Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu U-10/97 (Advokatska komora Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 17. 10. 1997.
- Neovlašteni podnosilac
Predmeti (1)
U-10/97
Ocjena ustavnosti
Odluka o dopustivosti
17. 10. 1997.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 55. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 17. 10. 1997. godine, donio je
ODLUKU
Odbacuje se zahtjev Advokatske komore Bosne i Hercegovine, od 23. 04. 1997. godine, za donošenje odluke o utvrdjivanju prestanka važnosti odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezima građana (“Službeni list RBiH”, broj 2/96). Ova odluka objavit će se u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
Obrazloženje
Advokatska komora Bosne i Hercegovine, zahtjevom od 23. 04. 1997. godine, zatražila je da Ustavni sud Bosne i Hercegovine donese odluku o utvrđivanju prestanka važenja odredaba člana 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezima građana (“Službeni list RBiH”, broj 2/96), u dijelu koji glasi: “a odredbe čl. 2. i 3. ovog zakona primjenjivat će se od 1. januara 1996. godine”. U zahtjevu se navodi da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odlukom U broj: 11/96, od 16. 09. 1996. godine (“Službeni list RBiH”, broj 33/96), utvrdio da je citirana zakonska odredba u nesaglasnosti sa Ustavom Republike Bosne i Hercegovine i da Skupština Bosne i Hercegovine nije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja Odluke Ustavnog suda uskladila tu zakonsku odredbu sa Ustavom Republike Bosne i Hercegovine, pa su se stoga stekli uvjeti da Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u smislu člana 395. Ustava Republike Bosne i Hercegovine, svojom odlukom utvrdi prestanak važnosti navedene odredbe Zakona.
Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te izmedju institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, te da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom. Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući ili njegov zamjenik bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta (član VI / 3.(a.)).
Polazeći od navedenih odredaba Ustava Bosne i Hercegovine, Advokatska komora nije subjekt koji bi, prema navedenoj odredbi Ustava Bosne i Hercegovine, mogao pokrenuti spor pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, pa je na osnovu izloženog odlučeno kao u dispozitivu.
Medjutim, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini (član VI/3. (b)). To znači da bi sporno pitanje u ovom ustavno-sudskom sporu moglo biti predmet odlučivanja pred ovim Sudom tek nakon što bi bilo osporeno u drugom postupku i da su u tom postupku iskorišteni svi pravni lijekovi.
Ovu odluku je donio Ustavni sud u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko, i sudije: Marko Arsović, prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Ismet Dautbašić, dr. Joseph Marko i mr. Zvonko Miljko.
U broj 10/97 17. 10. 1997. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirko Zovko Podnosilac zahtjeva nije subjekt koji bi mogao pokrenuti spor ove vrste pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud bi mogao djelovati po osnovu apelacione nadležnosti u smislu člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ali samo pod uvjetom da se radi o pitanjima iz Ustava, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. To znači da bi sporno pitanje u konkretnom slučaju moglo biti predmet odlučivanja pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine tek nakon što bi bilo osporeno u drugom postupku i da su u tom postupku iskorišteni svi pravni lijekovi.