Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 3. stav 1. tač. 19, 20. i 24, člana 6, člana 7, člana 8. stav 1. tačka 1. i stav 6. člana 10. stav 2, člana 14. stav 1. tač. 2, 3, 4, 5, 6. i 8. i člana 15. stav 1. tačka 1. Zakona o međubankarskim naknadama kod platnih transakcija na osnovu platnih kartica („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 38/22).
Odluka donesena 25. 02. 2026.
Predmeti (1)
U-43/25
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
25. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. februara 2026. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 3. stav 1. tač. 19, 20. i 24, člana 6, člana 7, člana 8. stav 1. tačka 1. i stav 6. člana 10. stav 2, člana 14. stav 1. tač. 2, 3, 4, 5, 6. i 8. i člana 15. stav 1. tačka 1. Zakona o međubankarskim naknadama kod platnih transakcija na osnovu platnih kartica („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 38/22).
Obrazloženje
Saša Savičić iz Banjaluke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 3. stav 1. tač. 19, 20. i 24, član 6, član 7, član 8. stav 1. tačka 1. i stav 6. član 10. stav 2, član 14. stav 1. tač. 2, 3, 4, 5, 6. i 8. i član 15. stav 1. tačka 1. Zakona o međubankarskim naknadama kod platnih transakcija na osnovu platnih kartica („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 38/22). Iz sadržine inicijative proizlazi da osporene odredbe navedenog zakona nisu u saglasnosti sa odredbama člana 5. stav 1. alineja 4, člana 7. stav 1, koji je zamijenjen Amandmanom LXXI na Ustav Republike Srpske, člana 68. stav 1. tačka 4, koji je zamijenjen Amandmanom XXXII na Ustav Republike Srpske i člana 108. stav 1. Ustava Republike Srpske, jer sadrže pojam, odnosno riječi “brend” i “kobrendiranje” koje ne pripadaju nijednom od jezika u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj. S tim u vezi davalac inicijative ukazuje i na Odluku Ustavnog suda Republike Srpske broj: U-92/23 od 30. oktobra 2024. godine (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 96/24), te predlaže da Sud, nakon što razmotri ovu inicijativu, utvrdi neustavnost osporenih odredaba navedenog zakona.
Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz inicijative.
Osporenim odredbama Zakona o međubankarskim naknadama kod platnih transakcija na osnovu platnih kartica („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 38/22) propisano je: članom 3. stav 1. da pojedini izrazi korišćeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje: da je platni brend svaki materijalni ili digitalni naziv, izraz, oznaka, simbol ili njihova kombinacija, kojima se označava kartični sistem plaćanja u okviru kojeg se izvršava platna transakcija na osnovu platne kartice (tačka 19), da je kobrendiranje platnog instrumenta uključivanje najmanje jednog platnog brenda i najmanje jednog brenda koji nije platni brend na istom platnom instrumentu zasnovanom na platnoj kartici (tačka 20), da trostrani kartični sistem plaćanja jeste kartični sistem plaćanja koji neposredno pruža uslugu prihvatanja i izdavanja platne kartice i u okviru koga se izvršavaju platne transakcije na osnovu platnih kartica, pri čemu se trostrani kartični sistem plaćanja koji drugom pružaocu platnih usluga dâ ovlašćenje da izdaje platne instrumente zasnovane na platnoj kartici ili da prihvata platne transakcije na osnovu ovih platnih instrumenata, odnosno koji te platne instrumente izdaje s partnerom u okviru sporazuma o kobrendiranju ili preko zastupnika − smatra četvorostranim kartičnim sistemom plaćanja (tačka 24); članom 6. da izdavalac ima pravo da uključi dva ili više različitih platnih brendova ili platnih aplikacija na platnom instrumentu na osnovu platne kartice (stav 1), da se pravilima kartičnih sistema plaćanja ili drugim sličnim mjerama ne može spriječiti niti ograničiti izdavalac da postupi u skladu sa stavom 1. ovog člana (stav 2), da prilikom zaključivanja ugovora o platnoj usluzi, potrošač ima pravo da mu se izda platni instrument zasnovan na platnoj kartici sa dva ili više platnih brendova, ako pružalac platnih usluga nudi takvu uslugu (stav 3), da je pružalac platnih usluga dužan da u primjerenom roku prije zaključenja ugovora o platnoj usluzi potrošaču dostavi jasne i objektivne informacije o platnim brendovima sa kojima je ta usluga povezana, kao i o njihovim karakteristikama, uključujući njihove mogućnosti i primjenljivost, troškove i mjere zaštite (stav 4), da se sve razlike u tretmanu izdavalaca ili prihvatilaca sadržane u pravilima kartičnog sistema plaćanja ili u odredbama ugovora o davanju odobrenja za pristupanje ovom sistemu, a koje su posljedica uključivanja dva ili više različitih platnih brendova ili više platnih aplikacija istog platnog brenda na platnom instrumentu zasnovanom na platnoj kartici, zasnivaju na objektivnim razlozima i nediskriminaciji (stav 5), da posebno tijelo kartičnog sistema plaćanja ne može izdavaocu ili prihvatiocu nametnuti obavezu izvještavanja, obavezu plaćanja naknada ili druge slične obaveze sa istim ciljem ili efektom, za platne transakcije koje se ne izvršavaju korišćenjem tog sistema, a izvršavaju se upotrebom uređaja na kome je prisutan i platni brend tog sistema (stav 6), da su načela usmjeravanja ili ekvivalentne mjere namijenjene usmjeravanju platnih transakcija kroz specifičan kanal ili postupak, kao i drugi tehnički i sigurnosni standardi i zahtjevi u vezi sa upotrebom dva ili više platnih brendova i platnih aplikacija na platnom instrumentu zasnovanom na platnoj kartici obavezno nediskriminatorni i primijenjeni na nediskriminatoran način (stav 7), da kartični sistemi plaćanja, izdavaoci, prihvatioci, procesori i drugi pružaoci tehničkih usluga ne mogu na platnim instrumentima zasnovanim na platnoj kartici ili na opremi koja se primjenjuje na mjestu prodaje uspostaviti automatske mehanizme, softver ili druge uređaje kojima bi se platiocu ili trgovcu ograničio izbor platnog brenda ili platne aplikacije prilikom upotrebe platnog instrumenta zasnovanog na platnoj kartici (stav 8), da primalac plaćanja može na opremi koju koristi na svom mjestu prodaje upotrebljavati automatski mehanizam kojim se vrši izbor određenog platnog brenda ili platne aplikacije, ali mu nije dozvoljeno da ograniči platioca da izabere platni brend ili platnu aplikaciju koji bi bili različiti od onih koji su odabrani tim automatskim mehanizmom, pod uslovom da taj primalac plaćanja prihvata izabrani platni brend ili platnu aplikaciju (stav 9); članom 7. da je prihvatilac dužan da primaocu plaćanja nudi i obračunava pojedinačno trgovačke naknade za različite vrste platnih kartica i različite brendove za čiju se upotrebu plaćaju različite međubankarske naknade ili različite naknade kartičnih sistema plaćanja (stav 1), da u slučaju iz stava 1. ovog člana prihvatilac može primaocu plaćanja obračunati jedinstvenu naknadu za sve ili više vrsta platnih kartica i platnih brendova koje taj primalac plaćanja prihvata, samo ako je primalac plaćanja to od njega zahtijevao u pisanoj formi, nakon prijema ponude iz stava 1. ovog člana (stav 2), da je u ugovoru o platnoj usluzi koji zaključuje sa primaocem plaćanja prihvatilac dužan da pojedinačno prikaže informacije o iznosu svih naknada iz stava 1. ovog člana (trgovačka naknada, međubankarska naknada i naknada kartičnog sistema plaćanja), i to za sve platne brendove i vrste platnih kartica, osim ako je primalac plaćanja, nakon prijema ponude iz stava 1. ovog člana, zahtijevao u pisanoj formi drugačije postupanje prihvatioca (stav 3); član 8. da pružaoci platnih usluga mogu obavezati primaoce plaćanja, koji prihvataju platni instrument zasnovan na platnoj kartici jednog izdavaoca, da prihvataju i druge platne instrumente zasnovane na platnim karticama koji su izdati u okviru istog kartičnog sistema plaćanja, samo ako su, između ostalog, platni instrumenti zasnovani na istom platnom brendu i istoj vrsti platne kartice (debitna ili kreditna kartica) (stav 1. tačka 1), da je izdavalac dužan da obezbijedi da platni instrument zasnovan na platnoj kartici bude elektronski i vizuelno prepoznatljiv na način koji omogućava primaocu plaćanja i platiocu da nedvosmisleno identifikuju platni brend i vrstu platne kartice (debitna, kreditna ili poslovna kartica) koju je platilac izabrao (stav 6); član 10. da informacije iz stava 1. ovog člana mogu biti zbirno prikazane po platnom brendu, platnoj aplikaciji, vrsti platnog instrumenta i iznosu međubankarskih naknada koje se primjenjuju na platnu transakciju ako je primalac plaćanja prethodno dao saglasnost u pisanoj formi ili formi elektronskog dokumenta (stav 2); član 14. da će se novčanom kaznom od 10.000 KM do 40.000 KM kazniti pružalac platnih usluga, ako: 2) nudi platnu uslugu izdavanja platnog instrumenta zasnovanog na platnoj kartici sa dva ili više platnih brendova pa odbije da ovaj platni instrument izda potrošaču pod uslovima pod kojima tu uslugu nudi (član 6. stav 3), 3) u primjerenom roku, prije zaključenja ugovora o izdavanju platnog instrumenta zasnovanog na platnoj kartici sa dva ili više platnih brendova, ne dostavi potrošaču jasne i objektivne informacije o platnim brendovima sa kojima je usluga izdavanja tog platnog instrumenta povezana, kao i o njihovim karakteristikama, uključujući njihove mogućnosti i primjenljivost, troškove i mjere zaštite (član 6. stav 4), 4) na platnom instrumentu zasnovanom na platnoj kartici ili na opremi koja se primjenjuje na mjestu prodaje ustanovi automatske mehanizme, softver ili druge uređaje kojima bi se platiocu ili primaocu plaćanja ograničio izbor platnog brenda ili platne aplikacije pri upotrebi platnog instrumenta zasnovanog na platnoj kartici (član 6. stav 8), 5) trgovačke naknade primaocu plaćanja ne nudi ili ne obračunava pojedinačno za različite vrste i brendove platnih kartica za čiju se upotrebu plaćaju različite međubankarske naknade ili različite naknade kartičnih sistema plaćanja (član 7. stav 1), odnosno ako suprotno ovom zakonu obračunava trgovcu jedinstvenu naknadu za sve ili više vrsta i brendova platnih kartica koje taj primalac plaćanja prihvata (član 7. stav 2), 6) u ugovoru o platnoj usluzi koji zaključuje sa primaocem plaćanja ne prikaže pojedinačno za sve platne brendove i vrste platnih kartica informacije o iznosu svih naknada (trgovačka naknada, međubankarska naknada i naknada kartičnih sistema plaćanja) (član 7. stav 3), 8) ne obezbijedi da platni instrument zasnovan na platnoj kartici bude elektronski i vizuelno prepoznatljiv na način koji omogućava primaocu plaćanja i platiocu da nedvosmisleno identifikuju platni brend i vrstu platne kartice koju je izabrao platilac (član 8. stav 6); članom 15. stav 1. da će se novčanom kaznom od 5.000 KM do 20.000 KM kazniti primalac plaćanja koji je pravno lice, ako: 1) ograniči platioca da izabere platni brend ili platnu aplikaciju koju primalac plaćanja prihvata, a koji su različiti od platnog brenda ili platne aplikacije koji bi bili odabrani primjenom automatskog mehanizma koji primalac plaćanja upotrebljava na svom mjestu prodaje (član 6. stav 9). Odredbama Ustava Republike Srpske na koje ukazuje davalac inicijative, ali i odredbama koje su, po ocjeni Suda, od značaja za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba Zakona o međubankarskim naknadama kod platnih transakcija na osnovu platnih kartica je utvrđeno: da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na vladavini prava (član 5. stav 1. alineja 4), da su službeni jezici Republike Srpske: jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda, a službena pisma ćirilica i latinica (Amandman LXXII, kojim je zamijenjen član 7. stav 1), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, ustavnost i zakonitost, te bankarski i poreski sistem (tač. 4. i 7. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tačka 2), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1).
Polazeći od izloženog Sud je ocijenio da upotreba pojmova “brend“ i „kobrendiranje“ u osporenim odredbama člana 3. stav 1. tač. 19, 20. i 24, člana 6, člana 7, člana 8. stav 1. tačka 1. i stav 6, člana 10. stav 2, člana 14. stav 1. tač. 2, 3, 4, 5, 6. i 8. i člana 15. stav 1. tačka 1. Zakona o međubankarskim naknadama kod platnih transakcija na osnovu platnih kartica nije nesaglasna sa odredbama Ustava, na koje se ukazuje inicijativom. Prilikom ovakve ocjene Sud je imao u vidu da je zakonodavac, saglasno ustavnom ovlašćenju iz tačke 7. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, ovlašćen da Zakonom, čije su odredbe osporene, definiše međubankarske naknade koje se naplaćuju prilikom izvršavanja platnih transakcija na osnovu platnih kartica u Republici Srpskoj, a u okviru toga i da definiše značenje pojmova koji su korišćeni u ovom zakonu. Pored toga, Sud je imao u vidu da odredba Amandmana LXXI, kojom je zamijenjen član 7. stav 1. Ustava, obezbjeđuje ravnopravnu upotreba jezika srpskog naroda, jezika bošnjačkog naroda i jezika hrvatskog naroda, te ćiriličkog i latiničnog pisma u Republici Srpskoj. Međutim, po ocjeni Suda, ova ustavna odredba ne može biti shvaćena na način da ona zabranjuje upotrebu stranih tehničkih ili stručnih izraza i pojmova, čija je upotreba uobičajena i široko rasprostranjena u nauci i u stručnim disciplinama, kao što je to slučaj u ekonomiji, pravu, marketingu i drugim. Po ocjeni Suda, upotreba stručne terminologije, uključujući i riječi stranog porijekla, u konkretnom slučaju engleskog jezika, sama po sebi ne dovodi u pitanje ravnopravnu upotrebu službenih jezika (jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda) i pisma (ćirilica i latinica) u Republici Srpskoj utvrđenu Amandmanom LXXI, kojim je zamijenjen član 7. stav 1. Ustava, sve dok je tekst opšteg pravnog akta na jezicima koji su u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj, te ćirilici i latinici i dok je precizno i jasno određena sadržina upotrijebljenih stranih riječi i izraza. Imajući u vidu navedeno, kao i da je zakonodavac odredbama člana 3. stav 1. tač. 19. i 20. ovog zakona precizno i jasno odredio značenje pojmova „platni brend“ i „kobrendiranje“, odnosno propisao da je platni brend svaki materijalni ili digitalni naziv, izraz, oznaka, simbol ili njihova kombinacija, kojima se označava kartični sistem plaćanja u okviru kojeg se izvršava platna transakcija na osnovu platne kartice, a da je kobrendiranje platnog brenda uključivanje najmanje jednog platnog brenda i najmanje jednog brenda koji nije platni brend na istom platnom instrumentu zasnovanom na platnoj kartici, Sud je ocijenio da navodi davaoca inicijative o neustavnosti osporenih odredaba Zakona o međubankarskim naknadama kod platnih transakcija nisu ustavnopravno osnovani. Osim toga, korišćenje određenih pojmova/izraza u zakonu predstavlja izraz zakonodavne nomotehnike, ali ne i razlog za utvrđivanje neustavnosti odredaba u kojima se ti pojmovi/izrazi upotrebljavaju. Pozivanje davaoca inicijative na Odluku Ustavnog suda broj: U- 92/23 od 30. oktobra 2024. godine nije, po ocjeni Suda, od uticaja na ocjenu ustavnosti osporenih zakonskih odredaba, imajući u vidu da je pomenuta odluka donesena u vezi sa drugačijim činjeničnim, a time i pravnim pitanjima.
Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Svetlana Brković, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Darko Radić i akademik prof. dr Snežana Savić.
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman Broj: U-43/25 25. februar 2026. godine