriji Republike. S obzirom na to da se u dozvoli za rad verifikuje djelatnost visokoškolske ustanove, Sud je ocijenio da se osporenom odredbom ne povređuje princip ravnopravnosti, odnosno ne stvaraju se nejednaki uslovi obavljanja djelatnosti. Pri ovoj ocjeni, Sud je imao u vidu i odredbu člana 4. tačka 16. Zakona o visokom obrazovanju, koja utvrđuje princip ravnopravnosti visokoškolskih ustanova bez obzira na oblik svojine, odnosno na to ko je osnivač.

Po ocjeni Suda, osporeno zakonsko rješenje nije u nesaglasnosti ni sa članom 54. Ustava, jer se njime ne dovode u pitanje utvrđena jemstva prava svojine.

Navodi predlagača da su osporenim propisivanjem prouzrokovani finansijski troškovi Visokoj školi „Koledž kozmetologije i estetike“ Banja Luka i studentima sa kojima ova škola ima zaključene ugovore o saradnji, te ukazivanje na postupanje resornog ministarstva u postupku izdavanja dozvole za rad nisu od značaja za rješavanje ove ustavnopravne stvari, jer nije riječ o tvrdnjama koje se tiču ustavnosti datog zakonskog rješenja, pa samim tim ni nadležnosti Ustavnog suda iz člana 115. Ustava.

U skladu sa Rješenjem ovog suda broj SU-540/22 od 21. decembra 2022. godine, sudija Ustavnog suda Republike Srpske prof. dr Ivanka Marković je izuzeta od odlučivanja u ovom predmetu.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Svetlana Brković, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Darko Radić i akademik prof. dr Snežana Savić.

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman Broj: U-14/24 26. februar 2025. godine

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 35. stav 3. Zakona o… | Sudska praksa | Aktio