Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 66. stav 1. u dijelu koji glasi: „Cijena rada za puno radno vrijeme i standardni učinak rada u pravilu jeste jedinstvena kategorija na nivou Javnog preduzeća, a u zavisnosti od proizvodno-finansijskog stanja Javnog preduzeća, odnosno njegovih organizacionih dijelova, može biti manja ili veća“ i st. 3, 5. i 6. Kolektivnog ugovora za zaposlene u JPŠ “Šume Republike Srpske” a.d. Sokolac (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 9/25) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 1/16, 66/18, 91/21 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske, 119/21, 112/23, 39/24 i 28/26 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske).

Odluka donesena 30. 09. 2026.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-104/25

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

30. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tač. a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 30. septembra 2026. godine, donioje

ODLUKU

Utvrđuje se da član 66. stav 1. u dijelu koji glasi: „Cijena rada za puno radno vrijeme i standardni učinak rada u pravilu jeste jedinstvena kategorija na nivou Javnog preduzeća, a u zavisnosti od proizvodno-finansijskog stanja Javnog preduzeća, odnosno njegovih organizacionih dijelova, može biti manja ili veća“ i st. 3, 5. i 6. Kolektivnog ugovora za zaposlene u JPŠ “Šume Republike Srpske” a.d. Sokolac (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 9/25) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 1/16, 66/18, 91/21 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske, 119/21, 112/23, 39/24 i 28/26 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske).

Obrazloženje

Smilja Lazić i dr., svi zastupani po Ireni M. Puzić Obradović, advokatu iz Doboja, dali su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 66. st. 1, 3, 5. i 6. Kolektivnog ugovora za zaposlene u JPŠ “Šume Republike Srpske” a.d. Sokolac (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 9/25). Iz sadržine inicijative proizlazi da osporene odredbe kolektivnog ugovora nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i članom 120. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 1/16, 66/18, 91/21 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske, 119/21, 112/23 i 39/24). Obrazlažući navedeno punomoćnik davalaca inicijative citira osporene odredbe predmetnog kolektivnog ugovora i navodi da Uprava Javnog preduzeća šumarstva “Šume Republike Srpske” a.d. Sokolac nema zakonska ovlašćenja da, u sporazumu sa predsjednikom sindikalne organizacije, svaka tri mjeseca preispituje cijenu rada, niti su direktori organizacionih dijelova javnog preduzeća po zakonu ovlašćeni da izuzetno u organizacionim dijelovima preduzeća, kada ostvare gubitak, kao obaveznu mjeru konsolidacije, umanjuju cijenu rada. Pored toga, punomoćnik davalaca inicijative navodi da ne postoji zakonsko ovlašćenje ni za osporeno propisivanje iz člana 66. stav 5. Kolektivnog ugovora prema kome Uprava Javnog preduzeća, u slučaju da se ne postigne saglasnost o umanjenju cijene rada u organizacionim dijelovima Javnog preduzeća koji su ostvarili gubitak, donosi odluku o cijeni rada za te organizacione dijelove. Po mišljenju punomoćnika davalaca inicijative, primjenom osporenih odredaba Kolektivnog ugovora omogućeno je poslodavcu da poslovne gubitke, kao i sve druge prouzrokovane manjkove, pa čak i one koji su nastali kao posljedica izvršenja krivičnog djela, protivzakonito tretira i evidentira kao redovno i dozvoljeno poslovanje u tom dijelu. Na osnovu izloženog predlaže da Sud utvrdi neustavnost i nezakonitost osporenog propisivanja.

U odgovorima v.d. direktora Javnog preduzeća šumarstva „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac, predsjednika Sindikata zaposlenih u JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac i predsjednika Jedinstvene udružene sindikalne organizacije u JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac identične sadržine navodi se, pored ostalog, da je tvrdnja davalaca inicijative o nesaglasnosti osporenog propisivanja sa članom 120. Zakona o radu paušalna, odnosno „bez ijednog argumenta zbog čega su osporene odredbe u suprotnosti sa članom 120. Zakona o radu“. Dalje, u odgovorima se citiraju odredbe navedenog člana Zakona o radu, te pojašnjava da je smisao kompletnog člana 66. Kolektivnog ugovora, čije su odredbe osporene, razrada ovih zakonskih odredaba i da se cijena rada definiše u skladu sa njima, dakle da ovaj član Kolektivnog ugovora određuje jedinstvenu cijenu rada pod pretpostavkom da radnici kod poslodavca ostvaruju isti rad i iste vrijednosti, ali isto tako i da ovaj član razrađuje određivanje cijene rada u slučaju gdje se kod organizacionih dijelova ne ostvaruje isti doprinos u radu, kao i da se tumačenje pojedinih odredaba ovog člana ne može vršiti bez tumačenja uzajamne povezanosti svih stavova ovog člana. U odgovorima je, takođe, istaknuto da „Zakon pitanje plate uređuje na opšti način i upravo daje ovlašćenje potpisnicima Kolektivnog ugovora da pitanje plate uređuju kolektivnim ugovorom, opštim aktom i ugovorom o radu“. Uz to, u odgovoru se tvrdi da davaoci inicijative, umjesto relevantnih obrazloženja inicijative, iznose svoj stav o pravičnosti, a ne o pravnoj relevantnosti osporenih odredaba Kolektivnog ugovora, a da „tvrdnje vezane za protivpravne radnje mogu biti predmet druge vrste postupka i ne mogu biti relevantne za ocjenu zakonitosti i ustavnosti osporenih odredaba Kolektivnog ugovora“. Zaključno, u odgovorima se ističe da je inicijativa neosnovana, te predlaže donošenje rješenja kojim se ista ne prihvata.

Na osnovu člana 1. stav 4, člana 3. stav 1, člana 7, člana 9, člana 238, člana 240. stav 4. i člana 252. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 1/16, 66/18, 91/21, 119/21, 112/23 i 39/24), reprezentativni sindikati - Sindikat zaposlenih u JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac i Jedinstvene udružene sindikalne organizacije u JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac, sa jedne strane i v.d. direktora JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac, sa druge strane, zaključili su Kolektivni ugovor za zaposlene u JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 9/25). Ovim kolektivnim ugovorom bliže se uređuju način i postupak zaključivanja ugovora o radu između radnika i Javnog preduzeća šumarstva „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac, prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, radno vrijeme radnika, odmori i odsustva, plate i naknade, plate po osnovu rada, prestanak radnog odnosa, zaštita prava iz radnog odnosa, kao i druga prava i obaveze koje nastaju po osnovu radnog odnosa (član 1. stav 1). Članom 66. navedenog kolektivnog ugovora, u osporenom dijelu, propisano je da cijenu rada, na početku svake poslovne godine, sporazumno utvrđuju Uprava Javnog preduzeća i predsjednici reprezentativnih sindikata Javnog preduzeća i ista se preispituje svaka tri mjeseca, kao i da je cijena rada za puno radno vrijeme i standardni učinak rada, u pravilu, jedinstvena kategorija na nivou Javnog preduzeća, a u zavisnosti od proizvodno-finansijskog stanja Javnog preduzeća, odnosno njegovih organizacionih dijelova, može biti manja ili veća (stav 1), da se u organizacionim dijelovima Javnog preduzeća koji su ostvarili gubitak po periodičnom i godišnjem izvještaju, kao obavezna mjera proizvodno-finansijske konsolidacije, utvrđuje umanjenje cijene rada i ona se unosi u Plan proizvodno-finansijske konsolidacije, te da Plan proizvodno-finansijske konsolidacije potpisuju direktor organizacionog dijela i predsjednik sindikalne organizacije reprezentativnog sindikata koji je većinski u tom organizacionom dijelu (stav 3), da u slučaju da se ne postigne sporazum o umanjenju cijene rada u organizacionim dijelovima iz stava 3. ovog člana i ne dođe do potpisivanja Plana proizvodno-finansijske konsolidacije, odluku o cijeni rada za te organizacione dijelove donosi Uprava Javnog preduzeća na prijedlog Komisije iz stava 4. ovog člana, u čijem radu učestvuje i predsjednik reprezentativnog sindikata kome pripada većinska sindikalna organizacija u odgovarajućem organizacionom dijelu (stav 5), da se umanjenje cijena rada po osnovu iz stava 3. ovog člana utvrđuje do 15% (stav 6).

Prilikom razmatranja osporenih odredaba člana 66. st. 1, 3, 5. i 6. Kolektivnog ugovora za zaposlene u JPŠ “Šume Republike Srpske” a.d. Sokolac, Sud je imao u vidu da je odredbama Ustava Republike Srpske utvrđeno da svako po osnovu rada ima pravo na zaradu, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom (član 39. stav 5), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, radne odnose (tačka 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), te da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108. stav 2).

Pored navedenih odredaba Ustava, Sud je imao u vidu Zakon o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 1/16, 66/18, 91/21 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske, 119/21, 112/23, 39/24 i 28/26 - Odluka Ustavnog suda Republike Srpske) kojim je, između ostalog, propisano: članom 1. da se ovim zakonom uređuju radni odnosi, prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa i drugi odnosi po osnovu rada u Republici Srpskoj, ako posebnim zakonima nije drugačije određeno (stav 1), da se prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa uređuju i kolektivnim ugovorom, a pravilnikom o radu i ugovorom o radu samo kada je to ovim zakonom određeno (stav 4); članom 3. da se kolektivnim ugovorom zaključenim između sindikata i poslodavca u skladu sa zakonom uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, način i postupak njihovog ostvarivanja i međusobni odnosi učesnika kolektivnog ugovora (stav 1); članom 7. da je kolektivni ugovor, u smislu ovog zakona, opšti kolektivni ugovor, posebni kolektivni ugovor i kolektivni ugovor kod poslodavca, kojim se bliže uređuju prava po osnovu rada, obim prava i način i postupak njihovog ostvarivanja, međusobni odnosi učesnika u zaključivanju kolektivnih ugovora i druga pitanja od značaja za uređivanje odnosa između radnika i poslodavaca koji je obavezujući za poslodavca i radnike koji su kod njega zaposleni, a u čijem je zaključivanju poslodavac neposredno učestvovao, ili je ovlastio drugog poslodavca da to učini u njegovo ime, ili je naknadno pristupio kolektivnom ugovoru (stav 1); članom 9. da kolektivni ugovor i pravilnik o radu (u daljem tekstu: opšti akti) i ugovor o radu ne mogu da sadrže odredbe kojima se radniku daju manja prava ili utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom (stav 1); članom 12. da radnik ima pravo na platu, naknadu plate i druga primanja u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu (stav 1. tačka 1); članom 16. da je poslodavac dužan da radniku za obavljeni rad isplati platu, u smislu člana 121. stav 3. u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu (tačka 3); članom 35. da ugovor o radu obavezno sadrži, pored ostalog, podatke o plati, novčanim naknadama i drugim primanjima radnika po osnovu rada (stav 1. tačka 5), te da se umjesto podataka iz stava 2. tač. 5), 6), 8) i 9) ovog člana, u ugovoru o radu mogu navesti odredbe odgovarajućih zakona i opšteg akta kojima su ta pitanja uređena u vrijeme zaključenja ugovora o radu (stav 4); članom 120. da radnik ostvaruje pravo na bruto platu, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom (stav 1), da se radnicima garantuje jednaka plata za isti rad ili rad iste vrijednosti koji ostvaruju kod poslodavca (stav 2), da se pod radom iste vrijednosti podrazumijeva rad za koji se zahtijeva isti stepen stručne spreme, odnosno obrazovanja, znanja i sposobnosti, u kome je ostvaren jednak radni doprinos uz jednaku odgovornost (stav 3), da su odluka poslodavca ili sporazum sa radnikom koji nisu u skladu sa stavom 2. ovog člana - ništavni (stav 4); članom 121. da se plata iz člana 120. stav 1. ovog zakona sastoji od osnovne plate i uvećanja plate propisanih ovim zakonom, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu, poreza na dohodak i doprinosa (stav 1), da se zakonom, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu može odrediti drugačiji način određivanja plate koji ne može biti nepovoljniji za radnika od načina obračuna plate iz stava 1. ovog člana (stav 2), da je plata iz stava 1. ovog člana umanjena za porez na dohodak i doprinose neto plata radnika (stav 3); članom 123. da se osnovna plata određuje na osnovu uslova potrebnih za rad na poslovima za koje je radnik zaključio ugovor o radu utvrđenih kolektivnim ugovorom, opštim aktom i vremena provedenog na radu (stav 1), da su elementi za određivanje plate iz stava 1. ovog člana koeficijenti složenosti posla i cijena rada, ukoliko zakonom i kolektivnim ugovorom nije drugačije uređeno (stav 2), da ukoliko cijena rada za područje, oblast ili granu nije utvrđena aktima iz stava 2. ovog člana, cijenu rada odlukom utvrđuje Vlada Republike Srpske na prijedlog Ekonomsko-socijalnog savjeta Republike Srpske, a na osnovu zahtjeva zainteresovane strane (stav 3), te da ako Ekonomsko-socijalni savjet ne dostavi prijedlog odluke iz stava 3. ovog člana u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva zainteresovane strane, odluku o cijeni rada donosi Vlada Republike Srpske u narednom roku od 15 dana (stav 4); članom 124. da se plata iz člana 123. ovog zakona uvećava za 0,3% za svaku godinu radnog staža ukoliko drugim zakonom, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno (stav 1), da se pored uvećanja iz stava 1. ovog člana, plata radnika u skladu sa kolektivnim ugovorom, opštim aktom i ugovorom o radu uvećava po osnovu radnog učinka, otežanih uslova rada, prekovremenog rada, rada noću, rada praznikom i drugim danima u koje se po zakonu ne radi (stav 2), da se radni učinak iz stava 2. ovog člana određuje na osnovu kvaliteta i obima obavljenog posla, kao i doprinosa radnika poslovnom rezultatu poslodavca koji se utvrđuje kolektivnim ugovorom, opštim aktima, ugovorom o radu ili drugim aktima poslodavca (stav 3), te da se kolektivnim ugovorom, opštim aktom i ugovorom o radu mogu utvrditi i drugi slučajevi u kojima radnik ima pravo na uvećanje plate (stav 4); članom 126. da se plata isplaćuje u rokovima utvrđenim kolektivnim ugovorom, opštim aktom i ugovorom o radu, najmanje jedanput mjesečno, a najkasnije do kraja tekućeg mjeseca za prethodni mjesec (stav 1); članom 198. da o pravima i obavezama radnika iz radnog odnosa, u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu, odlučuje poslovodni organ poslodavca (direktor) ili drugo lice određeno statutom ili aktom o osnivanju (stav 1); članom 240. da kolektivni ugovor kod poslodavca zaključuju poslodavac i reprezentativni sindikati kod poslodavca (stav 4). Ocjenjujući osnovanost navoda davalaca inicijative, Sud je najprije imao u vidu da iz navedenih odredaba Zakona o radu proizlazi da se prava, obaveze i odgovornosti radnika iz radnog odnosa ne uređuju samo zakonom, već i kolektivnim ugovorom, pri čemu Zakon ostavlja širok prostor učesnicima kolektivnog pregovaranja da niz pitanja vezanih za prava, obaveze i odgovornosti radnika urede slobodnom voljom, s tim što su granice njihove slobodno izražene volje određene time da kolektivni ugovor ne može da sadrži odredbe kojima se radniku daju manja prava ili utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom (čl. 1, 7. i 9. stav 1). Pored toga, Sud je imao u vidu da ovaj zakon, kada je plata u pitanju, propisuje da radnik ostvaruje pravo na bruto platu u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom, te da se radnicima garantuje jednaka plata za isti rad ili rad iste vrijednosti koji ostvaruje kod poslodavca (član 120. st. 1. i 2), da se plata iz člana 120. stav 1. ovog zakona sastoji od osnovne plate i uvećanja plate propisanih ovim zakonom, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu, poreza na dohodak i doprinosa (član 121. stav 1), kao i da su elementi za određivanje plate iz stava 1. ovog člana koeficijenti složenosti posla i cijena rada, ukoliko zakonom i kolektivnim ugovorom nije drugačije uređeno (član 123. stav 2). Nadalje, Sud je imao u vidu da se prema članu 124. st. 3. i 4. Zakona o radu osnovna plata radnika uvećava, između ostalog, i po osnovu radnog učinka koji se određuje na osnovu kvaliteta i obima obavljenog posla, kao i doprinosa radnika poslovnom rezultatu poslodavca koji se utvrđuje kolektivnim ugovorom, opštim aktima, ugovorom o radu ili drugim aktima poslodavca. Imajući u vidu navedeni zakonski okvir, Sud je ocijenio da se propisivanjem na način kako je to učinjeno u članu 66. stav 1. u dijelu koji glasi: „Cijena rada za puno radno vrijeme i standardni učinak rada u pravilu jeste jedinstvena kategorija na nivou Javnog preduzeća, a u zavisnosti od proizvodno-finansijskog stanja Javnog preduzeća, odnosno njegovih organizacionih dijelova, može biti manja ili veća“, te stavu 3. predmetnog kolektivnog ugovora, ne obezbjeđuje zakonska garancija da će svi radnici organizacionih dijelova Javnog preduzeća šumarstva „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac na istim poslovima za isti rad, odnosno rad iste vrijednosti imati jednaku platu, budući da cijena rada kao jedan od osnovnih elemenata za utvrđivanje njihove osnovne plate zapravo zavisi od proizvodno-finansijskog stanja Javnog preduzeća, odnosno njegovih organizacionih dijelova. Naime, po ocjeni Suda, osnovna plata radnika ne može da zavisi od proizvodno-finansijskih rezultata Javnog preduzeća, odnosno njegovih organizacionih dijelova, budući da Zakon o radu jasno razdvaja fiksni dio plate tj. osnovnu platu (koja štiti radnika), od varijabilnog dijela (koji zavisi od doprinosa i rezultata). Dakle, po ocjeni Suda, samo varijabilni dio plate - dio plate za radni učinak, koji se određuje na osnovu kvaliteta i obima obavljenog posla, kao i doprinosa poslovnom rezultatu poslodavca iz člana 124. st. 1, 3. i 4. Zakona o radu može da zavisi od ostvarenih poslovnih rezultata poslodavca, u konkretnom slučaju Javnog preduzeća šumarstva „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac, koji su različiti u različitim organizacionim dijelovima. Po ocjeni Suda, navedene odredbe Kolektivnog ugovora u suštini dovode u pitanje zakonsko pravo radnika na osnovnu platu, s obzirom na to da cijenu rada vezuju za poslovne rezultate Javnog preduzeća, odnosno njegovih organizacionih dijelova, iz čega proizlazi da učesnici u zaključivanju kolektivnog ugovora nisu predvidjeli situacije u kojima radnici ovog javnog preduzeća ostvaruju osnovnu platu. Kako osporene odredbe člana 66. stav 1. u dijelu kojim je propisano: „Cijena rada za puno radno vrijeme i standardni učinak rada u pravilu jeste jedinstvena kategorija na nivou Javnog preduzeća, a u zavisnosti od proizvodno-finansijskog stanja Javnog preduzeća, odnosno njegovih organizacionih dijelova, može biti manja ili veća“ i stav 3. Kolektivnog ugovora za zaposlene u JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac dovode u pitanje ostvarivanje prava radnika na platu u svim elementima koje Zakon o radu propisuje, budući da ne pružaju izvjesnost, predvidivost i unaprijed poznate sve elemente od kojih zavisi mjesečna plata radnika, bilo da se radi o njenom uvećanju, bilo o umanjenju, a koja mora biti konkretno određena ugovorom o radu koji je radnik zaključio sa poslodavcem, Sud je ocijenio da iste nisu u saglasnosti sa navedenim odredbama Zakona o radu. Imajući u vidu izloženo, po ocjeni Suda, ni osporene odredbe člana 66. st. 5. i 6. predmetnog kolektivnog ugovora, koje su sadržinski i pravno povezane sa odredbom člana 66. st. 1. i 3. ovog akta, nisu u saglasnosti sa Zakonom o radu.

Kako je Ustavom utvrđeno da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108. stav 2), Sud je ocijenio da osporene odredbe člana 66. stav 1. u dijelu koji glasi: „Cijena rada za puno radno vrijeme i standardni učinak rada u pravilu jeste jedinstvena kategorija na nivou Javnog preduzeća, a u zavisnosti od proizvodno-finansijskog stanja Javnog preduzeća, odnosno njegovih organizacionih dijelova, može biti manja ili veća“ i st. 3, 5. i 6. Kolektivnog ugovora za zaposlene u JPŠ “Šume Republike Srpske” a.d. Sokolac, nisu u saglasnosti ni sa Ustavom.

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Svetlana Brković, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković, dr Ljubomir Ožegović, prof. dr Darko Radić, akademik prof. dr Snežana Savić i mr Gorana Turić.

Broj: U-104/25 PREDSJEDNIK

30. septembar 2026. godine USTAVNOG SUDA Mr Džerard Selman s.r.

Utvrđuje se da član 66. stav 1. u dijelu koji glasi: „Cijena rada za puno… | Sudska praksa | Aktio