Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 5. tač. b), đ) i ž), člana 7. stav 2, člana 10, člana 11, člana 12, člana 13, člana 14, člana 15, člana 16, člana 17. i člana 22a. stav 6. tačka a) Zakona o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/13 i 4/17).

Odluka donesena 25. 03. 2026.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-46/25

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

25. 03. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. marta 2026. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 5. tač. b), đ) i ž), člana 7. stav 2, člana 10, člana 11, člana 12, člana 13, člana 14, člana 15, člana 16, člana 17. i člana 22a. stav 6. tačka a) Zakona o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/13 i 4/17).

Obrazloženje

Saša Savičić iz Banjaluke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 5. tač. b), đ) i ž), člana 7. stav 2, člana 10, člana 11, člana 12, člana 13, člana 14, člana 15, člana 16, člana 17. i člana 22a. stav 6. tačka a) Zakona o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/13 i 4/17). Iz sadržine inicijative proizlazi da osporene odredbe navedenog zakona nisu u saglasnosti sa odredbama člana 5. stav 1. alineja 4, člana 7. stav 1, koji je zamijenjen Amandmanom LXXI na Ustav Republike Srpske, člana 68. stav 1. tačka 4, koji je zamijenjen Amandmanom XXXII na Ustav Republike Srpske, i člana 108. stav 1. Ustava Republike Srpske, jer sadrže riječ/pojam “lizing“ i „ombudsman“ koje ne pripadaju nijednom od jezika u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj. S tim u vezi davalac inicijative ukazuje i na Odluku Ustavnog suda Republike Srpske broj: U-92/23 od 30. oktobra 2024. godine (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 96/24) te predlaže da Sud, nakon što razmotri ovu inicijativu, utvrdi neustavnost osporenih odredaba navedenog zakona.

Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz inicijative.

Osporenim odredbama Zakona o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/13 i 4/17) je propisano: članom 5. da su nadležnosti Agencije, pored ostalog: b) donošenje propisa kojima se uređuje rad banaka, mikrokreditnih organizacija, štedno-kreditnih organizacija, davalaca lizinga i drugih finansijskih organizacija bankarskog sistema (tačka b), izdavanje i oduzimanje davaocima lizinga dozvole za rad i drugih odgovarajućih akata u skladu sa svojim ovlašćenjima, posredni i neposredni nadzor poslovanja davaoca lizinga, nalaganje mjera nadzora i druge nadležnosti u skladu sa zakonom kojim se uređuje lizing (tačka đ), donošenje odgovarajućih akata, nadzor i preduzimanje potrebnih mjera u vezi sa sprečavanjem pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti koje se odnose na banke, mikrokreditne organizacije, štedno-kreditne organizacije, davaoce lizinga i druge finansijske organizacije bankarskog sistema, u saradnji sa nadležnim organima i institucijama u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, a u skladu sa propisima kojima se uređuje sprečavanje pranja novca i finansiranje terorističkih aktivnosti (tačka ž); članom 7. da Agencija, direktor, zamjenik direktora i ovlašćena lica u Agenciji, lica koja je Agencija imenovala za savjetnike, privremene upravnike ili posebne upravnike, kao i druga lica koja po rješenju Agencije ili na osnovu zakona u postupku nadzora finansijskih organizacija bankarskog sistema ili restrukturiranja banke vrše dužnosti utvrđene zakonom, ne odgovaraju za štetu koja nastane prilikom obavljanja dužnosti u primjeni propisa kojima se uređuju banke, mikrokreditne organizacije, štedno-kreditne organizacije, davaoci lizinga i druge finansijske organizacije bankarskog sistema, osim ako se u odgovarajućem postupku pred nadležnim organom pravosnažnom odlukom dokaže da su određenu radnju iz koje je nastupila štetna posljedica učinili ili propustili da učine namjerno ili grubom nepažnjom (stav 2); članom 10. da je sastavu Agencije Ombudsman za bankarski sistem, kao samostalna organizaciona jedinica, koji promoviše zaštitu prava i interese potrošača, odnosno fizičkih lica korisnika finansijskih usluga (stav 1), da Ombudsman, kao jedan od nosilaca zaštite prava potrošača u Republici Srpskoj, omogućava da se nastale nesuglasice i sporovi između institucija bankarskog sistema i korisnika finansijskih usluga mogu pravično i brzo riješiti od nezavisnih lica, sa minimumom formalnosti, usaglašavanjem, posredovanjem ili na drugi miran način (stav 2), da je Ombudsman nezavisan u obavljanju svojih zadataka i odgovara za njihovo izvršavanje, a sprovođenjem svojih funkcija ne djeluje kao zastupnik Agencije (stav 3); članom 11. da je Ombudsman nadležan za: pružanje informacija o pravima i obavezama korisnika i davalaca finansijskih usluga (tačka a), praćenje i predlaganje aktivnosti za unapređivanje odnosa između korisnika finansijskih usluga i finansijskih organizacija bankarskog sistema (tačka b), istraživanje aktivnosti na finansijskom tržištu, po službenoj dužnosti ili na osnovu prigovora, radi zaštite prava korisnika finansijskih usluga (tačka v), razmatranje prigovora korisnika finansijskih usluga, davanje odgovora, preporuka i mišljenja, te predlaganje mjera za rješavanje prigovora (tačka g), posredovanje u mirnom rješavanju spornih odnosa između korisnika finansijskih usluga i finansijskih organizacija bankarskog sistema (tačka d), izdavanje smjernica ili preporuka o posebnim standardnim uslovima ili aktivnostima za primjenu dobrih poslovnih običaja u poslovanju finansijskih organizacija bankarskog sistema, te predlaganje Upravnom odboru Agencije donošenje akata iz njegove nadležnosti u oblasti zaštite prava korisnika finansijskih usluga (tačka đ), saradnju sa nadležnim pravosudnim, upravnim i drugim organima i organizacijama, kao i sa nadzornim i kontrolnim institucijama u zemlji i inostranstvu, u okviru svoje nadležnosti (tačka e), saradnju sa ostalim organima i subjektima nadležnim za zaštitu prava potrošača (tačka ž) i preduzimanje drugih radnji iz oblasti zaštite prava korisnika finansijskih usluga (tačka z); članom 12. da Ombudsman, u postupanju po prigovorima korisnika finansijskih usluga, obezbjeđuje zaštitu njihovih prava i interesa putem: a) postupka razmatranja prigovora korisnika finansijskih usluga, davanjem odgovora, preporuka i mišljenja, te predlaganjem mjera za rješavanje prigovora i b) postupka posredovanja u mirnom rješavanju spornih odnosa, kada ocijeni da iz predmeta prigovora može doći do sudskog spora (stav 1), da u postupku posredovanja u mirnom rješavanju spornih odnosa Ombudsman primjenjuje propise kojima se uređuje postupak medijacije, pri čemu može, po potrebi, angažovati druga ovlašćena lica sa specijalističkim znanjima ili medijatore (stav 2), da sporazum o nagodbi, koji učesnici u mirnom rješavanju spornog odnosa postignu uz posredovanje Ombudsmana i sačine u pisanoj formi, ima snagu izvršne isprave (stav 3); članom 13. da je u postupku razmatranja prigovora i posredovanja u mirnom rješavanju spornih odnosa, Ombudsman dužan da poštuje načela: zakonitosti, nepristrasnosti, stručnosti, jednakih prava i pravičnosti, efikasnosti i transparentnosti pravila i procedura postupanja Ombudsmana (stav 1), da je osim načela iz stava 1. ovog člana Ombudsman dužan da u postupku mirnog rješavanja spornih odnosa primjenjuje načelo dobrovoljnosti i povjerljivosti (stav 2); članom 14. da su finansijske organizacije bankarskog sistema dužne da sarađuju sa Ombudsmanom (stav 1), da je Ombudsman dužan da u toku postupka razmatranja po prigovorima korisnika finansijskih usluga omogući finansijskim organizacijama bankarskog sistema, na čije postupanje korisnik finansijskih usluga podnosi prigovore, da se izjasne o činjenicama i okolnostima navedenim u prigovoru, odnosno dostave dokaze u svoju korist (stav 2); članom 15. da je izvještaj o radu Ombudsmana sastavni dio izvještaja Agencije, u skladu sa članom 39. ovog zakona; članom 16. da upravni odbor Agencije donosi akte kojima se uređuje rad Ombudsmana, uslovi i postupak za imenovanje i prestanak dužnosti lica koje rukovodi Ombudsmanom, te uređuju uslovi i način postupanja po prigovorima korisnika finansijskih usluga i posredovanja u mirnom rješavanju spornih odnosa, finansiranje, izvještavanje, kao i druga pitanja od značaja za rad Ombudsmana; članom 17. da se na pitanja iz oblasti zaštite korisnika finansijskih usluga u bankarskom sistemu i rad Ombudsmana koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju propisi koji uređuju oblast zaštite potrošača, postupak medijacije i obligacione odnose; članom 22a. da se pitanja koja se razmatraju na sjednicama Odbora za nadzor utvrđuju ovim zakonom i Statutom, a Odbor za nadzor naročito daje prijedlog u vezi sa: davanjem i oduzimanjem dozvole za rad bankama, mikrokreditnim organizacijama, štedno-kreditnim organizacijama, davaocima lizinga i drugim finansijskim organizacijama bankarskog sistema (stav 6. tačka a). Odredbama Ustava Republike Srpske na koje ukazuje davalac inicijative, ali i odredbama koje su, po ocjeni Suda, od značaja za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba Zakona o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske je utvrđeno: da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na vladavini prava (član 5. stav 1. alineja 4), da su službeni jezici Republike Srpske: jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda, a službena pisma ćirilica i latinica (Amandman LXXII, kojim je zamijenjen član 7. stav 1), da Republika obezbjeđuje zaštitu potrošača (član 53), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, ustavnost i zakonitost, te bankarski sistem (tač. 4. i 7. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tačka 2), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1).

Polazeći od izloženog Sud je ocijenio da upotreba riječi “lizing“ i „ombudsman“ u osporenim odredbama Zakona o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske nije nesaglasna sa odredbama Ustava, na koje se ukazuje inicijativom. Prilikom ovakve ocjene Sud je imao u vidu da je zakonodavac, na osnovu ovlašćenja iz tačke 7. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava i člana 53. Ustava, bio nadležan da Zakonom, čije su odredbe osporene, uredi status, nadležnost, organizaciju, finansiranje i rad Agencije za bankarstvo Republike Srpske, a u okviru toga i da predvidi uspostavljanje Ombudsmana za bankarski sistem, kao samostalne organizacione jedinice u okviru Agencije, koji će omogućiti da se određene nesuglasice i sporovi između institucija bankarskog sistema i korisnika finansijskih usluga mogu pravično i brzo riješiti od strane nezavisnih lica, sa minimumom formalnosti putem usaglašavanja, posredovanja ili na drugi miran način. Pored toga, Sud je imao u vidu da odredba Amandmana LXXI, kojom je zamijenjen član 7. stav 1. Ustava, obezbjeđuje ravnopravnu upotreba jezika srpskog naroda, jezika bošnjačkog naroda i jezika hrvatskog naroda, te ćiriličkog i latiničnog pisma u Republici Srpskoj. Međutim, po ocjeni Suda ova ustavna odredba ne može biti shvaćena na način da ona zabranjuje upotrebu određenih stručnih izraza i pojmova, čija je upotreba uobičajena i opšteprihvaćena u nauci i stručnim disciplinama, kao što je to slučaj u ekonomiji, međunarodnom pravu i drugima. Naime, po ocjeni Suda, upotreba stručne terminologije, uključujući i riječi stranog porijekla, koje se koriste u međunarodnim pravnim aktima (Ujedinjenih nacija, Vijeća Evrope i Evropske unije), sama po sebi ne dovodi u pitanje ravnopravnu upotrebu službenih jezika (jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda) i pisma (ćirilica i latinica) u Republici Srpskoj utvrđenu Amandmanom LXXI, kojim je zamijenjen član 7. stav 1. Ustava, sve dok je tekst opšteg pravnog akta na jezicima koji su u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj, te ćirilici i latinici, i dok je precizno i jasno određena sadržina upotrijebljenih stranih riječi i izraza. Imajući u vidu da su Zakonom o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske, čije su odredbe osporene, definisani pojedini pojmovi upotrijebljeni u ovom zakoni, između ostalog, i lizing društvo kao finansijska organizacija bankarskog sistema čije su osnivanje, poslovanje, upravljanje, nadzor i prestanak rada uređeni Zakonom o lizingu (član 2. tačka d), te uspostavljen Ombudsman za bankarski sistem, kao samostalna organizaciona jedinica u okviru Agencije, sa jasno i precizno definisanim aktivnosti koje obavlja u cilju zaštite prava i interesa korisnika finansijskih usluga (čl. 10. do 14), a Zakonom o lizingu („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 70/07 i 116/11) precizno i jasno definisan, između ostalog, i pojam davaoca lizinga, Sud je ocijenio da navodi davaoca inicijative o neustavnosti navedenih odredaba Zakona o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske nisu ustavnopravno osnovani. Osim toga, korišćenje određenih pojmova/izraza u zakonu predstavlja izraz zakonodavne nomotehnike, ali ne i razlog za utvrđivanje neustavnosti odredaba u kojima se ti pojmovi/izrazi upotrebljavaju. Pozivanje davaoca inicijative na Odluku Ustavnog suda broj: U- 92/23 od 30. oktobra 2024. godine nije, po ocjeni Suda, od uticaja na ocjenu ustavnosti osporenih zakonskih odredaba, imajući u vidu da je pomenuta odluka donesena u vezi sa drugačijim činjeničnim, a time i pravnim pitanjima.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Darko Radić i akademik prof. dr Snežana Savić.

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman Broj: U-46/25 25. mart 2026. godine

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 5. tač. b), đ) i… | Sudska praksa | Aktio