Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 2. stav 1. tačka 7, člana 3. stav 1. tačka 7, člana 128. stav 1. tačka 6, člana 133. stav 4, člana 156. stav 1. tačka 2, člana 158. st. 1, 2. i 3, člana 162. st. 4, 5, 6, 7. i 8, člana 163. stav 2. i člana 284. stav 1. tačka 44. Zakona o bankama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 4/17, 19/18, 54/19, 63/24 i 45/25).

Odluka donesena 25. 02. 2026.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-45/25

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

25. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. februara 2026. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 2. stav 1. tačka 7, člana 3. stav 1. tačka 7, člana 128. stav 1. tačka 6, člana 133. stav 4, člana 156. stav 1. tačka 2, člana 158. st. 1, 2. i 3, člana 162. st. 4, 5, 6, 7. i 8, člana 163. stav 2. i člana 284. stav 1. tačka 44. Zakona o bankama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 4/17, 19/18, 54/19, 63/24 i 45/25).

Obrazloženje

Saša Savičić iz Banjaluke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 2. stav 1. tačka 7, člana 3. stav 1. tačka 7, člana 128. stav 1. tačka 6, člana 133. stav 4, člana 156. stav 1. tačka 2, člana 158. st. 1, 2. i 3, člana 162. st. 4, 5, 6, 7. i 8, člana 163. stav 2. i člana 284. stav 1. tačka 44. Zakona o bankama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br.4/17, 19/18, 54/19 i 63/24). Iz sadržine inicijative proizlazi da osporene odredbe navedenog zakonanisu u saglasnosti sa odredbama člana 5. stav 1. alineja 4, člana 7. stav 1, koji je zamijenjen Amandmanom LXXI na Ustav Republike Srpske, člana 68. stav 1. tačka 4, koji je zamijenjen Amandmanom XXXII na Ustav Republike Srpske i člana 108. stav 1. Ustava Republike Srpske, jer sadrže pojam/riječi “lizing”, “revolving” i “ombudsman” koje ne pripadaju nijednom od jezika u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj. S tim u vezi davalac inicijative ukazuje i na Odluku Ustavnog suda Republike Srpske broj: U-92/23 od 30. oktobra 2024. godine (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 96/24), te predlaže da Sud, nakon štorazmotri ovu inicijativu,utvrdi neustavnost osporenih odredaba navedenogzakona.

Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz inicijative.

Osporenim odredbama Zakona o bankama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 4/17, 19/18, 54/19 i 63/24 i 45/25) je propisano:članom 2. stav 1. da je lice u finansijskom sektoru banka, društvo za izdavanje elektronskog novca, mikrokreditna organizacija, štedno-kreditna organizacija, lizing društvo, društvo za osiguranje, brokersko-dilersko društvo, društvo za upravljanje investicionim fondovima, društvo za upravljanje alternativnim investicionim fondovima, društvo za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima, društvo za faktoring, pružalac platnih usluga utvrđen posebnim zakonom, kao i drugo pravno lice koje se pretežno bavi finansijskom djelatnošću (tačka 7); članom 3. stav 1. da banka može obavljati, između ostalog, finansijski lizing (tačka 7); članom 128. stav 1. dalica iz člana 126. stav 1. ovog zakona nisu obavezna čuvatibankarsku tajnu ako se podaci saopštavaju, pored ostalog, Ombudsmanu za bankarski sistem, ako interesi ili obaveze banke ili korisnika bankarskih usluga zahtijevaju saopštavanje tajnih podataka u postupku rješavanja spornih pitanja između banke i korisnika bankarskih usluga ili drugom postupku arbitraže ili mirenja (tačka 6); članom 133. stav 4.da su u pogledu zaštite korisnika po ugovoru o kreditu izjednačena prava korisnika po kreditima koje odobravaju banke, mikrokreditima koje odobravaju mikrokreditne organizacije i finansijskom lizingu koji odobravaju banke i davaoci lizinga, osim ako posebnim zakonom nije drugačije uređeno; članom 156. stav 1. da se odredbe ovog zakona koje se odnose na zaštitu korisnika u poslovima odobravanja kredita ne primjenjuju, između ostalog, na ugovore o lizingu kod kojih nije ugovorena mogućnost da primalac lizinga stekne pravo svojine na predmetu lizinga (tačka 2); članom 158. da je ugovor o revolving kreditu ugovor o kreditu koji korisniku omogućava da jednom odobreni iznos kredita u određenom periodu može da povlači više puta pod istim uslovima, s tim što se neiskorišćeni dio kredita povećava za visinu otplate tog kredita (stav 1), da korisnik ima pravo da na uobičajeni način, u svakom trenutku i bez naknade, raskine ugovor o revolving kreditu, izuzev ako je ugovoren otkazni rok koji ne može biti duži od mjesec dana (stav 2), da banka može otkazati ugovor o revolving kreditu, ako je tako ugovoreno, uz obavezu pismenog obavještavanja korisnika najmanje 30 dana unaprijed (stav 2); članom 162. da ako banka ne dostavi odgovor u roku iz stava 2. ovog člana ili podnosilac prigovora nije zadovoljan odgovorom, podnosilac prigovora ima pravo da o tome pismeno obavijesti i uloži prigovor Ombudsmanu za bankarski sistem, koji je uspostavljen u okviru Agencije, u roku od šest mjeseci od dana prijema odgovora banke ili isteka roka iz stava 2. ovog člana, u zavisnosti od toga koja okolnost prije nastupi (stav 4), da nakon prijema pismenog obavještenja ili prigovora korisnika, ako ocijeni da je prigovor dopušten i opravdan, Ombudsman zahtijeva od banke da se u roku od 15 dana izjasni o navodima iz obavještenja, odnosno prigovora (stav 5), da ako banka u propisanom roku propusti da se izjasni ili se izjasni, a Ombudsman ocijeni da nisu u pitanju povrede odredaba ovog zakona kojima se uređuje zaštita korisnika, za koje su određene prekršajne kazne, Ombudsman, korisnik ili banka mogu dati prijedlog za pokretanje postupka posredovanja u mirnom rješavanju spornog odnosa (stav 6), da će Ombudsman, ako na osnovu činjenica iz pismenog obavještenja, odnosno prigovora korisnika, a nakon izjašnjenja banke o tim činjenicama, ocijeni da su u pitanju povrede odredaba ovog zakona kojima se uređuje zaštita korisnika, za koje su određene prekršajne kazne, uputiti predmet nadležnom organizacionom dijelu Agencije na dalje postupanje (stav 7), da je banka dužna da sarađuje sa Ombudsmanom, radi pravičnog i brzog rješavanja i prevazilaženja nesuglasica i sporova po prigovorima (stav 8); članom 163. da se na pitanja zaštite korisnika - fizičkog lica primaoca lizinga koja nisu uređena Zakonom o lizingu primjenjuju odredbe ovog zakona o zaštiti prava i interesa korisnika bankarskih usluga (stav 2); članom 284. stav 1. da će senovčanom kaznom od 40.000 KM do 200.000 KM kazniti za prekršaj banka ako kod ugovora o revolving kreditu ne postupi u skladu sa članom 158. ovog zakona (tačka 44). Odredbama Ustava Republike Srpske na koje ukazuje davalac inicijative, ali i odredbama koje su, po ocjeni Suda, od značaja za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba Zakona o bankama Republike Srpske je utvrđeno: da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na vladavini prava (član 5. stav 1. alineja 4), da su službeni jezici Republike Srpske: jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda, a službena pisma ćirilica i latinica (Amandman LXXI, kojim je zamijenjen član 7. stav 1), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, ustavnost i zakonitost, te bankarski sistem (tač. 4. i 7. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tačka 2), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1).

Pored navedenih odredaba Ustava Sud je imao u vidu odredbu člana 10. Zakona o bankama Republike Srpske kojom je propisano da se na pitanja koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju odredbe zakona o privrednim društvima koje uređuju akcionarska društva, kao i zakona kojim je uređena oblast unutrašnjeg platnog prometa, deviznog poslovanja, sprečavanja pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, tržišta hartija od vrijednosti, zastupanja i posredovanja u osiguranju, računovodstva i revizije, likvidacionog postupka, stečajnog postupka i drugih zakona koje su banke dužne da primjenjuju.

Takođe, Ustavni sud je imao u vidu odredbe člana 10. Zakona o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 59/13 i 4/17) kojim je propisano da je u sastavu Agencije Ombudsman za bankarski sistem, kao samostalna organizaciona jedinica, koji promoviše zaštitu prava i interese potrošača, odnosno fizičkih lica korisnika finansijskih usluga (stav 1), te da Ombudsman, kao jedan od nosilaca zaštite prava potrošača u Republici Srpskoj, omogućava da se nastale nesuglasice i sporovi između institucija bankarskog sistema i korisnika finansijskih usluga mogu pravično i brzo riješiti od nezavisnih lica, sa minimumom formalnosti, usaglašavanjem, posredovanjem ili na drugi miran način (stav 2).

Uz to, Sud je imao u vidu Zakon o lizingu (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 70/07 i 116/11) kojim se uređuju poslovi lizinga, uslovi za osnivanje, poslovanje i prestanak rada davaoca lizinga, prava i obaveze subjekata lizinga, prestanak ugovora o lizingu, registracija svojinskih prava nad predmetom lizinga, izvještavanje, revizija i nadzor nad poslovanjem davaoca lizinga (član 1) i kojim je, između ostalog, propisano: članom 2. da je “davalac lizinga” lice koje je dobilo dozvolu Agencije za bankarstvo Republike Srpske za obavljanje poslova lizinga u skladu sa ovim zakonom i koje na primaoca lizinga prenosi pravo držanja i korišćenja predmeta lizinga za ugovoreni period, za šta od primaoca lizinga prima lizing naknadu, a da je “primalac lizinga” pravno ili fizičko lice na koga davalac lizinga prenosi pravo držanja i korišćenja predmeta lizinga (al. 1. i 2), da je lizing pravni posao u kojem davalac lizinga prenosi pravo držanja i korišćenja predmeta lizinga na primaoca lizinga na određeni rok, uz njegovu obavezu plaćanja ugovorene lizing naknade i sa pravom da predmet lizinga vrati davaocu lizinga, da ga otkupi ili da produži ugovor o lizingu (član 4), da je finansijski lizing pravni posao u kome davalac lizinga: a) sa isporučiocem predmeta lizinga koga je odredio primalac lizinga zaključuje ugovor o isporuci na osnovu kojeg stiče pravo svojine nad predmetom lizinga, prema specifikaciji primaoca lizinga i pod uslovima koje, ukoliko se odnose na interese primaoca lizinga, odobrava primalac lizinga, b) sa primaocem lizinga zaključuje ugovor o finansijskom lizingu kojim se obavezuje da na primaoca lizinga prenese ovlašćenje držanja i korišćenja predmeta lizinga na ugovoreno vrijeme, a primalac lizinga se obavezuje da mu za to plaća ugovorenu lizing naknadu, v) lizing naknadu utvrđuje na osnovu amortizacije cjeline ili najbitnijeg dijela vrijednosti predmeta lizinga (član 6).

Polazeći od navedenih odredaba Ustava i zakona Sud je ocijenio da upotreba riječi “lizing ”, “revolving” i “ombudsman” u osporenim odredbama Zakona o bankama Republike Srpske nije nesaglasna sa odredbama Ustava, na koje se ukazuje inicijativom. Prilikom ovakve ocjene Sud je imao u vidu da je zakonodavac, saglasno ustavnom ovlašćenju iz tačke 7. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, ovlašćen da Zakonom o bankama Republike Srpske uredi osnivanje, poslovanje, upravljanje, nadzor, restrukturiranje i prestanak rada banaka u Republici Srpskoj, kao i zaštitu korisnika bankarskih usluga. Pored toga, Sud je imao u vidu da odredba Amandmana LXXI, kojom je zamijenjen član 7. stav 1. Ustava, obezbjeđuje ravnopravnu upotreba jezika srpskog naroda, jezika bošnjačkog naroda i jezika hrvatskog naroda, te ćiriličkog i latiničnog pisma u Republici Srpskoj. Međutim,po ocjeni Suda, ova ustavna odredba ne može biti shvaćena na način da ona zabranjuje upotrebu stranih riječi za oznakuodređenih stručnih izraza i pojmova, čija je upotreba uobičajena u nauci, stručnoj literaturi, kao i relevantnim međunarodnim aktima i evropskim direktivama u oblasti bankarstva i zaštite potrošača. Naime, po ocjeni Suda, upotreba riječi i izraza koji pripadaju drugim jezicima (engleski, latinski i sl.) sama po sebi ne dovodi u pitanje ravnopravnu upotrebu službenih jezika (jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda) i pisma (ćirilica i latinica) u Republici Srpskoj utvrđenu Amandmanom LXXI, kojim je zamijenjen član 7. stav 1. Ustava, sve dok je tekst opšteg pravnog akta na jezicima koji su u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj, tećirilici i latinici i dok je precizno i jasno određena sadržina upotrijebljenih stranih riječi i izraza. S tim u vezi, Sudje imao u vidu da je Zakonom o bankama Republike Srpske jasno i precizno definisan ugovor o revolving kreditu, a Zakonom o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske, koji se saglasno odredbi člana 10. Zakona o bankama Republike Srpske primjenjuju na pitanja koja nisu uređena ovim zakonom, uspostavljen Ombudsman u bankarskom sistemu, kao samostalna organizaciona jedinica u okviru Agencije za bankarstvo Republike Srpske, sa jasno i precizno definisanim aktivnostima koje obavlja u cilju zaštite prava i interesa korisnika finansijskih usluga. Pored navedenog, Sud jeimao u vidu i da je Zakonom o lizingu kojeg su banke, takođe, dužne da primjenjuju, jasno i precizno definisan posao lizinga, te sadržina finansijskog lizinga, kao i drugi pojmovi korišćeni u ovom zakonu kao što su primalac lizinga, davalac lizinga, predmet lizinga i dr. Imajući u vidu navedeno, kao i da korišćenje određenih pojmova/izraza u zakonu predstavlja izraz zakonodavne nomotehnike, ali ne i razlog za utvrđivanje neustavnosti odredaba u kojima se ti pojmovi/izrazi upotrebljavaju, Sud je ocijenio da navodi davaoca inicijative o neustavnosti osporenih odredaba Zakona o bankama Republike Srpske nisu ustavnopravno osnovani. Pozivanje davaoca inicijative na Odluku Ustavnog suda broj: U-92/23 od 30. oktobra 2024. godine nije, po ocjeni Suda, od uticaja na ocjenu ustavnosti osporenih zakonskih odredaba, imajući u vidu da je pomenuta odluka donesena u vezi sa drugačijim činjeničnim, a time i pravnim pitanjima.

Na osnovu Rješenja ovog suda broj SU-540/22 od 21. decembra 2022. godine sudija prof. dr Ivanka Marković je izuzeta iz odlučivanja u ovom predmetu.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Svetlana Brković, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Darko Radić i akademik prof. dr Snežana Savić.

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman Broj: U-45/25 25. februar 2026. godine

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 2. stav 1. tačka… | Sudska praksa | Aktio