Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da Odluka o parkiranju na parkiralištima u gradu Zvorniku („Službeni glasnik Grada Zvornika“, br. 11/21 i 6/24) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 124/11, 100/17, 114/25 i 49/26).
Odluka donesena 24. 06. 2026.
Predmeti (1)
U-64/25
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
24. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tač. a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 24. juna 2026. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da Odluka o parkiranju na parkiralištima u gradu Zvorniku („Službeni glasnik Grada Zvornika“, br. 11/21 i 6/24) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 124/11, 100/17, 114/25 i 49/26).
Obrazloženje
Miroslav Ilić iz Zvornika dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odluke o parkiranju na parkiralištima u gradu Zvornik („Službeni glasnik Grada Zvornik“, br. 11/21 i 6/24) (u daljem tekstu: Odluka). Davalac inicijative smatra da je propisivanjem iz čl. 4. i 8. osporene odluke Skupština grada Zvornik prekoračila svoje nadležnosti miješajući regulatorna ovlašćenja jedinice lokalne samouprave sa ulogom davaoca komunalne usluge, a uspostavljajući režim naplate parkinga suprotno odredbama člana 2. stav 1. tačka d), člana 3. stav 1. tač. đ) i c), člana 6. stav 1. tač. a), b), v), d) i e) i stav 2, člana 7. stav 1, člana 16. stav 2, člana 20. st. 1. i 3. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 124/11 i 100/17), što je u suprotnosti sa članom 17. st. 1. i 2, članom 19. tačka 5, članom 39. st. 1. i 2. tač. 2. i 11, članom 54. stav 1. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 97/16, 36/19 i 61/21), kao i čl. 102. Ustava Republike Srpske. S obzirom na nesaglasnost osporenih odredaba Odluke sa navedenim zakonima, predmetno propisivanje je suprotno i članu 108. stav 2. Ustava. U inicijativi se navodi da je donosilac Odluke povjerio upravljanje javnim parkiralištima i naplatu parkiranja Odjeljenju za stambeno-komunalne poslove Gradske uprave, koje nema status javnog preduzeća niti privrednog subjekta. Prema Zakonu o komunalnim djelatnostima, komunalne usluge - uključujući upravljanje javnim parkiralištima - mogu pružati isključivo javna komunalna preduzeća ili drugi privredni subjekti kojima su ti poslovi povjereni, a ne organizacione jedinice lokalne uprave. Dalje se u navodima iz inicijative ističe i to da je naplata parkiranja pogrešno tretirana kao komunalna taksa i javni prihod Grada Zvornika, jer se, saglasno Zakonu o komunalnim djelatnostima, radi o cijeni komunalne usluge. Osporena odluka, smatra davalac inicijative, ne predviđa izdavanje računa od strane pružaoca usluge, već određuje uplatu na račun javnih prihoda i donošenje upravnih rješenja, što je suprotno zakonskim odredbama koje propisuju da se komunalna usluga plaća na osnovu računa koji izdaje davalac usluge i koji ima snagu vjerodostojne isprave. Davalac inicijative predlaže da Ustavni sud utvrdi da Odluka o parkiranju na parkiralištima u gradu Zvornik („Službeni glasnik Grada Zvornik“, br. 11/21 i 6/24) nije u skladu sa Ustavom, te Zakonom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o komunalnim djelatnostima.
U odgovoru na navode iz inicijative koji je Ustavnom sudu dostavila Skupština grada Zvornik se ističe da je upravljanje parkiralištima u nadležnosti Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove i poslove saobraćaja, dok su sredstva prikupljena od komunalne takse za parkiranje prihod budžeta Grada i da se namjenski koriste za unapređenje parkiranja i saobraćajne infrastrukture. Osporenom odlukom je propisana obaveza korisnika da plaća komunalnu taksu za parkiranje, kao i način njene naplate. Donosilac osporene odluke ističe da se prilikom donošenja odluke Grad rukovodio Zakonom o komunalnim taksama, a koji predviđa da su komunalne takse prihod jedinice lokalne samouprave i da se mogu uvoditi za korišćenje prostora za parkiranje motornih vozila, uz zabranu uvođenja drugih naknada za istu uslugu. Isto tako, 2022. godine donesena je Odluka o komunalnim taksama kojom je utvrđena obaveza plaćanja komunalne takse za parkiranje i definisana nadležnost gradskog odjeljenja za njenu naplatu, kao i tarife taksa za parkiranje. U odgovoru na navode iz inicijative se zaključuje da je Odluka o parkiranju ustavna i zakonita, jer je usklađena sa Zakonom o komunalnim taksama. Ukazuje se takođe da je odredba Zakona o komunalnim djelatnostima koja predviđa naknadu za upravljanje javnim parkiralištima u koliziji sa Zakonom o komunalnim taksama.
Odluku o parkiranju na parkiralištima u gradu Zvornik („Službeni glasnik Grada Zvornik“, br. 11/21 i 6/24) donijela je 15. jula 2021. godine, odnosno 25. aprila 2024. godine, Skupština grada Zvornik na osnovu člana 39. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 97/16 i 36/19 i 60/21), člana 2. Zakona o bezbjednosti saobraćaja Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 63/11 i 111/21), čl. 2, 6. i 7. Zakona o komunalnim djelatnostima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 124/11 i 100/17), te čl. 27. i 50. Statuta Grada Zvornik – prečišćen tekst („Službeni glasnik Grada Zvornik“, broj 5/17). Predmetnom odlukom utvrđeni su uslovi, način korišćenja, organizacija, upravljanje i način naplate parkiranja, te nadzor nad parkiranjem vozila na javnim parkiralištima na području grada Zvornik (član 1. stav 1. Odluke).
Osporenim članom 4. Odluke je propisano da je upravljanje javnim parkiralištima na kojima se vrši naplata, opremanje, obilježavanje, održavanje i kontrola parkiranja nadležnost Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove i poslove saobraćaja Gradske uprave grada Zvornik (u daljem tekstu: nadležno odjeljenje) (stav 1), da su sredstva koja se naplate od komunalne takse za parkiranje prihod Grada Zvornik, a da će se uplaćivati na račun javnih prihoda Grada Zvornik na vrstu prihoda 722319 i koristiti za održavanje sistema za parkiranje, proširenje broja parking-mjesta, izgradnju novih parkirališta i objekata za parkiranje, putnu infrastrukturu, kao i za druge svrhe u cilju poboljšanja saobraćaja i parkiranja na području grada (stav 2).
Osporenim članom 8. Odluke je propisano: da se naplata komunalne takse za parkiranje na javnom parkiralištu obavlja mobilnim telefonom i preko ovlašćenih prodajnih mjesta (stav 1); da naplata mobilnim telefonom podrazumijeva plaćanje komunalne takse za parkiranje putem SMS poruke i mobilne aplikacije posredstvom mobilnih operatera Bosne i Hercegovine u roku od 15 minuta od dolaska na parking-mjesto, da korisnik javnog parkirališta u SMS poruci upisuje registarske oznake malim ili velikim latiničnim slovom, bez dodatnih znakova interpunkcije, da se zahtjev za slanje SMS poruke naplaćuje po važećem cjenovniku mobilnog operatera, da se za plaćeno parkiranje dobija povratna SMS poruka kao dokaz o plaćenoj komunalnoj taksi (stav 2); da naplata preko prodajnih mjesta podrazumijeva plaćanje komunalne takse za parkiranje uplatom na ovlašćenom prodajnom mjestu u roku od 15 minuta od dolaska korisnika na parking-mjesto, prilikom čega se dobija potvrda o plaćenoj komunalnoj taksi (slip tiket) (stav 3); da je korisnik dužan da prilikom uplate komunalne takse na ovlašćenom prodajnom mjestu radniku predoči tačne registarske oznake vozila za koje plaća komunalnu taksu za parkiranje, u suprotnom sistem za naplatu i kontrolu ne može prepoznati grešku (stav 4); da se naplata povlašćenih i pretplatnih komunalnih taksa vrši podnošenjem zahtjeva nadležnom organu te uplatom utvrđenog iznosa komunalne takse prije izdavanja rješenja (stav 5); da stranka koja prvi put podnosi zahtjev za povlašćenu i pretplatnu komunalnu taksu za parkiranje mora to učiniti u roku od osam dana prije datuma od kada traži korišćenje parking-mjesta (stav 6); da je stranka koja obnavlja zahtjev dužna predati uredan zahtjev osam dana prije isteka važećeg rješenja o komunalnoj taksi za parkiranje (stav 7); da je stranka, ako ne podnese uredan zahtjev u ostavljenom roku, dužna, na poziv ovog organa, urediti zahtjev, u suprotnom organ će donijeti zaključak o odbacivanju zahtjeva (stav 8); da rok za izdavanje rješenja iznosi osam dana, računajući od dana uredno podnesenog zahtjeva (stav 9). U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene odluke Sud je imao u vidu da je članom 102. stav 1. tač. 2, 6. i 8. Ustava Republike Srpske utvrđeno da opština preko svojih organa, u skladu sa zakonom, uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti, izvršava zakone, druge propise i opšte akte Republike čije je izvršenje povjereno opštini, te obavlja i druge poslove utvrđene Ustavom, zakonom i statutom opštine. Pored toga, prema članu 108. Ustava zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, a propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.
Pored navedenih ustavnih odredaba, Ustavni sud je uzeo u obzir i to da je Zakonom o lokalnoj samoupravi (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 97/16, 36/19, 61/21, 100/25 i 114/25) uređen sistem lokalne samouprave, jedinice lokalne samouprave, način i uslovi njihovog formiranja, poslovi koje obavljaju, organi jedinica lokalne samouprave, akti i javnost rada organa jedinica lokalne samouprave, kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i dužnosti jedinica lokalne samouprave. Odredbama ovog zakona koje su relevantne u konkretnom slučaju propisano je: da jedinica lokalne samouprave ima sve nadležnosti propisane ovim zakonom, kao i druge nadležnosti koje su joj prenesene drugim zakonom, te da ima pravo da se bavi svim pitanjima od lokalnog interesa koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena nekom drugom nivou vlasti (član 17. st. 1. i 2), da samostalne nadležnosti opštine obuhvataju, pored ostalih, uređenje i obezbjeđenje obavljanja komunalnih djelatnosti, u okviru kojih je propisano da obezbjeđuje obavljanje i druge komunalne djelatnosti u skladu sa zakonom (član 18. tačka 2) podtačka 2)), da jedinica lokalne samouprave, u oblasti prostornog planiranja i građenja, pored ostalog, ima nadležnost određivanje prostora za parkiranje i uređivanje uslova i način njihovog korišćenja i upravljanja (član 19. tačka 5), da je skupština jedinice lokalne samouprave predstavnički organ, organ odlučivanja i kreiranja politike jedinice lokalne samouprave, te, u smislu ovog zakona, pored ostalog ima i nadležnost da donosi odluke i druge opšte akte i daje njihovo autentično tumačenje (član 39. stav 1. i stav 2. tačka 2), da skupština jedinice lokalne samouprave donosi statut, poslovnik, odluke, rješenja, zaključke, preporuke, rezolucije, strategije, planove i programe (član 82. stav 2). Nadalje, Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 124/11, 100/17 i 114/25) utvrđene su komunalne djelatnosti od posebnog javnog interesa i način obezbjeđivanja posebnog javnog interesa, organizacija obavljanja komunalnih djelatnosti i način njihovog finansiranja (član 1), te je između ostalog propisano: da je komunalna djelatnost upravljanja javnim površinama za parkiranje vozila, koja obuhvata održavanje, čišćenje, postavljanje saobraćajne signalizacije na javnim površinama ili objektima izgrađenim za parkiranje motornih vozila, kao i uklanjanje, premještanje i blokiranje nepropisno parkiranih vozila, komunalna djelatnost od posebnog javnog interesa (član 2. stav 1. tačka d) i član 3. tač. đ)), da je davalac komunalne usluge javno komunalno preduzeće ili drugi privredni subjekt kojem su povjereni poslovi obavljanja komunalne djelatnosti (član 3. tačka h), da jedinica lokalne samouprave obezbjeđuje organizovano obavljanje komunalnih djelatnosti, a svojom odlukom detaljnije propisuje: uslove i način obavljanja komunalnih djelatnosti, materijalne, tehničke i druge uslove za finansiranje, razvoj, izgradnju i održavanje komunalnih objekata, uslove za funkcionisanje i tehničko-tehnološko jedinstvo sistema i uređaja, opšte uslove koje sadrži ugovor između davaoca i korisnika komunalne usluge, uslove za korišćenje i prestanak korišćenja komunalne usluge, te jedinicu obračuna za svaku vrstu komunalne usluge i način naplate komunalnih usluga (član 6. stav 1. tač. a), b), v), g), d) i e)), da odluku iz stava 1. ovog člana donosi skupština jedinice lokalne samouprave (član 6. stav 2), da za obavljanje komunalnih djelatnosti i drugih djelatnosti od javnog interesa jedinica lokalne samouprave može osnovati javno komunalno preduzeće (u daljem tekstu: javno preduzeće) ili te poslove može povjeriti drugim privrednim subjektima koji su dužni da komunalnu djelatnost koja im je povjerena obavljaju u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima (član 7. stav 1), da korisnik komunalne usluge koristi komunalne usluge koje je jedinica lokalne samouprave organizovala na svom području u skladu sa odredbama ovog zakona (član 9a. stav 1), da je davalac komunalne usluge dužan da obezbijedi trajno i nesmetano pružanje komunalnih usluga korisnicima komunalne usluge pod uslovima, na način i prema normativima koji su propisani zakonom i drugim propisima, zatim ispravnost i funkcionalnost komunalnih objekata i uređaja i određeni kvalitet komunalnih usluga (član 13. stav 1), da se pružanje i korišćenje komunalnih usluga vrši na osnovu ugovora zaključenog između davaoca komunalne usluge i korisnika, da korisnik plaća utvrđenu cijenu za pruženu komunalnu uslugu na osnovu računa koji ispostavlja davalac komunalne usluge i koji ima snagu vjerodostojne isprave (članu 16. st. 1. i 3), da cijenu komunalne usluge utvrđuje davalac komunalne usluge, a saglasnost na cijenu daje nadležni organ jedinice lokalne samouprave (član 20. stav 3), da su jedinice lokalne samouprave dužne da u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona usklade odluku iz člana 6. stav 2. ovog zakona sa odredbama ovog zakona (član 41. stav 2. tačka a). Takođe, Sud je imao u vidu da je u toku ovog ustavnosudskog postupka na snagu stupio Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 49/26). Međutim, odredbama ovog zakona nisu mijenjane ili dopunjavane odredbe člana 16. st. 1. i 3. i člana 20. stav 3. osnovnog teksta istog zakona koje su od značaja za donošenje ove odluke.
Ustavni sud je takođe imao u vidu i Zakon o komunalnim taksama („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 4/12, 123/20 i 119/21), na koji ukazuje i donosilac osporenog akta u svom odgovoru na inicijativu, a kojim je propisano da se njime utvrđuju i uređuju osnovni elementi sistema komunalnih taksa, predmet taksene obaveze, obveznik plaćanja komunalne takse i oslobođenje od plaćanja komunalne takse (član 1); da komunalne takse u skladu sa ovim zakonom posebnim aktom utvrđuje grad, odnosno opština i da su komunalne takse prihod budžeta jedinica lokalne samouprave (član 2); da se komunalne takse mogu utvrditi, pored ostalog, i za korišćenje prostora za parkiranje motornih, drumskih i priključnih vozila na uređenim i obilježenim mjestima, određenim za to aktom skupštine jedinice lokalne samouprave (član 3. stav 1. tačka v); da u slučaju da jedinica lokalne samouprave naplaćuje zakup u skladu sa posebnim propisom ne može za korišćenje istog prostora na javnoj površini naplatiti i komunalnu taksu iz stava 1. (član 3. stav 2), da se za korišćenje predmeta i usluga iz stava 1. ovog člana za koje je propisano plaćanje komunalne takse ne može uvoditi druga posebna naknada (član 3. stav 3); da se javnim prostorom, pored ostalog, smatraju i parking-prostori (član 5. stav 1); da je obveznik komunalne takse korisnik prava, predmeta i usluga za čije je korišćenje propisano plaćanje takse i da taksena obaveza nastaje danom početka korišćenja prava, predmeta i usluga za čije je korišćenje propisano plaćanje komunalne takse (član 4. st. 1. i 2); da akt o utvrđivanju komunalne takse donosi skupština jedinice lokalne samouprave i da se njime utvrđuju vrsta, visina, rokovi, način plaćanja i oslobađanja od plaćanja komunalne takse (član 7. stav 1); da skupština jedinice lokalne samouprave može da utvrdi komunalne takse u različitoj visini, zavisno od vrste djelatnosti, površine, lokacije, odnosno zona u kojima se nalaze objekti, odnosno predmeti ili vrše usluge za koje se plaća taksa iz člana 3. ovog zakona (član 7. stav 2); da nadležna služba jedinice lokalne samouprave pojedinačnim rješenjem utvrđuje obavezu plaćanja komunalne takse iz člana 3. st. a) do v) i da protiv ovog rješenja obveznik može izjaviti žalbu gradonačelniku, odnosno načelniku jedinice lokalne samouprave u roku i na način propisan Zakonom o opštem upravnom postupku (član 11. st. 1. i 2). Iz citiranih odredaba Zakona o komunalnim djelatnostima, na koji se u preambuli osporene odluke izričito poziva njen donosilac, proizlazi da se njime na sveobuhvatan način uređuje pitanje obavljanja komunalnih djelatnosti. Ovim zakonom je, prije svega, kao komunalna djelatnost od posebnog javnog interesa predviđena, između ostalih djelatnosti, i djelatnost upravljanja javnim prostorima za parkiranje vozila. Pored toga, normama navedenog zakona definisani su pojam i sadržina ove djelatnosti, ovlašćenje za donošenje odluke o obavljanju komunalne djelatnosti, te koja se pitanja u vršenju komunalne djelatnosti detaljnije regulišu odlukom skupštine jedinice lokalne samouprave. Imajući u vidu da je osporena odluka, prema njenoj preambuli, utemeljena na odredbama čl. 2, 6. i 7. Zakona o komunalnim djelatnostima, to proizlazi da su navedene odredbe ovog zakona pravni izvor primarno normativnog dijela ovog pravnog akta u materijalnom smislu. Jedinice lokalne samouprave su stoga u obavezi da vrše svoja ovlašćenja na načine koji su određeni zakonom, i to tako da se normama podzakonskog normativnog akta ostvaruju ciljevi i sprovode standardi i principi koji su sadržani u njegovom pravnom izvoru, tj. u zakonu navedenom u preambuli. S obzirom na tu obavezu, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju za njegovu odluku nisu relevantni navodi donosioca osporenog akta o tome da se prilikom donošenja odluke rukovodio Zakonom o komunalnim taksama, a ne Zakonom o komunalnim djelatnostima, budući da je normotvorac bio u obavezi, ograničen ustavnim načelom zakonitosti, da operacionalizuje normativni okvir iz preambule sopstvenog akta.
Nadalje, Ustavni sud smatra da ovakav zaključak proističe iz odgovora na nedoumicu o pravnoj prirodi odnosa davaoca i korisnika komunalne usluge korišćenja parking-prostora. Naime, Sud konstatuje da je u konkretnom slučaju pitanje upravljanja i korišćenja javnih prostora za parkiranje vozila regulisano pojedinim odredbama Zakona o komunalnim djelatnostima, ali takođe, u izvjesnoj mjeri, i odredbama Zakona o komunalnim taksama. Ovakvo dualno normiranje istog pitanja na različit način za posljedicu ima neusaglašenost rješenja sadržanih u osporenoj odluci sa jednim od navedenih zakona.
Razmatrajući relevantne odredbe Zakona o komunalnim djelatnostima u ovom kontekstu, prije svega njegovog člana 16, Ustavni sud je ocijenio da se pružanje i korišćenje komunalnih usluga, pa tako i korišćenja parking-prostora, vrši na osnovu ugovora zaključenog između davaoca komunalne usluge i korisnika, te da korisnik plaća cijenu usluge na osnovu računa koji ima snagu vjerodostojne isprave. Navedene zakonske odredbe nesumnjivo navode na zaključak da se korišćenje parking-prostora zasniva na ugovoru koji ima sva obilježja tipskog adhezionog ugovora iz člana 142. Zakona o obligacionim odnosima, pri čemu su ugovorne strane lokalna samouprava, kao davalac komunalne usluge, i korisnik parking-mjesta. Uslovi za zaključenje ove vrste ugovora morali bi, generalno posmatrajući, biti sadržani u opštim uslovima koje propisuje javna vlast svojim normativnim aktom (u konkretnom slučaju osporenom odlukom) i koji mora biti materijalizovan objavljivanjem u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave. Ovim bi bili ispunjeni zakonski uslovi formalnopravne prirode da opšti uslovi ugovora moraju da obavezuju ugovornu stranu, jer su joj bili poznati ili su morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.
Sa druge strane, Zakon o komunalnim taksama ovlašćuje davaoca komunalne usluge parkiranja da u odnos sa korisnikom parking-prostora istupa sa javnopravne pozicije, kao autoritativni organ javne vlasti. Ovakav zaključak slijedi s obzirom na to da komunalna taksa ima pravnu prirodu javnog prihoda i ne temelji se na ugovoru, već na zakonu i odluci nadležnog organa lokalne samouprave, te predstavlja novčano davanje u korist njenog budžeta (član 2. Zakona o komunalnim taksama). Isti zaključak se izvodi kada se imaju u vidu odredbe istog zakona kojim su regulisana pitanja akta o utvrđivanju komunalne takse (član 7. Zakona o komunalnim taksama), te odredaba kojim je imperativno naloženo da se obaveza plaćanja komunalne takse utvrđuje pojedinačnim rješenjem nadležne službe jedinice lokalne samouprave (član 11. Zakona o komunalnim taksama).
Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Ustavni sud je ocijenio da je za donošenje osporene odluke i normativno regulisanje korišćenja prostora za parkiranje u konkretnom slučaju primjenjiv isključivo Zakon o komunalnim djelatnostima, a ne Zakon o komunalnim taksama. Dakle, budući da je osporenom odlukom u esencijalnim elementima propisano, između ostalog, da je upravljanje javnim parkiralištima nadležnost organa uprave Grada Zvornik i da su sredstva od komunalne takse prihod Grada Zvornik (član 4. stav 1. osporene odluke), kao i to da je u njenim suštinskim odredbama propisano da je komunalna taksa naknada za korišćenje parkinga (član 4. stav 2, član 6. stav 2, član 7. stav 2. i član 8), Ustavni sud je zaključio da je osporena odluka u suprotnosti sa relevantnim odredbama Zakona o komunalnim djelatnostima, usljed čega je nužno cijeli akt oglasiti nezakonitim. Navedena neusaglašenost istovremeno je povrijedila i ustavno načelo zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske.
Imajući u vidu to da je osporena odluka, iz naprijed navedenih razloga, ocijenjena kao neustavna i nezakonita, Ustavni sud je odlučio da posebno ne razmatra navode o povredi odredaba Zakona o lokalnoj samoupravi.
Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Ustavni sud je na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Svetlana Brković, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković, dr Ljubomir Ožegović, prof. dr Darko Radić, akademik prof. dr Snežana Savić i mr Gorana Turić.
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman Broj: U-64/25 24. jun 2026. godine