Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 47. stav 5. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 47/17 i 17/23).
Odluka donesena 24. 06. 2026.
Predmeti (1)
U-97/25
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
24. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 24. juna 2026. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 47. stav 5. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 47/17 i 17/23).
Obrazloženje
Aleksandar Jeftić iz Prijedora dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 47. stav 5. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 47/17 i 17/23), smatrajući da isti nije u saglasnosti sa članom 5. stav 1. alineja 5. Ustava Republike Srpske, jer “ograničava tržišnu privredu, odnosno onemogućava obavljanje vanlinijskog prevoza putnika kako je on u biti zamišljen”, a uz to je u “koliziji sa ostalim stavovima istog člana Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske”. U vezi sa navedenim, davalac inicijative ukazuje na odredbe čl. 17. i 18. ovog zakona, kao i na probleme sa kojima se, prilikom iskrcavanja putnika na autobuskim stajalištima, susreću prevoznici koji vrše vanlinijski prevoz putnika (školski izleti, izleti radnika i sl.), te traži da Sud ocijeni ustavnost osporenog propisivanja.
U odgovoru koji je Sudu dostavila Narodna skupština Republike Srpske se ističe da su navodi iz predmetne inicijative neutemeljeni, te da davalac inicijative pogrešno i nepotpuno tumači odredbu Ustava na koju se poziva. Osporavajući navode iz inicijative u odgovoru se, prije svega, citira član 47. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske, te ističe da je ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan u Amandmanu XXXII na član 68. tač. 6. i 8. Ustava i naglašava da zakonodavac pri donošenju ovog zakona nije prekoračio svoja Ustavom zajamčena ovlašćenja kada je, rukovodeći se razlozima cjelishodnosti, uredio odnose u drumskom saobraćaju, odnosno uslove i način vršenja javnog prevoza lica i stvari u drumskom saobraćaju. U odgovoru se, takođe, navodi da davalac inicijative ne razlikuje pravnu prirodu vanlinijskog i linijskog prevoza, te naglašava da vanlinijski prevoz nije javni prevoz koji funkcioniše kao linijski sistem sa stajalištima na kojima putnik može ući i izaći po vlastitoj volji, te da zbog toga zakonodavac i propisuje da ukrcavanje i iskrcavanje lica mora biti organizovano i kontrolisano, čime se obezbjeđuje bezbjednost i sprečavaju zloupotrebe. Uz to, u odgovoru se ukazuje na odredbu člana 47. stav 6. ovog zakona kojom je data mogućnost da jedinica lokalne samouprave, shodno svojim specifičnostima i potrebama, odredi druga mjesta na kojima je dozvoljeno bezbjedno ukrcavanje i iskrcavanje putnika i tvrdi da Zakon niti zabranjuje, niti sprečava ekskurzije, izlete, prevoz do škola, manastira ili sportskih događaja, već, naprotiv, omogućava da se takve situacije regulišu aktom jedinice lokalne samouprave, što je, kako se navodi, logično i potpuno u skladu sa ustavnim načelima. Uz to, u odgovoru se tvrdi da je osporena pravna norma jasna, logična, zasnovana na javnom interesu i proporcionalna cilju koji se njom postiže, te da Ustavni sud ne ispituje primjenu zakona u pojedinačnim slučajevima, već njegovu usklađenost sa Ustavom. Na kraju, u odgovoru se navodi da, shodno članu 115. Ustava, Ustavni sud nije nadležan da preispituje cjelishodnost zakonskog rješenja, kao ni da ocjenjuje međusobnu usaglašenost odredaba istog zakona i predlaže da se predmetna inicijativa ne prihvati. Osporenim članom 47. stav 5. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 47/17 i 17/23) propisano je da se ulazak lica u autobus i njihov izlazak u vanlinijskom prevozu lica vrši na autobuskim stanicama, odnosno terminalima.
Odredbama Ustava Republike Srpske na koje ukazuje davalac inicijative i odredbama koje su, po ocjeni Suda, od značaja za ocjenu ustavnosti osporenog člana 47. stav 5. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 47/17 i 17/23) utvrđeno je: da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na tržišnoj privredi (član 5. stav 1. alineja 5), da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru (član 50), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, kao i osnovne ciljeve i pravce privrednog razvoja, te politiku i mjere za usmjeravanje razvoja (tač. 6. i 8. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tačka 2) i da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1).
Prilikom razmatranja osporenog zakonskog rješenja Sud je imao u vidu da se Zakonom o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske uređuju uslovi za vršenje prevoza lica i stvari u drumskom saobraćaju kao javni prevoz i prevoz za vlastite potrebe i način vršenja prevoza, registracija redova vožnje, rad autobuskih stanica i terminala gradskog, odnosno prigradskog prevoza lica, rad stanica tehničkog pregleda vozila na teritoriji Republike Srpske i inspekcijski nadzor (član 1), te da je ovim zakonom, između ostalog, propisano: članom 2. da se prevoz lica i stvari u drumskom saobraćaju može vršiti kao javni prevoz i prevoz za vlastite potrebe (stav 1), da je javni prevoz u smislu ovog zakona prevoz lica i stvari uz naknadu, koji je pod jednakim uslovima dostupan svim korisnicima (stav 2); članom 3. da jedinica lokalne samouprave posebnim propisom, u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega, uređuje način, organizaciju i uslove za vršenje javnog prevoza lica i stvari (stav 1. tačka 1); član 17. da se javni prevoz vrši kao linijski i vanlinijski (stav 1); članom 35. da je autobuska stanica izgrađen, propisno uređen i obilježen objekat namijenjen za prijem i otpremu autobusa i putnika (stav 1), a da je autobusko stajalište dio površine puta namijenjen za zaustavljanje autobusa radi ulaska i izlaska putnika i koje je obilježeno saobraćajnim znakom (stav 4); članom 47. da je vanlinijski prevoz lica prevoz unaprijed poznate grupe lica za koji se relacija, cijena prevoza, visina naknade za sporedne usluge izvršene za potrebe lica i prtljaga koji se prevozi i drugi uslovi utvrđuju ugovorom između prevoznika i naručioca prevoza (stav 1), da se ugovor iz stava 1. ovog člana, osim za ugovoreni vanlinijski prevoz, koji je prevoznik zaključio sa fizičkim licem koje nema status preduzetnika, obavezno ovjerava kod organa nadležnog za ovjeru (nadležni organ jedinice lokalne samouprave ili notar) (stav 2), da u vanlinijskom prevozu prevoznik može za jednu vožnju zaključiti samo jedan ugovor, koji je obavezno numerisan i zaključen samo sa jednim naručiocem prevoza (stav 3), da se ugovor iz stava 1. ovog člana obavezno nalazi u autobusu (stav 4), da izuzetno od stava 5. ovog člana, jedinica lokalne samouprave može odrediti mjesta na kojima je dozvoljeno bezbjedno ukrcavanje, odnosno iskrcavanje putnika na teritoriji te jedinice lokalne samouprave (stav 6), da prevozniku koji obavlja vanlinijski prevoz nije dozvoljeno ukrcavati i iskrcavati putnike na terminalima i autobuskim stajalištima bez odobrenja jedinice lokalne samouprave (stav 7). Po ocjeni Suda, iz navedenih odredaba Ustava (tač. 6. i 8. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je zamijenjen član 68. Ustava) proizlazi ovlašćenje zakonodavca da uredi odnose u drumskom saobraćaju, odnosno da uredi uslove obavljanja ove djelatnosti, kao i prava i obaveze subjekata koji obavljaju tu djelatnost, a u okviru toga i uslove i način obavljanja vanlinijskog prevoza putnika kao oblika javnog prevoza. Navodi davaoca inicijative da se osporenim propisivanjem povređuje načelo tržišne privrede iz člana 5. stav 1. alineja 5. Ustava nisu osnovani jer se ovo ustavno načelo ne može tumačiti u apsolutnom značenju, već isključivo u korelaciji sa odredbama iz tač. 6. i 8. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je zamijenjen član 68. Ustava, što znači da Ustav garantuje privrednim i drugim subjektima slobodno obavljanje privrednih i drugih djelatnosti na način i pod uslovima propisanim zakonom. U tom smislu propisivanje da se ulazak lica u autobus i njihov izlazak u vanlinijskom prevozu lica vrši na autobuskim stanicama, odnosno terminalima spada u domen zakonodavne politike i cjelishodnosti zakonskih rješenja, koje Ustavni sud, saglasno odredbama člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje.
Ostali navodi davaoca inicijative u domenu su primjene osporene odredbe člana 47. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske, o čemu Ustavni sud nije nadležan da odlučuje, saglasno članu 115. Ustava.
U pogledu navoda davaoca inicijative o postojanju nesaglasnosti između osporene odredbe i ostalih odredaba člana 47. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske, Ustavni sud, u smislu odredaba člana 115. Ustava, nije nadležan da odlučuje.
Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Svetlana Brković, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković, dr Ljubomir Ožegović, prof. dr Darko Radić, akademik prof. dr Snežana Savić i mr Gorana Turić.
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman Broj: U-97/25 24. jun 2026. godine