Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti riječi/pojma „lizing“ u Zakonu o lizingu („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 70/07 i 116/11).

Odluka donesena 25. 03. 2026.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-44/25

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

25. 03. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. marta 2026. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti riječi/pojma „lizing“ u Zakonu o lizingu („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 70/07 i 116/11).

Obrazloženje

Saša Savičić iz Banjaluke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti riječi/pojma „lizing“ u Zakonu o lizingu („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 70/07 i 116/11). Iz sadržine inicijative proizlazi da naziv, kao i pojedine odredbe ovog zakona nisu u saglasnosti sa odredbama člana 5. stav 1. alineja 4, člana 7. stav 1, koji je zamijenjen Amandmanom LXXI na Ustav Republike Srpske, člana 68. stav 1. tačka 4, koji je zamijenjen Amandmanom XXXII na Ustav Republike Srpske, i člana 108. stav 1. Ustava Republike Srpske, jer sadrže riječ/pojam „lizing“ koji ne pripada nijednom od jezika u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj. S tim u vezi davalac inicijative ukazuje i na Odluku Ustavnog suda Republike Srpske broj: U-92/23 od 30. oktobra 2024. godine (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 96/24), te predlaže da Sud, nakon što razmotri ovu inicijativu, utvrdi neustavnost naziva Zakona o lizingu, kao i svih njegovih odredaba koje sadrže ovu riječ, odnosno pojam.

Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz inicijative.

Osporenim Zakonom o lizingu („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 70/07 i 116/11) uređuju se poslovi lizinga, uslovi za osnivanje, poslovanje i prestanak rada davaoca lizinga, prava i obaveze subjekata lizinga, prestanak ugovora o lizingu, registracija svojinskih prava nad predmetom lizinga, izvještavanje, revizija i nadzor nad poslovanjem davaoca lizinga (član 1). Ovim zakonom je, između ostalog, propisano: članom 2. da je davalac lizinga lice koje je dobilo dozvolu Agencije za bankarstvo Republike Srpske za obavljanje poslova lizinga u skladu sa ovim zakonom i koje na primaoca lizinga prenosi pravo držanja i korišćenja predmeta lizinga za ugovoreni period, za šta od primaoca lizinga prima lizing naknadu (alineja 1), da je primalac lizinga pravno ili fizičko lice na koga davalac lizinga prenosi pravo držanja i korišćenja predmeta lizinga (alineja 2), da je isporučilac predmeta lizinga pravno ili fizičko lice koje na davaoca lizinga prenosi pravo svojine nad predmetom lizinga, radi njegove predaje primaocu lizinga na držanje i korišćenje, u skladu sa ugovorom o lizingu (alineja 3), da je predmet lizinga pokretna i nepotrošna stvar ili nepokretna stvar u skladu sa propisima kojima se uređuju stvarna prava (alineja 4), da je lizing naknada novčani iznos koji u ratama plaća primalac lizinga za držanje i korišćenje predmeta lizinga (alineja 5), da je ugovor o isporuci ugovor u pisanoj formi zaključen između isporučioca predmeta lizinga i davaoca lizinga na osnovu kojeg davalac lizinga stiče pravo svojine nad predmetom lizinga u svrhu njegovog davanja na lizing (alineja 6); članom 4. da je lizing pravni posao u kojem davalac lizinga prenosi pravo držanja i korišćenja predmeta lizinga na primaoca lizinga na određeni rok, uz njegovu obavezu plaćanja ugovorene lizing naknade i sa pravom da predmet lizinga vrati davaocu lizinga, da ga otkupi ili da produži ugovor o lizingu; članom 5. da su subjekti u poslu lizinga: davalac lizinga, primalac lizinga i isporučilac predmeta lizinga; članom 6. da je finansijski lizing pravni posao u kome davalac lizinga: sa isporučiocem predmeta lizinga koga je odredio primalac lizinga zaključuje ugovor o isporuci na osnovu kojeg stiče pravo svojine nad predmetom lizinga, prema specifikaciji primaoca lizinga i pod uslovima koje, ukoliko se odnose na interese primaoca lizinga, odobrava primalac lizinga (tačka a), sa primaocem lizinga zaključuje ugovor o finansijskom lizingu kojim se obavezuje da na primaoca lizinga prenese ovlašćenje držanja i korišćenja predmeta lizinga na ugovoreno vrijeme, a primalac lizinga se obavezuje da mu za to plaća ugovorenu lizing naknadu (tačka b), lizing naknadu utvrđuje na osnovu amortizacije cjeline ili najbitnijeg dijela vrijednosti predmeta lizinga (tačka v); članom 7. da se ugovor u kome su davalac lizinga i isporučilac predmeta lizinga isto lice ne smatra ugovorom o finansijskom lizingu u smislu ovog zakona, već ugovorom o operativnom lizingu; članom 9. stav 1. da je ugovor o lizingu ugovor zaključen u pisanoj formi, koji obavezno sadrži sljedeće elemente: a) podatke o subjektima ugovora o lizingu (tačka a), predmet lizinga sa karakteristikama koje omogućavaju njegovu identifikaciju (tačka b), određenje vrste lizinga (finansijski ili operativni) (tačka v), vrijednost predmeta lizinga (tačka g), rok trajanja lizinga, koji kod finansijskog lizinga ne može biti kraći od dvije godine od dana zaključenja ugovora o finansijskom lizingu (tačka d), ukupan iznos lizing naknada koje treba da plati primalac lizinga (tačka đ), uslove, način plaćanja lizing naknada i efektivnu kamatnu stopu koja se koristi za obračun lizing naknade (tačka e), mogućnost za otkup ili produženje ugovora o lizingu (tačka ž), podatke o isporučiocu predmeta lizinga (tačka z), pravo davanja predmeta lizinga drugom na korišćenje (tačka i), slučajeve koji će se tretirati kao neizvršenje obaveza od primaoca lizinga (tačka j) i stopu zatezne kamate koja se plaća u slučaju neizvršenja obaveza (tačka k); članom 10. stav 1. da poslove lizinga može obavljati samo: subjekat u organizacionom obliku društva kapitala sa sjedištem u Republici Srpskoj, koji je od Agencije za bankarstvo Republike Srpske dobio dozvolu za obavljanje posla lizinga (tačka a), poslovna jedinica sa sjedištem u Republici Srpskoj davaoca lizinga koji je registrovan za obavljanje posla lizinga u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno Brčko distriktu, koja je od Agencije dobila dozvolu, i u slučaju postojanja reciprociteta za davaoca lizinga sa sjedištem u Republici Srpskoj (tačka b), a stavom 2. da izuzetno od stava 1. ovog člana, poslove finansijskog lizinga može obavljati i banka u skladu sa propisima koji uređuju poslovanje banaka u Republici Srpskoj; članom 12. stav 2. da se izraz “lizing” može upisati u sudski registar i koristiti u pravnom prometu samo pod uslovom da je davalac lizinga dobio dozvolu Agencije. Odredbama Ustava Republike Srpske na koje ukazuje davalac inicijative, ali i odredbama koje su, po ocjeni Suda, od značaja za ocjenu ustavnosti pojma/riječi „lizing“ u Zakonu o lizingu je utvrđeno: da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na vladavini prava (član 5. stav 1. alineja 4), da su službeni jezici Republike Srpske: jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda, a službena pisma ćirilica i latinica (Amandman LXXII, kojim je zamijenjen član 7. stav 1), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, ustavnost i zakonitost, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, bankarski sistem (tač. 4, 6. i 7. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tačka 2), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1).

Polazeći od izloženog Sud je ocijenio da upotreba pojma/riječi „lizing“ u Zakonu o lizingu nije nesaglasna sa odredbama Ustava, na koje se ukazuje inicijativom. Prilikom ovakve ocjene Sud je imao u vidu da je zakonodavac, saglasno ustavnom ovlašćenju iz tač. 6. i 7. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, ovlašćen da Zakonom, čije su odredbe osporene, uredi poslove lizinga, uslove za osnivanje, poslovanje i prestanak rada davaoca lizinga, prava i obaveze subjekata lizinga, prestanak ugovora o lizingu, registraciju svojinskih prava nad predmetom lizinga, izvještavanje, reviziju i nadzor nad poslovanjem davaoca lizinga, a u okviru toga i da definiše izraze koji su korišćeni u ovom zakonu. Pored toga, Sud je imao u vidu da odredba Amandmana LXXI, kojom je zamijenjen član 7. stav 1. Ustava, obezbjeđuje ravnopravnu upotreba jezika srpskog naroda, jezika bošnjačkog naroda i jezika hrvatskog naroda, te ćiriličkog i latiničnog pisma u Republici Srpskoj. Međutim, po ocjeni Suda, ova ustavna odredba ne može biti shvaćena na način da ona zabranjuje upotrebu stranih tehničkih ili stručnih izraza i pojmova, čija je upotreba uobičajena i široko rasprostranjena u nauci i u stručnim disciplinama, kao što je to slučaj u ekonomiji, pravu i drugima. Po ocjeni Suda, upotreba stručne terminologije, uključujući i riječi stranog porijekla, u konkretnom slučaju engleskog jezika, sama po sebi ne dovodi u pitanje ravnopravnu upotrebu službenih jezika (jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda) i pisma (ćirilica i latinica) u Republici Srpskoj utvrđenu Amandmanom LXXI, kojim je zamijenjen član 7. stav 1. Ustava, sve dok je tekst opšteg pravnog akta na jezicima koji su u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj, te ćirilici i latinici i dok je precizno i jasno određena sadržina upotrijebljenih stranih riječi i izraza. Imajući u vidu navedeno, kao i da je odredbama Zakona o lizingu definisan posao lizinga kao pravni posao u kojem davalac lizinga prenosi pravo držanja i korišćenja predmeta lizinga na primaoca lizinga na određeni rok, uz njegovu obavezu plaćanja ugovorene lizing naknade i sa pravom da predmet lizinga vrati davaocu lizinga, da ga otkupi ili da produži ugovor o lizingu (član 4), a uz to precizno i jasno definisani pojmovi koji su korišćeni u ovom zakonu, kao što su davalac lizinga, primalac lizinga, isporučilac predmeta lizinga, predmet lizinga, te lizing naknada, Sud je ocijenio da navodi davaoca inicijative o neustavnosti Zakona o lizingu nisu ustavnopravno osnovani. Osim toga, korišćenje određenih pojmova/izraza u zakonu predstavlja izraz zakonodavne nomotehnike, ali ne i razlog za utvrđivanje neustavnosti odredaba u kojima se ti pojmovi/izrazi upotrebljavaju. Pozivanje davaoca inicijative na Odluku Ustavnog suda Republike Srpske broj: U-92/23 od 30. oktobra 2024. godine nije, po ocjeni Suda, od uticaja na ocjenu ustavnosti osporenog zakona, imajući u vidu da je pomenuta odluka donesena u vezi sa drugačijim činjeničnim, a time i pravnim pitanjima.

S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti osporenog Zakona o lizingu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Darko Radić i akademik prof. dr Snežana Savić.

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman Broj: U-44/25 25. mart 2026. godine

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti riječi/pojma „lizing“ u… | Sudska praksa | Aktio