Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 55. stav 1. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 47/17 i 17/23) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje saglasnosti člana 55. stav 1. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 47/17 i 17/23) sa članom 3. tačka g) Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 6/12, 63/14, 18/17 i 90/21).

Odluka donesena 25. 02. 2026.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-88/25

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

25. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), člana 40. stav 5, člana 60. stav 1. tačka a) i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. februara 2026. godine, donioje

ODLUKU

Utvrđuje se da član 55. stav 1. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 47/17 i 17/23) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje saglasnosti člana 55. stav 1. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 47/17 i 17/23) sa članom 3. tačka g) Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 6/12, 63/14, 18/17 i 90/21).

Obrazloženje

Taxi prevoz “Aleksić” Aleksić Siniša s.p. iz Banjaluke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 55. stav 1. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 47/17 i 17/23). Navedenu odredbu Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske, kojom je propisano da taksi prevoznik može vršiti taksi prevoz samo na teritoriji i sa teritorije jedinice lokalne samouprave na kojem ima registrovano sjedište, davalac inicijative osporava, prije svega, sa stanovišta načela vladavine prava iz člana 5. stav 1. alineja 4. Ustava Republike Srpske. Obrazlažući navedeno davalac inicijative iznosi mišljenje da osporenim propisivanjem “dolazi do kontradikcije između Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju i Zakona o zaštiti potrošača Republike Srpske, čime se narušava pravna sigurnost i jedinstvo pravnog poretka“. Nadalje, davalac inicijative osporava navedenu odredbu predmetnog zakona sa stanovišta odredbe člana 52. stav 1. Ustava (u inicijativi pogrešno naveden član 48. Ustava) kojom je, kako navodi, zajamčena sloboda preduzetništva, te iznosi mišljenje da se osporenim propisivanjem, koje ograničava obavljanje ove usluge samo na teritoriju jedne opštine ili grada neopravdano i nesrazmjerno zadire u slobodu preduzetništva taksi prevoznika, odnosno onemogućava taksi prevoznike da slobodno odgovore na potražnju putnika. Uz to, davalac inicijative smatra da osporeno propisivanje nije u saglasnosti sa odredbom člana 3. tačka g) Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 6/12, 63/14, 18/17 i 90/21) kojom je, kako navodi, propisano pravo na izbor kao mogućnost izbora između više robe i usluga, po prihvatljivim cijenama i uz garanciju kvaliteta, te zaključuje da se na taj način ograničava pravo putnika - potrošača da izabere pružaoca taksi usluge po svojoj volji, odnosno primorava putnik da angažuje isključivo onog taksi prevoznika koji ima izdatu licencu od strane jedinice lokalne samouprave na čijoj se teritoriji putnik nalazi. Zaključno, davalac inicijative ukazuje na probleme sa kojima se u praksi susreću taksi prevoznici i predlaže da Sud pokrene postupak, te utvrdi da osporena odredba navedenog zakona nije u saglasnosti sa Ustavom i Zakonom o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj.

Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz inicijative.

Osporenim članom 55. stav 1. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 47/17 i 17/23) propisano je da taksi prevoznik može vršiti taksi prevoz samo na teritoriji i sa teritorije jedinice lokalne samouprave na kojem ima registrovano sjedište.

Prilikom razmatranja osnovanosti navoda davaoca inicijative Sud je imao u vidu da je odredbama Ustava Republike Srpske na koje ukazuje davalac inicijative, ali i odredbama koje su, po ocjeni Sudu, od značaja za ocjenu ustavnosti osporenog člana 55. stav 1. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 47/17 i 17/23) utvrđeno: da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na vladavini prava (član 5. stav 1. alineja 4), da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru (član 50), da se slobodno preduzetništvo može zakonom ograničiti radi zaštite interesa Republike, čovjekove okoline, zdravlja i bezbjednosti ljudi, te da su zabranjeni monopoli (član 52), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, kao i osnovne ciljeve i pravce privrednog razvoja, te politiku i mjere za usmjeravanje razvoja (tač. 6. i 8. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tačka 2) i da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1).

Po ocjeni Suda, za ocjenu ustavnosti osporenog člana 55. stav 1. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske od značaja su i sljedeće odredbe ovog zakona kojima je propisano: član 1. da se ovim zakonom uređuju uslovi za vršenje prevoza lica i stvari u drumskom saobraćaju kao javni prevoz i prevoz za vlastite potrebe i način vršenja prevoza, registracija redova vožnje, rad autobuskih stanica i terminala gradskog, odnosno prigradskog prevoza lica, rad stanica tehničkog pregleda vozila na teritoriji Republike Srpske i inspekcijski nadzor; član 2. da se prevoz lica i stvari u drumskom saobraćaju može vršiti kao javni prevoz i prevoz za vlastite potrebe (stav 1), da je javni prevoz u smislu ovog zakona prevoz lica i stvari uz naknadu, koji je pod jednakim uslovima dostupan svim korisnicima (stav 2); član 3. da jedinica lokalne samouprave posebnim propisom, u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega uređuje, pored ostalog, način, organizaciju i uslove za vršenje taksi prevoza (stav 1. tačka 2); član 5. da je prevoznik pravno lice ili preduzetnik koji posjeduje odgovarajuću licencu prevoznika i obavlja prevoz lica, odnosno stvari (stav 1); član 6. da se opšti uslovi za vršenje prevoza lica i stvari stiču registracijom djelatnosti prevoza lica i stvari u drumskom saobraćaju kod nadležnog registracionog suda ili nadležnog organa jedinice lokalne samouprave, u skladu sa posebnim propisima (stav 2); član 14. da se prema teritorijalnom značaju javni prevoz dijeli na republički prevoz i prevoz na teritoriji jedinice lokalne samouprave (stav 2); član 17. da se javni prevoz vrši kao linijski i vanlinijski (stav 1); član 50. da je taksi prevoz javni vanlinijski prevoz lica za koji se cijena utvrđuje taksimetrom po ovjerenom cjenovniku usluga ili na osnovu pogodbe (stav 1), da taksi prevoz mogu vršiti pravna lica i preduzetnici kojima je to osnovno zanimanje, shodno propisima iz oblasti registracije preduzetnika i koji posjeduju licencu prevoznika i legitimaciju za vozača motornog vozila (stav 2), da se licenca prevoznika iz stava 2. ovog člana izdaje taksi prevozniku koji ispunjava opšte uslove iz člana 6. ovog zakona i posjeduje najmanje jedno putničko motorno vozilo sa najviše 1 + 4 registrovanih sjedišta za vršenje taksi prevoza, koje može biti starosti do 15 godina, oblika karoserije limuzina ili karavan, ili jedno putničko motorno vozilo namjenski proizvedeno za prevoz lica sa posebnim potrebama (lica sa invaliditetom) (stav 3), da licencu prevoznika i legitimaciju za vozača motornog vozila iz stava 2. ovog člana izdaje nadležni organ jedinice lokalne samouprave (stav 4), da se taksi prevoz vrši na osnovu ovog zakona i propisa koji u skladu sa ovim zakonom donosi nadležni organ jedinice lokalne samouprave (stav 6); član 51. da će posebnim propisom iz člana 3. stav 1. tačka 2) ovog zakona nadležni organ jedinice lokalne samouprave urediti:1) organizaciju taksi prevoza na području jedinice lokalne samouprave, 2) mjerila i kriterijume na osnovu kojih se određuje broj taksi prevoznika, 3) broj i razmještaj taksi stajališta, način korišćenja i upravljanja taksi stajalištima, broj taksi mjesta na stajalištima, 4) broj registrovanih taksi vozila u odnosu na raspoloživi broj taksi mjesta na stajalištima, 5) način i postupak izdavanja licence prevoznika i legitimacije za vozača motornog vozila iz člana 50. ovog zakona, 6) način utvrđivanja i naplate cijene prevoza u slučaju prevoza više lica u jednom vozilu, 7) postupak izdavanja, veličinu i izgled dopunskih oznaka, 8) prava i dužnosti taksi prevoznika, vozača i lica koja se prevoze, 9) dopunske uslove za vozača i vozilo i 10) vođenje evidencije o izdatim licencama prevoznika i legitimacijama za vozača motornog vozila; član 55. da propisom iz člana 3. stav 1. tačka 2) ovog zakona nadležni organ jedinice lokalne samouprave može urediti pod kojim uslovima je dozvoljen taksi prevoz na teritoriji te jedinice lokalne samouprave, taksi prevoznicima koji imaju sjedište van teritorije te jedinice lokalne samouprave (stav 2), te da se odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne odnose na taksi prevoznike koji imaju registrovano sjedište u jedinici lokalne samouprave koja u svom sastavu ima više opština, ako taksi prevoz vrše u okviru te jedinice lokalne samouprave (stav 4). Uz to, Sud je imao u vidu odredbe Zakona o lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 97/16, 36/19, 61/21, 100/25 i 114/25) prema kojima grad, odnosno opština ima sve nadležnosti propisane ovim zakonom, kao i druge nadležnosti koje su joj prenesene drugim zakonom (član 17. stav 1), te da jedinica lokalne samouprave u oblasti stambeno-komunalnih djelatnosti, između ostalog, obezbjeđuje organizaciju i način obavljanja javnog prevoza putnika koji se obavlja na teritoriji jedinice lokalne samouprave i auto-taksi prevoza (član 20. tačka 11).

Polazeći od izloženog, a posebno odredaba tač. 6. i 8. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, Sud je ocijenio da je Republika ovlašćena da uredi uslove za obavljanje pojedinih djelatnosti, tj. da je Narodna skupština kao zakonodavni organ ovlašćena da uredi odnose u drumskom saobraćaju, odnosno da uredi uslove i način vršenja javnog prevoza lica i stvari u drumskom saobraćaju, te prava i obaveze subjekata koji obavljaju prevoz lica i stvari u drumskom saobraćaju, a u okviru toga i uslove i način vršenja taksi prevoza kao javnog vanlinijskog prevoza lica. Međutim, polazeći od citiranih ustavnih odredaba, Sud je ocijenio da je propisivanjem iz osporenog člana 55. stav 1. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske, prema kojem taksi prevoznik može vršiti taksi prevoz samo na teritoriji i sa teritorije jedinice lokalne samouprave na kojem ima registrovano sjedište, narušen princip slobodnog preduzetništva iz člana 52. stav 1. Ustava, prema kojem se ta sloboda može ograničiti radi zaštite interesa Republike, čovjekove okoline, zdravlja i bezbjednosti ljudi. Naime, iz Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske proizlazi da je taksi prevoz oblik javnog prevoza lica za koji se cijena utvrđuje taksimetrom po ovjerenom cjenovniku usluga ili na osnovu pogodbe, koji mogu da vrše pravna lica i preduzetnici koji, pored zakonom propisanih opštih uslova (registracija kod nadležnog registracionog suda ili nadležnog organa jedinice lokalne samouprave) imaju i licencu prevoznika, te legitimaciju za vozača motornog vozila izdate od nadležnog organa jedinice lokalne samouprave. Pored toga, iz Zakona o lokalnoj samoupravi i Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske proizlazi ovlašćenje nadležnog organa jedinice lokalne samouprave da svojim propisom (odlukom) uredi i obezbijedi taksi prevoz, odnosno način, organizaciju i uslove za vršenje ovog prevoza na svojoj teritoriji. Imajući u vidu navedeno, dakle da je zakonom određen taksi prevoz kao oblik lokalnog prevoza lica za koji se cijena utvrđuje taksimetrom po ovjerenom cjenovniku usluga ili na osnovu pogodbe, te da je data nadležnost jedinici lokalne samouprave da svojom odlukom propiše sva ona pitanja koja su od značaja za funkcionisanje taksi prevoza na svojoj teritoriji, odnosno da obezbijedi funkcionisanje ovog oblika javnog vanlinijskog prevoza radi zadovoljenja potreba građana za taksi prevozom, Sud je ocijenio da obavljanje djelatnosti taksi prevoza putnika ne potpada ni pod jednu od Ustavom predviđenih situacija kada je zakonodavac ovlašćen da ograniči slobodno preduzetništvo. S obzirom na to da za ograničenje taksi prevoznika kao učesnika na tržištu na način kako je to učinjeno u osporenoj zakonskoj odredbi ne postoje Ustavom predviđeni razlozi za ograničenje slobode preduzetništva, Sud je ocijenio da odredba člana 55. stav 1. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske nije u saglasnosti sa članom 52. stav 1. Ustava, a samim tim ni sa odredbom člana 108. stav 1. Ustava, prema kojoj zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom. Navode davaoca inicijative da je osporenim članom Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske došlo do povrede načela vladavine prava iz člana 5. stav 1. Ustava Sud nije razmatrao s obzirom na to da se u inicijativi ne navode ustavnopravni razlozi osporavanja, već davalac inicijative zaključak o nesaglasnosti osporenog zakonskog rješenja sa navedenim ustavnim načelom izvodi posrednim putem nalazeći da propisivanjem iz člana 55. navedenog zakona dolazi do kontradikcije između Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske i Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj. Imajući u vidu odredbe člana 115. Ustava, Sud je ocijenio da nije nadležan da ocjenjuje saglasnost odredaba jednog zakona sa odredbama drugog zakona, već saglasnost zakona, drugih propisa i opštih akata sa Ustavom i saglasnost propisa i opštih akata sa zakonom.

S obzirom na to da prema članu 115. Ustava nije u nadležnosti Ustavnog suda da ocjenjuje međusobnu usaglašenost odredaba jednog zakona sa odredbama drugog zakona, Sud, na osnovu člana 37. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 104/11 I 92/12) nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka u dijelu kojim je tražena ocjena saglasnosti člana 55. stav 1. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske sa članom 3. tačka g) Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj.

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Svetlana Brković, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Darko Radić i akademik prof. dr Snežana Savić.

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman Broj: U-88/25 25. februar 2026. godine

Utvrđuje se da član 55. stav 1. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju… | Sudska praksa | Aktio