Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 98. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 9/12, 40/12 i 31/25). Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje saglasnosti člana 98. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 9/12, 40/12 i 31/25) sa članom 111. Ustava Republike Srpske. Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 99. i 100. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 9/12, 40/12 i 31/25).
Odluka donesena 25. 03. 2026.
Predmeti (1)
U-1/25
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
25. 03. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačke g) i d) i člana 61. stav 1. tačke g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj dana 25. marta 2026. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 98. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 9/12, 40/12 i 31/25).
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje saglasnosti člana 98. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 9/12, 40/12 i 31/25) sa članom 111. Ustava Republike Srpske.
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 99. i 100. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 9/12, 40/12 i 31/25).
Obrazloženje
Stefan Mačkić iz Banjaluke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 98, 99. i 100. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 9/12, 40/12 i 31/25) (u daljem tekstu: Zakon). U inicijativi se navodi da su osporene zakonske odredbe u suprotnosti sa čl. 5. alineja 4. i 111. Ustava Republike Srpske. Međutim, iz sadržaja date inicijative proizlazi da davalac inicijative ne navodi razloge osporavanja ustavnosti odredaba čl. 99. i 100. Zakona, već zaključak o njihovoj neustavnosti izvodi posrednim putem, kroz obrazlaganje razloga nesaglasnosti odredbe člana 98. Zakona sa čl. 5. alineje 4. i 111. Ustava Republike Srpske. U vezi sa tim, u inicijativi se navodi da osporeno zakonsko propisivanje, suprotno ustavnom načelu vladavine prava, ne zadovoljava standard kvaliteta zakona, jer njime nisu uređena ključna pravila postupka revizije, odnosno nije uređeno ko pokreće postupak, pod kojim uslovima se pokreće postupak revizije i koji su rokovi za pokretanje postupka revizije. Prema mišljenju davaoca inicijative, osporenim propisivanjem omogućava se potpuno proizvoljno postupanje, uključujući i vršenje revizije davno donesenih i odavno pravosnažnih i konačnih rješenja, bez bilo kakvog vremenskog ograničenja, čime je narušena pravna sigurnost građana. Dalje se navodi da je Zakonom o opštem upravnom postupku uređeno ponavljanje postupka, te je stoga još manje jasna svrha, a i onemogućena predvidivost pravnih posljedica ovakvog normiranja. U inicijativi se zaključno navodi da se osporenim propisivanjem omogućava nepredvidivo, bezuslovno i neoročeno preispitivanje pravosnažno stečenih prava, odnosno odlučivanje o pravima u jednom postupku revizije, koji nije zakonom propisan, zbog čega je ono u suprotnosti sa članom 111. Ustava Republike Srpske. U odgovoru na inicijativu koji je Sudu dostavila Narodna skupština Republike Srpske se navodi da se osporene zakonske odredbe odnose na kontrolu zakonitosti prvostepenih rješenja kojima se utvrđuju status i prava predviđeni predmetnim zakonom, a koju po službenoj dužnosti vrši Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite u posebno propisanom upravnom postupku - postupku revizije, koju je zakonodavac, rukovodeći se razlozima cjelishodnosti, predvidio kao način kontrole prvostepenih rješenja u upravnom postupku. Dalje se navodi da je Ustavni sud Republike Srpske već odlučivao o ustavnosti člana 98. predmetnog zakona i donio Odluku broj: U-83/12 od 25. septembra 2013. godine, kojom nije prihvatio inicijativu za ocjenu ustavnosti navedenog člana. Budući da se osporavanim odredbama čl. 99. i 100. predmetnog zakona, razrađuju odredbe člana 98. Zakona, kao osnovne odredbe o reviziji, u odgovoru se predlaže da Sud, analogno tome, datu inicijativu ne prihvati.
U odgovoru se dalje navodi da je u članu 107. predmetnog zakona propisano da se u postupku ostvarivanja prava po ovom zakonu primjenjuju odredbe Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske, br. 13/02, 87/07, 50/10 i 16/18 - u daljem tekstu ZOUP), ako ovim zakonom nije drugačije određeno. U vezi sa tim se navodi da je Zakon kojim je regulisana upravna oblast boračko-invalidske zaštite poseban zakon (lex specialis), koji sadrži posebne (drugačije) procesne odredbe u odnosu na odredbe ZOUP-a, koji ima supsidijarnu primjenu, a među kojima su i odredbe o reviziji koju po službenoj dužnosti vrši Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite, kao drugostepeni organ. Ističe se da je cilj odredaba o reviziji da doprinesu ostvarivanju zaštite javnog interesa i istine u upravnom postupku, zbog čega, s tim ciljem, ne sadrže rokove za vršenje revizije. Zaključno se navodi da su osporavane zakonske odredbe inicirane javnim interesom, da su u saglasnosti sa odredbom člana 49. stav 2. Ustava Republike Srpske, kao i sa ustavnim principima iz člana 5. alineja 4. i sa članom 111. Ustava Republike Srpske, na koji ukazuje inicijativa, a kojim je utvrđeno da državni organi i organizacije koji vrše javna ovlašćenja mogu u pojedinačnim stvarima rješavati o pravima i obavezama građana ili primjenjivati mjere prinude i ograničenja samo u zakonom propisanom postupku. Takođe se navodi da nije u nadležnosti Ustavnog suda da preispituje cjelishodnost određenog zakonskog rješenja niti da cijeni stanovište zakonodavca kada je u pitanju postojanje/nepostojanje opšteg interesa za usvajanje određenog zakonodavstva. Osporenom odredbom člana 98. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 9/12, 40/12 i 31/25) propisano je da prvostepena rješenja kojima se priznaje status i pravo na mjesečno primanje, izuzev prava na borački dodatak, podliježu reviziji (stav 1), da ministarstvo može vršiti reviziju i rješenja koja ne podliježu obaveznoj reviziji u smislu stava 1. ovog člana (stav 2), da revizija ne odlaže izvršenje rješenja, osim rješenja donesenog u smislu člana 99. stav 4. ovog zakona, rješenja kojim je stranci povećan procenat invaliditeta, odnosno utvrđen veći obim prava u smislu člana 102. ovog zakona i rješenja donesenog u smislu člana 103. ovog zakona (stav 3), da reviziju vrši Ministarstvo (stav 4), ako je protiv rješenja donesenog u prvom stepenu izjavljena žalba, o reviziji i žalbi rješava se istim rješenjem (stav 5), ako protiv rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana nije izjavljena žalba, prvostepeni organ će na zahtjev Ministarstva rješenje dostaviti na reviziju, zajedno sa spisima predmeta (stav 6).
Osporenom odredbom člana 99. Zakona propisano je da u vršenju revizije Ministarstvo može dati saglasnost na rješenje, može ga izmijeniti, ukinuti i samo riješiti stvar ili vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak (stav 1), da izuzetno od stava 1. ovog člana Ministarstvo može poništiti prvostepeno rješenje i samo riješiti stvar ili vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak u slučajevima iz člana 98. stav 3. ovog zakona, kao i u slučaju kada vrši reviziju rješenja kojim se stranci priznaje samo status u skladu sa ovim zakonom (stav 2), da će Ministarstvo u postupku revizije izmijeniti, poništiti ili ukinuti prvostepeno rješenje i, po pravilu, samo riješiti stvar u korist ili na štetu stranke ako utvrdi da su u prvostepenom postupku nepotpuno ili pogrešno utvrđene činjenice ili da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rješenje stvari ili utvrdi da su pogrešno cijenjeni dokazi ili da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak u pogledu činjeničnog stanja ili da je pogrešno primijenjen propis na osnovu koga je riješena stvar (stav 3), da prvostepeni organ čije je rješenje u postupku revizije poništeno ili ukinuto i vraćeno na ponovni postupak donosi novo rješenje, da novo rješenje podliježe reviziji u kojoj se ispituje samo da li je u skladu sa razlozima zbog kojih je ranije prvostepeno rješenje poništeno ili ukinuto (stav 4), da je u postupku revizije Ministarstvo dužno da pribavi mišljenje drugostepene ljekarske komisije kad je u pitanju utvrđivanje uzročno-posljedične veze između bolesti i smrti, utvrđivanje invaliditeta po osnovu bolesti i utvrđivanje stepena oštećenja organizma na osnovu koga se stiče pravo na dodatak za njegu i pomoć, a u ostalim slučajevima ako ocijeni potrebnim (stav 5). Osporenom odredbom člana 100. Zakona propisano je da se protiv rješenja donesenog u postupku revizije ili u postupku po žalbi kojim je rješenje prvostepenog organa poništeno ili ukinuto i vraćeno na ponovni postupak ne može voditi upravni spor.
U postupku ocjenjivanja osporenih zakonskih odredaba Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da se ustavno uređenje Republike temelji, pored ostalog, na vladavini prava (član 5. alineja 4), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2), da prava i dužnosti Republike vrše Ustavom određeni republički organi (član 66. stav 1), da su ljudska prava i slobode, jednakost pred zakonom, samostalnost i jednak položaj preduzeća i drugih organizacija, ustavni položaj i prava jedinica lokalne samouprave osnova i mjera ovlašćenja i odgovornosti republičkih organa (član 66. stav 2), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa, te boračku i invalidsku zaštitu (tač. 10. i 12. Amandmana XXXII, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da državni organi i organizacije koje vrše javna ovlašćenja mogu u pojedinačnim stvarima rješavati o pravima i obavezama građana ili primjenjivati mjere prinude i ograničenja, samo u zakonom propisanom postupku u kome je svakome data mogućnost da brani svoja prava i interese i da protiv donesenog akta izjavi žalbu, odnosno upotrijebi drugo zakonom predviđeno pravno sredstvo (član 111). Sud je uzeo u obzir da su Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 9/12, 40/12 i 31/25) uređeni uslovi, način i postupak za utvrđivanje statusa i prava boraca, vojnih invalida i članova porodica poginulih boraca i umrlih vojnih invalida i članova porodica lica stradalih u vršenju vojne službe ili u vršenju aktivnosti u vezi sa tom službom, način obezbjeđivanja novčanih sredstava, te druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava propisanih ovim zakonom (član 1), da o statusu i pravima po ovom zakonu u prvom stepenu rješavaju opštinski, odnosno gradski organi uprave nadležni za poslove boračko-invalidske zaštite, ukoliko zakonom nije drugačije određeno, da po žalbi na rješenje organa iz stava 1. ovog člana rješava Ministarstvo (član 87. st. 1. i 2), da se u postupku za ostvarivanje prava po ovom zakonu primjenjuju odredbe zakona kojim se reguliše upravni postupak, ako ovim zakonom nije drugačije određeno (član 107).
Pored navedenog, Zakonom o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18) propisano je da su po ovom zakonu dužni da postupaju republički organi uprave, kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima pojedinca, pravnog lica ili druge stranke, kao i kad obavljaju druge poslove utvrđene ovim zakonom (član 1. stav 1), da se pojedina pitanja postupka zbog specifične prirode upravnih stvari u određenim upravnim oblastima mogu posebnim zakonom urediti drugačije nego što su uređena ovim zakonom, ako je to neophodno (član 2), da se u upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak postupa po odredbama tog zakona i te odredbe moraju biti u saglasnosti s osnovnim načelima utvrđenim ovim zakonom; da se po odredbama ovog zakona postupa u svim onim pitanjima koja nisu uređena posebnim zakonom (član 3), da su pri vođenju postupka i rješavanju u upravnim stvarima organi dužni da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pritom računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica niti u suprotnosti sa javnim interesom (član 6. stav 1).
Prilikom razmatranja date inicijative, Sud je prije svega konstatovao da Odlukom ovog suda broj: U-83/12 od 25. septembra 2013. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 86/13) nije prihvaćena inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 98. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 9/12 i 40/12), jer je Sud ocijenio da je član 98. predmetnog zakona u saglasnosti sa čl. 49. stav 2, 66. stav 2, 111. i 113. Ustava Republike Srpske.
U daljem razmatranju predmetne inicijative Sud je utvrdio da je zakonodavac saglasno ustavnim ovlašćenjima iz tač. 10. i 12. Amandmana XXXII, kojim je zamijenjen član 68. Ustava i člana 49. stav 2. Ustava Republike Srpske, prema kojima Republika uređuje i obezbjeđuje organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa, te boračko-invalidsku zaštitu, a da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje, bio ovlašćen da na način, koji smatra cjelishodnim, uredi oblast boračko-invalidske zaštite, i u okviru toga propiše kontrolu zakonitosti prvostepenih rješenja kojima se priznaju status i prava iz predmetnog zakona, u posebno propisanom upravnom postupku - postupku revizije.
Sud je ocijenio da predmetni zakon, kao poseban zakon u oblasti boračko-invalidske zaštite, sadrži procesne odredbe, koje su posebne (drugačije) u odnosu na odredbe Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18) po kojima, inače, postupaju republički organi uprave kada u upravnim stvarima rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima pojedinca, pravnog lica ili druge stranke, kao i kad obavljaju druge poslove utvrđene zakonom. Saglasno tome, predmetnim zakonom uspostavljena je revizija, kao dodatni, specifični pravni mehanizam radi kontrole ili preispitivanja zakonitosti prvostepenih pojedinačnih upravnih akata i to, u pravilu, samo onih kojima se priznaje status i pravo na mjesečno primanje (član 98. stav 1), a fakultativno i rješenja koja ne podliježu obaveznoj reviziji u smislu prethodno navedenog (član 98. stav 2), te je propisano postupanje nadležnog organa u vršenju revizije (član 99), kao i nemogućnost vođenja upravnog spora protiv rješenja donesenog u postupku revizije ili u postupku po žalbi kojim je rješenje prvostepenog organa poništeno ili ukinuto i vraćeno na ponovni postupak (član 100).
Po ocjeni Suda, navedena zakonska rješenja o reviziji imaju za cilj da doprinesu ostvarivanju zakonitosti i zaštite javnog interesa, kao i ostvarivanju načela efikasnosti i istine u upravnom postupku, pri čemu nije od značaja da li se revizija vrši samostalno ili prilikom odlučivanja u postupku po žalbi, jer u oba slučaja odlučuje isti organ. Revizija, u pravilu, ne odlaže izvršenje rješenja (član 98. stav 3) pa stranka ne trpi posljedice zbog nepostojanja roka za reviziju. Takođe, iz odredaba člana 98. Zakona je evidentno da se postupak revizije pokreće po službenoj dužnosti. Na osnovu navedenog Sud je ocijenio da propisivanje iz osporene odredbe člana 98. Zakona, suprotno navodima inicijative, zadovoljava ustavni princip predvidljivosti zakona i pravne sigurnosti građana, jer je ono u svom normativnom propisivanju u funkciji ostvarivanja navedenog ustavnog principa, s obzirom na to da na jasan i precizan način, dostupan i predvidiv za adresate osporenih normi, uređuje postupak revizije rješenja kojima se priznaju status i pravo na mjesečno primanje (a u javnom interesu ili interesu drugih pravnih subjekata, radi zaštite zakonitosti i materijalne istine), zbog čega ishod postupka revizije ne može biti nesaglasan legitimnim očekivanjima ovih lica, te ne dovodi do pravne nesigurnosti, kako se navodi u inicijativi. S obzirom na navedeno, Sud je ocijenio da nisu osnovani navodi inicijative o nesaglasnosti člana 98. Zakona sa članom 5. alineja 4. Ustava Republike Srpske.
U skladu sa odredbom člana 37. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), Sud nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje saglasnosti odredbe člana 98. Zakona sa odredbom člana 111. Ustava Republike Srpske, jer je već odlučivao o istoj stvari.
Sud nije razmatrao navode inicijative o nesaglasnosti čl. 99. i 100. Zakona sa odredbama čl. 5. alineja 4. i 111. Ustava Republike Srpske, jer se radi o paušalnim navodima, bez obrazloženja na koji način je propisivanjem u ovim zakonskim odredbama došlo do povrede navedenih ustavnih odredaba.
Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Darko Radić i akademik prof. dr Snežana Savić.
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman Broj: U-1/25 25. mart 2026. godine