Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu U-6/00 (R. D., A. T., Z. K. i I. M.)
Odluka donesena 25. 02. 2002.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
Predmeti (1)
U-6/00
Ocjena ustavnosti
Odluka o meritumu
25. 02. 2002.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 61. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 25. i 26. februara 2002. godine, donio je
ODLUKU
Usvaja se apelacija R. D., A. T., Z. K. i I. M. iz Banje Luke protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske br. Rev.109/99 od 29. septembra 1999. godine, pa se:
- ukidaju rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske br. Rev.109/99 od 29.
septembra 1999. godine, Okružnog suda u Banjoj Luci br. Gž.-949/97 od 17. marta 1998. godine i Osnovnog suda u Banjoj Luci br. P 4379/96 od 25. juna 1997. godine;
- predmet se vraća Osnovnom sudu u Banjoj Luci na ponovno razmatranje i nalaže da donese odluku u meritumu u predmetu br. P 4379/96.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
Obrazloženje
Apelanti R. D., A. T., Z. K. i I. M., koje zastupa punomoćnik Z. B., advokat iz Banje Luke, podnijeli su Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske br. Rev.109/99 od 29. septembra 1999. godine. Od Ustavnog suda su tražili da ocijeni ustavnost ovog rješenja prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Podnosioci apelacije su suvlasnici, svaki sa dijelom od jedne četvrtine, porodične stambene zgrade izgrađene na k.č. 115/1, upisanoj u Pl 131 k.o. Trn, Općina Laktaši Ove nekretnine oni su koristili do 29. novembra 1996. godine, a od tada ih drži u posjedu D. K. na osnovu rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske br. 27-052-261/96 od 2. septembra 1996. godine.
Apelanti su podnijeli tužbu Osnovnom sudu u Banjoj Luci za povrat u posjed svoje kuće, ali je taj sud rješenjem br. P 4379/96 od 25. juna 1997. godine prekinuo postupak do okončanja upravnog postupka koji se vodi pred Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica. Povodom žalbe apelanata, Okružni sud u Banjoj Luci je 17. marta 1998. godine donio rješenje br. Gž-949/97, kojim je žalbu odbio i potvrdio rješenje Osnovnog suda. Protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci apelanti su podnijeli reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske i ovaj sud je reviziju odbacio rješenjem br. Rev. 109/99 od 29. septembra 1999. godine.
I. Dopustivost predmeta
Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Poslovnikom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine utvrđeno je da Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio (član 11. stav 3.). Apelacija treba da sadrži presudu suda u Bosni i Hercegovini, odredbe Ustava za koje se smatra da su povrijeđene, navode, činjenice i dokaze na kojima se apelacija zasniva i potpis podnosioca apelacije (član 14.). Ustavni sud konstatira da su u konkretnom slučaju navedeni uvjeti ispunjeni, i apelacija je stoga dopustiva.
II. Zaključak
Prema članu 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom, da se odluči o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega.
Ustavni sud konstatira da se spor u konkretnom predmetu tiče prava apelanata na njihov dom i na njihovu imovinu, u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini i ima prioritet nad svim drugim zakonima.
Apelanti su pokrenuli spor pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci, koji, međutim, nije razmotrio zahtjev apelanata u meritumu, već je odlučio prekinuti postupak do okončanja određenih upravnih postupaka koji su bili u toku. Ovu odluku su zatim potvrdili Okružni sud u Banjoj Luci i Vrhovni sud Republike Srpske.
Ustavni sud smatra da je ovaj postupak od velikog značaja za apelante, jer se tiče prava na njihov dom i njihovih općih uvjeta za život. Stoga se radi o predmetu u kojem sudovi moraju odlučiti bez nepotrebnog odlaganja.
Odluka Osnovnog suda o prekidu postupka je donesena 25. juna 1997. godine, a postupak još nije nastavljen. Dopisom od 14. februara 2001. godine, gosp. Z. B., advokat apelanata, obavijestio je Ustavni sud da apelanti nisu stupili u posjed njihove kuće. Nema indikacija o tome kada bi se upravni postupak, koji je bio razlog odlaganja, mogao okončati.
U ovim okolnostima, pravo apelanata iz člana 6. Evropske konvencije na sudsko odlučenje u razumnom roku nije bilo ispoštovano. Predmet, stoga, treba vratiti Osnovnom sudu, koji, bez čekanja na okončanje bilo kakvih upravnih postupaka, mora nastaviti sa meritornim razmatranjem predmeta i donijeti presudu bez odlaganja.
U skladu sa članom VI/4. Ustava, odluke Ustavnog suda BiH su konačne i obavezujuće. Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno u sljedećem sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.
U 6/00 25. februara 2002.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Snežana Savić Rješenjem Osnovnog suda iz 1997. godine kojim se prekida postupak do okončanja upravnog postupka, koje nije nastavljeno do odluke Ustavnog suda od februara 2002. godine, pravo apelanta iz člana 6. Evropske konvencije na sudsko odlučenje u razumnom roku nije ispoštovano, pa je Sud naložio da nastavi sa meritornim razmatranjem predmeta i da donese odluku bez odlaganja.