Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 151. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16). Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje saglasnosti člana 151. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16) sa članom 153. stav 1. istog zakona i čl. 3. i 12. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18).

Odluka donesena 25. 03. 2026.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-59/25

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

25. 03. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tač. g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. marta 2026. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 151. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16).

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje saglasnosti člana 151. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16) sa članom 153. stav 1. istog zakona i čl. 3. i 12. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18).

Obrazloženje

Odbor za žalbe Opštine Brod dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje, kako se navodi, ustavnosti i zakonitosti člana 151. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16) (u daljem tekstu: Zakon), smatrajući da je ova zakonska odredba u suprotnosti sa članom 113. Ustava Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustav), te članom 153. stav 1. istog zakona i čl. 3. i 12. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18). Davalac inicijative ističe da je osporenim zakonskim propisivanjem povrijeđeno načelo dvostepenosti u rješavanju iz člana 12. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18), odnosno pravo na žalbu, koja je, kako se navodi, prema toj zakonskoj odredbi, dozvoljena protiv rješenja u prvom stepenu, ali ne i protiv drugostepenog rješenja. Suprotno navedenom, prema osporenoj odredbi Zakona je, protiv prvostepenog akta gradonačelnika, odnosno načelnika opštine, kojim je odlučeno o pravima službenika, moguće podnijeti prigovor o kojem ponovo, drugostepenim aktom, odlučuje gradonačelnik/načelnik opštine. Dodatno, protiv akta kojim je odlučeno o prigovoru može se uložiti žalba Odboru za žalbe „koji u tom smislu donosi akt u trećem stepenu“, što je u suprotnosti sa članom 153. stav 1. osporenog zakona. Stoga je zakonodavac, prema mišljenju davaoca inicijative, protiv akta gradonačelnika, odnosno načelnika opštine, kojim je riješeno o prigovoru službenika, umjesto predmetne žalbe, trebao predvidjeti sudsku zaštitu. S obzirom na izloženo, u inicijativi se ističe da je osporenim propisivanjem povrijeđen i član 3. Zakona o opštem upravnom postupku, jer odredbe osporenog zakona, a time i osporena odredba, moraju biti u skladu sa osnovnim principima Zakona o opštem upravnom postupku.

U prilog navedenom davalac inicijative je ukratko opisao situaciju u konkretnoj pojedinačnoj pravnoj stvari s kojom se susreo u radu, a koja je, prema njegovom mišljenju, posljedica neustavnosti osporene zakonske odredbe, kao i njene neusaglašenosti sa pomenutim zakonskim odredbama.

U odgovoru na navode iz inicijative, koji je Sudu dostavila Narodna skupština Republike Srpske, se ističe da su isti neosnovani, te da se osporenim propisivanjem jača zaštita prava službenika, budući da predviđa institut prigovora kao redovnog pravnog sredstva, koje prethodi žalbi i sudskoj zaštiti. Takvo rješenje je u skladu sa članom 113. Ustava, koji dozvoljava da se zakonom uredi drugačiji oblik zaštite prava. U odgovoru se naglašava da Ustav ne uređuje neposredno radno-pravni status zaposlenih, već to prepušta zakonodavcu, te da je osporeno zakonsko rješenje izraz njegove cjelishodne procjene, kao i da institut prigovora već postoji u zakonodavstvu Republike Srpske (Zakon o državnim službenicima). U odnosu na navodnu nesaglasnost osporene zakonske odredbe sa Zakonom o opštem upravnom postupku ističe se da je Zakon o službenicima i namještenicima lex specialis i da predviđa odstupanja od opštih pravila, što je izričito dozvoljeno. Ukazuje se da Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje međusobnu usaglašenost odredaba istog zakona ili propisa iste pravne snage. Zaključno, predlaže se da Ustavni sud Republike Srpske ne prihvati datu inicijativu.

Osporenim članom 151. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16) je propisano: da se radi ostvarivanja svojih prava službenik pismeno obraća gradonačelniku, odnosno načelniku opštine; da protiv akta kojim je odlučeno o njegovim pravima ili obavezama, izuzev o statusnim pitanjima, službenik ima pravo da podnese prigovor; da se prigovor podnosi gradonačelniku, odnosno načelniku opštine u roku od osam dana od dana prijema rješenja ili drugog pojedinačnog akta, a da je gradonačelnik, odnosno načelnik opštine dužan da o prigovoru odluči u roku od 30 dana od dana podnošenja; da u postupku odlučivanja o podnesenom prigovoru gradonačelnik, odnosno načelnik opštine preispituje svoju odluku i da je može izmijeniti ili dopuniti; da se službenik, ako gradonačelnik, odnosno načelnik opštine u utvrđenom roku ne odluči o podnesenom prigovoru ili ako službenik nije zadovoljan odlukom povodom podnesenog prigovora, može obratiti Odboru za žalbe u roku od 15 dana od dana prijema odluke, odnosno isteka roka u kome je trebalo odlučiti o podnesenom prigovoru; da će se, ako je službenik nezadovoljan odlukom Odbora za žalbe ili ako Odbor za žalbe nije odlučio o žalbi u roku od 30 dana od dana podnošenja žalbe, smatrati da je žalba odbijena, a službenik može podnijeti tužbu nadležnom sudu u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke Odbora, odnosno isteka roka za rješavanje po žalbi; da ako Odbor za žalbe nije odlučio po žalbi iz osnova utvrđenih članom 153. stav 1. ovog zakona u rokovima propisanim ovim zakonom, službenik može podnijeti tužbu nadležnom sudu u roku od 30 dana od isteka roka za rješavanje po žalbi. Prilikom ocjene osporenih odredaba člana 151. Zakona, Sud je imao u vidu odredbe Ustava kojima je utvrđeno: da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom, te da je svakome zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu (član 16), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2), da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, radne odnose, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom (tač. 12. i 18. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tačka 2), da se sistem lokalne samouprave uređuje zakonom, te da Zakonom može povjeriti vršenje poslova lokalne uprave u gradu (član 102. st. 2. i 3), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1), da državni organi i organizacije koje vrše javna ovlašćenja mogu u pojedinačnim stvarima rješavati o pravima i obavezama građana ili primjenjivati mjere prinude i ograničenja samo u zakonom propisanom postupku u kome je svakome data mogućnost da brani svoja prava i interese i da protiv donesenog akta izjavi žalbu, odnosno upotrijebi drugo zakonom predviđeno pravno sredstvo (član 111), da se protiv pojedinačnih akata sudova, upravnih i drugih državnih organa, kao i organizacija koje vrše javna ovlašćenja, donesenih u prvom stepenu, može izjaviti žalba nadležnom organu, da se zakonom, izuzetno, može isključiti žalba, ako je na drugi način obezbijeđena zaštita prava i zakonitosti, da o zakonitosti konačnih pojedinačnih akata, kojima državni organi i organizacije koje vrše javna ovlašćenja rješavaju o pravima ili obavezama, odlučuje sud u upravnom sporu, ako za određenu stvar nije zakonom predviđena druga sudska zaštita, da se samo zakonom može, izuzetno, u određenim vrstama upravnih stvari isključiti upravni spor (član 113). Ocjenjujući osnovanost navoda iz inicijative, Sud je, isto tako, imao u vidu da su Zakonom o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16), između ostalog, uređena prava i dužnosti iz radnog odnosa službenika i namještenika zaposlenih u organima jedinice lokalne samouprave (član 1), da o pravima i dužnostima službenika odlučuje gradonačelnik, odnosno načelnik opštine rješenjem, osim ako ovim zakonom nije drugačije uređeno, kao i da se u postupku odlučivanja o pravima i dužnostima službenika primjenjuju pravila opšteg upravnog postupka, ako ovim ili posebnim zakonom nije drugačije uređeno (član 150), da Odbor za žalbe, u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima, odlučuje u drugom stepenu o žalbama učesnika javnog konkursa u postupku zapošljavanja u gradsku, odnosno opštinsku upravu, o žalbama koje se odnose na statusna pitanja službenika, kao i o drugim žalbama utvrđenim ovim zakonom (član 153. stav 1).

Takođe, Sud je uzeo u obzir da je Zakonom o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18) propisano: da se u upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak postupa po odredbama tog zakona i da te odredbe moraju biti u saglasnosti s osnovnim načelima utvrđenim ovim zakonom, da se po odredbama ovog zakona postupa u svim onim pitanjima koja nisu uređena posebnim zakonom (član 3), da protiv rješenja donesenog u prvom stepenu stranka ima pravo na žalbu, dok se samo zakonom može propisati da u pojedinim upravnim stvarima žalba nije dopuštena, i to ako je na drugi način obezbijeđena zaštita prava i pravnih interesa stranke i zaštita zakonitosti, da se, ako nema organa uprave drugog stepena, žalba protiv prvostepenog rješenja može izjaviti samo kad je to zakonom predviđeno, da će se tim zakonom odrediti organ koji će rješavati po žalbi, da pod uslovima iz ovog zakona stranka ima pravo na žalbu i kad prvostepeni organ u određenom roku ne donese rješenje po njenom zahtjevu, odnosno ne donese rješenje u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, a u interesu stranke, da protiv rješenja donesenog u drugom stepenu žalba nije dopuštena (član 12).

Uzimajući u obzir navedeno, Sud je ocijenio da je Zakonom o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave Narodna skupština Republike Srpske, u skladu sa svojim ustavnim nadležnostima, uredila prava i dužnosti iz radnog odnosa službenika i namještenika zaposlenih u organima jedinice lokalne samouprave (član 1. Zakona), te da je normirajući materiju zaštite prava službenika (glava XVI ovog zakona), između ostalog, i osporenim odredbama Zakona propisala u skladu sa jemstvima iz čl. 16. i 111. Ustava, kao i člana 113. Ustava, na čiju povredu ukazuje davalac inicijative.

Sud smatra da je osporenim odredbama člana 151. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave utvrđena kako sudska, tako i druga vrsta zaštite prava službenika. Naime, saglasno ustavnom jemstvu prema kome je svakome data mogućnost da brani svoja prava i interese i da protiv donesenog akta izjavi žalbu, odnosno upotrijebi drugo zakonom predviđeno pravno sredstvo, osporenim članom Zakona je propisana mogućnost da službenik koji je nezadovoljan odlukom gradonačelnika, odnosno načelnika opštine, iz stava 2. člana 151. Zakona, podnese prigovor na osnovu koga će gradonačelnik, odnosno načelnik opštine, preispitati svoju odluku, koju, tom prilikom, može izmijeniti ili dopuniti. Nadalje, ukoliko u predviđenom roku ne bude odlučeno o prigovoru ili ako je službenik nezadovoljan odlukom, ovlašćen je da podnese žalbu Odboru za žalbe, dok je, protiv konačne odluke ovog odbora ili u slučaju njegovog neodlučivanja u zakonskom roku, dozvoljena tužba nadležnom sudu.

Imajući u vidu izloženo, Sud je ocijenio da nisu osnovani navodi iz inicijative prema kojima je osporeno zakonsko propisivanje u suprotnosti sa članom 113. Ustava.

Nadalje, s obzirom na to da apstraktna ustavnosudska kontrola podrazumijeva ocjenu saglasnosti hijerarhijski nižih opštih akata sa hijerarhijski višim opštim aktima, Sud nije nadležan da cijeni navode o nesaglasnosti osporenog člana 151. Zakona sa drugim odredbama istog zakona, kao ni sa odredbama Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18).

Uzimajući u obzir nadležnost Ustavnog suda kako je ona utvrđena članom 115. Ustava, Sud nije posebno razmatrao navode davaoca inicijative da bi predmetnu materiju trebalo urediti na drugačiji način, kao ni navode koji se tiču pojedinačne pravne stvari s kojom se u svom radu susreo davalac inicijative.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Darko Radić i akademik prof. dr Snežana Savić.

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman Broj: U-59/25 25. mart 2026. godine

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 151. Zakona o… | Sudska praksa | Aktio