Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu U-17/01 (R. J.)
Odluka donesena 04. 05. 2001.
- Neovlašteni podnosilac
Predmeti (1)
U-17/01
Ocjena ustavnosti
Odluka o dopustivosti
04. 05. 2001.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 55. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 4. i 5. maja 2001. godine, donio je
ODLUKU
Odbacuju se zahtjev predsjednika Općinskog suda u Sanskom Mostu i zahtjev R. J., iz Bijeljine, za ocjenu saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine člana 152. Zakona o radu (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 38/00).
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
OBRAZLOŽENJE
I. Zahtjev
Predsjednik Općinskog suda u Sanskom Mostu podnio je, 14. februara 2001. godine, zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu saglasnosti odredbe člana 152. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 38/00) sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U zahtjevu se navodi da se u Općinskom sudu u Sanskom Mostu nalazi nekoliko sudija i zaposlenika čija su prebivališta prije rata bila u općinama koje se sada nalaze u Republici Srpskoj, a koji su bili u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine kod poslodavca čije je sjedište bilo na teritoriji Republike Srpske. Njihov rad je prestao usljed kršenja ljudskih prava - dobili su otkaz u toku 1992. godine. Prema članu 152. Zakona o radnim odnosima radnik kojemu je prekinut radni odnos ima pravo, u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, podnijeti zahtjev za ostvarivanje prava za otpremninu. Po mišljenju podnosioca zahtjeva, ova odredba Zakona nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim konvencijama.
Ustavnom sudu se sa zahtjevom obratio i R. J., iz Bijeljine, tražeći također ocjenu saglasnosti odredbe člana 152. Zakona o radu sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je, u smislu člana 25. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, o navedenim zahtjevima vodio jedan postupak i donio jednu odluku.
II. Zaključak
Član 152. Zakona o radu, prevedeno na bosanski, glasi:
«Radnik koji se 31. decembra 1991. godine nalazio u radnom odnosu kod poslodavca čije je sjedište bilo na sadašnjoj teritoriji Republike Srpske, a koji smatra da mu je radni odnos nezakonito prestao kod tog poslodavca počev od tog datuma pa do dana stupanja na snagu ovog zakona, ima pravo da u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona podnese zahtjev za ostvarivanje prava na otpremninu. Zahtjev se podnosi ministarstvu nadležnom za poslove rada, u pismenom obliku (lično ili preporučenom poštom).
Pravo na podnošenje zahtjeva u smislu stava 1. ovog člana nemaju lica:
- koja su ostvarila pravo na naknadu za otkazni rok ili na naknadu za vrijeme čekanja na posao u smislu čl. 54. i 64. Zakona o radnim odnosima («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 25/93, 14/94, 15/96, 21/96, 3/97 i 10/98);
- koja su vodila radni spor pred nadležnim sudom protiv odluke o prestanku radnog odnosa, ako je spor okončan pravosnažnom sudskom odlukom.» Prema članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, te da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom. Ovom odredbom Ustava je, također, određeno da sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
Prema tome, građani koji su podnijeli navedene zahtjeve nisu ovlašteni da pokrenu spor pred Ustavnim sudom za ocjenu saglasnosti zakona sa Ustavom BiH, te se njihovi zahtjevi, stoga, moraju odbaciti.
Ustavni sud dodaje da, ukoliko bi se moglo smatrati da je predsjednik Općinskog suda pokrenuo zahtjev u ime samog Suda, zahtjev nije vezan ni za jedan predmet koji se vodi pred ovim sudom, što je uvjet za pravo suda iz člana VI/3.c) Ustava da proslijedi prethodno pitanje Ustavnom sudu.
Prema Ustavu, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće (član VI/4.).
Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno u sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko. U 17/01 4. maja 2001.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Snežana Savić Prema članu VI/3.a) Ustava BiH, pojedinci nisu ovlašteni da pokreću postupak za ocjenu ustavnosti.